Kada se ne odsijeca ruka za krađu?

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Kazna za krađu izvršava se samo ako čovjek ukrade nešto što vrijedi četvrtinu zlatnika ili više od toga. “756

Rafi b. Hadidž, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ” Kazna za krađu ne izvršava se zbog krađe datula niti zbog krađe srčike s vrha palme. ”157

Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca, a on od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitan u vezi s jedenjem okačenih hurmi, pa je odgovorio: “Nema grijeha u tome za onoga ko je gladan, ali pod uvjetom da ništa ne ponese sa sobom. Ali ako ponese, dužan je platiti duplu cijenu toga i bit će kažnjen. Ako ukrade datule iz sušnice u vrijednosti četvrtine zlatnika, odsijeca mu se ruka. “758

Džunada b. Ebu Umejja pripovijeda da su bili sa Busrom b. Ertaom na moru, kada su doveli kradljivca kojeg su zvali Masder, a ukrao je orlicu. On reče: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Kazna za krađu ne izvršava se na putovanju. ‘ Inače bih Masderu odsjekao ruku.”759

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kazna za krađu ne izvršava se nad onim koji otima, niti nad onim koji vreba priliku da šta uzme, niti nad onim koji zadrži stvar koju je dobio na korištenje ili na čuvanje. “760

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, odsijecanje ruke kradljivcu utemeljeno je Kur’anom, sunnetom, i konsenzusom, ali postoje određene okolnosti koje sprečavaju izvršavanje ove kazne, a to je i tema ovog poglavlja.

Drugo, kazna za krađu izvršava se samo nad onim čovjekom koji ukrade ono što ima vrijednost četvrtine zlatnika i više, odnosno tri srebrenjaka i više.

Treće, krađa je uzimanje tuđe imovine koja je skrivena na sigurnom mjestu. Ukoliko nije skrivena ili se ona pak javno uzme, to je onda pronevjera ili izdaja, za što se ne odsijeca ruka.

Četvrto, ukoliko se plodovi nalaze na skrivenom mjestu i dostižu vrijednost četvrtine zlatnika, mora se izvršiti kazna nad onim ko ih ukrade. A ako nisu skriveni, tada se plaća dupla cijena i kradljivac se prikladno kažnjava. Prema tome, hadis Abdullaha b. Amra određuje značenje Rafijevog hadisa.

Et-Tahavi je u djelu Šerhu meanil-asar, 3/1 73, ostavio sljedeći zapis: “Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napravio razliku između plodova koji su sklonjeni u sušnici i onih koji su na stablu, pa se za krađu plodova iz sušnice, mora izvršiti kazna, a za otuđivanje plodova sa stabla, ne izvršava se kazna nego se kradljivac opomene.”

Peto, onaj ko ukrade ovcu na ispaši, neće biti kažnjen odsijecanjem ruke, za razliku od onoga ko je ukrade iz tora: njemu će biti odsiječena ruka.

Šesto, učenjaci nemaju istovjetno mišljenje o pitanju šta se smatra skrivenim mjestom. Ispravno je mišljenje onih učenjaka da se u obzir uzima ono što narod smatra skrivenim mjestom, te se imovina u tome pogledu razlikuje. 761

Sedmo, kazna za krađu ne izvršava se na putovanju niti u vojnom pohodu. Et-Tirmizi, 4/53-54, kaže: “Neki učenjaci smatraju da se kazna odsijecanja ruke neće izvršiti u vojnom pohodu, iz straha da prijestupnik ne prebjegne neprijatelju. Kada se vojska vrati u islamsku državu, izvršit će se kazna. Ovo je i El-Evzaijev stav.”

Osmo, učenjaci se također razilaze u mišljenju treba li odsjeći ruku onome ko pozajmi nešto od nekog pa to porekne. A povod ovom razilaženju je”ste razilaženje u slučaju žene iz plemena Mahzum: da li je pozajmila nakit i robu pa porekla, ili je ukrala? Postoje predanja koja podupiru oba stava.

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je neka žena iz plemena Mahzum uzela u zajam robu pa je porekla. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi v e sellem, naredio je da joj se odsiječe ruka. 762 Prema njezinom drugom predanju, Kurejšije je obuzela briga zbog te žene, koja je počinila krađu. 763

Između ovih predanja ne postoji oprečnost, na osnovu sljedećeg: prvo, povod nastanka hadisa najbolji je komentar, a na osnovu njega jasno je da se poricatelj zajma smatra kradljivcem; drugo, hadis u kojem stoji da se ne odsijeca ruka onome ko nešto pronevjeri nije u suprotnosti s ovim predanjima, jer se ovdje radi o poricanju zaloga, a ne poricanju duga.

Ibn Kajjim el-Dževzijja, u djelu Zadul-mead, 5/50, zapaža: “Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, presudio da se odsiječe ruka ženi koja je posudila robu, a potom to porekla. Imam Ahmed smatra da se nad takvom osobom mora izvršiti šerijatska kazna. Kada je riječ o onome koji otima, onome koji vreba priliku da šta uzme i onome koji zadrži stvar koju je dobio na korištenje ili na čuvanje, njima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije odsijecao ruke. Kada se kaže da je neko pronevjerio, misli se na poricatelja zaloga. Međutim, što se tiče poticatelja zajma, on se po Šerijatu tretira kradljivcem, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao da se odsiječe ruka ženi koja je porekla da je uzela robu u zajam, i tom je prilikom kazao: Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, kada bi Fatima, kćerka Muhammedova, ukrala, odsjekao bih joj ruku. ‘ Uvrštavanje poricatelja zajma u kradljivce isto je što i uvrštavanje ostalih opojnih pića u alkohol.”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf