Preveo: Miralem Misini
Ovo su samo neka zapažanja u vezi sa greškama prilikom obavljanja teravije, koje činimo kako iz neznanja tako i zbog zaborava, a na koje sam htio ukazati savjetujući u ime Allaha, Njegove Knjige i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i zbog svih muslimana općenito i pojedinačno, i na Allaha se oslanjam!
Prvo: greške imama, Allah ih učvrstio

1.Brzo učenje i obavljanje namaza kao i zanemarivanje upotpunjavanja ruku’a, sedždi, smirenosti i skrušenosti.
2.Pretjerivanje prilikom dove i duljenje iste… Trudi se, brate moj, da doviš vjerodostojnim i prenesenim dovama sveobuhvatne sadržine ne bi li na taj način postigao nagradu za upućenu dovu kao i nagradu za slijeđenje. Isto tako čuvaj se pogreški i odstupanja imajući u vidu da od Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, upute i prakse nije bilo ustrajavanje na kunut-dovi.
3.Ubjeđenje obaveznosti završavanja hatme Kur’ana, jer se usljed ovoga žuri sa učenjem do te mjere da se njime poigrava i griješi.
4.Podstičite imame na sunnet prilikom obavljanja namaza time što ćete teraviju obavljati sa jedanaest ili trinaest rekata, oduljivši je na najljepši način, ali ne po cijenu nanošenja poteškoće.
5.Također nemojte zaboraviti da ljude opominjete, savjetujete i upućujete nakon namaza s vrijemena na vrijeme… i u vremenu između ezana i ikameta, jer su ramazan i njegove noći jedna ogromna prilika za da’vu i savjetovanje.

Drugo: greške muškaraca, Allah ih čuvao

1.Pretjerivanje u traženju i promjeni mesdžida, kao i odlaženje u drugi mesdžid samo zbog lijepog učačevog glasa. Vjerodostojno je preneseno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ”Neka svako od vas klanja u njemu najbližem mesdžidu i neka ne traži neki određeni mesdžid!” (Bilježi ga Taberani – Sahihul-Džami) Stoga su ispravni prethodnici zabranjivali ovakvo postupanje jer to može dovesti do napuštanja nekih džamija, kao i kašnjenje na početni tekbir, i zbog drugih stvari koje se mogu dogoditi usljed zaljubljenosti u glasove nekih učača Kur’ana i dr. Međutim, nema zapreke da klanjač odlazi u neki mesdžid izvan svog mjesta stanovanja te da nastavi klanjati u njemu sve do kraja ramazana ukoliko mu to povećava skrušenost i navodi ga na razmišljanje o onome što se uči.
2.Vrištanje i licemjerstvo prilikom plača, tj. podizanje glasa i samozaduživanje prilikom plača jer ovakvo postupanje nije od upute ispravnih prethodnika. Zapravo, naš uzor Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, kada bi plakao, samo bi se čulo nešto poput zujanja kotla ili mlina i ništa više. Stoga je samozaduživanje i opterećivanje time zabranjeno i ono podstiče na licemjerstvo, a pritom i ezijeti ostale klanjače. Međutim, ukoliko to prosto nadvlada čovjeka, takvom biva oprošteno, s tim što je na njemu da se obuzda. Zaista je najbolja uputa – uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
3.Na njega utječe govor ljudi, a ne govor Gospodara ljudi, na način da, recimo, isključivo plače prilikom dove, a kad je Kur’an u pitanju nikako. A Allah veli: ”I kada bi ovaj Kur’an spustili nekom brdu, vidio bi ga skrušenog kako se iz strahopoštovanja prema Allahu ruši!”
4.Neki čekaju imama sve dok ovaj ne ode na ruku’, a u međuvremenu se opterećuje govorom, pa tek onda kada imam učini ruku’, on tek onda ulazi u namaz. Ovo se često događa u Haremu, a jasno je da se ovim činom ostavlja slijeđenje imama kao i ispuštanje početnog tekbira i učenje Fatihe, pa ti, brate moj, nikako ne priliči da ovako postupaš!
5.Praćenje Mushafa u namazu u vremenu kada imam uči, i ovo se također često događa u Haremu. U ovakvom postupanju postoji nekoliko pogreški, kao što je: nepotrebno i suvišno pomjeranje rukama i pogleda, zatim ostavljanje sunneta vezivanja ruku, kao i ostavljanje stavljanja ruku na grudi, negledanje u mjesto sedžde itd….
6.Zadovoljavanje pojedinaca sa klanjanjem četiri ili šest rekata sa imamom te njihovo okretanje dunjaluku. Ovakvim postupanjem propušta se ogromna nagrada, za koju je Odabranik, sallallahu alejhi ve sellam, rekao: ”Onaj koji klanja za imamom sve dok on ne završi, takvom će biti upisano kao da je cijele noći klanjao.” (Zabilježili su ga autori Sunena, a predaja je vjerodostojna)
7.Prejedanje prilikom iftara; pa vidiš kako klanjač, sav natrpan hranom, ne može do kraja da upotpuni namaz, ili ga pak vidiš kako uznemirava ostale klanjače podrigivanjem.

