Unesi ispravnu email adresu
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Na koji način se zikri na prste?
NAČIN ZIKRENJA PRSTIMA PROPISANO ZIKRENJE PRSTIMA Potvrđeno je u vjerodostojnim hadisima da se zikrenje poslije farz namaza čini prstima ruke. Oko nekih detalja ima razilaženja među učenjacima. Sve što je preneseno oko zikrenja upotrebom tespiha, kamenčića, brojanica i slično, nema ništa vjerodostojviše
NAČIN ZIKRENJA PRSTIMA
PROPISANO ZIKRENJE PRSTIMA
Potvrđeno je u vjerodostojnim hadisima da se zikrenje poslije farz namaza čini prstima ruke. Oko nekih detalja ima razilaženja među učenjacima.
Sve što je preneseno oko zikrenja upotrebom tespiha, kamenčića, brojanica i slično, nema ništa vjerodostojno po većini muhaddisa.
Od hadisa koji govore o zikrenju na prste su dva hadisa:
Prvi- Od Abdullah ibn Amra, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čini tespih (zikr) spajanjem prstiju (brojanjem na prste).”
(Ebu Davud, Nesai, Tirmizi, Hakim i Bejheki)
Ebu Davud prenosi dodatak od ravije Ibn Kudame: “Desnom rukom”. Vjerodostojnim su ga ocijenili Nevevi, Ibn Hadžer, Albani i mnogi drugi.
Drugi- Od Juserje bint Jasir, radijallahu anha, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:”O skupino žena, činite zikr jagodicama prstiju jer one će biti pitane, tražit će se od njih da govore.”
(Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed, Hakim i Ibn Hibban)
ZIKRENJE DESNOM RUKOM
Da li se zikri sa obje ruke ili jednom, oko toga učenjaci imaju tri mišljenja.
Prvo- da je sunnet zikriti desnom rukom.
Na ovom stavu su muhaddisi koji su dodatak Muhammeda Ibn Kudame “desnom rukom” (kod Ebu Davuda) ocijenili vjerodostojnim, jer je ravija Ibn Kudame pouzdan, a to su imami Nevevi, Ibn Hadžer i šejh Albani.
Drugo- da je sunnet objema rukama zikriti.
Šejh Bekr ebu Zejd je odabrao ovo mišljenje.
On smatra da je dodatak “desnom rukom” šaz (jedna vrsta slabosti), to jest da se Ibn Kudame, iako je pouzdan ravija izdvojio sa ovim dodatkom kojeg nisu prenijela četvorica drugih ravija koji su također pouzdani.
Treće- da je bolje zikriti desnom a dozvoljeno je i lijevom rukom.
Ovo je mišljenje Bin Baza, Ibn Usejmina, i Stalne komisije za fetve. Oni argumentiraju time što je dodatak Muhammeda ibn Kudame “desnom rukom” (kod Ebu Davuda) vjerodostojan. Također, opće značenje hadisa Aiše, radijallahu anha:”Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je volio da da prednosti desnoj ruci pri oblačenju obuće, češljanju, taharetu (abdestu i gusulu) i u svim stvarima.” (Muslim)
Ovo zadnje je najbliže ispravnom, a Allah najbolje zna.
NAČIN ZIKRENJA (BROJANJA) PRSTIMA
Oko načina zikrenja prstima imaju tri tumačenja:
Prvo- da se zikri spajanjem prstiju (jedan po jedan) sa dlanom šake.
(Tahkikul-keram fi ezkaris-salati b'ades-selam 215/217)
Ispruže se svi prsti šake, zatim pri izgovoru recimo ‘SubhanAllah’ (jednom od tri puta) spoji se mali prst sa dlanom. I tako redom se spajaju prsti do kraja zikra.
Njihov dokaz su tekstovi oba hadisa “j'akidut-tespih” i “j'akidne bil-enamil”. Doslovno značenje ovih riječi “j'akidu-j'akidne” znači brojanje spajanjem prstiju sa dlanom šake što je općepoznata stvar pri brojanju kod Arapa.
Drugo- da se zikri jagodicama prstiju.
(Tuhfetul-ahvezi 9/100)
To jest, da se brojanje zikrova vrši dodirivanjem jagodice palca jagodice drugih prstiju.
Dokazuju hadisom u kom je došlo: “činite zikr jagodicama prstiju.”
Treće- da se brojanje zikra vrši stavljanjem vrha palca na zglobove, podioke ili krajeve svakog prsta (Tuhfetul-ahvezi 9/100)
Po ovom načinu može se zikr brojati tri ili sedam puta na jednom prstu. Njihov dokaz je da riječi “j'akidut-tespih” znače brojanje tespiha na prste ruke. Pa kako god da se to učini u tome ima širine.
Odabrano mišljenje je da svi spomenuti načini zikrenja imaju osnova u razumijevanju i tumačenju hadisa, tako da u tome ima širine, a Allah najbolje zna. Onaj način koji je najlakši osobi, neka po njemu čini brojanje zikra prstima.
Ve billahi tevfik
Dr. Zijad Ljakić
preuzeto sa telegram kanala: https://t.me/zijadljakic/1436
Vidi manjeDa li su Ešarije i Maturidije od sekti koje su izašle iz Islama?
Bismillahir-rahmanir-rahim Maturidije i Ešarije ne izlaze iz okvira Islama, oni su muslimani, ali nisu od Ehli sunneta i džemata, jer ne slijede Poslanika ﷺ ni ashabe po mnogim pitanjima. Oni pripadaju grupi od 72 sekte kojima je po hadisu zaprijećeno ulaskom u Vatru zbog novotarija koje slijede i pviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Maturidije i Ešarije ne izlaze iz okvira Islama, oni su muslimani, ali nisu od Ehli sunneta i džemata, jer ne slijede Poslanika ﷺ ni ashabe po mnogim pitanjima.
Oni pripadaju grupi od 72 sekte kojima je po hadisu zaprijećeno ulaskom u Vatru zbog novotarija koje slijede i praktikuju.
Muavija radijalahu anhu prenosi da je Poslanik ﷺ rekao:
“Oni koji su bili prije vas od sljedbenika knjige (Jevreji i hrišćani), podijelili su se na 72 skupine, a ovaj ummet podijelit će se na 73 skupine, 72 će u Vatru, a jedna će u Džennet, to je džemat.”
Ebu Davud, 4597, Hakim, 443, i kaže da je hadis ispravan
U drugom rivajetu Poslanik ﷺ kaže:
Moj će se ummet podijeliti na 73 skupine, svi će u Vatru osim jedne skupine, pitali su ashabi, koja je to skupina (koja će ući u Džennet) o Allahov Poslaniče, rekao je: To su oni koji slijede ono na čemu sam ja i moji ashabi’.”
Tirmizi, 2641, šejh Albani kaže da je hadis ispravan
Dakle spašena skupina je ona koja slijedi Poslanika ﷺ i njegove ashabe.
Napomena:
Kad se u hadisu kaže ‘svi će u Vatru osim jedne skupine’, to znači da im je zaprijećeno ulaskom u Vatru, jer ih njihovo skretanje od Poslanikovog ﷺ pravca odvodi u Vatru, ali ne znači da će vječno boraviti u Vatri (kao nevjernici), već da će u Vatri boraviti određeno vrijeme (koje Allah odredi), zatim će izaći iz Vatre i ući u Džennet.
Isto tako kad se kaže da će ove sekte ući u Vatru ne misli se da će svi članovi, tj. sljedbenici ovih sekti pojedinačno ući u Vatru, već se misli da će iz svake sekte jedna skupina ući u Vatru, dok će biti i onih pojedinaca koji neće nikako ući u Vatru.
To je iz razloga što se 72 sekte smatraju muslimanima, njihove novotarije (koje ih odvode u Vatru), smatraju se velikim grijesima, a pravilo kod Ehli sunneta i džemata je da će oni koji su umrli sa velikim grijesima na Sudnjem danu biti u Allahovoj milosti, nekome će Allah oprostiti a neke će uvesti u Vatru.
Zbog toga će određena skupina iz svake sekte sigurno ući u Vatru da odgore za svoje novotarije.
