Adabi i sunneti posta

Neke stvari su vadžib (obavezne) a neke mustehab (preporučene). Treba paziti da za sehur nešto pojedemo i popijemo, prije nego zapostimo, i da to produžavamo sve do ezana za sabah. Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Pazite na sehur, jer u njemu je bereket’. (al-Bukhaari, Fath, 4/139). ’Sehur je blagoslovljena hrana i u njemu je razlika od kršćana i židova. Dobar sehur su vjerniku datule’. (Ebu Dawood, no. 2345; Saheeh al-Targheeb, 1/448) ‘Ne okašnjavati sa iftarom, jer kaže Poslanik savs: Ljudi će biti na dobru, dok god ne okašnjavaju sa iftarom’. ( al-Bukhaari, Fath, 4/198)
Prekidati post na način opisan u hadisu od Enesa r.a.: ’Poslanik savs bi prekidao svoj post sa svježim datulama prije nego bi klanjao, ako nije bilo svježih, jeo bi suhih, ako nije bilo ni tih, omrsio bi se sa vodom’. (al- Tirmidhi, 3/79 ).
Nakon iftara, proučiti riječi koje se prenose u hadisu ibn Omera, prema kojem se kaže da bi Poslanik savs nakon što bi se omrsio rekao sljedeće: Zehebe al-zama’, wa'btallat al-‘uruk, wa sabett al-edžru inšaAllaah’ ili u prevodu ’Nestalo je žeđi, vene teku opet, i nagrada je inshaAllah osigurana’. (Abu Dawood, 2/765;).
Čuvati se grijeha, jer kaže Resul, s.a.v.s.: ’Kad neko posti, nek se čuva grijeha…’ (al-Bukhaari, al-Fath , no. 1904). Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Ko god ne prestane govoriti laži, i raditi po njima, pa Allahu nije potrebna njegova glad i žeđ’. (Al-Bukhaari, al-Fath , no. 1903).
Onaj koji posti, bi trebao izbjegavati sve oblike harama, kao što su ogovaranje, laž, da ne bi izgubio svu svoju nagradu. Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Može se desiti da postač nema ništa od svog posta, osim gladovanja i žeđi’.( Ibn Maajah, 1/539; Saheeh al-Targheeb, 1/453).
Među stvarima koje uništavaju dobra djela i donose loša su dozvoljavanje sebi da gledaš kojekakve kviz programe, serije, filmove, sportske programe, prazna sakupljanja, tumarati ulicama sa lošim ljudima, koji traće svoje vrijeme, pa ti tako mjesec zikra i ibadeta postane mjesec spavanja preko dana da bi izbjegao glad, propuštanja namaza u džematu, a provođenja noći u zabavi.
Ima ljudi koji se rastuže kad dođe Ramazan, jer misle na zabave koje će ih proći. U toku Ramazana, ima ih i koji putuju u kafirske zemlje na odmore. Pa ni džamije nisu pošteđene takvog zla, kao što je pojavljivanje nakićenih i naparfemisanih žena, pa ni u Mekanskom haremu.
Neki ovaj mjesec pretvore u mjesec prošnje, pa i ako nisu u potrebi.
Drugi se zabavljaju prskalicama i petardama, dok drugi traće vrijeme po trgovima, i ganjaju modu. Ima vlasnika radnji koji iznose nove modele robe u zadnjih 10 dana Ramazana, da bi odvukli ljude od ibadeta i dobrih djela.
Ne smije sebi niko dozvoliti da ga neko isprovocira, jer kaže Resul,, s.a.v.s.: ’Ako te neko provocira na svađu i vrijeđa, reci: Ja postim, ja postim’. (al-Bukhaari and others. Al-Fath, no. 1894). Jedan razlog je da se on sam opomene, a drugi da se opomene protivnik. Ali mi što vidimo kod mnogih postača je suprotno. Vidimo mnoge kako kruže sa kolima, kad čuju ezan akšama. Ne treba se prenajedati, jer kaže Resul, s.a.v.s.: ’Sin Ademov nije napunio gore posude od svog stomaka’.(al- Tirmidhi, no. 2380).
Mudra osoba jede da bi preživio, a ne živi da bi jeo. Najbolja hrana je ona koja je tu da se jede, a ne ona da joj se služi. Ali ljudi se u toku Ramazana dadnu na pravljenje kojekakvih jela, i ophode se sa pravljenjem hrane kao sa ritualima, pa žene i sluge provode svo svoje vrijeme na kuhanju i spremanju, i zaboravljaju na ibadet, a ljudi troše više para na hranu u Ramazanu nego inače. Pa Ramazan postaje mjesecom stomačnih bolesti, debljine pa jedva se dižu na teravih namaz, ili odlaze nakon dva rekjata.
Biti darežljiv u djelenju znanja, para, koristiti svoj položaj i snagu na pomaganju slabima. Buhari i Muslim prenose od Ibn Abbasa, da je rekao: ’Resul, s.a.v.s. je bio najdarežljiviji od svih ljudi(u činjenju dobra), a najdarežljiviji je bio u Ramazanu, kad bi vidio Džibrila, a u Ramazanu bi ga sretao svaku noć, i on bi ga učio Kuranu. Poslanik s.a.v.s. je bio brži u činjenju dobrih djela od vjetra što puše’. (al-Bukhaari, al-Fath, no. 6).
Kako ljudi mogu zamjeniti darežljivost za škrtost i djela za ljenost, do te mjera da ne čine svoju dužnost kako treba, i ne tretiraju druge kako treba, i pravdaju se postom za sva ta nedjela? Kombinacija posta sa hranjenjem siromašnih, je jedan od načina zarađivanja Dženneta, kao što kaže Resul: ’U Džennetu postoje sobe, čija se unutrašnjost može viditi sa vana, i iznutra se vidi vani. Allah je pripremio te sobe za one koji hrane gladne, koji su blagi u govoru, koji redovno poste, i koji klanjaju noću kad drugi spavaju’. (Ahmad 5/343; Ibn Khuzaymah, no. 2137.) Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Ko god dadne hranu postaču da se njome omrsi, daće mu se jednaka nagrada, a da se nimalo neće oduzeti od nagrade postača’. (Tirmidhi, 3/171; Saheeh al- Targheeb, 1/451 ). Kaže šejhul Islam ibn Tejmija, rahimehullah: ’Ovdje se misli da ga hrani dok se ovaj ne zadovolji. Brojni su primjeri selefa koji su više volili siromašnim nego sebi, kad bi sjedali da se iftare. Među njima su Abdullah ibn Omer, Malik ibn Dinar, Ahmed ibn Hanbel i drugi.
Abdullah ibn Omer se nije mrsio, dok oko njega nisu bili jetimi i siromašni da sa njim jedu.

Iz knjige “70 mesela o postu”
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/70_mesela_o_postu-1.pdf