Da li je zabranjeno nositi prsten napravljen od čistog željeza ?

Amr b. Šuajb prenosi ud svoga oca, a on, opet, od svog oca da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio zlatni prsten kod nekog od ashaba, što mu nije odobrio pa ga je on bacio. Potom je isti ovaj ashab počeo nositi prsten od željeza, na što mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “l to je zlo. To će nositi stanovnici Vatre!” Na to je ovaj ashab bacio prsten te je počeo nositi prsten od srebra, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mu zbog toga prigovorio. 438

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je nositi prsten od željeza, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio da je takav prsten gori od zlatnog. Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, jednom je prilikom vidio zlatni prsten na ruci nekog čovjeka, pa mu je naredio da ga baci. Zijad mu reče: “O vladaru pravovjernih, moj je prsten od željeza!” “To je još gore”, kaza Omer.439 Ovo je stav i imama Malika, jer Ibn Vehb prenosi da mu je imam Malik u vezi s prstenjem od željeza i bakra rekao: ”Još uvijek slušam da je :l.eljezno prstenje zabranjeno, a ostalo nije.”440 Ovo mišljenje dijele imami Ahmed i Ishak b. Rahavejh, kako to stoji u djelu Mesailui-Meroetf , str. 424. Ishak b. Mensur el-Mervezi upitao je imama Ahmeda: ”Je li zabranjeno nositi prsten od zlata ili prsten od želje:za?” “Da, tako mi Allaha, to je zabranjeno”, odgovorio je imam Ahmed; Ishak je to prihvatio kao ispravno.

Drugo, El-Buhari i Muslim zabilježili su predanje u kojem Sehl b. Sa’d pripovijeda da se neka žena ponudila Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, za brak i, kad se vidjelo da nema potrebe za njom, neki je čovjek zatražio da Poslanik njega oženi istom tom ženom, ali nije imao ništa da joj dadne kao mehr. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ‘ Dadni joj  bilo šta, pa makar se radilo o željeznom prstenu. ” Naime, ovo predanja nije dokaz da je dopušteno nositi željezni prsten, kao što to tvrdi Ibn Hadžer, 1 0/323: “Neki učenjaci ovim hadisom dokazuju da je dopušten željezni prsten, ali oni nisu u pravu. Naime, činjenica da je dopušteno posjedovanje željeznog prstena ne znači da je dopušteno njegovo nošenje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjerovatno je mislio na to da ona žena uzme željezni prsten pa da ga proda.” Na ovo ukazuje i činjenica da je nošenje zlatnog prstenja zabranjeno muškarcima, ali ga je dopušteno prodati, o čemu smo već govorili.

Treće, kada je riječ o hadisu Muajkiba, radijallahu anhu, koji tvrdi da je Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, prsten bio od savijenog željeza i da je na njemu bilo i srebra, on nije oprečan hadisu koji smo naveli na početku poglavlja, jer se zabrana odnosi samo na prsten od čistog željeza. Ovo je zaključio Ibn Hadžer, 1 0/323.

Četvrto, a što se tiče hadisa Ebu Seida el-Hudrija u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na pitanje od čega će se napraviti prstenje odgovorio: “Od željeza, srebra ili zlata”, on je slab, prema mišljenu hafiza Ibn Redžeba i šejha El-Albanija.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf