Alejkumusselam

Da li postoji dova nakon učenja Kur’ana?

Na ovo pitanje odgovoreno je u knjizi “Život sa Kur’anom, prvi dio“, str. 46-47.

Šejh Bekr Ebu Zejd napisao je jedno kraće djelo koje govori o predajama u vezi sa dovom nakon hatme Kur’ana, a u njemu, između ostalog stoji:
1. Ne postoji u sunnetu posebno određena dova koja se uči nakon završetka hatme Kur’ana.
2. Prenosi se da bi Enes b. Malik, r.a., učio dovu nakon hatme i tom bi prilikom okupio svoju porodicu i djecu. U tome su ga slijedili određeni tabi’ini, kao što se prenosi od Mudžahida.
3. Pohvalnost učenja dove nakon hatme prenose učenjaci hanbelijskog mezheba od imama Ahmeda, a to su potvrdili i neki potonji učenjaci ostala tri mezheba.

Dakle, ne postoji posebna dova za tu priliku, i zato čovjek ne treba se ograničiti samo na jednu dovu smatrajući je posebnom, nego treba učiti razne dove.

Što se tiče spomenute dove, ona se ne uči kao posebna dova nakon završenja učenja Kur’ana, nego kao opća dova za svaku priliku, sijelo ili okupljanje.

Prenosi Nesai u Es-Sunenul-Kubra (10067) i Amelul-jevmi vel-lejle (308), te Taberani u Ed-Du’a, da je Aiša kazala: “Allahov Poslaniče, vidim da nisi sjeo ni na jedno sijelo, proučio nešto iz Kur’ana, i klanjao namaz, a da nisi završio ovim riječima.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Da, onome ko bude govorio dobro, to mu biva pečat na dobro, a onome ko kaže nešto ružno, one bivaju iskup: Subhaneke ve bi hamdike, la ilahe illa ente, estagifiruke ve etubu ilejke/Slavljen si i hvaljen, nema istinskog boga osim Tebe, od Tebe oprost tražim i kajem Ti se.“ (Hadis ispravnim smatra Albani, Es-Sahihah).

Na osnovu ovoga, pohvalno je muslimanu da svoje sijelo okonča ovim zikrom, bez obzira o kojem se sijelu radilo. Ukoliko bude okupljanje radi učenja Kur’ana, ili ukoliko klanja namaz, ili sjedne sa prijateljima ili ukućanima i sl., treba proučiti ovaj zikr prije nego ustane.

Dakle, spomenuta dova je općeg karaktera za okončanje svih sijela i okupljanja, a ne posebna dova za okončanje učenja Kur’ana.