Unesi ispravnu email adresu
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je dozvoljeno ustati i poselamiti nekoga iz poštovanja i lijepog ahlaka?
Veoma često vidim vjernike kada im dođe neki gost, i priđe im da se poselami s njima, oni sjede, ne ustaju, pružaju ruku i odgovaraju na selam rukujući se sjedeći. Gore od ovoga je što sam vidio da isto urade kada im dođe neko ko je ugledan ili daija ili im dođe kao musafir, oni uopše ne ustanu većviše
Veoma često vidim vjernike kada im dođe neki gost, i priđe im da se poselami s njima, oni sjede, ne ustaju, pružaju ruku i odgovaraju na selam rukujući se sjedeći.
Gore od ovoga je što sam vidio da isto urade kada im dođe neko ko je ugledan ili daija ili im dođe kao musafir, oni uopše ne ustanu već sjede kao da niko nije došao.
Ovo je u našem običaju veoma ružno i veoma nekulturno.
A običaj je stvar koju trebamo ispoštovati, osim ukoliko je zabranjena šerijatom.
Međutim, niti je zabranjeno a ni pokuđeno da se ustane gostu ili uglednoj osobi kada uđe kod nas, već je to šerijatom lijepo i dozvoljeno.
Šejh Ibn Usejmin kaže:
“Ne smeta da čovjek ustane onome ko je ušao u prostoriju. To je inače običaj ljudi.
Ukoliko ne bi ustao onome ko ulazi, može se pomisliti da je onaj ko neće da ustane ohol i uobražen, a onaj ko ulazi može pomisliti da si ljut, jer većina ljudi smatra da ukoliko domaćin ne ustane onome ko ulazi da je to znak da ne voli što mu je došao.
U svakom slučaju, ako je običaj da ljudi jedni drugima ustaju, i da se smatra uvrjedljivim da se ne ustaje onda ne smeta ustatiti onome ko dolazi.”
Šejh Ibn Baz kaže da to spada u lijep ahlak.
Što se tiče hadisa: “Ko voli da njemu ljudi stoje, nek’ se pripremi za mjesto u Džehennemu.” (Sunen Ebu Davuda)
Njegovo značenje bi bilo ovako:
Riječi: “Da njemu ljudi stoje.” znače da on sjedi a da oko njega ili pored njega drugi stoje i da ga tako uvažavaju (i “veličaju”), kako su u davninama tražili kraljevi i vladari od svojih podređenih da rade. To je zabranjeno i u ovom i u drugim hadisima.
(Neki su preveli ovaj dio “Da njemu ljudi stoje” sa “da njemu ljudi ustaju” i smatram da je taj prevod ne pokazuje potpuno značenje ovog hadisa, i zbog toga su neki ljudi pogrešno protumačili te su rekli da je veliki grijeh ustati nekome da ga pozdraviš. Ne, to nipošto nije tačno.)
Zatim, u ovom hadisu se kaže: “Ko voli”.
Dakle, onaj ko voli i žudi za tim da on sjedi a da drugi oko njege stoje i da ga tako poštuju, svjedeno ustajali mu ljudi ili ne, on ima grijeh, ne zbog toga što mu je ili nije neko ustao, već zbog toga što je on ohol i umišljen.
Zbog toga, kada ti dođe neki gost, ili kada kod vas uđe ugledna osoba, možete slobodno ustati da ga pozdravite i poselamite i na taj način pokažete svoje dobročinstvo i svoj lijep ahlak.
Dr. Rusmir Čoković
Vidi manjePreuzeto sa zvaničnog Facebook profila:
https://www.facebook.com/rusmir.cokovic/posts/3401026323342379
Koja je ulema dozvolila glasanje na demokratskim izborima?
