Kaže Uzvišeni: “Zaista Allah i Njegovi meleci čine salavat na Vjerovjesnika. O vjernici činite salavat i selam na njega.” (El-Ahzab, 56)

Oko značenja činjenja salavata od strane Allaha i meleka, Ibn Kesir navodi tri tumačenja:
Prvo- Salavat od Allaha je hvaljenje Poslanika pred odabranim melecima, a salavat meleka je dova. (Prenosi se od tabina Ebu el-Alije)
Drugo- Da je salavat i od Allaha i od meleka blagosijanje, bereket. (Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma)
Treće- Da je salavat Allaha rahmet a salavat meleka istigfar. (Prenosi se od Sufjana e
Sevrija i drugih učenjaka)

Salavat od vjernika znači dova Poslaniku za rahmet a selam od vjernika je pozdrav po jednom mišljenju a po drugom da znači naredba od Allaha da mu budemo predani i pokorni.
Kaže Ibn Kesir da u ovom ajetu, Allah obavještava svoje robove o visokom stepenu njegovog roba i vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, tako da na njega donose salavat i Allah i meleci na nebesima.
Zatim Uzvišeni naređuje stanovnicima zemlje da donose salavat i selam na njega kako bi se spojilo hvaljenje Poslanika i kod stanovnika nebesa i kod stanovnika zemlje.
Prenosi se u hadisima i predajama ashaba koji dostižu stepen mutevatira vrijednost donošenja salavata na Vjerovjesnika uopćeno, a također, došla je u vjerodostojnim hadisima propisanost donošenja salavata u određenim, posebnim situacijama. Bilježi Muslim u svome Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Ko donese jedan salavat na mene, Allah će donijeti deset salavata na njega.” U rivajetu od Ebu Talhe u Musnedu imama Ahmeda ima dodatak: “Ko donese na mene jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata, umanji mu deset grijeha i poveća mu deset deredža.” (Vjerodostojan)
Bilježe Tirmizi i Ahmed od Husejna, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Škrt je onaj pred kime budem spomenut a ne donese salavat na mene.” (Vjerodostojan)
A od posebnih situacija kada je propisano donositi salavat, u vjerodostojnim hadisima, su sljedeća stanja:
Na tešehudu u namazu (po džumhuru učenjaka je sunnet a po imamu Šafiji vadžib, prilikom spomena Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon ezana, na dženazi namazu, u stanju brige i posebnih potreba, na vjerskim skupovima, druženjima i prilikom dovljenja. Prenosi se od nekih ashaba da bi završavali kunut dovu salavatom.
A u hadisima u kojima ima slabosti, došlo je da je propisano donositi salavat petkom (po mnogim učenjacima ovi hadisi se dižu na stepen prihvatljivom na osnovu više rivajeta), pri ulasku u mesdžid i prilikom izlaska iz mesdžida, prilikom posjete kabura Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Dok, u jako slabom hadisu kog bilježe Taberani i Ibn Huzejme, došlo je da je mustehab donijeti salavat kada zvoni u uhu.
Po nekim islamskim pravnicima mustehab je učiti salavat prilikom klanja životinje a vadžib hatibu na hutbi, za što nema konkretnog dokaza.

Oko propisa donošenja salavata ima veliko razilaženje među učenjacima (tefsir Ibn Kesira, Kurtubija i tefsir Siddika Hasana Hana, fethul-bejan).
Prvo mišljenje- da je mustehab, navodi Ibn Džerir Taberi sa tvrdnjom da je idžma učenjaka na tome, a zatim kaže, da se to vjerovatno misli nakon što jednom izgovoriš, da je onda mustehab, jer je vadžib jednom da se donese poput izgovaranja šehadeta, a više od toga je mustehab, od suneta islama i obilježja muslimana
Drugo mišljenje- da je vadžib uopćeno bez osvrtanja na njegovo ponavljanje i broj. Kadi Ijad navodi da je idžma učenjaka na tome
Treće mišljenje- da je vadžib samo na zadnjem tešehudu u namazu
Četvto mišljenje- da je vadžib jednom u životu a mimo toga je mustehab
Peto mišljenje- da je vadžib kad god se spomene ime Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Šesto mišljenje- da je vadžib jednom na jednom sijelu (skupu)
Sedmo mišljenje- da je vadžib van namaza
Osmo mišljenje- da je vadžib donošenje mnogo salavata bez određenih situacija i broja.

Oni koji dokazuju da je vadžib, argument im je ajet u kom je došla naredba a naredba ukazuje da je nešto vadžib. Također dokazuju hadisom koji se prenosi od nekoliko ashaba, tačnije Ebu Hurejre, Enesa, Malika ibn Huvejrisa i Ka’ba ibn Udžreta, radijallahu anhum, a svi ovi rivajeti su slabi osim rivajeta Džabera Ibn Semure kod Taberanija u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao, da mu je došao Džibril i rekao: ” ….u čijem prisustvu budeš spomenut a ne donese salavat na tebe, pa umre i uđe vatru, neka ga Allah udalji (od sebe), reci ‘amin’.” Pa sam rekao ‘amin’. Međutim, dokazivanje sa ovim hadisom je upitno jer je u njemu došlo i dovljenje protiv onog ko doživi ramazan i prođe ramazan a ne bude mu oprošteno, a to nije vadžib.

Odabrano mišljenje je četvrto mišljenje, to jest da je najmanje jednom u životu vadžib donijeti salavat a mimo toga je mustehab, a Allah zna najbolje. To je otprilike ono što navodi Ibn Džerir Taberi, tumačeći prvo mišljenje. Nema konkretnih i direktnih dokaza koji ukazuju da je vadžib donositi salavat u spomenutim stanjima i situacijama koje su navedene.

Ve billahi tevfik

Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa njegove zvanične Facebook stranice:
https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=391172505706792&id=100044421369912

Vidi manje

We alejkumusselam.

Većina učenjaka (99%) smatra da je učenje euze sunnet (pohvalno) u namazu (prije učenja Fatihe) iz razloga što ima mnogo hadisa u kojima poslanik objašnjava kako se klanja pa ne spominje učenje euze.
Samo par učenjaka (od savremenih vidio sam da je to bilo mišljenje šejha Albanija) možemo naci koji su rekli da je farz/vadžib učiti euzu prije Fatihe zbog ajeta “Kada pocnes uciti Kur’an, zatraži zaštitu od Allaha…”

 

Prof. Alim Hasanagić

Preuzeto sa njegove viber zajednice:

Join YT-kanal Alim Hasanagić on Viber https://invite.viber.com/?g2=AQB4LOKdoX9UXUor2I5YntsSQ8X4G9YNCo6z8OEBvBbj%2FB5nqLcas%2Byy1zvjD%2BPJ

Vidi manje

Alejkumu selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Bismillahi ves-salatu ves-selamu ala nebijjina Muhamed ve Alihi ve sahbihi…

Mnogo je muslimana koji olahko shvataju nasljedno pravo pa misle da oni mogu svoj imetak davati i dijeliti kako oni misle i žele.
Nasljedno pravo je potvrđeno Kur’anom i Sunnetom, kaže uzvišeni Allah:

