Početna|nošenje

Pitaj Učene ® Latest Pitanja

Postavljeno u kategoriji:
Mustafa
Urednik

Esselamu alejkum, da li mi je obaveza nositi odjeću iznad članaka ako mi to roditelji strogo zabranjuju? Da li mi je dozvoljeno slijediti stav da je puštanje odjeće ...

ispod članakanošenjeodječapokuđenoroditeljistav
  1. Odgovoreno
    Mustafa Urednik

    Odgovorio Dr.Zijad Ljakić Poslušajte audio isječak iz predavanja

    Odgovorio Dr.Zijad Ljakić
    Poslušajte audio isječak iz predavanja

    vidi manje
    • 0
Postavljeno u kategoriji:
Admin
Admin Web design

Koji su osnovni propisi vezani za nošenje zlata i srebra?

nakitnošenjesrebrozlato
  1. Odgovoreno
    Admin Admin Web design

    NEKOLIKO OSNOVNIH PROPISA VEZANIH ZA NOŠENJE ZLATA I SREBRA 1- Vjerodostojni hadis potvrđuju da je muškarcima zabranjeno nošenje zlata, a da je to dozvoljeno ženama. 2- Zabrana nošenja zlata za muškarce obuhvata sve što se može nositi: prsten, narukvica, lančić, sahat i dr. 3- Dozvoljeno je muškarcičitaj više

    NEKOLIKO OSNOVNIH PROPISA VEZANIH ZA NOŠENJE ZLATA I SREBRA

    1- Vjerodostojni hadis potvrđuju da je muškarcima zabranjeno nošenje zlata, a da je to dozvoljeno ženama.

    2- Zabrana nošenja zlata za muškarce obuhvata sve što se može nositi: prsten, narukvica, lančić, sahat i dr.

    3- Dozvoljeno je muškarcima da nose prsten od srebra ili prsten u kojem ima dragulja ili dragog kamenja.

    4- Muškarcima je zabranjeo pored žutog zlata nositi i bijelo zlato, pošto je to u stvarnosti žuto zlato pomješano sa nekim metalom ili legurom.

    5- Po jednoglasnom stavu učenjaka, a na osnovu vjerodostojnih hadisa, zabranjeno je i muškarcima i ženama koristiti zlatne i srebrene posude u svrhu jedenja ili pijenja iz istih.

    Mr. Elvedin Pezić

    Preuzeto sa facebook profila https://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2426218237694570

    vidi manje
    • 0
Postavljeno u kategoriji:
Nedzmudin
Urednik

Da li je zabranjeno nositi prsten napravljen od čistog željeza ?

nošenjepropisiprstenjezabranjenoželjezo
  1. Odgovoreno
    Nedzmudin Urednik

    Amr b. Šuajb prenosi ud svoga oca, a on, opet, od svog oca da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio zlatni prsten kod nekog od ashaba, što mu nije odobrio pa ga je on bacio. Potom je isti ovaj ashab počeo nositi prsten od željeza, na što mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,čitaj više

    Amr b. Šuajb prenosi ud svoga oca, a on, opet, od svog oca da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio zlatni prsten kod nekog od ashaba, što mu nije odobrio pa ga je on bacio. Potom je isti ovaj ashab počeo nositi prsten od željeza, na što mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “l to je zlo. To će nositi stanovnici Vatre!” Na to je ovaj ashab bacio prsten te je počeo nositi prsten od srebra, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mu zbog toga prigovorio. 438

    Propisi u vezi s poglavljem :

    Prvo, zabranjeno je nositi prsten od željeza, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio da je takav prsten gori od zlatnog. Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, jednom je prilikom vidio zlatni prsten na ruci nekog čovjeka, pa mu je naredio da ga baci. Zijad mu reče: “O vladaru pravovjernih, moj je prsten od željeza!” “To je još gore”, kaza Omer.439 Ovo je stav i imama Malika, jer Ibn Vehb prenosi da mu je imam Malik u vezi s prstenjem od željeza i bakra rekao: ”Još uvijek slušam da je :l.eljezno prstenje zabranjeno, a ostalo nije.”440 Ovo mišljenje dijele imami Ahmed i Ishak b. Rahavejh, kako to stoji u djelu Mesailui-Meroetf , str. 424. Ishak b. Mensur el-Mervezi upitao je imama Ahmeda: ”Je li zabranjeno nositi prsten od zlata ili prsten od želje:za?” “Da, tako mi Allaha, to je zabranjeno”, odgovorio je imam Ahmed; Ishak je to prihvatio kao ispravno.

    Drugo, El-Buhari i Muslim zabilježili su predanje u kojem Sehl b. Sa’d pripovijeda da se neka žena ponudila Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, za brak i, kad se vidjelo da nema potrebe za njom, neki je čovjek zatražio da Poslanik njega oženi istom tom ženom, ali nije imao ništa da joj dadne kao mehr. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ‘ Dadni joj  bilo šta, pa makar se radilo o željeznom prstenu. ” Naime, ovo predanja nije dokaz da je dopušteno nositi željezni prsten, kao što to tvrdi Ibn Hadžer, 1 0/323: “Neki učenjaci ovim hadisom dokazuju da je dopušten željezni prsten, ali oni nisu u pravu. Naime, činjenica da je dopušteno posjedovanje željeznog prstena ne znači da je dopušteno njegovo nošenje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjerovatno je mislio na to da ona žena uzme željezni prsten pa da ga proda.” Na ovo ukazuje i činjenica da je nošenje zlatnog prstenja zabranjeno muškarcima, ali ga je dopušteno prodati, o čemu smo već govorili.

    Treće, kada je riječ o hadisu Muajkiba, radijallahu anhu, koji tvrdi da je Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, prsten bio od savijenog željeza i da je na njemu bilo i srebra, on nije oprečan hadisu koji smo naveli na početku poglavlja, jer se zabrana odnosi samo na prsten od čistog željeza. Ovo je zaključio Ibn Hadžer, 1 0/323.

    Četvrto, a što se tiče hadisa Ebu Seida el-Hudrija u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na pitanje od čega će se napraviti prstenje odgovorio: “Od željeza, srebra ili zlata”, on je slab, prema mišljenu hafiza Ibn Redžeba i šejha El-Albanija.

     

    ———–
    Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
    Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
    Autor: Selim el-Hilali
    Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
    https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

    vidi manje
    • 0
Postavljeno u kategoriji:
Nedzmudin
Urednik

Da li je pokuđeno nositi prsten na kažiprstu i na srednjem prstu ?

kažiprstnošenjepokuđenopropisiprstenjesrednji prst
  1. Odgovoreno
    Nedzmudin Urednik

    Alija, radijallahu anhu, pripovijeda sljedeće: "Allahov mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'O Alija, traži od Allaha uputu i istinu ', i zabranio mi je da nosim prsten na kažiprstu i na srednjem prstu."437 Propisi u vezi s poglavljem : Prvo, ne treba nositi prsten na kažiprstu i načitaj više

    Alija, radijallahu anhu, pripovijeda sljedeće: “Allahov mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘O Alija, traži od Allaha uputu i istinu ‘, i zabranio mi je da nosim prsten na kažiprstu i na srednjem prstu.”437

    Propisi u vezi s poglavljem :

    Prvo, ne treba nositi prsten na kažiprstu i na srednjem prstu.

    Drugo, prema nekim hadisima, prsten se nosi na desnoj ruci, a prema drugim hadisima, na lijevoj ruci. O uvom pitanju postoji veliko razilaženje, kao što tvrdi Ibn Hadžer, 1 0/327. Čini se da je dopuštenu j jedno j drugo, što je stav i šejha El-Albanija, o čemu je govorio u djelu Muhtesaruf-femail, str. 62.

     

    ———–
    Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
    Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
    Autor: Selim el-Hilali
    Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
    https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

    vidi manje
    • 0
Postavljeno u kategoriji:
Nedzmudin
Urednik

Da li je zabranjeno da muškarci nose zlato ?

muškarcinošenjepropisizabranjenozlato
  1. Odgovoreno
    Nedzmudin Urednik

    Ibn Ebu Lejla pripovijeda da je Huzejfa bio u Medainu, pa je jednom prilikom zatražio vode i predstojnik mu je donio srebreni pehar; Huzejfa ga je bacio na njega i rekao: "Bacio sam ovaj pehar na njega samo zato što sam mu zabranio da donese srebreni pehar, a on me nije poslušao! Vjerovjesnik, sallačitaj više

    Ibn Ebu Lejla pripovijeda da je Huzejfa bio u Medainu, pa je jednom prilikom zatražio vode i predstojnik mu je donio srebreni pehar; Huzejfa ga je bacio na njega i rekao: “Bacio sam ovaj pehar na njega samo zato što sam mu zabranio da donese srebreni pehar, a on me nije poslušao! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nam je oblačenje odjeće od svile i brokata, i pijenje iz zlatnih i srebrenih posuda. Rekao je: ‘ To pripada nevjernicima na dunjaluku, a vama na ahiretu. “‘429

    El-Bera, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je sedmero, a zabranio sedmero. Naredio nam je slijeđenje dženaze, obilaženje bolesnika, odazivanje na veselje, pomaganje onima kojima je uctnjena nepravda, održavanje date zakletve, otpozdravljanje i nazdravljanje onome ko kihne. A zabranio nam je upotrebu srebrenih posuda, zlatnih prstenova, svile, brokata, lanenosvilenu odjeću i grubi brokat.”430

    Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se nosi zlatni prsten.431

    Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, vidio zlatni prsten na ruci nekog čovjeka pa ga je skinuo i bacio. Rekao je: “Zar uzimate džehennemsku žerku i stavljate je na svoje ruke!?” Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao, a ja sam sugerirao onom čovjeku: “Uzmi prsten i prodaj ga.” “Ne, tako mi Allaha”, reče on, “nikada neću uzeti ono što je bacio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”432

    Alija b. Ebu Talih, radijallahu anhu, govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je oblačenje odjeće protkane svilom i one koja je obojena šafranom, nošenje zlatnog prstenja i učenje Kur’ana na rukuu.”433

    Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napravio prsten od zlata i nosio ga tako da dragi kamen bude smješten u unutrašnjosti šake. Ljudi su činili isto što i on. Nakon određenog vremena, sjeo je na minber, skinuo ga te rekao: “Nosio sam ovaj prsten tako da dragi kamen dođe u unutrašnjost šake”, potom ga je bacio rekavši: ‘Tako mi Allaha, nikada ga neću staviti na ruku. ” Tada su i ljudi pobacali svoje prstenje.434

    Ebu Sa’leba el-Hušeni, radijallahu anhu, kazuje: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ugledao je zlatni prsten na mojoj ruci pa sam ga sakrio u nekakvu granu koju sam nosio. Potom sam ga bacio tako da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, to nije primijetio. Kada je ponovo pogledao, prstena više nije bilo, na šta on reče: ‘Možda smo ti bol nanijeli ‘435

    Salim b. Ebul-Dža’d prenosi od jednog hrabrog čovjeka da je rekao: “Vidio me Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako nosim zlatni prsten, pa mi je naredio da ga bacim. Bacio sam ga i nikada ga više nisam stavio.”436 Slične hadise prenose Omer, Imran, Abdullah b. Amr, Burejda i Džabir b. Abdullah, radijallahu anhum.

    Propisi u vezi s poglavljem:

    Prvo, navedeni hadisi dokazuju da je muškarcima zabranjeno nositi zlato, a posebno zlatni prsten.

    Drugo, derogiran je hadis u kojem stoji da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio zlatni prsten. Komentirajući Ibn Omerov, radijallahu anhu, hadis, El-Begavi u djelu  Šerhus-sunna, 1 2/57-58, kaže: “Ovaj hadis sadrži dva propisa koji su kasnije promijenjeni: prvo, nošenje zlatnog prstena – kasnije je nošenje zlata zabranjeno muškarcima; i, drugo, nošenje prstena na desnoj ruci – Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije je prsten nosio na lijevoj ruci.” I Ibn Hadžer, 10/318, rekao je da je derogirana nošenje zlatnog prstena.

    Treće, dopušteno je trgovati zlatnim prstenjem, stoga su neki ashabi preporučili onom čovjeku: “Uzmi prsten i prodaj ga.”

     

    ———–
    Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
    Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
    Autor: Selim el-Hilali
    Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
    https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

    vidi manje
    • 0
Postavljeno u kategoriji:
Nedzmudin
Urednik

Da li je muškarcima zabranjeno nositi svilenu odjeću i sjediti na svili ?

muškaracnošenjeodječapropisisjedenjesvilazabranjeno
  1. Odgovoreno
    Nedzmudin Urednik

    Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svila se ne oblači na ovom svijetu! Ko je bude oblačio na ovom svijetu, neće je obući na ahiretu. "351 U drugoj verziji stoji: "Svilu na ovom svijetu nose samo oni ljudi koji neće imati udjela u dobčitaj više

    Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svila se ne oblači na ovom svijetu! Ko je bude oblačio na ovom svijetu, neće je obući na ahiretu. “351

    U drugoj verziji stoji: “Svilu na ovom svijetu nose samo oni ljudi koji neće imati udjela u dobru na ahiretu. “352

    Ibn Ebu Lejla pripovijeda da je Huzejfa bio u Medainu, pa je jednom prilikom zatražio vode i predstojnik mu je donio srebreni pehar; Huzejfa ga je bacio na njega i rekao: “Bacio sam ovaj pehar na njega samo zato što sam mu zabranio da donese srebreni pehar, a on me nije poslušao! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nam je oblačenje odjeće od svile i brokata, i pijenje iz zlatnih i srebrenih posuda. Rekao je: ” To pripada nevjernicima na dunjaluku, a vama na ahiretu. “‘353 Ukba b. Amir, radijallahu anhu, prenosi kako je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, poklonjen ogrtač od svile koji je imao prorez pozadi. On ga je obukao i klanjao u njemu. Čim je završio namaz, naglo ga je svukao sa sebe, prezirući ga, i rekao: “Ovo ne trebaju nositi bogobojazni ljudi”354

    El-Bera, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je sedmero, a zabranio sedmero. Naredio nam je slijeđenje dženaze, obilaženje bolesnika, odazivanje na veselje, pomaganje onima kojima je učinjena nepravda, održavanje date zakletve, otpozdravljanje i nazdravljanje onome ko kihne. A zabranio nam je upotrebu srebrenih posuda, zlatnih prstenova, svile, brokata, lanenosvilenu odjeću i grubi brokat.”355

    Ebu Umama, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka ne nosi svilu ni zlato”356

    Propisi u vezi s poglavljem :

    Prvo, zabranjeno je nositi svilenu odjeću.

    Drugo, nošenje svilene odjeće karakteristika je ljudi koji žive raskošno i koji neće imati udjela u dobru na ahiretu, jer su se zadovoljili uživanjem na ovom svijetu. Zato ne priliči bogobojaznima da nose svilenu odjeću.

    Treće, ko uživa u nepokornosti Stvoritelju na ovom svijetu, bit će lišen uživanja na ahiretu.

    Četvrto, oblačenje svilene odjeće zabranjeno je isključivo muškarcima, a ženama je dopušteno, shodno riječima Alije, radijallahu anhu: “Vidio sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako je, jednom prilikom, desnom ruku uzeo svilu a lijevom zlato te rekao: ‘Ovo je dvoje zabranjeno muškarcima moga ummeta. ‘357

    Peto, zabranjeno je sjediti na svili, shodno Huzejfinim, radijallahu anhu, riječima: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nam je da pijemo i jedemo iz zlatnog i srebrenog posuđa, kao što nam je zabranio da oblačimo odjeću od svile i brokata i da sjedimo na tome.”   Ibn Hadžer, 10/292, zapaža: “Zabrana oblačenja svile i sjedenja na njoj odnosi se na materijal koji je u potpunosti od svile ili je njegov veći dio od svile.”

    Šesto, dopušteno je dodirivati svilu, ne oblačeći je, na što ukazuje El-Beraovo, radijallahu anhu, predanje: “Vjerovjesniku je, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom poklonjena svilena odjeća, pa smo je počeli dirati i diviti joj se. Tada nas je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: ‘Vi se ovome divite?!’ ‘Da’, odgovorili smo, a on nam na to reče: ‘Maramice Sa’da b. Muaza u Džennetu vrednije su od ove svile. “‘359 Tu je i sljedeća lbn Hadžerova, 1O /291 , izjava: “Ibn Bettal tvrdi da oblačenje svile nije zabranjeno zbog toga što je ona nečista, nego zbog toga što svila ne priliči bogobojaznima. Naime, svila je čista i dopuštno ju je dodirivati i njome trgovati.”

    Sedmo, sljedeće predanje dokaz je da je dopušteno prodavati svilu. Ibn Omer, radijallahu anhu, pripovijeda da je Omer, radijallahu anhu, vidio kako se prodaje dvodijelna svileno odijelo na ulazu džamije, pa je rekao: “Allahov Poslaniče, kada bi ti kupio ovo odijelo, mogao bi ga oblačiti kada ti dolaze izaslanstva, i petkom.” Na to mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “Ovo oblače samo oni koji nemaju udjela u nagradi na ahiretu. ” Nakon toga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Omeru ogrtač koji je dobio, pa je Omer rekao: “Poklonio si mi ovaj ogrtač, a ja sam čuo šta si, ono onda, rekao!” “Nisam ti ga poklonio da ga oblačiš”, reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. I Omer je zatim isti taj ogrtač poklonio svome bratu mnogobošcu koji se nalazio u Meki.36o

    U drugoj verziji stoji: “Nisam ti ga poklonio da ga oblačiš, nego da tvoje žene od njega naprave hidžabe. ” U jednoj drugoj verziji, opet, stoji da mu je rekao: “Prodaj ga pa sebi kupi nešto što ti treba. ” A postoji i ova verzija: “Poslao sam ti ga  da na njemu nešto zaradiš”

    Osmo, dopušteno je oblačiti svilu onima koji boluju od bolesti koju oblačenje svile ublažava. Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio Ez-Zubejru i Abdurrahmanu b. Avfu, radijallahu anhu, da nose svilu zbog toga što su patili od svraba.

     

    ———–
    Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
    Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
    Autor: Selim el-Hilali
    Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
    https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

    vidi manje
    • 0
Postavljeno u kategoriji:
Nedzmudin
Urednik

Da li je žena obavezna nositi nikab?

nikabnošenjeobavezažena
  1. Odgovoreno
    Nedzmudin Urednik

    Piše: Elvedin Pezić Prije nego što spomenem mišljenja islamskih učenjaka u pogledu nošenja nikaba, neophodno je istaći da je pitanje nikaba jedno od pitanja koja su mnogi svjesno ili nesvjesno isforsirali, mnogo više nego što su tom pitanju pažnje posvećivali islamski učenjaci prvih generacija. Ljudčitaj više

    Piše: Elvedin Pezić
    Prije nego što spomenem mišljenja islamskih učenjaka u pogledu nošenja nikaba, neophodno je istaći da je pitanje nikaba jedno od pitanja koja su mnogi svjesno ili nesvjesno isforsirali, mnogo više nego što su tom pitanju pažnje posvećivali islamski učenjaci prvih generacija. Ljudi su po pitanju nikaba otišli u jednu od dvije krajnosti, a malo je onih koji su potrefili sredinu u svemu tome.

    Tako ćemo naći da mnogi ljudi, meðu kojima se nekada, nažalost, nalaze oni koji smatraju da su naučili mnogo o islamu, smatraju da je nikab najveća novotarija ovog zemana, i to mnogo više osuðuju nego što osuðuju stvari koje su po konsenzusu učenjaka zabranjene i novotarija. Do te mjere su otišli u pretjerivanju da su praktičare tog ibadeta svrstali u neku nigdje postojeću sektu, potvarajući ih da su plaćenici i da to čine samo zbog novca, kao da su zaboravili da je prakticiranje tog ibadeta bilo zastupljeno i u njihovim porodicama (na čiju se tradiciju svakodnevno pozivamo kada nam nestane argumenata) prije samo nešto više od pedeset godina, i svjesno ili nesvjesno, na taj način svoje pretke svrstavaju u istu sektu. Ispade da su oni koje prozivaju, optužuju i nazivaju plaćenicima zapravo veći tradicionalisti od onih koji ih optužuju, zato što prakticiraju ono što su prakticirali naši djedovi.

