Da li se smije uspostaviti bračni ugovor sa namjerom razvoda ?

piše: dr. Safet Kuduzović

Bračni ugovor u kome ne postoje zapreke i koji je ispunio elementarne dijelove i uvjete ispravnosti kao; ponuda i pristanak, obostrano zadovoljstvo budućih supružnika, pristanak staratelja i dva svjedoka, smatra se ispravnim. Ukoliko bi mladoženja pri zaključenju bračnog ugovora imao namjeru razvesti svoju suprugu nakon izvjesnog vremena ne obavijestivši drugu stranu o svojoj namjeri, bračna veza bi bila ispravna po mišljenju apsolutne većine islamskih učenaka.1 Kadija Ijad b. Musa spominje, čak, konsenzus učenjaka u vezi s tim, te da se takva bračna veza ne može smatrati privremenim (muta) brakom.2 Međutim, imam El-Evzai3, imam Ahmed4 po jednoj verziji, El-Medžd b. Tejmijja5 i El-Buhuti6, ipak su, brak s ovakvim nijetom okvalifikovali kao privremeni brak. Hanbelijski pravnik El-Merdavi kaže: “Ako potajno namjerava razvod, to je isto kao da ga uslovi u ugovoru, što je odabrano mišljenje u našoj pravnoj školi. Tako je rekao imam Ahmed i to je mišljenje njegovih sljedbenika”7, tj., da se radi o muta braku.

Kada je šejhul-islam Ibn Tejmijja upitan o braku putnika s namjerom rastave nakon napuštanja mjesta u kome je odsjeo, rekao je: “Ako bude (pri zaključenju bračnog ugovora) čvrsto odlučio razvesti ženu pri napustanju mjesta, to je pokuđeno, a u vezi ispravnosti bračnog ugovora postoji razilaženje.”8 Dakle, imam Ibn Tejmijja ovu vrstu braka vidi pokuđenom, ali je ne smatra zabranjenom niti privremenom (muta) vezom, što je jasno spomenuo na drugom mjestu u svojim Fetvama.9

Od savremenih učenjaka ovu vrstu braka zabranjenom smatraju: šejh Muhammed b. Rešid b. Rida10, Ibn Usejmin11, stalni kolegij12, El-Medžmeul-fikhijj13, Salih el-Fevzan14 i drugi.

Ova vrsta braka iako ispunjava uvjete ispravnosti bračnog ugovora, ona u sebi sadrži prevaru i obmanu žene i njenog staratelja15, što je u koliziji s ciljem uspostave islamskog braka i odudara od osnovnih vjerskih normi.

Cilj bračne veze je uspostava ljubavi, smiraja i samilosti među supružnicima što nije moguće realizovati ako ne postoji namjera trajnog života sa ženom.16 Uzvišeni Allah kaže: “I jedan od dokaza njegovih je to št o za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.”17

Od ciljeva bračne veze je brojno potomstvo što se ne može realizovati ako je bračna veza ograničena na godinu, dvije ili nešto više od toga. Makil b. Jesar kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženite rotkinje koje vas vole, ja ću se ponositi pred drugim narodima vašom brojnošću.”18 U slučaju da brak rezultira potomstvom, djeca će na kraju ostati s jednim roditeljem što dovodi u pitanje njihov odgoj.

Islamski učenjaci kada govore o braku muhallila19 kažu da se brak tretira takvim ako zaručnik pri zaključenju bračnog ugovora ima nijet da ohalali dotičnu ženu njenom prvom suprugu.20 Ne postoji stvarna razlika između tajne namjere za muta brak i brak muhallila. Šejhul islam Ibn Tejmijja i Ibn Kajjim navode fikhsko pravilo koga pripisuju medinskim učenjacima, a koje glasi: “Namjere kod ugovorā su važeće.”21 Imam Ibn Kajjim kaže: “Brojni šerijatski dokazi i njegova pravila nalažu da su namjere, bez dvojbe, uvažavaju kod ugovorā, te da utječu na ispravnost ili neispravnost, te na legitimnost ili zabranu određenog ugovora.”22 Imam Malik iako je smatrao ovu vrstu braka dozvoljenom, kaže: “Nije lijepo tako postupati, niti je to moral ljudi.”23

Ovom bračnom vezom se otvaraju vrata poigravanja sa ženama muslimanakama i stvara se veliko nepovjerenje kod žena kada je riječ o udaji, budući da stupanjem u brak može uvijek biti iskorištena i ostavljena na cjedilu već prethodno isplaniranim razvodom.