Bismillah ves-selatu ves-selamu ala nebijjina Muhammed.. Demokratija je zemaljski sistem koji je u suprotnosti sa Allahovim zakonom i nema rezilaženja među ulemom da je ona kufr. I niko na zemlji ko se smatra muslimanom i vjeruje u Allaha i Sudnji dan nesmije priznati drugi zakon mimo Allahovog. Onaviše
Bismillah ves-selatu ves-selamu ala nebijjina Muhammed..
Demokratija je zemaljski sistem koji je u suprotnosti sa Allahovim zakonom i nema rezilaženja među ulemom da je ona kufr. I niko na zemlji ko se smatra muslimanom i vjeruje u Allaha i Sudnji dan nesmije priznati drugi zakon mimo Allahovog.
Onaj ko zna šta znači ovaj sistem a zatim se kandiduje da bude dio ovog sistema i da radi za njega ili kandiduje nekoga drugog pomažući ovaj sistem je u velikoj opasnosti za svoju vjeru.
A onaj ko se kandiduje ili kandiduje nekoga drugog u ovom sistemu da bi ušao u ovaj sistem da se bori za prava Islama i muslimana i da negira sve što je suprotno Islamu da bi donio dokaz protiv njih i umanjio postojeće zlo koliko god je u mogućnosti, tako da ne ostavi svu sredinu pokvarenjacima i ateistima koji siju nered na zemlji i bori se protiv njih koliko god je moguće i sputava ih da čine zlo muslimanima i njihovoj vjeri, to se vrača na idžtihad koliku korist može da ostvari u svemu tome. Ako će poniziti sebe i svoju vjeru a neće moći doprinijeti ništa za vjeru i muslimane onda ne smije u to ulaziti, a ako može očuvati svoju vjeru i popraviti stanje, i spremiti i umanjiti zlo koje postoji onda treba da uđe u to.
Rekao je šejh Ibn Usejmin rahimehullah kada je upitan o izborima u Kuvajtu gdje ima Islamska stranka i koja može utjecati na mnoge stvari u toj zemlji: Ja mislim da je njima vadžib da izađu na izbore, moramo pomoći one u kojima vidimo dobro jer ako budemo protiv onih koji su dobri, ko će ući na njihovo mjesto? Ući će na njihovo mjesto pokvarenjaci ili loši ljudi koji nemaju niti dobra niti lošeg koji slušaju svakog ko se žali, tako da moramo izabrati onoga koga vidimo da je dobar.
Ako neko kaže izabrali smo jednog a većina u parlamentu mu se suprotstavlja?!
Reći ćemo: Nije problem, ako u ovom jednom Allah da bereket i kaže riječi istine u ovom parlamentu imat će utjecaja sigurno, ali ono što nam fali je iskrenost prema Allahu i mi se oslanjamo na stvari dunjalućke a ne gledamo u Allahovu riječ dželleš'enuhu…Kandiduj onoga u kome vidiš dobro i osloni se na Allaga. (Lika'atul-babil-meftuh)
Upitana je ulema velikog vijeća:
Da li je dozvoljeno glasanje na izborima i kandidiranje na njima, kad znamo da u našoj zemlji vlada zakon koji ne sudi po onome što je Allah objavio?
Odgovor: Nije dozvoljeno muslimanu da sebe kandiduje želeći da bude dio vlasti koja sudi po onome što Allah nije objavio i donosi pravdu suprotno Islamskom šerijatu. Muslimanu nije dozvoljeno da se kandiduje ili nekog drugog koga zna u tu vlast osim da onaj ko se kandidirao bude musliman i da onoga za koga glasaju žele njegovim ulaskom da popravi stanje i da promjeni zakon u Islamski zakon i da to uzmu kao put promjene sistema vladavine i da onaj koji uđe u vlast ne radi išta što će biti suprotno Šerijatu.
Šejh: Abdulaziz bin Baz
Šejh: Abdurezak Afifi
Šejh: Abdullah K'uud
Fetava-Ledžne 23/406, 407
Mnoga ulema današnjice dozvoljava glasanje pod uslovima koje sam naveo, a dovoljno je one koje sam spomenuo.