(یُوصِیكُمُ ٱللَّهُ فِیۤ أَوۡلَـٰدِكُمۡۖ لِلذَّكَرِ مِثۡلُ حَظِّ ٱلۡأُنثَیَیۡنِۚ فَإِن كُنَّ نِسَاۤءࣰ فَوۡقَ ٱثۡنَتَیۡنِ فَلَهُنَّ ثُلُثَا مَا تَرَكَۖ وَإِن كَانَتۡ وَ ٰ⁠حِدَةࣰ فَلَهَا ٱلنِّصۡفُۚ وَلِأَبَوَیۡهِ لِكُلِّ وَ ٰ⁠حِدࣲ مِّنۡهُمَا ٱلسُّدُسُ مِمَّا تَرَكَ إِن كَانَ لَهُۥ وَلَدࣱۚ فَإِن لَّمۡ یَكُن لَّهُۥ وَلَدࣱ وَوَرِثَهُۥۤ أَبَوَاهُ فَلِأُمِّهِ ٱلثُّلُثُۚ فَإِن كَانَ لَهُۥۤ إِخۡوَةࣱ فَلِأُمِّهِ ٱلسُّدُسُۚ مِنۢ بَعۡدِ وَصِیَّةࣲ یُوصِی بِهَاۤ أَوۡ دَیۡنٍۗ ءَابَاۤؤُكُمۡ وَأَبۡنَاۤؤُكُمۡ لَا تَدۡرُونَ أَیُّهُمۡ أَقۡرَبُ لَكُمۡ نَفۡعࣰاۚ فَرِیضَةࣰ مِّنَ ٱللَّهِۗ إِنَّ ٱللَّهَ كَانَ عَلِیمًا حَكِیمࣰا)
[سورة النساء 11]

“Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima – dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna, njoj – polovina. A roditeljima, svakome posebno – šestina od onoga što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi – trećina. A ako bude imao braće, onda njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed (farz)! – Allah, zaista, sve zna i mudar je.”

Dalje Allah dželle še’nuhu kaže da je to farz.

Rekao je uzvišeni Allah poslije podjele imetka:

( یُبَیِّنُ ٱللَّهُ لَكُمۡ أَن تَضِلُّوا۟ۗ وَٱللَّهُ بِكُلِّ شَیۡءٍ عَلِیمُۢ)
[سورة النساء 176]

“To vam Allah objašnjava, da ne zalutate. A Allah zna sve.”

Dakle onaj musliman koji ne podijeli imetak na šerijatski način je u očitoj zabludi i čini očiti zulm.

Rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve selem: “Dajte nasljednicima njihovo pravo, ako šta ostane onda dajte najbližem muškom nasljedniku.” Mutefekun alejhi.

U današnje vrijeme malo je muslimana koji predaju važnost ovom pitanju i tako ostavljaju ovaj veliki vadžib i čine zulm prvo sebi a zatim i nasljednicima, dijeljeći imetak po svom nahođenju i tako ostavljajući ovaj veliki vadžib i praveći razdor među nasljednicima a i nasljednici prave sebi zulm ne prihvatajući ovaj šerijatski propis.

Dalje tvoj dedo ne može on podijeliti svoj imetak kako on hoće već ga mora podijeliti na šerijatski način inače će napraviti veliku grešku i zaraditi grijeh i učiniti zulm i nepravdu. Tvoj dedo ima pravo da ostavi u vasijetu da se podijeli do jedne trećine kako on misli u dobrotvorne svrhe i ljudima koji ne nasljeđuju i nemaju pravo na nasljedstvo kao što kaže Poslanik sallallahu alejhi ve selem: ” Nasljednik nema pravo da mu se oporuči (vasijeti) iz nasljedstva.”
I vasijet se ne smije praviti na smrtnoj postelji.
Pošto ti nisi nasljednik jer tvoj otac je nasljednik dozvoljeno je da tvoj djed tebi da od svog imetka ako je manje od trećine i ako nije taj vasijet dat na smrtnoj postelji.
Savjetovao bih svim muslimanima da se strogo pridržavaju nasljednog šerijatskog prava jer je to stroga obaveza koja ako se ne izvrši iziskuje kaznu na Ahiretu i nasilje i nepravdu na dunjaluku.

Da nas Allah dželle še’nuhu pomogne da izvršavamo naše islamske obaveze i budemo u Njegovoj pokornosti.

 

---

Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku

 

Vidi manje