Isto tako što se tiče spašene skupine, koja je u hadisu spomenuta, koja će ući u Džennet (a to je Ehli sunnet i džemat), misli se da slijede put koji ih odvodi u Džennet, a to je put Poslanika ﷺ, kao što se kaže u hadisu (to su oni koji slijede ono na čemu sam ja i moji ashabi), a ne misli se da će svaki pojedinac iz spašene skupine odmah ući u Džennet, tj. da niko od njih prije toga neće ući u Vatru, jer će i među njima biti onih koji će umrijeti sa velikim grijesima, pa će neki zbog toga prvo ući u Vatru, pa tek onda u Džennet.
Poslanik ﷺ kaže:
“Svi moji sljedbenici ući će u Džennet, osim onih koji odbiju. Ashabi upitaše: A ko će odbiti? On reče: Ko mi se pokori, ući će u Džennet, a onaj ko mi pokornost odbije, odbija ući u Džennet.”
Buhari, br. 7280
Dakle, slijede put pokornosti Poslaniku ﷺ koji ih vodi ka Džennetu, za razliku od sekti koji ne slijede put Poslanika ﷺ , već slijede raznorazne puteve koji ih odvodi u Vatru.
Ovo je potvrđeno u hadisu kojeg bilježi imam Ahmed u kojem je rekao:
Poslanik ﷺ povukao je jednu liniju rukom, zatim je rekao: ‘Ovo je Allahov ispravan put, pa je povukao više linija sa desne i sa lijeve strane. Zatim je rekao: Na svakom ovom putu stoji šejtan i poziva da se slijedi.
Potom je proučio ajet:
“I doista je ovo pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite.”
El-En'am, 153
Hadis prenosi imam Ahmed, 7/436, br. 4437; Ed-Darimi, 1/285; El-Hakim, 2/261, i ocijenio ga je ispravnim
Allahov put (koji je spomenut u hadisu), je i Poslanikov ﷺ put.
Znači, u svakom odstupanju od Poslanikovog ﷺ puta, šejtan ima udjela. Uzvišeni Allah je rekao:
“O vi koji vjerujete, prihvatite vjeru u potpunosti, i nemojte slijediti stope šejtanove.”
El-Bekare, 208
Ko su Maturidije i Ešarije?
Maturidije i ešarije pripadaju skupini sekti apologetičara (ilmul-kelam), koje za izvor vjerskih pitanja vezanih o Uzvišenom Allahu uzimaju razum.
Maturidije su sljedbenici Ebu Mensura el-Maturidija, iz mjesta Maturid u Semerkandu. On je jedan od prvaka kelamske škole (ilmul-kelam) i vođa maturidija.
Ebu Mensur el-Maturidi umro je 333. hidžretske godine.
Pogledati: Tarihut-teradžim, str. 59; El-Dževahirul-mudijje, 3/360; El-Fevaidul-behijje, str. 195
Ešarije su sljedbenici Ebu el-Hasana el-Eš'arijja i to u njegovoj drugoj fazi-periodu, nakon što je napustio mu'tezilijsku sektu.
Ebu el-Hasan el-Eš'arijj umro je 324. hidžretske godine.
Pogledati: El-Milel Ven-nihal, str. 94-103; Mezahibul-islamijjin, 1/748-487
Šta je to ilmul-kelam (apologetika)?
Nauka o kelamu (ilmul-kelam), predstavlja istraživanje islamskog vjerovanja shodno razumskim zaključcima, ili “spoznaja vjerskih ubjeđenja prema razumskim dokazima.“
Šerhul-Mekasid, od Taftanazija, 1/12.
Pogledati: Tarihul-fikril-felsefi fil-islam, str. 131
To je spoj filozofije i islama, tako da su oni koji su izučavali filozofiju (koja se bazira samo na razumu) pokušali da je prilagode islamskoj akidi (koja se uzima samo iz Kur'ana i Sunneta), razmišljajući o određenim stavovima (koji su u Kur'anu i Sunnetu jasno iskazani) na filozofski način, te su počeli o Allahu i pitanjima gajba (duhovnog svijeta) prilaziti sa strane filozofije i razuma, govoreći o Allahu ono što On nije rekao, niti Njegov Poslanik ﷺ.
Čak su govorili šta je Allahu dozvoljeno a šta nije dozvoljeno raditi, tako da su mnogi zbog toga počinili djela nevjerstva.
Ulema Ehli sunneta je zabranjivala i upozoravala na sve one koji se bave ilmul-kelamom. Ibn Abdulberr veli:
„Složni su učenjaci svih krajeva da su pobornici kelama (apologetike) novotari i smutljivci i da se ni u jednoj generaciji ne ubrajaju u učenjake.“
El-hajatul-ilmijje fi asri mulukit-tavaif fil-endelus, str. 281
Napomena:
Svaka sekta ima svoja pravila u akidi, temelje, osnove, postulate (usule), na osnovu tih temelja i kažemo da su sekta i da nisu od Ehli sunneta i džemata.
Muturidije i ešarije su dvije dosta slične sekte i njihovi temelji u akidi dosta su slični.
Temelji, pravila, osnove (usuli) ešarija i maturidija u akidi (vjerovanju)
1. Glavni izvor vjere je razum, zato daju prednost razumu nad Objavom, jer smatraju da se Allah ne može spoznati, osim putem razuma.
2. Stav da je prva obaveza šerijatskom obvezniku razmišljanje (razmatranje) ili sumnja, ili spekulacija (nezar) i smjeranje ka spekulativnom teoretiziranju, a ne tevhid i izgovaranje kelimei-šehadeta.
3. Neosnovano alegorično tumačenje ajeta (te'vil) koji govore o Allahovim atrubutima ili prepuštanje tog značenja Allahu (tefvid). Zato potvrđuju Allahu Uzvišenom samo 7 (8), osobina.
4. Stav da se ahad-predajama ne mogu dokazivati akidetska pitanja, a mutevatir predaje uglavnom neosnovano alegorično tumače.
5. Smatraju da je iman samo potvrda srcem (tasdik), bez djelovanja u praksi, zbog toga su murdžije po pitanju imana.
6. Kesb, što znači da insan ne utiče na svoja djela, već da je na neki način prisiljen da učini određeno djelo i da nema slobodnu volju (maturidije se po ovom pitanju razlikuju od ešarija).
Za koga kažemo da su maturidije ili ešarije?
Svi koji grade svoju akidu na temeljima, osnovama, pravilima, određene sekte, ili na većini tih pravila, oni i pripadaju toj sekti, međutim ukoliko bi neko prihvatio samo jedan temelj, pravilo, a odbacuje ili suprostavlja se ostalim temeljima, nije ispravno reći da takav pripada određenoj sekti.
Za takvog se kaže da ima isto mišljenje (slaže se) sa određenom sektom u određenom pitanju, temelju, pravilu ili osnovi, ali da nije pripadnik te sekte.
Dakle, ukoliko neko prihvata sve temelje, pravila, maturidijske ili ešarijske akide, ili većinu njih, za takve kažemo da su maturidije ili ešarije, usuprotnom ne.
Zato nije ispravno za Nevevija ili Ibn Hadžera i slične njima, reći da su ešarije, ili maturidije, zato što se djelimično slažu sa njima po pitanju te'vila ili tefvida pojedinih Allahovih osobina.
Za njih ulema kaže da su od Ehli sunneta i džemata, njihova akida se bazira na Kur'anu i sunnetu, a ne na razumu, ali pogriješili su po pitanju razumjevanja par osobina.
Pogledati: Šejh ibn Usejmin, Šerh erbainen-nevevijeh, str. 290
To je isto kada bi za nekog ko slijedi hanefijski mezheb, rekli da je postao šafija, jer je prihvatio jedno mišljenje iz šafijskog mezheba.
Jesu li maturidije i ešarije od ehli suneta i džemata?
Maturidije i ešarije nisu od Ehli sunneta i džemata, jer imaju svoje temelje, pravila u akidi koja se razlikuju od temelja i pravila Poslanika ﷺ, njegovih ashaba, te pravila kod Ehli sunneta i džemata. Oni su dosta bliski (slični) sekti kulabija.
Međutim ulema za njih kaže da su od svih sekti najbliži Ehli sunnetu i džematu, zato što Allahu azze vedžel, potvrđuju 7, (8), osobina, za razliku od ostalih sekti poput: mu'tezila, haridžija, sufija, džehmija… koji ne potvrđuju Allahu niti jednu osobinu i koji su se više udaljili od Poslanikove ﷺ upute i menhadža prvih generacija muslimana.