Dakle musliman mora da se bori za svoju vjeru i muslimane zalažući na tom putu svoj imetak čast, život, mora na svaki mogući način sprečavati pokvarenjaka i nevjernike da napadaju Islam i muslimane. Kada je musliman u prilici da se kandiduje ili nekog drugog musliman za kojeg zna da će se boriti za vjeru i vjernike on će to i učiniti, ali na tom putu ne smije uraditi niti podržati ništa što se kosi sa Šerijatom, on ne smije primoravati muslimane da glasaju za njega, jer ko vidi da je on iskren u svojoj namjeri oni će ga podržati a i trebaju. Ako muslimani vide da neko se kandiduje samo radi koristi i vlasti takvom ne smiju i ne trebaju dati podršku.
Da nas Allah pomogne da budemo od pomagača vjere i vjernika, a da nas sačuva munafika!
Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš
Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.
Pridruži se na ovom linku
Vidi manjeKako postupiti ako čovjek zaboravi učiti na glas kada predvodi namaz, pa počne od početka?
Alejkumusselam: Dio odgovora iz knjige: Život sa Kur’anom (100 pitanja i odgovora), str. 41, pitanje 31. Da li uči naglas onaj ko samostalno klanja farz? Prenosi se da je Ebu Hurejre, r.a., rekao: „Kur’an se uči u svakom namazu pa, gdje nam ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio nviše
Alejkumusselam:
Dio odgovora iz knjige:
Život sa Kur’anom (100 pitanja i odgovora), str. 41, pitanje 31. Da li uči naglas onaj ko samostalno klanja farz?
Prenosi se da je Ebu Hurejre, r.a., rekao: „Kur’an se uči u svakom namazu pa, gdje nam ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio naglas, i mi ga vama učimo, a gdje nam ga je učio u sebi, i mi ga vama učimo u sebi.“ Buhari, br. 772., i Muslim, br. 396.
Učenje naglas na namazima gdje se uči naglas, i učenje u sebi, na namazima gdje se uči u sebi, predstavlja djelo koje je sunnet. Ako bi neko učio naglas na namazima na kojima se uči u sebi, i obrnuto, namaz mu je ispravan, ali je izostavio sunnet. Međutim, ako time namjerno cilja suprotstavljanje sunnetu, tada čini haram djelo. Pogledati: Ibn Usejmin, Fetava Nurun ’aled-derb, 4/422.
Imam treba postupati po sunnetu i učiti onako kako je naglašeno u riječima Ebu Hurejre, a ponekad, na dnevnim namazima, kada se uči u sebi, može ajet ili određeni dio ajeta glasnije proučiti.
Ebu Katade, r.a., prenosi od svoga oca da kaže: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad bi proučio ajet tako da ga mi čujemo.“ Buhari, br. 778.
Dodatak na odgovor
Dakle, s obzirom da se radi o namaskom sunnetu, ukoliko bi se to izostavilo, ne treba činiti sehvi sedždu.
Vidi manjeNe mora da se vraća na početak Fatihe, nego može nastaviti učiti gdje je stao, i namaz je ispravan, ali ako bi se vratio na početak, kako ne bi ljude zbunio, jer bi mogli pomisliti da uči Fatihu od pola, bilo bi u redu.
Koji je propis dobrovoljnog doniranja organa poslije smrti?
Alejkumu selam brate! Savremena ulema se po tom pitanju jako razilazi i nemaju približan usaglašen stav, zbog nepostojanja jasnog dokaza iz kojeg bi se moglo zabraniti ili dozvoliti. Ima onih koji zabranjuju darivanje organa svejedno čovjek bio živ ili mrtav od njih je šejh Ibn Usejmin idr. Ima ih kviše
Alejkumu selam brate!