Treće: greške žena, Allah ih čuvao…

1.Dolaženje u džamiju a naprosto isparava od mirisa. Ovo je svakako veliki prekršaj zbog hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Koja god se žena namiriše te prođe pored kakve skupine ne bi li oni osjetili njen miris, takva je bludnica!” (Hadis su prenijeli Ahmed i Tirmizi, koji je rekao: ”Dobar, vjerodostojan!”)
Pa šta misliš o onoj ženi koja ovako namirisana ide po pijacama!?
2.Nedovoljno pokrivanje kao i pokazivanje nekih dijelova tijela, a dužnost joj je da pokrije sve svoje tijelo, kao i da njen hidžab ne bude providan, a ni tijesan već dovoljno širok, te da ne pokazuje bilo šta od njene ljepote i ukrasa. Ovaj propis ni u kom slučaju ne znači ženino potiskivanje i zatvaranje, već je, naprotiv, zbog njene počasti, zaštite i čuvanja.
3.Dolazak do džamije sa vozačem – strancem, bez ičijeg prisustva, i na taj način čini šerijatski prijestup i to zbog činjenja mubah stvari ili pak njoj mustehabb. A ovo je svakako greška.
4.Prepuštanje i ostavljanje djece masijetu – griješenju, kao što je gledanje filmova, slušanje muzike i tome slično… ili pak dopuštanje druženja sa grješnicima, a Allah veli: O vi koji vjerujete, sačuvajte sebe i svoje porodice od vatre!” Stoga je i u ovakvoj situaciji njeno ostajanje u kući preče i obaveznije ne bi li ih na taj način čuvala.
5.Dovođenje nemirne djece te preokupiranje i uznemirivanje klanjača time!
6.Provođenje vremena nakon namaza u ”rekla-kazala”, kao i pričanje o ljudima i sve to propraćeno visokim tonom i dizanjem glasova tako da ih čuju muškarci, umjesto da kažu: ”Subhanel-Melikil-Kuddus” – tri puta, te da zikre i donose istigfar.
Sunnet je da nakon završetka namaza žene odmah krenu kući i da se ne zadržavaju osim sa razlogom, a muškarci trebaju malo pričekati sve dok one ne odu, ili da pak one pričekaju sve dok muškarci ne odu, a također i izlazak iz džamije ne treba da bude u isto vrijeme, a posebno onda kada su vrata blizu te dođe do gužve i miješanja kod vrata.
7.Prebacivanje iz najboljih i Allahu najdražih mjesta – Allahovih džamija u najgora i Njemu najmrža mjesta – pijace, bez ikakve velike potrebe.
8.Neporavnjavanje saffova kao i postojanje nepravilnosti i praznih mjesta u njima.
9.Njihovo ostavljanje truda u pokornosti i zikru onda kada joj nastupi mjesečnica i pored toga što postoji jedna čitava lepeza dobrih djela koja može činiti, poput dove, istigfara, tesbiha, udjeljivanja sadake, donošenja salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem itd…

Četvrto: savjeti upućeni svakom muslimanu i muslimanki

Bojte se Allaha u vašem postu, klanjanju i dovama, i nemojte biti kao ona koja je svoju pređu rasplela nakon što ju je oplela, tako što ćete postiti dan, klanjati uveče i plakati zajedno za imamom, a potom otići i uništiti svoju nagradu i dobra djela gledajući, tim istim okom koje je malo prije plakalo, u haram filmove pune svega i svačega, ili slušajući, uhom koje je još pod utjecajem onoga što je malo prije slušalo, muziku i igru, ili da jezik, koji je uzvikivao AMIN na dovu, sada odriješite u ogovaranju, prenošenju, laži, izigravanju, rekla-kazala i u psovke, vrijeđanja i ostale pokuđene stvari koje se mogu učiniti jezikom. Također, ne smije se dogoditi da u srcu, koje je bilo skrušeno i koje se smirilo u učenju, sada nosite mržnju, zlobu i netrpeljivost prema ostalim muslimanima! Ovo svakako nama nikako ne priliči i prisjetite se da ”možda postač neće imati od svoga posta ništa drugo do glad i žeđ!” (Bilježi ga Ahmed, a hadis je vjerodostojan) I još se prisjetite Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Onaj ko ne ostavi lažan govor i postupanje po istom, ta Allah nema nikakve potrebe da taj takav uopće ostavlja hranu i piće!” (hadis je prenio Buharija)
Nemoj nalikovati onome koji kada se osami sa Allahovim zabranama, on ih odmah počini, jer je posljedica ovakog čina isključivo kazna.
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem :
”Poznavat ću ljude iz svog ummeta koji će dolaziti sa dobrim djelima koja će biti poput ogromnih bijelih planina, pa će Allah učiniti te će postati samo obična raspršena prašina.” (Reče Sevban: ”O Allahov Poslaniče! Opiši nam ih i razotkrij kako ne bismo bili od njih ne znajući za to!” A Poslanik mu reče:) ”Ta doista će oni biti vaša braća, od vas samih, koji će od noći uzimati isto onako kako i vi uzimate (tj. klanjat će noćni namaz) s razlikom što oni kada se osame sa Allahovim zabranama – čine ih!” (Sahihul-Džami’)
”Kada se u mraku sa sumnjom osamiš, i kada duša poziva ka grijehu
zastidi se Gospodarova pogleda i reci joj: ‘Ta doista me vidi Onaj koji je mrak stvorio!”’
Na početku i kraju, sebe i tebe, brate moj, podsjećam da nijjet svoj očistiš te da bude samo Allaha radi i podsjećam te da Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijediš kako u klanjanju tako i u ostalim stvarima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Onaj koji ramazan, vjerujući i nadajući se nagradi, provede u klanjanju, takvome će biti oprošteni grijesi koje je učinio!” (Hadis su prenijeli Buharija i Muslim)
Allaha Uzvišenog molim da nas okoristi ovim stanovištima, te da nam podari ihlas, ispravnost i kabul!

Autor: Rijad ibn Abdurrahman el-Haqil
Preveo: Miralem Misini
student Medinskog univerziteta
Izvor:
http://saaid.net/mktarat/ramadan/60.htm

http://www.islamway.com/?iw_s=Article&iw_a=view&article_id=2417

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/