Šubha: Mišljenje da su ešarije i maturidije od Ehli sunneta i džemata
Oni koji smatraju ešarije i maturidije da su od Ehli sunneta i džemata, pozivaju se na riječi šejhul-islama Ibni Tejmije, koji ih na jednom mjestu nazvao pripadnicima Ehli sunneta i džemata.
Odgovor na šubhu:
Ehli sunet i džemat ima dva značenja:
Prvo Ehli sunnet u širem značenju, a to su SUNIJE, to su svi oni koji potvrđuju hilafet Ebu Bekru, Omeru i Osmanu, ovo značenje je došlo da bi se napravila razlika između šija i sunija, i u ovom kontekstu ešarije se ubrajaju u Ehli sunnet, i ne samo ešarije nego i maturidije, kulabije, keramije, mu'tezije, sufije, murdžije.
U ovom konteksti Ibn Tejmije ubraja ešarije u Ehli sunnet.
Pogledati: Bejanu telbisudž-džehmije, 2/87
Drugo značenje je Ehli sunnet el-mahd, tj. Ehli sunnet u užem značenju, to su oni koji slijede selef i koji nemaju novotarija.
U ovom kontekstu Ibn Tejmije ne ubraja ešarije u Ehli sunnet i džemat.
Za ešarije Ibn Tejmije kaže da su od svih sekti apologetičara (mutekelimina), oni najbliži ehli sunnetu.
Pogledati: Medžmul-fetava, 6/55, En-nubuvat, 143
Rekao je Ibn Usejmin:
U Ehli sunnet ubrajaju se mu'tezile, ešarije, i svi ostali novotari koji nisu izašli iz okvira islama, ako imamo nasuprot njih rafidije (šije). Ali, ako želimo da pojasnimo stvarno značenje Ehli sunneta, onda je to selef, koji slijede sunnet i udružuju se na toj osnovi, u tom slučaju ešarije nisu od Ehli sunneta i džemata.
Eš-šerhul-mumtia, 11/306
Dakle, ako kažemo da su ešarije i maturidije od Ehli sunneta i džemata onda moramo reći i za kulabije, keramije, mu'tezile, murdžije, haridžije, sufije i sve druge sekte koje nisu izašle iz okvira Islama, u tom slučaju nećemo praviti razliku između onih koji slijede sunet i onih koji slijede novotarije, između onih koji su na istini i onih koji su u zabludi, što i jeste cilj novotara.
A Poslanik ﷺ jasno je napravio tazliku između onih koji su na istini i onih koji su u zabludi, kada je rekao da su na istini oni koji slijede ono na čemu je on i njegovi ashabi.
Da su ešarije i maturidije od Ehli sunneta i džemata, ne bi se maturidije pripisivale Ebu Mensuru el-Maturidiju, niti ešarije Ebu el-Hasanu el-Eš'arijju, nego bi se pripisivali selefu.
Ako murdžije nisu od Ehli sunneta i džemata, onda nisu ni ešarije niti maturidije, jer su i jedni i drugi murdžije.
Ima i onih koji kažu da su ešarije i maturidije od Ehli sunneta i džemata jer pripisuju Allahu 7 odnosno 8 osobina.
Oni pripisuju 7 odnosno 8 osobina, ali te'vile ili negiraju sve ostale osobine (na stotine drugih osobina, odnosno samo Allah zna sa koliko se osobina On opisuje), u tom slučaju moramo reći i za kulabije i keramije da su od Ehli sunneta, jer su isti po tom pitanju.
Na ovakav način možemo sve sekte ubrajati u Ehli sunnet i džemat, a rezultat toga bi bio nemogućnost razlikovanja između onih koji su na istini i onih koji su u zabludi.
Zašto je bitno da znamo jesu li ešarije i maturidije od ehli suneta i džemata?
Zato što ako neko kaže ovo je stav ehli suneta i džemata, s lahkoćom prihvatamo taj stav bez dodatne provjere, a ako neko kaže ovo je stav ešarija ili maturidija a smatramo da su oni od ehli suneta i džemata onda ćemo i te stavove s lakoćom prihvatiti, a znamo da oni imaju izuzetno opasnih i velikih grešaka u akidi, na takav način možemo pasti u zabludu a da nismo toga ni svjesni.
Ali ako znamo da nisu od Ehli sunneta i džemata, onda njihove stavove nećemo nikako prihvatati, ili ćemo biti vrlo oprezni po pitanju tih stavova, na takav način ćemo se sačuvati od izuzetno opasnih grešaka u akidi.
Primjer:
Ehli sunnet kaže da je Allah azze vedžel iznad svojih stvorenja, da se uzdigao iznad Arša.
Maturidije kažu Allah je na svakom mjestu.
Ešarije kažu Allah nije izvan svojih stvorenja niti je u okviru svojih stvorenja.
Ispravno je ono što kaže Ehli sunnet, međutim ako smatramo da su ešarije i maturidije od Ehli sunneta, vrlo lahko možemo prihvatiti njihovo mišljenje koje je po ovom pitanju pogubno, ali ako smatramo da nisu od Ehli sunneta, sa lahkoćom ćemo odbiti njihovo mišljenje i spasiti se greške i dalaleta.
Molim Allaha subhanehu ve teala da nam pokaže istinu istinom i da nas uputi da je slijedimo, i da nam pokaže zabludu zabludom, da nas udalji od nje i ne dozvoli da je slijedimo.
mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe “Delil” https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Vidi manjeDa li treba šutiti ili upozoravati na novotariju mevluda?
U zadnje vrijeme se širi mišljenje da ne treba upozoravati na novotarije i novotare, jer se time pravi sukob među muslimanima, cijepa jedinstvo ummeta i slabi njegova snaga. Kažu: preče je šutiti, prelaziti preko novotarija i pustiti ljude da svako radi ono što misli da je ispravno, jer uvijek ima nviše
U zadnje vrijeme se širi mišljenje da ne treba upozoravati na novotarije i novotare, jer se time pravi sukob među muslimanima, cijepa jedinstvo ummeta i slabi njegova snaga. Kažu: preče je šutiti, prelaziti preko novotarija i pustiti ljude da svako radi ono što misli da je ispravno, jer uvijek ima neki učenjak koji dozvoljava određenu novotariju.
Ovakvo tretiranje novotarija i ophođenja prema novotarima je velika greška i devijacija, pogotovo ako to postane metod davetskog djelovanja. Na to ukazuju sljedeće stvari:
1- Prešućivanje novotarija je oprečno šerijatskim tekstovima koji obavezuju negiranje munkera. Od tih tekstova su vjerodostojni hadisi:
„Ko od vas vidi neki munker, neka ga otkloni rukom, ako nije nije u stanju, onda jezikom, ako nije u stanju, ona srcem, …“ (Muslim). A novotarija je jedan od najvećih munkera.
„Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija dalalet“ (Tirmizi). Naređuje ummetu da se čuva novotarija i stavlja mu do znanja da je svaka novotarija dalalet.
Dovoljna su samo ova dva hadisa da bude jasno da je prešućivanje novotarija velika devijacija.
2- Prešućivanje novotarija je prevara, obmana i izdaja ummeta, jer novotarije vode u Vatru. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „A svaki dalalet vodi u Vatru“ (Tirmizi), i kaže za one koji će biti spriječeni od njegovog Havda (izvora): „Pa ću reći: O Gospodaru, moj ummet, moj ummet! Pa će biti rečeno: Ti ne znaš novine (novotarije) koje su uveli nakon tebe. Pa ću reći: Daleko bili, daleko bili“ (muttefekun alejhi).
3- Prešućivanje novotarija je od razloga brisanja i nestanka pravih istinskih obilježja vjere, jer prešućivanje novotarija vodi u njihovo širenje i javno ispoljavanje. A kada se pojave i rašire novotarije, nestane sunnet i malo ko radi po njemu. I ne samo to, nego se više ni ne pravi razlika između sunneta i novotarije, te postane kod mnogih muslimana istina batil, a batil istina. Pa ako neko negira nešto od toga, kažu: negira Allahov din i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet.
4- Prešućivanje novotarija je razlog poniženja i slabosti ummeta i prevlasti neprijatelja nad njim, jer je Allah obećao da će čuvati ummet od kazne i propasti sve dok su u njemu oni koji popravljaju stanje.
– Kaže Uzvišeni: „Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su njegovi stanovnici oni koji popravljaju (stanje)“ (Hud, 117). Koje je to propravljanje (preporod) ako ulema prešućuje novotarije?!