    S druge strane, historija je najbolji svjedok da se, kada god bi se pojavila jedna ekstremna struja, uvijek javljala druga koja je odabirala potpuno suprotan smjer, odnosno pojavili su se ljudi za koje je nošenje nikaba postalo jedino mjerilo nečijeg islama, kao da u historiji nikada niko od učenjaka nije kazao da je nošenje nikaba samo sunnet –pohvalna stvar (oni koji to budu činili, bit će nagraðeni, a oni koji to ne čine, neće biti kažnjeni).

    Zato sam kazao na početku da je zaista malo onih koji su u svemu tome potrefili put sredine, respekta, poštovanja.

    Smatram da je sredina, da se tom pitanju priðe onako kako su mu pristupile prve generacije, a oni su sigurno shvatali islam mnogo bolje, ispravnije i potpunije nego što to mi činimo danas, i da mu se posveti onoliko pažnje koliko su oni posvećivali, da je to samo jedno od hiljade pitanja u kojima učenjaci imaju različite stavove.

    Propis nošenja nikaba je nešto što se može naći skoro u svakoj knjizi islamskog prava.

    Oni koji čitaju te knjige vidjet će da su učenjaci prvih generacija u pogledu nošenja nikaba zauzeli (općenito gledajući) dva stava.

    Većina islamskih učenjaka smatrala je da nošenje nikaba nije obaveza. Tog stava bili su: hanefijska, malikijska i šafijska pravna škola, kao što je to bio stav imama Ahmeda u jednoj predaji od njega (čak su učenjaci hanefijske pravne škole u odreðenim situacijama smatrali obaveznim nošenje nikaba).

    Jedan dio islamskih učenjaka smatrao je nošenje nikaba strogom obavezom –vadžibom (ko to čini, bit će nagraðen, a ko to ne čini, bit će kažnjen), meðu najpoznatijim učenjacima koji su zauzeli taj stav je imam Ahmed ibn Hanbel, kao što je zabilježeno u jednoj predaji od njega. (El-Ihkam fima jehtelifu fihir-ridžalu ven-nisa minel-ahkam, 2 tom, str. 39.)

    (Interesantno, niko od učenjaka nije kazao da je to najveća novotarija koju čovjek može učiniti. A da ne spominjemo kako je čudno da su neki ljudi koji sebe smatraju učenima govorili da je to novotarija donesena iz Sudijske Arabije, države koja je nastala prije nekih 100 godina, a knjige koje govore o nikabu i njegovoj propisanosti pisane su prije više od hiljadu godina?!)

    Jedan od dokaza na koji se pozivaju obje skupine u dokazivanju svog stava jesu riječi Uzvišenog Allaha: ”A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” (Svjetlost, 31.)

    Jedna skupina učenjaka shvatila je da ovaj ajet aludira na to da je ženi obaveza da pokrije cijelo tijelo, pa čak da pokrije i lice. Drugi nisu shvatili to, već su shvatili da je to izuzeto riječima ”…osim onoga što je ionako spoljašnje”.

    Mnogo je drugih argumenata koje su učenjaci navodili argumentirajući svoje stavove, koje ne bi spominjao kako ovaj tekst ne bi prerastao u studiju.

    Takoðer, interesantno je spomenuti dogaðaj sa velikim muhadisom ovoga vremena, koji je ”žestoko” branio mišljenje da ženi nije obaveza da pokrije lice, ali su žene iz njegove porodice nosile nikabe, pa su mu neki prigovorili na tome, smatrajući da je to kontradiktornost – smatrati dozvoljenim otkrivanje lica, a u isto vrijeme da supruga te osobe nosi nikab – pa je on rekao:

    Prvo: Maksimum što sam ja spomenuo u svojoj knjizi jeste da ženino lice nije stidni dio tijela (avret) i da je dozvoljeno da ga žena otkrije pod uvjetima spomenutim u knjizi. A to ne znači da je obaveza onome ko zastupa to mišljenje da otkrije lice svojoj supruzi, jer to ne potpada pod definiciju dozvoljenih djela, već to potpada pod definiciju obaveznih djela…..
    Drugo: Iako sam spomenuo da lice nije stidni dio tijela, spomenuo sam da je pokrivanje lica prioritetnije, i odgovorio sam (str. 104) onima koji su kazali da je pokrivanje lica novotarija i pretjerivanje u vjeri, sa mnogim predajama i hadisima (gdje je šejh spomenuo mnoge predaje koje pokazuju da je nošenje nikaba bila poznata stvar kod supruga Allahovog Poslanika i ashabijki), a zatim sam to sve završio riječima:
    ”Iz spomenutog možemo shvatiti da je pokrivanje lica burkijom (vrsta nikaba) ili nečim sličnim, postupak koji je poznat kod čestitih žena, stvar propisana u vjeri i pohvalna, iako to nije obaveza, već ko to učini, dobro je postupio, a ko ne učini, nije grješan.”

    Allah se smilovao našem velikanu, šejhu Albaniju, koji je ovo pitanje vratio na njegove temelje, da u pogledu pitanja nikaba islamski učenjaci imaju dva stava, da je to propisano, ali nije obaveza i da je to obaveza – vadžib.

    Oni koji smatraju da ženama nije obaveza da pokriju lice, prakticirali to ili ne, ne treba da smatraju manje vrijednim one koji to prakticiraju niti da smatraju da su oni u dalaletu i zabludi.

    Meðutim, oni koji to prakticiraju, treba da znaju da većina islamskih učenjaka nije smatrala obaveznim nošenje nikaba, i ne treba da im nošenje nikaba bude jedini parametar u vrednovanju ljudi. Jer, u svakodnevnom životu mnogo je sunneta koje oni ne prakticiraju, pa ako bi ih odbacili zbog toga, to bi definitivno bio pogrešan postupak.

    Možda je u svemu tome najčudnije što mnogi ljudi – tradicionalni Bošnjaci imaju velike antipatije, odbojnost prema nikabu, koji po hanefijskom mezhebu nekada može biti i vadžib, a s druge strane tako žestoko reagiraju kada neko ostavlja sunnete koje oni prakticiraju. Zašto se tako čvrsto držimo jednog sunneta, a druge tako preziremo???

    Prvi put objavljeno: utorak, 18 Studeni 2008 19:00

    ————-
    Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

    vidi manje
    • 0
Postavljeno u kategoriji:
Nedzmudin
Urednik

Malo više podataka o ”turbanu”

hadisinošenjeodlikepredajeturban
  1. Odgovoreno
    Nedzmudin Urednik

    Priredio: Sead ef. Jasavić Abdullah b. Abbas r.a., prenosi: Allahov Poslanik s.a.w.s., se pope na minber, a to mu je bilo jedno od zadnjih obraćanja, bijaše ogrnut ogrtačem a na glavi mu stajaše turban; iskaza hvale i zahvale Allahu dž.š., pa reče: O ljudi, priđite – što oni i učinješe – pa nastavi:čitaj više

    Priredio: Sead ef. Jasavić
    Abdullah b. Abbas r.a., prenosi: Allahov Poslanik s.a.w.s., se pope na minber, a to mu je bilo jedno od zadnjih obraćanja, bijaše ogrnut ogrtačem a na glavi mu stajaše turban; iskaza hvale i zahvale Allahu dž.š., pa reče: O ljudi, priđite – što oni i učinješe – pa nastavi: Ovo ensarijsko naselje ima sve manje ensarija a sve više ostalih.
    Ko bude preuzeo na sebe neku od funkcija ummeta Muhammeda s.a.w.s. – pa bude u stanju da nekome naškodi a nekome da koristi – neka bude dobar prema dobrima, a neka oprašta onima koji griješe!” (Sahihul-Buhari, br.885.)

    Džabir b. Abdullah el-Ensari r.a., kaže: “Poslanik s.a.w.s., je, na dan “Oslobođenja Mekke”, ušao u Mekku bez ihrama, sa crnim turbanom na glavi!” (Pogledaj: Sahihu Muslim, br.1358., 2/990., Sunen Tirmizi, br.1735., Sunen Ibnu Madždže, br.2822.)

    Džabir b. Abdullah r.a., kaže: “Na dan bitke na Hendeku, Poslanik s.a.w.s., je imao na glavi crni turban!” (Pogledaj: Šu’abul-Iman, br.6247.)

    Džafer b. Amr b. Hurejs prenosi od svoga oca da im je Poslanik s.a.w.s., jedne prilike držao hutbu, a na glavi mu stajaše crni turban. (Pogledaj: Sahihu Muslim, br.1359.)

    Džafer b. Amr b. Hurejs prenosi od svoga oca: “Vidio sam na Poslanikovoj s.a.w.s., glavi crni turban (‘amama harkanijja)!” (Pogledaj: Sunen Nesa’i, br.5343.)

    Džafer b. Amr b. Hurejs prenosi od svoga oca sljedeće: “Kao da sada gledam u Allahova Poslanika s.a.w.s., kako stoji na minberi, dok mu na glavi bijaše crni turban čiji se dio pružaše niz leđa međ’ dvije plećke.” (Pogledaj: Sahihu Muslim, br.1359., Sunen Ebi Davud, br.4077., Sunen Nesa’i, br.5346., Sunen Ibnu Madždže, br.2821.; Sunen Nesa’i el-Kubra, br.9758.)

    Nafi’ prenosi od Abdullah b. Omer r.a., sljedeće: “Kada bi Poslanik s.a.w.s., zamotao turban oko svoje glave, pustio bi jedan njegov dio da pada niza svoje pleći.” Nafi’ kaže: I Abdullah b. Omer r.a., je puštao dio svoga turbana da mu pada niz leđa, međ’ njegova pleća. Ubejdullah sin Omerov r.a., kaže: Vidio sam Kasima i Salima – isto tako su radili! (Sahih. Pogledaj: Sunen Tirmizi, br.1736.)

    Ebu Abdusselam rhm., kaže: Pitao sam Ibnu Omera r.a.: “Kako je izgledao turban Allahovog Poslanika s.a.w.s. – pa reče: Turban bi obmotao oko svoje glave, odpozadi bi ga svezao, a jedan njegov dio bi opustio niz’ svoja leđa!” (Pogledaj: Šu’abul-Iman, br.6252.)

    Ajša r.a., kaže: Na dan bitke na Hendeku, vidjela sam čovjeka na jahalici u liku Dihje el-Kelbijja r.a., koji pozva Allahovog Poslanika s.a.w.s.. Na glavi je imao turban, čiji je dio bio opušten niz leđa. Upitala sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., o njemu, pa reče: To je bio Džibril a.s.; naredio mi je da povedem vojsku na jevrejsko pleme Benu Kurejza!” (Sahih. Pogledaj: Mustedrek, br.7412., el-Mu’udžem el-Kebir, 23/35.)

    Ajša r.a., kaže: “Vidjela sam Džibrila a.s., sa crvenim turbanom na glavi, i opuštenim dijelom turbana međ’ plećkama niz leđa.” (Pogledaj: el-Mu’udžem el-Evset, br.5620.)

    Alija r.a., kaže: “Poslanik s.a.w.s., mi je zamotao turban na glavu, na dan “Gudejr Hamma”, pustivši jedan njegov dio meni niz leđa, nakon čega reče: Allah dž.š., me je na dan Bedra i Hunejna pomogao sa melekima koji su na svojim glavama imali ovakve turbane – i reče: “Turban je prepreka između kufra i imana!” (Pogledaj: Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.19520.; Musned el-Tajalisi, br.154.)

    Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Nosite turbane, jer su oni odličja meleka; opustite jedan dio njih niz vaša leđa!” (Pogledaj: el-Mu’udžem el-Kebir, br.13418.; Šu’abul-Iman, br.6262.)

    Mu’az b. Džebel r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Nosite turbane – povećaće vam se mudrost; ko bude nosio turban – sa svakim njegovim navojem imaće po jedno dobro djelo, a kada ga bude skidao, sa svakim razmotanim redom će mu spasti po jedan grijeh!” (Pogledaj djelo: Emsalul-Hadis, br.117., 1/152., od imama Ramehurmuzija rhm.)

    ‘Ata b. Ebi Rebbah rhm., kaže: Bio sam sa Abdullah b. Omerom r.a., kada mu priđe jedan momak i upita ga o repu turbana koji se pušta niz leđa – pa mu Ibnu Omer r.a., reče: Obavijestiću te šta ‘ilum/znanje govori o tome, inša’allahu te’ala. Reče: Bio sam jedan od desetorice u mesdžidu Allahovog Poslanika s.a.w.s., kao i Ebu Bekr i Omer i Osman i Alija i Ibnu Mes’ud i Huzejfe i Ibnu ‘Avf i Ebu Se’id el-Hudri r.a. – kada je došao jedan ensarija, mladić, koji nazva selam Allahovom Poslaniku s.a.w.s., i sjede. Poslanik s.a.w.s., upita: Koji vjernik je najbolji? Reče: Onaj koji je najboljeg ahlaka od njih. Upita: Koji vjernik je najmudriji? Reče: Onaj koji se najviše prisjeća smrti, i koji se najbolje za nju sprema prije nego li ga snađe. Zatim momak ušuti a Poslanik s.a.w.s., mu priđe, pa reče: O skupino muhadžira, utječem se Allahu dž.š., od toga da vas snađu sljedećih pet stvari: kada se nemoral i porok prošire u jednom narodu snaći će ih razne bolesti koje nisu snalazile njihove pretke; ako budu zakidali na vagi i mjeri snaći će ih suše i nestašice i nasilje vladara; ako ne budu davali zekat neće im padati kiša s nebesa, i da im nije stoke nikad im ne bi ni pala; neće prekršiti Alahov i Poslanikov ugovor a da ne budu kažnjeni time da njihov neprijatelj ovlada njima, i da im otme dio od imetaka njihova; neće njihove vođe i njihovi imami prestati da sude i da se vladaju po Allahovoj knjizi a da se neće međusobno zavaditi! Nakon ovoga, Poslanik s.a.w.s., naredi Abdurrahman b. Avfu da se spremi da ga pošalje u izvidnicu. Abdurrahman b. Avf r.a., stavi na glavu crni turban. Poslanik s.a.w.s., ga primače sebi, razmota mu crni turban sa glave, pa mu zamota bijeli turban na glavi, i opusti mu jedan njegov dio niz leđa, koliko četiri prsta ili tako nekako, pa reče: Ovako stavljaj turban o Ibnu Avfe, ovako je ljepše. Poslanik s.a.w.s., naredi Bilalu r.a., da mu predadne bajrak, pa izreče hvalu na Allaha dž.š., i donese salevat na Allahovog Poslanika s.a.w.s., pa reče: Uzmi ovo, Ibnu Avfe, i idite u pohod na Allahovom putu; borite se protivu onih koji ne vjeruju u Allaha dž.š.. Nemojte pretjerivati, nemojte varati, nemojte mrcvariti i nemojte ubijati djecu. Ovo je Allahov ugovor i put Njegova Poslanika s.a.w.s.!” (Sahih. Pogledaj: Mustedrek, br.8623.; el-Mu’udžem el-Evset, br.4671.)

    Abdurrahman b. ‘Avf r.a., kaže: “Poslanik s.a.w.s., mi je zamotao turban na glavi, pa opusti jedan njegov dio ispred mene i jedan dio iza mene.” (Pogledaj: Šu’abul-Iman, br.6253.)

    Ebu Se’id el-Hudri r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., kada bi pribavio neko novo odijelo ili košulju ili turban, rekao bi sljedeće: “Bože moj, Tebi hvala jer si Ti taj koji me je obukao. Molim Ti se za dobro ove odjeće i za dobro onoga zbog čega je napravljena, i utječem Ti se od zla ove odjeće i od zla onoga zbog čega je napravljena!” (Pogledaj: Sunen Ebi Davud, br.4020., Sunen Tirmizi, br.1767.)

    Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Isbal se može naći u izaru/donji dio odjeće, u kamisu/gornji dio odjeće, i u turbanu. Kome se išta od toga bude, iz oholosti, vuklo po zemlji – Allah neće pogledati u njega na Sudnjemu danu!” (Pogledaj: Sunen Ebi Davud, br.4094., Sunen Nesa’i, br.5334., Sunen Ibnu Madždže, br.3576. – u kojem stoji dodatak: Opušteni dio turbana će sezati do polovine leđa.)

    Ebu Hurejre r.a., kaže: “Poslanik s.a.w.s., je zabranio da se klanja namaz prekrivenih ustiju.” – što su tadašnji arapi znali raditi sa opuštenim dijelom turbana. (Pogledaj: Sunen Ibnu Madždže, br.966.)

    Praksa ashaba i generacija muslimana za njima:

    Tarik b. Šihab rhm., kaže: Kada je Omer b. el-Hattab r.a., došao u Šam, vojska mu je izašla u susret. Bio je u izaru/donji dio odjeće, huffanu/kožna obuća, ‘amami/turbanu, držeći svoju jahalicu za uzdu vodeći je na vodu. Neko mu reče: O vođo pravovjernih, u susret ti izlazi vojska i patrici Šama – a ti se tako obukao? Omer r.a., reče: Mi smo narod koje je Allah uzdigao islamom, tako da nam se veličina ne traži ni u čemu drugom!” (Pogledaj: Mustedrek, br.208.; Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.33847.)

    Sa’ib b. Jezid rhm., kaže: “Vidio sam Omer b. el-Hattaba r.a., na dan Bajrama, sa turbanom na glavi, čiji je dio opustio preko leđi otraga!” (Pogledaj: Šu’abul-Iman, br.6255.)

    Džuvejrija b. Kudame rhm., priča: “Kada smo ušli kod Omera r.a., nakon što je bio ranjen, vidjesmo ga da je obmotao svoju ranu na stomaku svojim crnim turbanom, preko kojega je i dalje krv izbijala…” (Sahih. Pogledaj: Musned Ahmed b. Hanbel, br.362.)

    Merjem bint Ferveh kaže: Kada se primakla smrt Imran b. Husajnu r.a., rekao je: “Kada budem umro, stegnite me mojim turbanom za tabut…” (Pogledaj: el-Mu’udžem el-Kebir, br.199.; Vesajel-‘Ulema’, 1/67.)

    Abdullah b. Dinar rhm., prenosi slijedeće: Neki arap susrete Abdullaha b. Omera r.a., na putu ka Mekki. Ibnu Omer ga poselami, i posadi ga na svoju jahalicu koju je jahao, i pokloni mu svoj turban sa glave. Abdullah ibnu Dinar rhm., kaže: Rekosmo mu: Allah ti stanje popravio, to je samo obični beduin, oni se zadovoljavaju i sa manje od toga! Abdullah b. Omer r.a., reče: Otac ovog čovjeka je bio dragi prijatelj mome ocu, Omer b. el-Hattabu r.a., a ja sam čuo Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako kaže: “Jedno od najvećih dobročinstava jeste i to da dijete održava prijateljstvo i ljubav svoga oca!” (Pogledaj: Sahihu Muslim, br.2552.)

    Muslim b. Zijad rhm., kaže: “Vidio sam četvoricu ashaba Allahovog Poslanika s.a.w.s.: Enes b. Malika, Fedalu b. Ubejda, Ebul-Muniba i Sejjar b. Ferruha – njihovi turbani su imali opuštene dijelove odpozadi niz leđa, a odjeća im nije prelazila članke.” (Pogledaj: Šu’abul-Iman, br.6264.)

    Ebu Dža’afer el-Ensari rhm., kaže: “Vidio sam Aliju r.a., sa crnim turbanom na glavi, na dan kada je bio ubijen Osman r.a..” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24951.)

    Ebul-‘Anbes Amr b. Mervan rhm., prenosi od svog oca sljedeće: “Vidio sam Aliju r.a., sa crnim turbanom na glavi, i puštenim jednim njegovim dijelom niz leđa.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24953.)