Napomena: Razlika između muta braka i braka u kome muž potajno namjerava pustiti ženu nakon određenog vremena je u tome što u muta braku postoji dogovor između supružnika o vremenu trajanja bračne veze za razliku od braka gdje muž ne govori svoje namjere niti upoznaje ženu i staratelja o naknadnom razvodu24, a Allah najbolje zna.

1 Vidjeti: El-Badži, El-Munteka, 5/142; El-Mugni, 7/137; Ibn Tejmijja, Medžmuufetava, 32/108, 147; El-Insaf, 8/163; El-Bahrur-raik, 3/116.

2 Vidjeti: Ikmalul-mu’lim, 4/537; En-Nevevi, El-Minhadž, 9/153.

3 Vidjeti: Ikmalul-mu’lim, 4/537; El-Mugni, 7/137; El-Džessas, Ahkamul-Kur’an, 3/103; El-Minhadž, 9/153; Ibn Tejmijja, Medžmuufetava, 32/147; El-Insaf, 8/163; Fikhus-sunna, 2/29.

4 Vidjeti: Ibn Tejmijja, El-Fetaval-kubra, 3/105.

5 Vidjeti: El-Muhareru fil-fikh, 2/23.

6 Vidjeti: Šerhu muntehel-iradât, 2/669.

7 Vidjeti: El-Insaf, 8/163.

8 Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuufetava, 32/106–107.

9 Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuufetava, 32/147.

10 Vidjeti: Fikhus-sunna, 2/30–31.

11 Vidjeti: Eš-Šerhul-mumtia, 12/185; Medžmuufetava, 15/302.

12 Vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daima, 18/448.

13 El-Medžmeul-fikhijj na svojoj redovnoj sjednici u Mekki od 10–14/3/1427 H./8–12/4/2006 god. je zabranio ovakvu vrstu braka zvog prevare i obmane sadržane pri zaključenju bračnog ugovora. Vidjeti: Salih b. Abdulaziz, Ez-Zevadž, str. 68–69.

14 Vidjeti: https://www.youtube.com/watch?v=W5QHKgGu5cE.

15 Vidjeti: Eš-Šerhul-mumtia, 12/185; Medžmuufetava, 15/302; Fikhus-sunna, 2/31.

16 Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuufetava, 32/108.

17 Er-Rum, 21.

18 Ebu Davud, 2/227, br. 2050; En-Nesai, 6/65, br. 3227; Ibn Hibban, 9/363, br. 4056; Et-Taberani, 20/219/, br. 508; El-Hakim, 2/176, br. 2685. Imam El-Hakim, Ez-Zehebi i El-Albani su ovu predaju ocijenili ispravnom. Vidjeti: Sahihu Suneni Ebi Davud, 1/574.

19 Muhallil je muškarac koji stupi u bračnu vezu sa ženom koju je njen bivši suprug razveo tri puta, potom je razvede samo iz razloga da bi se mogla ponovo vratiti prvom mužu.

20 Vidjeti: El-Mugni, 7/138; Ibn Tejmijja, Medžmuufetava, 32/151.

21 Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuufetava, 20/378; I’lamul–muvekkîn, 4/520; Zadul-mead, 5/110.

22 Vidjeti: I’lamul–muvekkîn, 4/520.

23 Vidjeti: El-Badži, El-Munteka, 5/142; Ikmalul-mu’lim, 4/537; El-Minhadž, 9/153.

24 Vidjeti: El-Badži, El-Munteka, 5/143; Ikmalul-mu’lim, 4/537; El-Minhadž, 9/153; Ibn Tejmijja, Medžmuufetava, 32/107; Eš-Šerhul-mumtia, 12/185; El-Burejk, El-Idžaz, 2/710.

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/