– Kaže Uzvišeni: „A da se Pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili“ (Džinn, 16). Da li je onaj ko čini novotarije i odbacuje sunnete od onih koji se Pravog puta drže?! A ako šuti ulema, kada će ljudi znati da su na stranputici?
– Kaže Uzvišeni: „Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati.“ (En-Nur, 55) Pa da li zajednica kojom vlada novotarija ispunjava šartove namjesništva na Zemlji?
– Kaže Uzvišeni: „One koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i zekat udjeljivati i naređivati dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – a Allahu se na kraju sve vraća“ (El-Hadždž, 41). Pa da li su oni koji prešućuju novotarije od onih koji naređivaju dobra djela, a odvraćaju od nevaljalih?
Kada su ashabi i oni koji su ih slijedili u dobru bili ustrajni na sunnetu, bez mijenjanja vjere i uvođenja novina i bez potvrđivanja novotarija koje su se pojavile, Allah ih je za kratko vrijeme učinio namjesnicima i na istoku i na zapadu kao što im je obećao. A onaj ko zna koliko su u ummetu raširene akidetske i fikhske novotarije, ne čudi se što je ponižen, podijeljen i što njime vladaju njegovi neprijatelji.
5- Prešućivanje novotarija je prekidanje ugovora kojim je Uzvišeni obavezao učene da pojašnjavaju istinu i da je ne skrivaju, i zaprijetio im je najžešćim kaznama ako istinu sakriju osim ako se pokaju, poprave i to javno ispolje.
Kaže Uzvišeni: „One koji budu tajili jasne dokaze koje smo Mi objavili, i Pravi put nakon što smo ga u Knjizi ljudima označili, Allah će prokleti, a proklet će ih i oni koji proklinju. Izuzet će se oni koji se pokaju i poprave, i to javno ispolje; takvima ću Ja oprostiti, jer Ja sam Taj Koji prima pokajanje i milostiv sam.“ (El-Bekare, 159-160) Zar nakon ovog ajeta učeni ima hrabrosti da krije istinu a može je pojasniti, zar ima hrabrosti da poziva da se prešućuju novotarije kako bi ugodio ovoj ili onoj skupini?!
6- Oni koji razjedinjuju ummet i remete jedinstvo su upravo oni koji uvode novotarije, jer su skrenuli sa Pravog puta i izdvojili se od džemata na kojem je Ehlu sunne. Najmanje što radi onaj koji negira novotarije je poziv na vraćanje u džemat istine, pa ako odbiju oni su oni koji dijele muslimane. Zbog toga Uzvišeni obavezuje da se naređuje dobro, zabranjuje munker i poziva na hajr, zatim upozorava ummet da se ne razilaze kao što su se razišli oni prije njih. Pa ako se niko ne bio odazvao onome ko poziva u istinu, on bi jedini bio džemat, a oni koji odbiju oni su oni koji razjedinjuju.
Kaže Uzvišeni: „I neka među vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i naređuje dobro i odvraća od zla. To su oni koji su spašeni! I ne budite kao oni koji su se razjedinili i razišli, nakon što su im već Jasni dokazi došli! Njima pripada kazna velika!” (Ali Imran, 104-105)
Ovo su neke štetne posljedice prešućivanja novotarija iz kojih se razumije greška tog stava, jer nema dokaza ni u Kitabu ni u sunnetu, niti u praksi selefa ummeta koji su negirali novotarije jezicima i perima, ignorisali novotare, otkrivali ljudima istinu oko toga i saburali na velikim neprijatnostima koje su imali na tom putu.
A zatim specifično za mevlud:
– Ako treba prešućivati novotariju mevluda i imati širine u tome, onda se postavlja pitanje zašto ulema na čije se znanje u akidi vraćamo, poput šejhova Muhammeda ibn Ibrahima, Abdurrahmana S'adija, Bin Baza, Albanija, Ibn Usejmina i drugih, nije šutila o tome? Ili su i oni pravili fitnu, rušili jedinstvo ummeta i bili uskogrudi jer nisu imali širine u tome?!
– Već 20-ak godina negiramo novotariju mevluda, a uprkos tome, ona je sve jača i šira, otkud sad da treba šutjeti?! Zašto nismo odmah šutjeli? U stvari, postavlja se pitanje kada smo bili na istini, kada smo negirali ili sada kada treba šutjeti?! Kontradiktornost je očigledna ili je posrijedi nešto drugo?!
– Ako ne treba preko društvenih mreža ukazivati na novotariju mevluda kad je u navišem jeku njegovo obilježavanje (naravno, uz poštovanje, sa edebom bez ružnih riječi), pa preko čega ćemo?! Ne daju nam u mesdžidima, niti na hutbama, niti nekom drugom oficijelnom vjerskom glasilu.
– Hadis „Kada se spomenu ashabi, šutite“ u najmanju ruku ne priliči da se dovodi u kontekst novotarije mevluda i kaže „Kada se spomene mevlud, šutite“, jer o onome što se desilo među ashabima treba šutjeti zbog njihovog fadla kao najbolje generacije ummeta, a mevlud je novotarija na koju je vadžib upozoriti.
– Ako treba šutiti o novotariji mevluda, jer se ulema razilazi, onda treba šutiti (ili se već šuti) oko neispravnosti eš'arijsko-maturidijske akide, Ajvatovice i drugih pećina, svih pogrebnih novotarija, učenja Kur'ana za pare, braka mute, oko akide šija-rafidija, vrsta alkohola (koje hanefije dozvoljavaju pod određenim uvjetima), kamate zbog viška i tako redom, jer su sve ovo pitanja oko kojih postoji razilaženje ili ih neko od uleme zagovara.
– Velikani ummeta koji su dozvolili mevlud, poput Ibn Hadžera, Sujutija, Sehavija, Ibn el-Hadž, Iraki, Ibn Abidin i drugi, nisu bezgriješni niti im je ovo jedina greška, a kamoli bolji od drugih velikana od prvih generacija koji nisu ni čuli za mevlud kao i potonjih učenjaka koji su jasno ukazali da je to novotarija. Ibret je u dokazu, a slijepo se slijedi samo Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji nam nije ubaštinio mevlud.
– Veća bi sreća trebala biti u ljubljenju istruhle cipele ashaba, četvorice imama ili autora poznatih hadiskih zbirki koji nisu mevlud učinili ibadetom nego istruhle cipele Ibn Hadžera koji greškom ohalali mevlud. Vrijednost, znanje i veličina nekog alima ne čini ga bezgriješnim niti nama opravdava da ga slijedimo u greškama.
– Razlika između menhedža selefija i ihvanija u davi je baš u tome što selefije negiraju novotarije a ihvanije prešućuju, i ne samo da prešućuju nego ih i ne smatraju novotarijama, tretiraju to upravo razilaženjem uleme. Prešućivanje novotarija je općepoznata devijacija ihvanija.
– Vrijednost selefijske dave i daija i njihov uspjeh (čak i popularnost) se prvenstveno krije u dvije karakteristike: što popravljaju akidetske devijacije i negiraju novotarije. Pa kada to ostave izjednačit će se sa drugima i izgubiti vrijednost i uspjeh.
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa web stranice http://www.zijad-ljakic.com
Vidi manjeKoji je propis upućivanja dove kod turbeta, mezara?
Dovljenje kod kabura (turbeta ili mezara) se može podijeliti u tri stanja: Prvo – da u dovi traži od mejita opskrbu, porod, uspjeh i slično što se traži samo od Allaha. Ovo je veliki širk (koji izvodi iz islama) oko čega nema razilaženja među ulemom. Drugo – da dovi Allahu (tražeći samo od Njega) uzviše
Dovljenje kod kabura (turbeta ili mezara) se može podijeliti u tri stanja:
Prvo – da u dovi traži od mejita opskrbu, porod, uspjeh i slično što se traži samo od Allaha.
Ovo je veliki širk (koji izvodi iz islama) oko čega nema razilaženja među ulemom.
Drugo – da dovi Allahu (tražeći samo od Njega) uz ubjeđenje da se tu kod kabura prima dova.
Ovo je novotarija i djelo koje može odvesti u širk, a po nekima je mali širk.
Treće – da dovi (kod njegovog kabura) tražeći od mejita da on dovi za njega Allahu, ili da mu kaže: traži od Allaha oprost za mene i slično.
Ovo je novotarija i mali širk, a ne veliki širk koji izvodi iz islama.