    Selemeh b. Verdan rhm., kaže: “Vidio sam Enesa r.a., sa crnim turbanom na glavi, bez kape ispod njega, kojeg je bio opustio niz svoja leđa koliko lakat dužine.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24955.)

    Osman b. Ebi Hind rhm., kaže: “Vidio sam Ebu ‘Ubejdu r.a., sa crnim turbanom na glavi.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24956.)

    Milhan b. Servan rhm., kaže: “Vidio sam Ammara r.a., sa crnim turbanom na glavi.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24957.)

    Ebu Sahre rhm., kaže: “Vidio sam na Abdurrahmanu r.a., crni turban.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24960.)

    Ebu Rezin rhm., kaže: “Vidio sam Aliju r.a., na dan Bajrama, sa turbanom na glavi; jedan dio turbana je bio opustio otraga niz leđa.” (Pogledaj: Šu’abul-Iman, br.6255.)

    Ebu Rezin rhm., kaže: “Husejn sin Alijin r.a., nam je držao, jedne prilike, džumansku hutbu, a na glavi je imao crni turban.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24970.)

    Ebu Rezin rhm., kaže: “Hasan sin Alijin r.a., nam je, nakon smrti svoga oca, držao hutbu, a na glavi je imao crni turban, pa reče: Napustio vas je čovjek kojeg nisu prvi nisu pretekli u znanju, niti će ga u tome sustići potonji.” (Pogledaj: Ahmed b. Hanbel, Feda’ilul-Sahabe, br.1026.)

    Hasan b. Salih prenosi od svoga oca: “Vidio sam Ša’abija rhm., sa bijelim turbanom na glavi.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24972.)

    Isma’il b. Abdul-Melik kaže: “Vidio sam Se’id b. Džubejra rhm., sa bijelim turbanom na glavi.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24973.)

    Ubejdeh b. Hišam rhm., kaže: “Vidio sam Abdullah b. Zubejra r.a., kako je opustio dio turbana niz sebe.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24977.)

    Isma’il rhm., kaže: “Vidio sam Šurejha rhm., kako je opustio jedan dio turbana niza svoja leđa.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24982.)

    Sulejman b. el-Mugire rhm., kaže: “Vidio sam Ebu Nadreta sa crnim turbanom na glavi, kojeg j obmotao oko svojeg vrata.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24984.)

    Sabit b. Ubejd rhm., kaže: “Vidio sam Zejd b. Sabita r.a. – na sebi je imao izar/donji dio odjeće, rida’/ogrtač i ‘amamu/turban.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24988.)

    Sulejman b. Ebi Abdulah rhm., kaže: “Susreo sam se sa prvim muhadžirima; nosili su na svojim glavama turbane, crne i bijele i crvene i zelene i žute. Stavili bi platno turbana na kapu, pa bi je zatim obmotali.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24987.)

    Milhan b. Sevban rhm., kaže: “Ammar b. Jasir r.a., je bio naš valija u Kufi godinu dana. Držao nam je hutbe svake džume, a na glavi je imao crni turban.” (Pogledaj: Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.5774.)

    Imran b. Bišr el-Hadremi rhm., kaže: “Vidio sam Abdullaha b. Busra el-Mazunijja, ashaba Allahovog Poslanika s.a.w.s., sa žutim turbanom i ogrtačem na sebi.” (Pogledaj: Musnedul-Haris, Zeva’idul-Hejsemi, br.575., 2/610.)

    Ebul-Hitab el-Hajjat rhm., kaže: “Vidio sam Vasilu el-Eska’a r.a., kako stavlja kanu na bradu, i vidio sam na njemu crni turban s opuštenim repom niz leđa koliko lakat.” (Pogledaj: Šu’abul-Iman, br.6255.; el-Ahad vel-Mesani, br.912., 2/175.)

    Atabeh b. el-Munzir rhm., kaže: “Jedne prilike sam vidio Ebu Umamu r.a., ashaba Allahovog Poslanika s.a.w.s., starog, na crnom magarcu, kojeg mu vođaše rob bizantinac, sa štapom u ruci. Ebu Umame r.a., je na sebi imao ogrtač od četri dirhema i adenski turban čiji je krak od pozadi padao niz leđa u dužini od jednog lakta…” (Pogledaj: el-Ahad vel-Mesani, br.1235., 2/442.)

    Ebu ‘Ubejd rhm., priča: Vidio sam ‘Ata b. Jezida el-Lejsijja kako klanjaše namaz; na glavi mu stajaše crni turban, čiji je dio bio opustio niz leđa, a na bradi mu bijaše kana…” (Hasen. Pogledaj: Musned Ahmed b. Hanbel, br.11797.)

    Ebu Ibrahim el-Terdžumani kaže: Vidio sam jednog starca u Damasku koji se zvao Ebu Ishak el-Edžreb, koji mi je rekao: Vidio sam Ebul-Derda’a r.a., druga Allahovog Poslanika s.a.w.s., sa surmom na očima, sa kanom na bradi, sa kapom na glavi i turbanom, čiji je dio opustio niz leđa, međ’ dvije plećke.” (Pogledaj: Mustedrek, br.5450.)

    Hejjadž b. Bessam rhm., kaže: “Vidio sam Hasan el-Basriju rhm., sa kanom na bradi i crnim turbanom na glavi!” (Pogledaj: el-Edeb el-Mufred, br.1002.)

    Abbad b. Abdullah b. Zubejr rhm., kaže: “Na dan Bedra, Zubejr b. el-‘Avvam r.a., je imao na glavi obmotan žuti turban.” (Pogledaj: Mustedrek, br.5554.)

    Šta nam ulema četri mezheba može reći o turbanu:

    Ulema hanefijskog mezheba:

    Imam Serhasi i imam Kasani rhm., kažu: “Jedan dio turbana (zeneb), se opušta preko vrata niz leđa kao ukras.” (Pogledaj djela: el-Mebsut, 2/60.; Beda’i’ul-Sana’i, 2/36.)

    U poznatom hanefijskom djelu “Tuhfetul-Muluk”, 1/278., stoji: “Mustehabb je da se dio turbana pusti međ’ plećke do polovine leđa. Jedni su stava da će taj dio biti u dužini pedlja, dok treći smatraju da će njegova dužina biti do mjesta sjedenja kada se sjedne.”

    Imam Kasani rhm., kaže: “Mustehabb je da čovjek obavlja namaz u odjeći sastavljenoj od tri djela: kamis/gornji dio – izar/donji dio, ogrtač i ‘amama/turban.” (Pogledaj: Beda’i’ul-Sana’i, 1/503.; Fikhul-Ibadat el-Hanefi”, 1/76.)

    Esed b. Omer rhm., priča: “Prišao sam dvoru abbasijskog halife Rešida rhm., kada u tom naiđe kadija imam Ebu Jusuf rhm., (najbolji učenik imama Ebu Hanife rhm., op.prev.), a na njemu bijaše crni turban i crno džube i crne mestve/cipele, i bijaše na crnome konju, i na njemu neimade ništa bijelog osim brade…” (Pogledaj: Hašijetul-Tahavi ‘alel-Meraki, 2/646.)

    Ulema malikijskog mezheba:

    Imam Ibnu Asakir rhm., bilježi u svom poznatom djelu “el-Ta’arih”, da je imam Malik rhm., rekao: “Ne trebaju se turbani izostavljati; ja sam nosio turban a na licu nisam imao jedne dlake!” (Pogledaj: Fejdul-Kadir, br.5101.)

    Ulema šafijskog mezheba:

    Imam Šafija rhm., kaže: “Drago mi je kada čovjek obuče najljepše što može naći na praznične dane poput džume i bajrama, kao i na proslavama ljudi, i da se očisti i da se namiriše, a pogotovo ako se radi o namazu za kišu, tada mi je posebno drago da je čovjek čist i skrušen. Drag mi je i turban kod imama, ne bitno je li vrijeme hladno ili toplo, a i ostalim ljudima volim ono što volim i imamu, od čistoće i korištenja mirisa i oblačenja najljepše odjeće do koje mogu doći, izuzev što mi je mnogo draže da vidim turban na imamu nego li na džematlijama.” (Pogledaj: el-Umm, 1/388.)

    Imam Šafija rhm., kaže: “Drago mi je da imam predvodi bajram-namaz, jer on to najbolje zna završiti, i drago mi je da hodi ka musalli (mjestu klanjanja), i da na sebi ima turban, kao i ostali svijet i oni da obuku turbane, i da se namirišu prije nego li izađu iz kuće.” (Pogledaj: Muhtesar el-Hireki, 1/36.)

    U šafijskom djelu, “Mugni el-Muhtadž”, 1/306., stoji: “Sunnet je da se jedan dio turbana pusti da pada niz leđa, među plećke.”

    Ulema hanbelijskog mezheba:

    Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: “Poslanik s.a.w.s., je imao turban koji se zvao “el-Sehab”, kojeg je kasnije dao Aliji r.a.; nosio bi ga, a ispod njega bi imao kapu/kalansuva. Nekada bi nosio kapu bez turbana, a nekada turban bez kape. Kada bi stavio turban na glavu, jedan njegov dio bi pustio među plećke niz leđa kako nam to bilježi imam Muslim u svome Sahihu.” (Pogledaj: Zadul-Me’ad, 1/130.)

    Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., na drugom mjestu kaže: “Nemuslimanima se zabranjuje nošenje turbana. Turbani su krune arapa i u njima je njihov ponos nad svim ostalima. Turban je nosio Poslanik s.a.w.s., kao i njegovi ashabi nakon njega. Turban je stara arapska odjeća, ali je to odjeća i Poslanika s.a.w.s., i njegovih ashaba, pa je zbog toga turban ujedno i odjeća islama!

    Džabir r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., na dan “Osvojenja Mekke”, ušao u Mekku sa crnim turbanom na glavi. (Muslim)

    Abdullah ibnu Abbas r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Nosite turbane – bićete mudriji.” (Mustedrek, br.7411.)