Savremena ulema se po tom pitanju jako razilazi i nemaju približan usaglašen stav, zbog nepostojanja jasnog dokaza iz kojeg bi se moglo zabraniti ili dozvoliti.
Ima onih koji zabranjuju darivanje organa svejedno čovjek bio živ ili mrtav od njih je šejh Ibn Usejmin idr.
Ima ih koji su suzdržani po ovom pitanju kao šejh Ibn Baz i drugi.
Ima ih koji dozvoljavaju za vrijeme života, a zabranjuju poslije smrti.
Ima ih koji dozvoljavaju za vrijeme života i poslije smrti uz određene uslove kao što je ulema Medžme'ul- Fikhul-Islami i drugi.
Od uslova koje su postavili su:
-Da darivanje ne šteti zdravlju daravaoca.
-Da darovani organ ne utječe na potomstvo darovanom kao što su testisi idr.
-Da darovaoc dozvoli ili njegova porodica.
-Da to bude darovanje i ne bude uz protivuslugu.(plaćanje ili šta drugo)
-Da korist bude sigurna onome kome se daruje.
-Da se organ ne daruje onome ko nije u okviru muslimana tj. onome ko ratuje protiv njih.
Ovdje bi se moglo dodati još povjerljivost ustanove koja vrši transplantaciju i doktora koji to izvršava.
Ono što je bitno spomenuti da većina ustanova i medicinskih institucija u islamskim zemljama uzima ovaj govor.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio šejh dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš
Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.
Pridruži se na ovom linku
Vidi manjeDa li je dopušteno ponoviti namaz u džematu u istoj džamiji dva ili više puta?
Muslimani trebaju biti jedinstveni u svakom pogledu. Moraju izbjegavati sve što ih vodi u parčanje, razjedinjavanje i podvojenost. U prvim stoljećima islama u džamijama se uglavnom klanjao jedan skupni namaz za jednim imamom. Ponavljanje skupnog namaza u jednoj džamiji nije se upražnjavalo do šestogviše
Muslimani trebaju biti jedinstveni u svakom pogledu. Moraju izbjegavati sve što ih vodi u parčanje, razjedinjavanje i podvojenost. U prvim stoljećima islama u džamijama se uglavnom klanjao jedan skupni namaz za jednim imamom. Ponavljanje skupnog namaza u jednoj džamiji nije se upražnjavalo do šestog hidžretskog stoljeća. Neki islamski učenjaci smatraju da je ponavljanje namaza u jednoj džamiji pokuđeno. Imam Tirmizi rekao je: “Sufjan Sevri, Ibn Mubarek, Malik i Šafija smatraju da je u džamiji u kojoj je već obavljen skupni namaz bolje klanjati pojedinačno.” Ovaj je stav prenesen i od sljedećih islamskih autoriteta: Hasana Basrija (mada postoji i druga verzija po kojoj to dopušta), Ebu Hanife, Evzaija, Abdurrezzaka, Lejsa b. Sa‘da, Ibn Avna i nekih drugih. Imam Šafija govorio je: “Ako skupina ljudi zakasni na namaz u džamiji u kojoj postoji stalni imam, klanjat će pojedinačno. A ako, pak, klanjaju u džematu, njihov će namaz biti ispravan.” U jednom drugom predanju stoji da je imam Šafija rekao: “Uspostavljanje drugog džemata pogrdno je, jer to nisu praktikovali naši prethodnici, neki od njih to su prezirali i to pitanje detaljno razmatrali. Ovdje se izuzima džamija u kojoj ne postoji stalni mujezin ni imam.” Imam Malik veli: “Pretpostavimo da čovjek obnaša dužnost mujezina i imama u džamiji i prouči ezan i ikamet, ali se niko ne odazove, pa klanja sam, a zatim dođu ljudi koji inače klanjaju u toj džamiji, u tom slučaju oni neće klanjati u džematu već zasebno.” Ibn Dževzi naveo je da je imam Ebu Hanife rekao: “Nije dopušteno uspostaviti drugi skupni namaz u džamiji u kojoj postoji stalni imam.”
