Ve alejkumus selamu ve rahmetullahi…

Mehr je prije svega propis materijalne prirode. To je pravo koje je Allah Uzvišeni dao ženama kod njihovih muževa. I to je svakako jedna od specifičnosti islama i pokazatelj pažnje prema ženama u Allahovoj vjeri.

U mehru ne treba biti pohlepan i tražiti enormne cifre, iako nije zabranjeno, ali s druge strane ne treba ni mehr pretvarati u nešto apstraktno tipa zahtjeva od mladoženje da nauči neku suru napamet i sl.

Resulullah, savs, je upućivao ashabe da na ime mehra odvoje makar prsten od željeza i dadnu ga mladoj, a nije ih savjetovao da kao zamjenu tome uče neke sure napamet ili redovno klanjaju duha namaz, npr., kao što je slučaj u ovom pitanju.

Uvjetovanje mehrom redovnog klanjanja duhe namaza, opet se mladoženji čini hajr, jer se njemu piše sevab. Nekada, pak, može zapasti u slabost imansku, pa da nije kadar više klanjati duha namaz, a onda upada u grijeh. Također, insistiranje na ovom propisu na ime mehra, insistira se na obaveznosti nečega, na čemu Uzvišeni Zakonodavac nije insistirao.

Allah nabolje zna…