    Alija r.a., i Zuhri rhm., kažu: “Turbani su arapske krune!” (Šu’abul-Iman, br.6263.; Musnedul-Šihab, br.68.)

    Rukane r.a., kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako govori: “Razlika između nas i mušrika jeste i u motanju turbana na svojim kapama!” (Sunen Ebu Davud, br.4078.; Sunen Tirmizi, br.1784.) Ovaj hadis je opisnog karaktera ali je pored toga i propisnog!

    Halid b. Ma’adan rhm., je rekao: “Allah dž.š., je stavio u obavezu ovom ummetu bajrake i turbane!” (Mursel. Kenzul-Ummal, br.41145.)

    Sevban r.a., prenosi da je Poslanik s.a.s.w., poslao jednu grupu ashaba u izvidnicu, ali ih je kasnije snašla velika hladnoća. Kada su došli Poslaniku s.a.w.s., naredio im je: da sljedeći put čine mesh – potiru, po svojim turbanima i po svojim mestvama (prilikom uzimanja abdesta, op.prev.).” (Sahih. Sunen Ebu Davud, br.146.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.22437.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.293.)

    Turbani nikada nisu bili obilježja i ukrasi jevreja; turbani su čisto arapski ukrasi. Ebul-Kasim rhm., je rekao: “Zimmiji – kršćaninu ili jevreju – u islamskoj državi, se neće dozvoljavati da nose turbane, zbog toga što “zimmije” ne smiju uživati ponos i veličinu u državi islama, niti je turban njihov ukras. Neće im se dozvoljavati ni turbani sa posebnom bojom, niti će im se dozvoljavati da puštaju dio turbana niza svoja leđa. Puštanje dijela turbana niza svoja leđa je ukras uleme, dobrih i časnih ljudi, i nije dozvoljeno puštati nevjernicima da se uzliče na muslimane u ovome!” (Pogledaj: Ahkamu Ehlil-Zimmeh, 3/1272-1281.)

    Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “Puštanje dijela turbana niz leđa je sunnet Muhammeda s.a.w.s.. Imam Ahmed rhm., u rivajetu Esrema, kao i Ibrahim b. el-Haris, kažu: Treba da pusti iza sebe od svoga turbana onako kako se to spominje u hadisu Abdullaha b. Omera – misleći na predaju koju bilježi Ebu Bekr el-Halal od Nafi’a: “Ibnu Omer r.a., je nosio turban, i jedan njegov dio bi puštao međ’ plećke, niz leđa.” Od Ubejdullaha b. Omera r.a., se bilježi da su gledali ashabe Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako nose turbane, puštajući jedan dio njih odpozadi, da pada ispod plećki.” (Pogledaj: Šerhul-‘Umdeh, 1/270.)

    U djelu “Šerhu Muntehel-Iradat”, 1/155., kao i djelu “el-Ikna’a”, 1/92., stoji: “Od sunneta je biti pristojan u odjeći, oblačiti bijelu odjeću, imati čisto tijelo i odijelo i mjesto sjedenja i boravka, mirisati sebe i odijelo, te nositi turban obmotavajući s njime cijelu glavu, s opuštenim dijelom odpozadi niz leđa, ali ne mnogo kako ne bi prešlo u haram.”

    Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru hadisa: “Rukane r.a., kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako govori: “Razlika između nas i mušrika jeste i u motanju turbana na svojim kapama!” (Sunen Ebu Davud, br.4078.; Sunen Tirmizi, br.1784.) – kaže: “Ovaj hadis je eksplicitan u tome da je razlikovanje muslimana od mušrika/nemuslimana, u odijevanju, obaveza koja je propisana šeri’atom!” (Pogledaj: Iktida’ul-Siratil-Mustekim, 1/86.)
    Za kraj:

    U djelu “Subulus-Selam”, 1/69., stoji: “Od edeba je da produžetak kod turbana ne bude mnogo dugačak, i da bude opušten niz leđa, između dvije plećke!”

    Imam el-Ševkani rhm., je rekao: “Sve ove predaje nam potvrđuju sunnijjet turbana tj. da je od sunneta Poslanika s.a.w.s., njegovo nošenje, ali, oči su pomućene kod onih koje je Allah dž.š., u zabludi ostavio i srca im slijepim učinio, lutajući u tminama neznanja, pa se ostaviše turbana koji predstavlja arapsku krunu i potpuno je obilježje muslimana, a prihvatiše se odjeće i obilježja nevjernika, običaja neprijatelja i ala-franga odličja. Na to ih nije navelo, ništa drugo do sama blizina života sa njima kao i apsorbovanje njihovih ružnih navika. Pored svega toga, oni su ljude još i silom primoravali pa čak i ubijali zbog svega toga! Allah dž.š., ih ponizio, puteve im prekinuo i skupove im razbio; Allah da sačuva vjernike od njihova šerra. Gospodaru moj, popravi muhammedanski ummet, učvrsti ga u vjeri, pomozi ga protivu Tvoga neprijatelja, i sačuvaj ga od mjenjanja i deformacije. Zbog džehla i nepoznavanja suštine vjere, od strane većine ummeta, kao i nepoznavanje onoga na čemu je bio poslanik i odabranik Muhammed s.a.w.s. – velik broj muslimana se čudom čudi velikom broju islamskih propisa, a lijepim i dobrim smatraju samo ono na čemu su zatekli svoje suvremenike, pa makar i nevjerstvo bilo u pitanju. Sve staro (što je iz vremena Muhammeda s.a.w.s.), je postalo mrsko, a sve novo je postalo drago i milo. Mi smo Allahovi i Allahu se vraćamo. Gospodaru moj, budi blag prema robovima Tvojim; o Ti koji si Plemenit, o, Ti koji si Blag, o Allahu!” (Pogledaj: Nejlul-Evtar, 2/105.)

    Allah dž.š., kaže: “Reci: »Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah zavoljeti i grijehe vam oprostiti!« – a Allah prašta i samilostan je.” (Alu Imran, 31.)

    Ljubav ujedno znači i slijeđenje voljene osobe, a Muhammed, s.a.v.s., kaže: ”Ko slijedi mene, taj slijedi i Allaha, a ko ne slijedi mene, taj ne slijedi ni Allaha.” (Buharija i Muslim); “U kojoj ti je mjeri uzor Allahov Poslanik s.a.v.s., u toliko si i vjernik”. (Buharija i Muslim); ”Ko bude slijedio moj sunnet u vrijeme kada se moj ummet bude izopačio, imat će nagradu šehida.” (Taberani)

    Prvi put objavljeno: ponedjeljak, 16 Veljača 2009 13:35

    ————-
    Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

    vidi manje
    • 0
Postavljeno u kategoriji:
Nedzmudin
Urednik

Tretman nošenja (zlatnog) prstenja u islamu

islamnošenjepravilapropisiprstenjezlato
  1. Odgovoreno
    Nedzmudin Urednik

    Priredio: Zehrudin ef. Junuzović U islamskoj literaturi nošenju prstenja posvećeno je nemalo prostora, tako, naprimjer, gotovo sve hadiske zbirke sadrže određeni broj hadisa na temu nošenja zlatnog i srebrenog prstenja, tretman zlata i svile itd. Neki autori hadiskih zbirki, kao naprimjer Ebu Davud,čitaj više

    Priredio: Zehrudin ef. Junuzović
    U islamskoj literaturi nošenju prstenja posvećeno je nemalo prostora, tako, naprimjer, gotovo sve hadiske zbirke sadrže određeni broj hadisa na temu nošenja zlatnog i srebrenog prstenja, tretman zlata i svile itd. Neki autori hadiskih zbirki, kao naprimjer Ebu Davud, izdvojili su zasebna poglavlja o nošenju prstena, drugi su hadise na tu temu zastupili u knjigama o ukrasima, kao naprimjer Nesai, drugi u knjigama o odijevanju, kao naprimjer Buhari, Muslim i dr. Islamski pravnici –fakihi, polemizirali su o ovom pitanju i pravne škole izrekle su svoje stavove o tome. Također, o nošenju prstena pisali su i autori životopisa i Poslanikovog šemaila, pa čak i historičari kao naprimjer Ibn Kesir itd.
    S druge strane, nošenje prstenja danas je veoma rasprostranjeno: jedni u tome prate modu i trend koji im se plasira putem medija, pa nose jedan ili više prstena na palcu, srednjem prstu ili kažiprstu, dok drugi slijede običaj ili praksu nemuslimanskih političkih pa i vjerskih lidera.

    U narednim redovima prenijet ćemo stav islama nošenju (zlatnog) prstenja, o tome zašto, kako i kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio prsten.

    Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: »Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio zlatni prsten okrenuvši kamen prema unutrašnjosti dlana, te je na njemu ugravirao: Muhammed, Allahov poslanik. Vidjevši da su i drugi ljudi učinili isto, on je bacio prsten i rekao:
    ‘Neću ga (više) nikada uzeti’, pa je nabavio srebreni prsten, a i svijet je zatim uzeo prstenove od srebra. Poslije smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, taj prsten je nosio Ebu Bekr, zatim Omer, zatim Osman sve dok nije upao u bunar Eris.» (1)

    Razlog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, nošenja prstena

    Predaje koje preciziraju kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo nositi zlatni prsten, to vezuju sa početkom pisanja pisama raznim namjesnicima.
    Hattabi, rahimehullah, navodi: «Kod Arapa nije bio običaj nošenja prstenja. Pa kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio pisati pisma okolnim namjesnicima i državama, uzeo je zlatni prsten, a zatim ga je odbacio…» (2)
    Ovaj podatak vjerodostojno je zabilježen u više hadiskih zbirki.
    Muslim precizira da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio da napiše pismo konkretno bizantijskom caru i abesinskom vladaru.

    Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo nositi prsten

    Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovaj je prsten uzeo onda kada je želio da započne korespondenciju sa drugim vladarima, a to je bilo u vremenu kada je važio mirovni sporazum između muslimana i Kurejšija. Dakle, najvjerovatnije je da je ovo bilo krajem šeste, a početkom sedme hidžretske godine. Ibn Sa‘d, npr., prenosi u svojim Tabekâtima, da se Poslanik, sallallahu alejhi ve selllem, sa potpisivanja primirja vratio u Medinu u mjesecu zul-hidždžetu (3) šeste hidžretske godine, a svoje izaslanike poslao je u muharremu sedme hidžretske godine, za šta mu je trebao pečat i prsten…«

    Koliko je dugo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio zlatni prsten

    Izgleda da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije nosio dugo vremena svoj zlatni prsten. To je trajalo svega nekoliko dana. Nesai u svome Sunenu precizira da je to bilo tri dana i u ovoj tvrdnji oslanja se na izjavu Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio zlatni prsten (samo) tri dana. Kada je primijetio da se raširilo nošenje zlatnog prstenja, bacio je svoj (zlatni prsten), a zatim je uzeo srebreni…….» (4)

    Na kojoj je ruci Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio prsten

    Moramo konstatirati da postoji zaista puno predaja u kojima je jasno naglašeno da je Poslanik, slallahu alejhi ve sellem, nosio prsten na desnoj ruci, ali postoje i predaje u kojima stoji da je nosio prsten i na lijevoj ruci. Stoga ćemo ih, radi lakše preglednosti, na ovome mjestu prezentirati odvojeno.

    Predaje u kojima se navodi da je prsten nosio na desnoj ruci (5)

    Buhari u svome Sahihu samo na jednom mjestu ukazuje na pitanje na kojoj je ruci Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio prsten, i to u hadisu od Ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellm, nosio prsten na svojoj desnoj ruci. (6)

    Muslim bilježi od Enesa, radijallahu anhu: »Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je srebreni prsten na svojoj desnoj ruci, a kamen prstena bio je abesinski.» (7)

    Ebu Davud bilježi od Muhammeda b. Ishaka da je rekao: ”Vidio sam da Salt b. Abdullah nosi prsten na svom malom prstu desne ruke, pa sam ga upitao: ‘Šta je to?!’, a on mi je odgovorio: ‘Vidio sam da Ibn Abbas, radijallahu anhuma, ovako nosi prsten, a i kamen je okretao prema unutrašnjosti šake. Mislim da je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, ovako postupao zbog toga što je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na ovaj način nosio prsten.» (8)

    Ebu Davud zabilježio je od Alije b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio prsten na desnoj ruci.» (9)

    Tirmizi isto bilježi u nešto kraćoj formi također od Muhammeda b. Ishaka, od Salta b. Abdillaha b. Nevfela da je rekao: ”Vidio sam da Ibn Abbas, radijallahu anhuma, nosi prsten na desnoj ruci i mislim da je rekao: ‘Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da prsten nosi na svojoj desnoj ruci.’» (10)

    Tirmizi zatim u istom poglavlju navodi hadis i od Hamada b. Selemea, u kojem stoji da je rekao: ”Vidio sam Ibn Ebu Rafia kako prsten nosi na desnoj ruci i pitao sam ga o tome pa je rekao: ‘Vidio sam Abdullaha b. Džafera kako prsten nosi na desnoj ruci i kaže: ‘Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je prsten na desnoj ruci.”’

    Tirmizi zatim prenosi riječi Buharije koji je rekao: ”Ovo je najvjerodostojnije što je od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, preneseno na ovu temu.”

    Nesai je zabilježio od Alije i Ebu Selemeta da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio prsten na desnoj ruci. (11)

    Nesai i Ibn Madže bilježe identičnu predaju od Abdullaha b. Džafera (12)

    Ibn Madže u svome Sunenu bilježi od Abdullaha b. Džafera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio prsten na svojoj desnoj ruci.» (13)

    Taberani je zabilježio u Mu’džemi-e-evsat, isnadom koji je hasen prema ocjeni Ibn Hadžera, od Ibn Omera da je rekao: »Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je svoj prsten na desnoj ruci.»
    O tome postoje i predaje od sljedećih ashaba: Aiše, Alije, Džabira, Ebu Umame, Ebu Hurejre i dr. sa različitim stepenima ispravnosti.

    Ibn Hadžer, u kontekstu negiranja da su Medinlije bili jednoglasni da se prsten treba nositi na lijevoj ruci, kaže: «Preneseno je od Ebu Bekra, Omera i brojnih drugih ashaba, tabiina i narednih generacija Medinlija da se prsten nosi na desnoj ruci.»

    Predaje u kojima se navodi da je prsten nosio na lijevoj ruci

    Imam Muslim u svome Sahihu zabilježio je izjavu Enesa, radijallahu anhu, koji je rekao: »Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, prsten bio je na ovome” – i pokazao je na mali prst lijeve ruke. (14)
    Ebu Davud je zabilježio od Nafia, da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, prepričavao kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio prsten na lijevoj ruci. (15)

    Ebu Davud na kraju ovoga hadisa dodaje da se ovaj hadis prenosi i od Nafi’a, da je prsten nošen na desnoj ruci. Ibn Hadžer, nadovezujući se na to, kaže: »Predaja od Nafi’a od Ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojoj stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio prsten na lijevoj ruci predstavlja šaz predaju – oprečnu ispravnijim. Njeni prenosioci su manje brojni i slabijeg pamćenja od onih koji tvrde da je prsten nosio na desnoj ruci.

    Ebu Davud zatim bilježi da je i sam Ibn Omer, radijallahu anhuma, nosio prsten na svojoj lijevoj ruci.» (16)
    Tirmizi je zabilježio predaju koju je ocijenio kao hasen-sahih u kojoj stoji da su Hasan i Husejn nosili prstenove na lijevoj ruci. (17)

    Šta je bolje: nositi prsten na lijevoj ili desnoj ruci?

    S obzirom da su brojne predaje koje govore o Poslanikovom nošenju prstena kako na desnoj tako i na lijevoj ruci, odnosno od nekih ashaba, kao naprimjer od Enesa, zabilježeno je da je prenio kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoj prsten nosio na desnoj, a zabilježeno je da ga je nosio i na lijevoj ruci. Oba hadisa je, kao što smo vidjeli, zabilježio imam Muslim u svome Sahihu.

    Preferiranje na osnovu brojnosti predaja

    Ako se razmotre predaje zabilježene u osnovnih devet hadiskih zbirki, kao što je to učinio potpisnik ovih redova, može se jasno doći do zaključka da je više predaja koje idu u prilog nošenja prstena na desnoj ruci. Ovo je rezultat koji su isticali i oni učenjaci koji su ovu mes’elu detaljnije istražili, npr. Ebu Zura, kako od njega prenosi Ibn Ebu Hatim, rekao je da ima više predaja koje potenciraju nošenje prstena na desnoj ruci. Šafije smatraju da je efdalnije nositi prsten na desnoj ruci.

    Preferiranje na osnovu jačine i stepena ispravnosti predaja

    Predaje koje preferiraju nošenje prstena na desnoj ruci, pored toga što su brojnije, one su i ispravnije. Sam Buhari, nakon navođenja hadisa o nošenju prstena na desnoj ruci, izjavio je – kako je to Tirmizi prenio – da je to najispravnije što je na tu temu zabilježeno.
    Muhaddis, šejh Abdul-Kadir el-Arnaut, rekao je (18): ”Predaje koje preferiraju nošenje prstena na desnoj ruci su preče – erdžah, i mnogobrojne. Takva praksa se prenosi od Ebu Bekra, Omera i velikog broja ashaba i tabiina Medine i drugih.”

    Preferiranje na osnovu svrhe zbog koje se prsten nosi

    Ibn Hadžer, rahimehullah, kaže: »Mislim da se ovo pitanje razlikuje od namjere ili svrhe nošenja prstena. Shodno tome, ako se nosi samo radi ukrasa, bolje je nositi na desnoj ruci, a ako prsten služi za ‘pečaćenje’, onda je bolje nositi na lijevoj (praktičnije) jer tada služi kao za ostavu, i lakše ga je desnom rukom uzeti i ponovo vratiti.”
    Prvim mišljenjem preferira se praksa nošenja prstena na desnoj ruci uopćeno, jer se lijeva ruka upotrebljava i za čišćenje, pa onaj koji svoj prsten nosi na desnoj tako štiti prsten od prljavštine. Nošenje prstena na lijevoj ruci preferira se u slučaju da prsten služi kao pečat.

    Preferiranje na osnovu derogacije

    Tirmizi bilježi od Ibn Omera, radijallahu anhuma: «Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo je nositi zlatni prsten na desnoj ruci, a onda je jednom sjeo na minber i rekao: ‘Ja sam bio počeo nositi ovaj prsten na svojoj desnoj ruci…’ Zatim je bacio (taj prsten), a i prisutni su bacili svoje prstenove.» (19)
    Nakon navođenja hadisa, Tirmizi je konstatirao: ”Hadis Ibn Omera je hasen-sahih, a prenijet je od Nafi’a od Ibn Omera, drugim putem, i u njemu nije spomenuto da je on prsten nosio na svojoj desnoj ruci.
    Iz hadisa Ibn Omera vidjeli smo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u početku nosio zlatni prsten i da ga je nosio na desnoj ruci. Međutim, nakon toga bacio je zlatni prsten i počeo je nositi srebreni. Iz ovog podatka neki učenjaci su zaključili: ”Predaje u kojima stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio prsten na desnoj ruci odnose se na period kada je nosio zlatni prsten, a predaje u kojima se navodi da je prsten nosio na lijevoj ruci, odnose se na srebreni prsten.” Ova grupa učenjaka ovakav stav argumentira hadisom koji se bilježi od Ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prvo nosio prsten na desnoj ruci, a onda ga je počeo nositi na lijevoj. Ibn Hadžer, nakon iznošenja ovih podataka, konstatira: ”Da je ovaj hadis ispravan, bio bi uzet kao mjerilo i tačka na ovo razilaženje. Međutim, hadis nije ispravan.”

    Neki učenjaci smatraju da nema razlike u nošenju prstena na lijevoj ili desnoj ruci

    Na ovo je ukazao Ebu Davud koji je naslovio poglavlje: ”Nošenje prstena na desnoj i na lijevoj ruci», a zatim je naveo hadise bez ukazivanja na preferiranje.