Islamski učenjaci koji zabranjuju uspostavljanje drugog džemata u džamiji u kojoj postoji stalni imam povode se za sljedećim dokazima.
Dokazi iz Kur’ana
Uzvišeni Allah kaže:
“A oni koji su džamije sagradili da bi štetu nanijeli, i nevjerovanje osnažili, i razdor među vjernike unijeli…” Komentirajući ovaj ajet, imam Ebu Bekr b. Arebi Maliki zapisao je: “Licemjeri su željeli razdvojiti muslimane koji su uspostavljali džemat u jednoj džamiji. Jedan od osnovnih ciljeva građenja Allahovih kuća jeste povezivanje vjerničkih srca i uklanjanje svih prepreka koje vode u nejedinstvo. Zato je imam Malik zabranjivao uspostavljanje drugog, odnosno više džemata u jednoj džamiji, bilo da taj drugi namaz predvodi isti ili drugi imam.” Imam Kurtubi i Muhammed b. Jusuf Abderi prenijeli su ovu njegovu izjavu i podržali ga u tome.
Dokazi iz hadisa
1. Ebu Bekr, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je iz predgrađa Medine želivši obaviti namaz, pa se, vidjevši da su ljudi završili sa namazom, vratio kući i klanjao s porodicom.”
Komentirajući predanje, imam Serhasi, Kenkûhi, Ibn Abidin i neki drugi rekli su: “Da je bilo ispravno uspostaviti drugi džemat, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi zanemario vrijednost namaza u svojoj džamiji.”
2. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu sam htio uspostaviti namaz i odrediti jednog čovjeka da predvodi ljude u namazu te povesti skupinu ljudi koji će ponijeti drva u naramcima da popalim kuće onih koji ne klanjaju namaz u džematu.”
Komentirajući ovo predanje, hanefijski pravnik Tehanevi rekao je: “Da je bilo ispravno uspostaviti drugi džemat, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi želio popaliti kuće onih ljudi koji ne dolaze na prvi džemat, jer tu nagradu mogu postići uspostavljanjem drugog džemata. Iz obaveze prvog džemata neminovno proizilazi pogrda uspostavljanja drugog džemata u istoj džamiji.”
Dokazi iz prakse prvih generacija
1. Imam Šafija rekao je: “Postoje predanja u kojima stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom zakasnio na namaz sa skupinom ashaba, pa su klanjali zasebno, mada su mogli klanjati u džematu.” A komentirajući ove njegove riječi, imam Tehanevi rekao je: “Islamski pravnik neće se pozivati na određeni postupak prve generacije osim ako ima validan argument za svoju tvrdnju.”
2. Preneseno je da su Ibn Mes'ud, Alkama i Esved zakasnili na skupni namaz, pa su se vratili kući i klanjali u džematu.
3. Imam Buharija zabilježio je da je Esved odlazio u drugu džamiju kada bi zakasnio na skupni namaz u svojoj džamiji.
4. Ovaj isti imam u svome djelu Et-Tarihul-kebir, 2/137, sa slabim lancem prenosilaca, zabilježio je da je Ubade b. Samit zabranjivao ljudima uspostavljanje drugog džemata.
5. Hasan Basri govorio je: “Kada bi zakasnili na skupni namaz, Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi klanjali bi zasebno.”
Dokazi iz ispravnog rasuđivanja
Imam Serhasi rekao je: “Kada su ljudi svjesni da izostavljanjem prvog džemata propuštaju nagradu za namaz u džematu, požurit će u džemat, u protivnom neće se truditi jer nagradu za džemat mogu postići kada god klanjaju skupni namaz.”
Spomenuvši Malikove izjave o pogrdi uspostavljanja drugog džemata, Ebu Bekr b. Arebi zapisao je: “Uspostavljanjem drugog džemata potire se mudrost i svrha prvog džemata.”