Ovo je stav Ibn Tejmijje, Ibn Usejmina, Bekr Ebu Zejd, Aburrahmana el-Berraka, Muhammeda el-Munedždžida, Abulatifa Alu Šejha i Mensura es-Simarija.
Kaže Ibn Tejmijje (Medžmu'ul-fetava, 1/351): „Ako kaže umrlom ili odsutnom od vjerovjesnika i dobrih ljudi: dovi Allahu za mene, dovi za nas svome Gospodaru, ili traži od Allaha za nas, kao što kažu kršćani Merjemi i drugima, za ovo također, nema sumnje kod alima da nije dozvoljeno i da je od novotarija koje nije radio selef ovog ummeta“.
Kaže na drugom mjestu (Džami'ur-resail, 2/376): „A da čovjek dođe kod kabura Poslanik, sallallah ualejhi ve sellem, i kaže: traži oprost za mene, ili traži za mene od tvoga Gospodara, ili dovi za mene, ili da kaže u njegovom odsustvu: O Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi ve selem, dovi za mene, ili traži oprost za mene ili traži za mene od tvoga Gospodara to i to, ovo nema osnova niti je to naredio Allah, niko od poznatog selefa iz ummeta, od prve tri generacije, niti je to bilo poznato među njima …“.Također, kaže (Er-Reddu alel-ahnai, 1/149): „Kod nekih potonjih (muslimana) su uvedene u tome novotarije koje nije preporučio niko od četiri imama, poput traženja istigfara. Neki džahili su tome dodali ono što je haram ili kufr po idžamu muslimana, poput sedžde prema sobi (u kojoj je kabur Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) i tavaf oko nje, i još sličnog tome o čemu nije mjesto ovdje pisati“.
Kaže šejh Ibn Usejmin: „Razlika je između traženja od mejita (umrlog) da on traži od Allaha i između traženja (od mejita) zadovoljavanje potreba. Kada traži (od mejita) zadovoljavanje potreba, onda je to veliki širk, a kada traži da dovi (traži) Allahu, onda je novotarija i dalalet.
Od toga je da kažeš kod kabura Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: zauzimaj se za mene. Ovo je haram i novotarija. Međutim, ako kažeš: O Allahov Poslaniče, spasi me od Vatre, to je veliki širk“.
(http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=187225)
Šejh Bekr Ebu Zejd pravi razliku kada osoba traži od mejita da dovi Allahu između one koja je kod kabura i one koja je daleko ili odsutna. On kaže (Tashihud-dua’, str. 500):
„Oko mes'ele traženja živog da mejit dovi Allahu za njega imaju dva oblika:
1- traženje živog od mejita, a on je daleko od njegovog kabura, da on dovi Allahu za njega.
Oko ove vrste nema razilaženja među muslimanima da je veliki širk, da je to od vrste širka kršćana u upućivanju dove Merjemi i njenom sinu, alejhisselam, i da njih dvoje znaju šta ljudi rade, shodno njihovim tvrdnjama.
2- traženje živog od mejita kod njegovog kabura da dovi Allahu za njega, poput riječi obožavaoca kaburova: o ti taj i taj, dovi Allahu za mene to i to, ili tražim od tebe da doviš Allahu to i to za mene.
Oko ove vrste nema razilaženja medžu muslimanima da je ona novotarsko posredovanje i sredstvo koje vodi u širk i upućivanje dove mrtvima mimo Allaha i odvraćanje srca od Allaha. Međutim, ova vrsta biva velikim širkom u situaciji kada onaj koji dovi umrlom želi sa time šefa'at i mušričko posredovanje kako su ga činili mušrici: mi njih ne obožavamo osim da nas što više Allahu približe“.
Kaže šejh Abdurrahman el-Berrak: „A kada osoba koja dovi traži od mejita da on dovi Allahu za njega, a on je blizu njegovog kabura jer je ubijeđen da ga čuje, to je novotarija i sredstvo koje vodi u širk, kao što spominje šejhul-islam Ibn Tejmijje na nekoliko mjesta“.
(http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=187225)
Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid, na pitanje o propisu traženja šefa’ata ili dove od umrlog, odgovorio je sljedeće: “Nije dozvoljeno tražiti dovu ili šefa’at od mejita, naročito kod kabura, jer kod njega bude više vezan za njega. Ovo je od novotarija i od puteva koji vode u širk I traženja od nekoga mimo Allaha. Često se dođe u stanje velikog širka koji izvodi iz vjere, a ovo se mnogo dešava kod ovih jer su jako vezani za mejita”.
(https://islamqa.info/ar/153666)
Također, šejh Abdullatif Alu Šejh ovu vrstu dovljenja mejita naziva novotarijom za koju nema dokaza.
(http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=187225)
Lično sam razgovarao o ovoj mes’eli sa šejhom Mensurom Es-Simarijem, on je na stavu da to nije veliki širk zbog ubjeđenja onog koji dovi da ga mejit čuje. On smatra da je ovo novotarija i mali širk koji ne izvodi iz islama.
Skupina učenjaka, među kojima su Bin Baz i Salih Fevzan, smatraju da je ovo veliki širk koji izvodi iz islama. Njihov argument je da ovo ulazi u opće značenje ajeta u kojem se opisuje mušričko posredovanje: „Mi njih ne obožavamo osim da nas što više Allahu približe“ (Ez-Zumer, 3).
Ispravno je, a Allah zna najbolje, ono na čemu je prva skupina učenjaka, tj. da je ovo novotarija i mali širk, zbog obrazloženja kojeg su naveli.
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa web stranice http://www.zijad-ljakic.com
Vidi manjeKoliko rekata sunneta ima podne namaz?
Bilježi se da se podnevski sunneti sastoje od dva rekata, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i prije i poslije podnevskog farza klanjao dva rekata. Također, prenosi se da je i prije i poslije podnevskog farza klanjao po četiri rekata. Rekao je: "Ko bude klanjao četiri reviše
Bilježi se da se podnevski sunneti sastoje od dva rekata, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i prije i poslije podnevskog farza klanjao dva rekata.
Također, prenosi se da je i prije i poslije podnevskog farza klanjao po četiri rekata.
Rekao je: “Ko bude klanjao četiri rekata prije podnevskog farza i četiri rekata poslije podnevskog farza, Allah će njegovo tijelo zabraniti džehennemskaj vatri.”
Vrijednost četiri rekata prije podnevskog farza: Ebu Eijub, radijallahu anhu, primijetivši da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ustrajno klanja ova četiri rekata, upitao ga je o tome, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “To je trenutak kada se otvaraju nebeska vrata, pa volim da mi se ka njima uzdigne dobro djelo. “430
Nakon podnevskog farza, Poslanik je klanjao dva rekata u svojoj kući.
Prenosi se da je i prije podnevskog farza klanjao četiri rekata u svojoj kući.
Nakon svaka dva rekata predavao je selam, što je potvrđeno hadisom: “Noćni i dnevni namazi su dva po dva .. “431
Ako se izostave podnevski sunneti, onda se naklanjavaju nakon farza, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izostavljena četiri rekata podnevskih sunneta naklanjavao poslije farza.
Naklanjavanje podnevskih sun-sunneta (sunneti poslije farza) nakon ikindija-namaza, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izostavljena dva rekata sunneta nakon podnevskog farza – koje nije klanjao zbog zaokupiranosti nečim- naklanjao nakon ikindija-namaza.
Dozvoljeno je klanjati sva četiri rekata zajedno sa jednim selamom, jer se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je tako postupao.
430 Sahih li gajrihi: Buharija u Tarihu kebir (2403), Ahmed (23029), Taberani u Kebiru (4038), Ibn Hi b ban u Sika tu (4384). Pogledati: El-‘Ile/ od Darekutnija (1027).
431 Sahih bez spomena dnevnih namaza: Ahmed (4776, 5101), Ebu Davud (1295), Tirmizi (597), Nesai (1666). Ibn Madže (1322), Ibn Hibban (6/206), Ibn H uzej me (2/214). Osnova mu je u dva Sahiha. Pogledati: Sahihui-Džami'i (3831) i Temamul·minne, 239. str. Tirmizi je rekao: “Vjerodostojno je ono što prenose pouzdani prenosioci od Ibn Omera koji ne spominju dnevne namaze.” Darekutni je rekao: “U spomenu dnevnih namaza je greška.” Nesai i Ha kim kažu: “Greška.” Među onima koji su dodatak dnevnih namaza ocijenili slabim jesu i: Ibn Seid, Tirmizi, Nesai i Ibn Tejmijje, dok šejh Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi, kategorički tvrdi da je hadis potvrđen i vjerodostojan pozivajući se na istu ocjenu od strane imama Buharije, rahmetullahi alejhi, koju je prenio imam Bejheki u svome Sunenu (2/487) ili (2/686). Pogledati: Eš-Šerh elmumti’ ‘ala Zadi/-mustakni'i (4/77).