    Na kojem se prstu može nositi prsten?
    Muslimani su jedinstveni u mišljenju da je sunnet (20) da muškarac nosi prsten na malom prstu. Što se tiče žene, ona ima pravo nositi prsten na bilo kojem prstu, kako to pojašnjava imam Nevevi u komentaru ovoga hadisa. (21)

    Na kojem je prstu zabranjeno nositi prsten?

    Alija, radijallahu anhu, rekao je: «Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio mi je da nosim prsten na ovome i ovome prstu”, pa je pokazao na srednji prst i kažiprst. (22)

    Okretanje kamena prema unutrašnjosti dlana

    «…a njegov kamen je okrenuo prema unutrašnjosti dlana…»
    S obzirom na ovaj podatak, učenjaci su konstatirali sljedeće: ”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, po ovome pitanju nije ništa konkretno naredio, zato je dozvoljeno prsten nositi na oba načina. Nevevi, rahimehullah, napominje da je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, nosio prsten na ovaj način, tj. s kamenom okrenutim na gore.
    Učenjaci sugeriraju da je ipak bolje nositi presten s kamenom okrenutim na dolje, jer se na taj način slijedi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a u tome postoje i druge koristi.

    Šta i kako je bilo ugravirano na prstenu Allahovog Poslanika?

    «Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo je zlatni prsten, njegov kamen okrenuo je prema unutrašnjosti dlana, a na njemu je ugravirao:
    Muhammed, Allahov poslanik.”
    Neki su smatrali da je prvo bilo napisano ime Allah, drugi red resul, a treći Muhammed.
    Ibn Hadžer se ne slaže sa takvim tumačenjem bez pokrića i kaže: ”Čak štaviše, kontekst hadisa upućuje da je bilo suprotno.»

    Graviranje na prstenu između zabrane i dozvole?

    Enes b. Malik, radijallahu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, uzeo srebreni prsten i na njemu ugravirao riječi: Muhammed, Allahov poslanik, a zatim je rekao: ”Imam srebreni prsten na kojem sam ugravirao Muhammed, Allahov poslanik, zato neka niko ne gravira isto na svome prstenu.»

    Iz ovog hadisa u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na svome prstenu ugravirao svoje ime, učenjaci zaključuju da je vlasniku prstena dozvoljeno da na prstenu ugravira svoje ime, kao i ime Allaha, subhanehu te’ala.
    Nevevi sumira stav učenjaka po ovome pitanju i kaže: ”Ulema je rekla: ‘Ima pravo da ugravira svoje ime ili neku mudru rečenicu, ili da to ugravira uz zikrullah.” (23) Ajni, u komentaru Buharije, odnosno opisujući Usamu, prenosioca hadisa, kaže: ”On je na svome prstenu ugravirao: Miljenik Allahovog Poslanika.»

    Slijedi ”Šta se desilo sa Poslanikovim prstenom nakon njegove smrti?!”

    Bilješke:
    1-Buhari, 5865, u Knjizi o odijevanju, poglavlje: zatim u istoj knjizi u Poglavlju o srebrenom prstenju, 6866, 6867.
    Korisno je znati: Neki učenjaci iz ovoga hadisa zaključuju da Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, postupak ima jači efekat od samo verbalne naredbe. Tako npr. kada je u navedenom hadisu skinuo zlatni prsten, ashabi su poskidali svoje prstenje. Kada je, jedne prilike u namazu izuo obuću, svi su odmah izuli svoju obuću…, a kada im je na Hudejbiji naredio da prekinu ‘umru, oni su odgađali sprovebu, nadajući se drugoj naredbi, ili, kada im je zabranio spajanje posta, oni su mu rekli: «Ali ti spajaš« i zajedno sa njim spajali su post jedno vrijeme….
    2-Navedeno prema riječima Ibn Hadžera u Fethu, 10:337.
    3-Zul-hidždže je dvanaesti, posljednji mjesec hidžretske godine, po redoslijedu, i ima mjesto kao npr. decembar u kršćanskoj godini. Hidžretska godina započinje mjesecom muharremom.
    4-Nesai, br. 5220, u Knjizi o ukrasima, poglavlje: ”Skidanje prstena prilikom ulaska u nužnik”. Šejh Albani, rahimehullah, kaže da je lanac prenosilaca ovoga hadisa hasen-sahih.
    5-Identičan naslov dao je Tirmizi u svom Sunenu jednom poglavlju o prstenu.
    6-Buhari, 5876, u Knjizi o odijevanju, poglavlje: ”O onome ko je okretao kamen svoga prstena prema unutrašnjosti ruke”.
    7-Muslim, br. 2094, u Knjizi o odijevanju i ukrašavanju, poglavlje »O srebrenom prstenu čiji je kamen habešijski», Nesai, 5197, u Knjizi o odijevanju, poglavlje: ”Opis Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, prstena”.
    8-Ebu Davud, 4229, u Knjizi o prstenu, poglavlje: ”O predajama na kojoj ruci se nosi prsten, desnoj ili lijevoj”. Šejh Albani, rahimehullah, kaže za ovaj hadis da je hasen-sahih.
    9-Ebu Davud, 4226, u Knjizi o prstenu, poglavlje: ”O predajama na kojoj ruci se nosi prsten, desnoj ili lijevoj”. Šejh Abdul-Kadir el-Arnaut, rahimehullah, kaže da je ovaj hadis hasen.
    10-Tirmizi, 1742, u Knjizi o odijevanju, poglavlje: ”Neke predaje o nošenju prstena na desnoj ruci”.
    11-Nesai, 5203, u Knjizi o odijevanju, poglavlje: ”Na kojoj se ruci nosi prsten”. Prema šejhu Albaniju, hadis je sahih.
    12-Nesai, 5204, u Knjizi o odijevanju, poglavlje: ”Na kojoj se ruci nosi prsten”. Ibn Madže, 3647, u Knjizi o odijevanju, poglavlje: ”O nošenju prstena na desnoj ruci”. Šejh Albani kaže da je ovaj hadis sahih.
    13-Ibn Madže, br. 2647, u Knjizi o odijevanju, poglavlje: ”O nošenju prstena na desnoj ruci”. Šejh Albani, rahimehullah, u Sahih Ibn Madže, ovaj je hadis ocijenio kao sahih – autentičan.
    14-Muslim, 2095, u Knjizi o odijevanju i ukrasima, poglavlje: ”Nošenje prstena na malom prstu lijeve ruke”.
    15-Šejh Albani ocjenjuje kao šaz-predaju.
    16-Šejh Albani, rahimehullah, ocjenjuje lanac prenosilaca ovoga hadisa kao sahih.
    17-Tirmizi, 1743, u Knjizi o odijevanju, poglavlje: ”Neke predaje o nošenju prstena na desnoj ruci”.
    18-U redakciji hadisa djela «Džamiul-usul…», 4:723.
    19-Tirmizi, br. 1741, u Knjizi o odijevanju, poglavlje: ”O predajama nošenja prstena na desnoj ruci”.
    20-Pod ovim terminom misli se na praksu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
    21-Sahihu Muslim bi šerhi Nevevi, 7:322.
    22-Muslim, 2078, u Knjizi o odijevanju i ukrasima, poglavlje: ”Zabrana nošenja prstena na srednjem prstu i kažiprstu». Ebu Davud, br. 4225, u Knjizi o prstenu, poglavlje: ”O predajama o prstenu od hadida”.Tirmizi, br. 1737, u Knjizi o odijevanju, poglavlje: ”O pokuđenosti zlatnog prstena”m i Nesai, br. 5210 – 5211, 5212., u Knjizi o odijevanju, poglavlje: ”Zabrana nošenja prstena na kažiprstu”.
    23-Sahihu Muslim bi šerhi Nevevi, 7:319.

    ————-
    Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

    vidi manje
    • 0
Postavljeno u kategoriji:
Nedzmudin
Urednik

Sunnet pri nošenju prstena

fetvenošenjepravilapropisiprstenruka
  1. Odgovoreno
    Nedzmudin Urednik

    Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha Alija r.a., kaže: „Poslanik s.a.w.s., mi je zabranio da nosim prsten na ovom i ovom prstu“ – pokazavši na srednji prst i kažiprst. (Sahihu Muslim, br.2095.) Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Muslimani su složni na tome da je muškarcu sunnet da nosi prsten na malom prčitaj više

    Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

    Alija r.a., kaže: „Poslanik s.a.w.s., mi je zabranio da nosim prsten na ovom i ovom prstu“ – pokazavši na srednji prst i kažiprst. (Sahihu Muslim, br.2095.)

    Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Muslimani su složni na tome da je muškarcu sunnet da nosi prsten na malom prstu (hinsar), a što se tiče žene – njoj je dozvoljeno da nosi prstenje na svim prstima. Kaže se da je mudrost nošenja prsta na malome prstu ta što je prsten na njemu najudaljeniji od onoga što se dohvaća rukom jer je na taj način s kraja ruke, i ne smeta samoj ruci pri radu, što nije slučaj sa ostalim prstima. Muškarcu je mekruh nositi prsten na srednjem prstu i na kažiprstu shodno ovom hadisu, i u pitanju je „mekruh tenzih“. Što se tiče lijeve ili desne ruke imamo sahih hadisa koji nam govore o dozvoljenosti nošenja prstena i na jednoj i na drugoj ruci… tako da su fakihi-pravnici, složni na tome da je dozvoljeno nositi prstenje i na desnoj i na lijevoj ruci, i da ni jedna od ruku nije mekruh za nošenje prstena. Oni se razilaze samo u tome na kojoj ruci je ljepše nositi prsten. Jedan broj selefa je nosio prsten na desnoj ruci, dok je drugi broj selefa nosio prsten na lijevoj ruci. Imam Malik je smatrao ljepšim lijevu ruku za nošenje prstena, dok mu se desna ruka nije sviđala. U našem mezhebu postoje dva vedžha-mišljenja, ispravnije je da je desna ruka vrijednija, jer je prsten ukras a desna ruka je časnija i preča ukrasa i počasti nego li lijeva.“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi ‘ala Muslim, 14/71.)

    ————-
    Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

    vidi manje
    • 0