Imam Šafija zapisao je: “Smatram da su učenjaci osuđivali uspostavljanje drugog džemata zato što se tako razjedinjavaju muslimani i narušava sloga među njima.”
Nakon što je spomenuo prethodne Šafijine riječi, šejh Ahmed Šakir zapisao je sljedeće: “Šafijin stav u vezi s ponavljanjem namaza u džamiji zasnovan je na opravdanom i očitom razlogu koji je pokazatelj njegove pronicljivosti, preciznog razumijevanja i ispravnog shvatanja ciljeva šerijata. Naime, prvi, najvažniji i najosjetljiviji cilj islama jeste jedinstvo muslimana i ujedinjenje redova u ostvarenju jednog cilja: uzdizanju Allahove, dželle šanuhu, riječi…”
Naravno, ovaj propis odnosi se na klasične džamije, u kojima postoji stalni imam, a ne na džamije koje se nalaze pored prometnih puteva ili na pijacama, makar imale stalnog imama. Imam Nevevi kaže: “Po konsenzusu islamskih učenjaka, nije pokuđeno uspostavljanje dva, tri ili više džemata u džamijama u kojima ne postoji stalni imam.”
Druga skupina islamskih pravnika dopušta uspostavljanje drugog džemata u jednoj džamiji. Imam Tirmizi kaže: “Ne smeta ponoviti skupni namaz u džamiji u kojoj je već klanjano u džematu.” Imam Begavi tvrdi: “Dopušteno je u istoj džamiji uspostavljanje dva skupna namaza jedan za drugim. Ovo mišljenje zastupa skupina ashaba i tabiina.” Imam Nevevi govorio je da ovaj stav zastupa i imam Davud Zahiri. Ibn Kudame veli: “Nije pokuđeno uspostavljanje drugog džemata u istoj džamiji. Ako nakon prvog džemata koji je predvodio stalni imam dođe skupina ljudi, lijepo je da klanjaju skupno.” Imam Ibn Hazm kaže: “Ko dođe u džamiju u kojoj je obavljen skupni namaz sa stalnim imamom, neka uspostavi drugi džemat. Može se zadovoljiti prethodno proučenim ezanom i ikametom, a ako ponovo prouči ezan i ikamet, lijepo je postupio.” Od savremenih učenjaka za ovo se mišljenje opredijelio Ibn Usejmin.
Islamski učenjaci koji dopuštaju uspostavljanje drugog džemata pozivaju se na sljedeće argumente:
Dokazi iz sunneta
1. Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Skupni namaz vredniji je od pojedinačnog namaza za dvadeset pet puta.” U drugoj verziji stoji: “…za dvadeset sedam puta.”
Navedeni hadis ima općenit karakter i ukazuje da je namaz u džematu bolji od namaza pojedinca za dvadeset pet, odnosno za dvadeset sedam puta, bilo da se radi o prvom ili drugom džematu.
2. Ebu Seid Hudri pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio nekog čovjeka da klanja zasebno pa je rekao: “Zar neko od vas neće udijeliti milostinju klanjajući s ovim čovjekom!”
Navevši ovaj hadis, imam Hakim zapisao je: “Navedeno predanje je glavni argument kada je riječ o ponavljanju skupnog namaza u istoj džamiji.”
Komentirajući hadis, imam Begavi kaže: “Hadis ukazuje da je onome ko klanja u džematu dopušteno ponovo klanjati s drugim ljudima, i da je dopušteno uspostavljanje drugog džemata u istoj džamiji.”
Rukovodeći se navedenim predanjem, muhaddisi su u svojim hadiskim zbirkama ovako naslovljavali poglavlja: Ibn Huzejme: Dopušteno je uspostavljanje drugog džemata u istoj džamiji, za razliku od stava onih učenjaka koji smatraju da će klanjati zasebno; Tirmizi: Predanja u vezi s uspostavljanjem drugog džemata u džamiji u kojoj je namaz već obavljen; Ebu Davud: Dva džemata u istoj džamiji; Darimi: Džemat u džamiji u kojoj je obavljen namaz.