———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Svinjska mast
Alejkumusselam. Oko liječenja onim što je haram piti i jesti, poput svinjskog mesa, vanjskom upotrebom, oblaganjem i masiranjem, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Prvi stav-zabrana. Na ovome je manja skupina učenjaka. Njihovi argumenti su hadisi koji govore o zabrani liječenja sa onim što je harviše
Alejkumusselam.
Oko liječenja onim što je haram piti i jesti, poput svinjskog mesa, vanjskom upotrebom, oblaganjem i masiranjem, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Prvi stav-zabrana.
Na ovome je manja skupina učenjaka. Njihovi argumenti su hadisi koji govore o zabrani liječenja sa onim što je haram. Oni tumače te hadise da se odnose i na liječenje unošenjem u organizam a i vanjskom upotrebom.
Drugi stav – dozvola ako se potvrdi njihova ljekovitost (po nekima kao vid nužde).
Ovo je stav većine učenjaka četiri mezheba, a između ostalih, ovo su izabrali šejhul-islam Ibn Tejmijje, Ibn Usejmin, Halid el-Muslih i mnogi drugi savremeni učenjaci.
Po njima se zabrana liječenja sa haramom, koja je došla u hadisima, odnosi na liječenje jedenjem i pijenjem, a ne vanjskom upotrebom.
Upitan je šejhul-islam (Medžmu'ul-fetava, 24/207) o dozvoli upotrebe svinjske masti za određenu bolest. Odgovorio je: „Liječenje jedenjem svinjske masti nije dozvoljeno. A liječenje sa masiranjem svinjske masti, a zatim da se nakon upotrebe opere (to mjesto), to pitanje je izgrađeno na dozvoli diranja nečistoće van namaza, a oko toga ima poznato razilaženje. Ispravno je da je to dozvoljeno kada za time ima potrebe, kao što je dozvoljeno čovjeku da otkloni nedžaset poslije nužde svojom rukom. A ono što je dozvoljeno u potrebi, dozvoljeno je liječiti se time“.
Na pitanje o propisu upotrebe kreme u kojoj ima svinjske masti, šejh Ibn Usejmin je odgovorio sljedeće: „Što se tiče upotrebe ovog lijeka u kojem je svinjska mast, ako je potvrđeno da je sadrži, nema smetnje u upotrebi lijeka ako ima potrebe za time, jer ono što je zabranjeno od svinje je njeno jedenje“. Zatim je naveo dokaze iz Kur'ana i sunneta o zabrani jedenja svinjetine, da bi na kraju potvrdio dozvolu sljedećim riječima: „Prema tome, upotreba ovog lijeka (koji sadrži svinjsku mast) za masiranje glave je opravdana, ako je tačno da koristi. A kada ga upotrijebiš, operi ga prije namaza, jer je svinjska mast nečista“.
Drugi stav učenjaka je bliži ispravnom, a Allah zna najbolje.
Prema tome dozvoljeno je liječenje svinjskom mašću masiranjem i oblaganjem, tj. vanjskom upotrebom, u što ulazi i vaginalno liječenje sa svinjskom mašću.
Ve billahi tevfik
Vidi manjeKnjige
Alejkumusselam. Za da'wu treba preporučivati knjige koje su lagane i koje je lahko razumjeti.Preporučujem sljedeće knjige: Iz AKIDE: Bilo koji komentar kitabul tevhida od Muhameda ibnul Abdulvehhaba, komentar tri načela od Ibn Usejmina i bilo koji komentar Vasitijske akide od Ibn Tejmijje. Iz TEFSIRviše
Alejkumusselam.
Za da'wu treba preporučivati knjige koje su lagane i koje je lahko razumjeti.Preporučujem sljedeće knjige:
Iz AKIDE: Bilo koji komentar kitabul tevhida od Muhameda ibnul Abdulvehhaba, komentar tri načela od Ibn Usejmina i bilo koji komentar Vasitijske akide od Ibn Tejmijje.
Iz TEFSIRA: Skraćeni komentar Ibn Kesira.
Iz HADISA: Buđenje ambicija od Ibn Redžeba (skraćena verzija komentara 50 hadisa).
Iz FIKHA: Namaz u islamu (džepna knjižica izdata u Beču), put pravog muslimana od Ebu Bekra Džezajrija.
Iz AHLAKA: Bistro more pobožnosti
Iz oblasti DOVA I ZIKRA: Džepna knjižica Hisnul-muslim.
Iz SIRE: Stjecište svjetlosti ili zapečaćeni džennetski napitak, obje su od autora Safijju Rahmana el-Mubarekfurija.
Ve billahi tevfik
Vidi manjeDa li se ovdje misli samo na šehide poginule na Allahovom putu ili i na ostale kategorije šehida?
Alejkumuselam. Imam Begavi navodi da se radi o onim koji su poginuli na Uhudu, a također spominje da su to svi oni koji poginu na Allahovom putu. (Me'alumut-tenzil, 1/659). Ibnul-Dževzi spominje da su to oni koji su poginuli na Allahovm putu. (Zadul-Mesir, 1/430). Kurtubi spominje da se misli na Omeviše
Alejkumuselam.
Imam Begavi navodi da se radi o onim koji su poginuli na Uhudu, a također spominje da su to svi oni koji poginu na Allahovom putu. (Me'alumut-tenzil, 1/659).
Ibnul-Dževzi spominje da su to oni koji su poginuli na Allahovm putu. (Zadul-Mesir, 1/430).
Kurtubi spominje da se misli na Omera, Osmana i Aliju, a također navodi da su to svi oni koji poginu kao šehidi na Allahovom putu. (Tefsir Kurtubi, 5/271.)
Nesefi navodi da se radi o onima koji poginu na Allahovom putu.
Sa'di spominje da su to oni koji su poginuli na Allahovom putu, boreći se da Allahova riječ bude gornja. (Tejsirul-kerimir-rahman, 1/185.) Isto navodi i Ibn Ašur u svome Tahriru, 5/116.
Ibn Usejmin kaže da postoji mogućnost da se misli na učenjake, a i da se misli na poginule borce na Allahovom putu, i jedno drugo ne isključuje.
Vidi manjeKakav je šerijatski propis o igranju šaha ?
Piše: Mr. Safet Kuduzović Musliman je dužan voditi računa o svom vremenu jer će biti pitan kako je proveo svoj život. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Neće se pomjeriti stopala čovjeka na Sudnjem danu dok ne bude upitan za: život u šta ga je potrošio…” (Tirmizi, 5/194/2425, El-Aridaviše
Piše: Mr. Safet Kuduzović
Musliman je dužan voditi računa o svom vremenu jer će biti pitan kako je proveo svoj život. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Neće se pomjeriti stopala čovjeka na Sudnjem danu dok ne bude upitan za: život u šta ga je potrošio…” (Tirmizi, 5/194/2425, El-Arida, sa ispravnim lancem prenosilaca). Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Iskoristi pet stvari prije nego što doðe drugih pet: …slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.” (Hakim, 4/341/7846, Hatib u El-Fekihu vel-mutefekkih, 2/170/804, i Vekia u Ez-Zuhdu, 1/223-224, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Fethul-Bari, 11/235, El-Mugni, 5/204 (Ihjau ulumid-din) i Sahihul-džamia, 1/244.)
U drugoj predaji, koju prenosi Ibn Abbas, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Dvije su blagodati čija je vrijednost nepoznata mnogim ljudima: zdravlje i slobodno vrijeme.” (Buharija) Zamislite muslimana koji Uzvišenom Allahu na pitanje o blagodati slobodnog vremena, odgovori: “Gospodaru moj, prošli su mi dani, mjeseci i godine u igri, zabavi i dangubi.” Neki kažu da je vrijeme zlato! Pored lijepe namjere napravili su kobnu grešku, jer zlato u odnosu na vrijeme koje predstavlja čovjekov život nema nikakve vrijednosti.
Prvi koje izmislio šah bio je Sissah b. Zahir el-Hindi. Kada je poznati farisijski kralj po imenu Bihrem čuo za šah, jako se obradovao i nagradio izumitelja. (Keffur-rea’a, str. 115.)
često se postavljaju pitanja i vode polemike u vezi s propisom igranja šaha. U narednom tekstu pojasnit ćemo stav islamskih pravnika vezan za ovo pitanje. Nema razilaženja meðu islamskim učenjacima da je igranje šaha haram ukoliko postoji ulaganje imetka, jer se tada tretira kockom. (Vidjeti: Et-Temhid, 13/181-182, i Medžmu’ul-fetava, 32/137, 152.)
Ako igranje šaha rezultira ostavljanjem namaza, psovkom, vrijeðanjem ili neprijateljstvom, takoðer biva haram. (Vidjeti: El-Kavaninul-fikhijje, str. 311, od Ibn-Džuzzija, Medžmu’ul-fetava, 32/137, Mugnil-muhtadž, 6/347, Keffur-rea’a, str. 101, od Hejtemija i Sahihut-tergib, 3/180-181.)
Ako, pak, igra šaha ne sadrži kocku niti uzrokuje neku od zabranjenih stvari, tada islamski učenjaci imaju različite stavove. Većina učenjaka, od kojih su: hanefijski, malikijski i hanbelijski pravnici, smatraju, opet, igranje šaha zabranjenim. (Vidjeti: El-Mugni, 12/37, i El-Kafi, 4/4/322, od Ibn Kudame; Šerhu Fethil-kadir, 7/411, 413, Bedaeus-sanaia, 4/305, El-Kavaninul-fikhijje, str. 311, El-Fevakihud-devani, 2/563, Medžmu’ul-fetava, 32/152, Mealimus-sunen, 2/209, El-Furusijje, str. 303, El-Kebair, str. 101, i El-Insaf, 12/52-53.)
Što se tiče šafijskih pravnika, većina njih igranje šaha smatra pokuðenim, a neki, kao većina učenjaka, zabranjenim. (Vidjeti: El-Minhadž, 15/14, od imama Nevevija; Es-Sunenul-kubra, 10/358 od Bejhekija; i Keffur-rea’a, str. 107.) Imam Šafija kaže: “Šah je zabava koja sliči batilu, pa ga prezirem, ali nisam još našao dokaz o zabrani.” (Vidjeti: Ialamul-muveki’in, 2/79.) Imam Šafija kaže: “Ne volimo da se igra šah, ali je, ipak, blaži od nerdešira.” (Vidjeti: El-Umm, 8/189, Marifetus-sunen, 7/432 i Es-Sunenul-kubra, 10/357.)
Nerdešir je poznata igra za koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude igrao nerdešir kao da je umazao svoje ruke svinjskom krvlju i mesom.” (Muslim) U drugom hadisu stoji: “Nepokoran je Allahu i Poslaniku onaj koji igra nerdešir.” (Ebu Davud, Ibn Hibban, Begavi, 12/384/3414, sa dobrom lancem prenosilaca. Vidjeti: Irvaul-galil, 8/285, i Gajetul-meram, str. 179/395.)
Ishak b. Rahavej upitan je da li u igranju šaha vidi kakve smetnje, pa je odgovorio: “U šahu je svaka smetnja.” Kada mu je rečeno da neki ljudi igraju šah, rekao je: “To su grješnici.” (Vidjeti: Ez-Zevadžir, 2/401, od Ibn Hadžera el-Hejtemija)
Muhammed b. Kab el-Kurezi je rekao: “Najmanje što šahista treba očekivati jeste da će biti proživljen sa sljedbenicima batila.” (Vidjeti: Ez-Zevadžir, 2/401.)
Kada je Ibrahim en-Nehai upitan o šahu, kazao je: “Šah je proklet.” (Vidjeti: Ez-Zevadžir, 2/401, i Es-Sunenul-kubra, 10/359.)
Vidimo da propis šaha kruži izmeðu zabrane, kod većine islamskih učenjaka, i pokuðenosti kod šafijskih pravnika. Niko od ovih imama nije kazao da je igranje šaha mubah. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 32/136-137.)
U sunnetu se navode brojni hadisi koji ukazuju na zabranu igranja šaha, ali nijedan od ovih hadisa nije vjerodostojan kako tvrde imam Munziri, Ibn Kajjim, Ibn Kesir, Ibn Hadžer, Sehavi, Albani, Bekr Ebu Zejd i drugi. (Vidjeti: El-Mensurat, str. 288, od imama Nevevija; El-Menarul-menif, str. 134, Ed-Diraje, 2/240, Nasbur-raje, 4/274-275, Keffur-rea’a, str. 101-105, El-Mekasidul-hasene, str. 669; Ed-Durerul-muntesire, str. 174, od imama Sujutija; Nejlul-evtar, 8/108, Kešful-hafa, 2/363, Esnel-metalib, str. 462, i Sahihut-tergib, 3/181.)
Šejh Albani je nekoliko hadisa koji govore o zabrani igranja šaha ocijenio apokrifnim. (Vidjeti: Es-Silsiletud-daife, 3/283-284 i 9/47, i Daiful-džamia, str. 762/5277.) Razlog slabosti ovih hadisa je jednostavan – šah se pojavio u vrijeme ashaba, a ne u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako tvrdi Ibn Kesir. (Vidjeti: Nejlul-evtar, 8/107-108.) Nakon osloboðenja nekih farisijskih predjela u vrijeme ashaba, muslimani su se prvi put susreli sa šahom. (Keffur-rea’a, str. 116.)
Prenosi se da je Alija b. Ebi Talib prošao pored ljudi koji su igrali šah, pa je rekao: “Kakvi su ovo kumiri kojima ste u obožavanju posvećeni?” (Ibn Ebi Šejbe, 5/289/26149, Ahmed u El-Verea, str. 74, i Bejheki u Šuabul-iman, 5/241/6518. U drugoj predaji stoji da je Alija, radijallahu anhu, rekao: “Šah je nearapska kocka.” (Bejheki u El-Kubra, 10/358/20928, i u El-Edeb, str. 417. Imam Bejheki tvrdi da ova mursel predaja ima drugu koja je pojačava.) Ibn Tejmijje i Ibn Kajjim ovu su predaju ocijenili vjerodostojnom, a šejh Albani slabom. Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 32/152, El-Furusijje, str. 312, i Irvaul-galil, 8/288.) Ibn Abbas je spalio šah koji je jedno siroče naslijedilo od oca. (Bejheki, 10/358/20933. Vidjeti: El-Kebair, str. 102, i Keffur-rea’a, str. 104.)
Ibn Omer je rekao: “Šah je gori od nerdešira.” (Bejheki, 10/359/20934. Ibn Kajjim, Sehavi i Hejtemi ovu predaju smatraju vjerodostojnom. Vidjeti: El-Furusijje, str. 313-314, i Keffur-rea’a, str.104.)
Ibn Kajjim kaže: “U vjerodostojnim predajama navodi se zabrana igranja šaha od Ibn Abbasa i Ibn Omera i niko od ashaba nije kazao suprotno ovome.” (Vidjeti: El-Furusijje, str. 313.)
Na drugom mjestu šejhul-islam Ibn Kajjim kaže: “Nije poznato da je neko od ashaba igrao niti dozvolio igranje šaha. Lažne su predaje u kojima se spominje da je Ebu Hurejre igrao šah. Svako ko poznaje život ashaba osudit će ovakve tvrdnje.” (Vidjeti: El-Furusijje, str. 311.)
Imam Bejheki spominje konsenzus ashaba o zabrani igranja šaha, a on i drugi učenjaci hadisa najbolje poznaju riječi i postupke ashaba. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 32/150, i Šerhuz-Zurkana alel-muvetta, 4/484.)
Ibn Šihab ez-Zuhri rekao je: “Ne volim šah, jer je šah batil.” (Et-Temhid, 13/179, i Šuabul-iman, 5/241.) Imam Malik, Ibn Tejmijje, Ibn Kajjim i drugi smatraju igranje šaha većim grijehom od nerdešira. (Vidjeti: Et-Temhid, 13/179, Medžmu’ul-fetava, 32/139, El-Furusijje, str. 305, Nejlul-evtar, 8/107, i Avnul-mabud, 13/194.)
Neki učenjaci posebno su strogi kada je u pitanju igranje šaha sa figurama koje imaju likove živih bića. (Vidjeti: Keffur-rea’a, str. 112, i Ahkamul-musabekat, str. 88, od Abdus-Sameda Belhadžija.)
Imam Ebu Hanife i Ahmed smatraju, čak, da nije dozvoljeno nazvati selam šahistima. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 32/136, 153.)
Malikijski pravnici kada govore o skupinama ljudi kojima se ne naziva selam, izmeðu ostalih, spominju i šahistu. (Vidjeti: Mevahibul-dželil, 2/122.)
Imam Ebu Hanife i Malik ne primaju svjedočenje šahiste bez obzira radilo se o ulogu ili bez uloga. (Vidjeti: Keffur-rea’a, str. 112, od Ibn Hadžera Hejtemija)
Od savremenih učenjaka igranje šaha zabranjuju: Ibn Baz, Ibn Usejmin i Stalni kolegij za naučna istraživanja i fetve (El-Iedžnetud-daime).
Na osnovu spomenutog možemo konstatovati da je igranje šaha zabranjeno i da nije dozvoljeno učestvovati na takmičenjima, seminarima ili kursevima koji su vezani za šah, a Allah najbolje zna.
Prvi put objavljeno: subota, 10 Studeni 2007 02:43
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Na kojem mjestu namaz ima vrijednost kao obavljenih stotinu hiljada namaza ?
Piše: Mr. Safet Kuduzović Uzvišeni Allah odlikovao je jedna mjesta nad drugima kao što je odlikovao jedne ljude nad drugima i jedna vremena nad ostalim vremenima. Nema razilaženja meðu islamskim učenjacima da su Mekka i Medina dva najbolja mjesta na svijetu i da namazi u dvije poznate džamije imajuviše
Piše: Mr. Safet Kuduzović
Uzvišeni Allah odlikovao je jedna mjesta nad drugima kao što je odlikovao jedne ljude nad drugima i jedna vremena nad ostalim vremenima. Nema razilaženja meðu islamskim učenjacima da su Mekka i Medina dva najbolja mjesta na svijetu i da namazi u dvije poznate džamije imaju posebne odlike. Džabir prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Namaz u mojoj džamiji (u Medini) bolji je od hiljadu namaza obavljenih u drugim džamijama, a namaz u El-Mesdžidul-haramu (u Mekki) bolji je od sto hiljada namaza obavljenih na drugom mjestu.” (Ahmed, Tirmizi, Tahavi, 3/127 i Zehebi u Es-Sijeru, 22/255. Mnogi hadiski stručnjaci prihvatili su ovaj hadis kao vjerodostojan. Vidjeti: Et-Temhid, 6/26, Tenkihut-tahkik, 2/453 od Ibn Abdil-Hadija, Misbahuz-zudžadže, 1/250 i Irvaul-galil, 4/341.)
Prenosi Abdullah b. ez-Zubejr da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Namaz u mojoj džamiji bolji je od hiljadu namaza obavljenih u drugim džamijama, osim El-Mesdžidul-harama gdje je namaz bolji za stotinu puta od namaza u mojoj džamiji.” (Ahmed, Tahavi, 3/127, i Ibn Hibban, 4/499/1620. Imam Ibn Hazm, Munziri, Kurtubi, Ibn Kajjim, Albani i drugi ocjenjuju ovu predaju autentičnom, dok je imam Nevevi smatra dobrom. Vidjeti: El-Muhalla, 7/290, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 9/385, El-Medžmua, 7/471, Zadul-mead, 1/48 i Sahihul-džamia, 2/714.)
Ebu Bekr en-Nekkaš kaže: “Računao sam vrijednost jednog namaza u El-Mesdžidul-haramu i došao do rezultata da vrijedi kao životni vijek u kome se klanja pet dnevnih namaza u trajanju od pedeset pet godina, šest mjeseci i dvadeset dana.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 3/82.)
U ovu nagradu, svakako, nije uračunata vrijednost kolektivnog namaza u El-Mesdžidul-haramu za dvadeset i sedam puta, a koja je predmet razilaženja meðu učenjacima i koja zahtijeva poseban naučni pristup. Ova odlika, po mišljenju šafijskih i hanbelijskih učenjaka, obuhvata kako obavezne tako i dobrovoljne namaze, za razliku od imama Ebu Hanife i Malika koji smatraju da se nagrada odnosi isključivo na propisane namaze.
Meðutim, da li je ova obilna nagrada specifična samo za one koji klanjaju u El-Mesdžidul-haramu ili, pak, vrijedi za sve mekkanske džamije pa i šire od toga, predmet je razilaženja meðu islamskim učenjacima.
Po ovome pitanju kod islamskih učenjaka postoje četiri mišljenja:
prvo, da se pod El-Mesdžidul-haramom misli na Kabu,
drugo, da se misli na mesdžid koji okružuje Kabu,
treće, da se misli na cijelu Mekku,
četvrto, da se misli na Harem (tj. sveto područje koje je šire od same Mekke).
Svaka od ovih skupina nastoji potkrijepiti svoje mišljenje vjerodostojnim argumentima. Meðutim, učenjaci koji smatraju da se nagrada odnosi samo na one koji klanjaju u džamiji koja okružuje Kabu imaju najjače argumente. Stoga ćemo se ograničiti na iznošenje njihovih dokaza.
Uzvišeni Allah kaže: “I ne borite se protiv njih kod Mesdžidi-harama dok vas oni tu ne napadnu.” (El-Bekare, 191.) U drugom ajetu Uzvišeni kaže: “O vjernici, mnogobošci su sama pogan i neka se više ne približavaju Mesdžidi-haramu poslije ove godine.” (Et-Tevbe, 28.) I kaže Uzvišeni: “Nevjernicima i onima koji odvraćaju od Allahova puta i Mesdžidi-harama – a Mi smo ga namijenili svim ljudima, kako za mještanina tako i za došljaka – i onome ko u njemu htjedne bilo kakvo nasilje učiniti, dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi.” (El-Hadždž, 25.) Citirani ajeti odnose se na mesdžid koji okružuje Kabu. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 12/36, El-Medžmua, 3/189-190, Fetava Ibn Usejmin, 1/438.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je u prethodno spomenutom hadisu: “Namaz u mojoj džamiji bolji je od hiljadu namaza obavljenih u drugim džamijama, a namaz u El-Mesdžidul-haramu bolji je od sto hiljada namaza na drugom mjestu.” U ovome hadisu spomenuta je vrijednost namaza u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji i izuzet je El-Mesdžidul-haram, pa bi izuzetak trebao odgovarati onome iz čega je izuzet, što znači da se radi o dvije poznate džamije u Medini i Mekki. Šejh Ibn Usejmin kaže: “Kako je nagrada specifična samo za Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju, tako je specifična za džamiju u Mekki. Na ovu činjenicu ukazuje hadis: ‘Nije dozvoljeno putovati osim radi tri džamije: Mesdžidi-harama, moje džamije i džamije u Kudsu.’ Ako bi neko otputovao radi neke od mekkanskih džamija, osim Mesdžidi-harama, uradio bi šerijatski zabranjeno djelo, jer nije dozvoljeno putovati osim radi džamijâ u kojima za obavljene namaze ima posebna nagrada.” (Vidjeti: Fetava Ibn Usejmin, 1/438.)
U jednoj verziji ovog hadisa stoji: “…namaz u njoj (tj. u džamiji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) bolji je od hiljadu namaza u drugim džamijama osim džamije koja pripada Kabi (mesdžidul-Kaba).” (Muslim, 9/140/1396, Ahmed i Taberani) Citirana verzija bezrezervno aludira da se radi o džamiji koja okružuje Kabu, a ne o drugim mekkanskim džamijama ili Mekki ili Haremu općenito.
Kada bi se musliman zavjetovao da će boraviti u itikafu odreðeni broj dana u El-Mesdžidul-haramu, a potom boravio u nekoj od mekkanskih džamija ili nekom stambenom objektu unutar Mekke ili Harema, njegov itikaf bio bi neispravan po konsenzusu islamskih učenjaka. Ova činjenica ukazuje nam da se izraz El-Mesdžidul-haram odnosi na džamiju koja okružuje Kabu.
Napomena: Svi klanjači koji su povezani saffovima sa Mesdžidi-haramom imaju nagradu spomenutu u ovom hadisu, iako klanjali van džamije. Meðutim, saffovi koji su bliže džamiji i Kabi su vredniji, jer su bliže prvom saffu, a Allah najbolje zna.
Prvi put objavljeno: nedjelja, 03 Veljača 2008 17:50
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/