Islamski učenjaci su na razne načine odgovorili na Ebu Seidov hadis. Između ostalog, kazali su da se ovdje ne radi o klasičnom, već o simboličnom uspostavljanju drugog džemata. Naime, ashab koji je pristupio sa spomenutim čovjekom u namaz bio je obavio propisani namaz, pa je klanjao dobrovoljni namaz pristajući za čovjekom koji nije klanjao farz. I ovu formu nije zabranio nijedan islamski učenjak.
Dokazi iz prakse prvih generacija
1. Imam Buharija zabilježio je bez lanca prenosilaca da je Enes b. Malik došao u džamiju u kojoj je završen (sabah) namaz. Naredio je jednom od prisutnih da prouči ezan i ikamet, pa su klanjali u džematu. Ibn Hadžer je za ovo predanje pronašao ispravan i spojen lanac prenosilaca. U nekim verzijama navedno je da je Enes b. Malik prolazio s dvadesetak svojih saputnika pored mesdžida Benu Saleba… Dakle, Enes je bio na putu i uspostavljanje drugog džemata nije bilo u lokalnoj džamiji, već u prolazu. Nema sumnje da se ovaj postupak uveliko razlikuje od uspostavljanja drugog džemata u džamiji gdje se obično obavljaju skupni namazi. Isto tako, postoji mogućnost da se radilo o džamiji pored prometnih puteva, u kojima najčešće klanjaju putnici. Po Ibn Ebu Šejbinom, 2/112, predanju, Enes je stao u sredinu prvog saffa, i to u ravnini ostalih klanjača. Time je Enes, radijallahu anhu, izmijenio i klasičnu formu skupnog namaza, a to, svakako, oslabljuje dokazivanje ovim predanjem.
2. Jezid Suhbani prošao je s Ibrahimom Nehaijem pored džamije u kojoj je obavljen skupni namaz, i u njoj su klanjali u džematu. Ovo predanje je slabo, a od Ibrahima Nehaija navodi se da je ponavljanje skupnog namaza u istoj džamiji smatrao pokuđenim.
3. Abdullah b. Mes'ud ušao je u džamiju u kojoj je obavljen namaz pa je klanjao predvodeći Alkamu, Mesruka i Esveda. U dokazima prve skupine naveli smo predanje u kojem stoji da se Ibn Mes'ud vratio kući i predvodio Alkamu i Esveda u džematu.
Dokazi iz ispravnog rasuđivanja
Onaj ko nije obavio namaz s prvim džematom, kažu ovi učenjaci, neka naknadno uspostavi drugi džemat zbog njegove vrijednosti, kao što se čini u džamijama u kojima navraćaju putnici-prolaznici ili u džamijama koje nemaju stalnog imama ni tačno određeno vrijeme ezana i ikameta.
Meritornije mišljenje
Islamski učenjaci raspravljali su o argumentima i jedne i druge skupine. Svi ti argumenti podložni su kritici ili različitom tumačenju kada je riječ o dokazivanju njime. Budući da je ta rasprava prilično duga i komplicirana, zadovoljit ćemo se iznošenjem onog mišljenja za koje smo se opredijelili. Mislim, a Svevišnji Allah najbolje zna, da stav učenjaka koji zabranjuju uspostavljanje drugog džemata odgovara općim ciljevima šerijata i principu čuvanja muslimanskog jedinstva. Opet ponavljamo: ovaj se propis odnosi isključivo na klasične džamije, u kojima postoji stalni imam, a ne na džamije koje se nalaze pored prometnih puteva ili na pijacama, makar imale stalnog imama, jer uspostavljanje drugih džemata u takvim džamijama ne dovodi do sumnje, mržnje, raskola i razjedinjavanja muslimana. U tom smislu je navedena Nevevijeva izjava: “Po konsenzusu islamskih učenjaka, nije pokuđeno uspostavljanje dva, tri ili više džemata u džamijama u kojima ne postoji stalni imam.” Dokaz za preferirajuće mišljenje jeste hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Drago mi je da namaz vjernika bude jedan, i zato sam htio poslati ljude da svaku kuću obavijeste i upozore na namaz.” A Svevišnji Allah, opet, najbolje zna.
Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”
Preuzmite knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf
Mogu li pokloniti sevape od učenja Kur'ana za više osoba odjednom?
Učenjaci se razilaze da li sevap stiže umrlima od tjelesnih ibadeta koje uradimo za njih, kao što su post, namaz, učenje Kur’ana i zikr, pa tako Ebu Hanife, Ahmed i većina selefa (prethodnih generacija) smatraju da mrtvi od toga imaju koristi i da sevap od toga stiže do njih, dok po mezhebu Šafije iviše
Učenjaci se razilaze da li sevap stiže umrlima od tjelesnih ibadeta koje uradimo za njih, kao što su post, namaz, učenje Kur’ana i zikr, pa tako Ebu Hanife, Ahmed i većina selefa (prethodnih generacija) smatraju da mrtvi od toga imaju koristi i da sevap od toga stiže do njih, dok po mezhebu Šafije i Malika, sevap od tih dijela ne stiže.
Među učenjacima koji smatraju da sevap ovog djela stiže do umrlih, jesu i Ibn Tejmijje i Ibn Usejmin.
U djelu Keššaful-Kina’a od imama Behutija stoji: “Dozvoljeno je sevape svakog dobrog djela koje uradi musliman, pokloniti, ili dio toga (pola, trećinu, četvrtinu) nanijjetiti i učiniti za drugog muslimana, živog ili umrloga, i sevapi od toga stižu.”
Dakle, prema onim učenjacima koji takvu praksu poklanjanja sevapa od učenja Kur’ana dozvoljavaju, nema ništa sporno da sevape tog učenja pokloni jednoj ili više osoba, shodno nijjetu, kome i koliko.
Vidi manjeKakvo je stanje abdesta nakon skidanja mestvi?
Po ovom pitanju ulema ima nekoliko mišljenja: 1. Obavezno je pranje nogu odmah kada se skinu mestve ili čarape. Ovo je stav hanefijskog mezheba, novo mišljenje kod imama Šafije, jedno mišljenje od imama Ahmeda i Sufijana es-Sevrija. 2. Ako opere odmah noge bit će mu dovoljno, a ako opere kasnije, poviše
Po ovom pitanju ulema ima nekoliko mišljenja:
1. Obavezno je pranje nogu odmah kada se skinu mestve ili čarape. Ovo je stav hanefijskog mezheba, novo mišljenje kod imama Šafije, jedno mišljenje od imama Ahmeda i Sufijana es-Sevrija.
2. Ako opere odmah noge bit će mu dovoljno, a ako opere kasnije, ponovo će morati uzeti abdest. Ovo je stav malikijskog mezheba i el-Lejsa.
3. Gubi se abdest. Staro mišljenje imama Šafije i poznato mišljenje u hanbelijskom mezhebu.
4. Ne gubi se abdest. Ovo mišljenje je stav zahirijskog mezheba, en-Nehaija, Hasana el-Basrija, Ataa, Ebu Alije, Katade, Ibn Tejmijje, En-Nevevija, Ibn Munzirija, Ibn Usejmina…
Tako je isto ako bi skinuo dio ili samo jednu mestvu ili čarapu.
I ovo četvrto mišljenje je ispravnije, zato što nema dokaza iz Kur'ana i Sunneta da skidanje mestvi ili čarapa kvari abdest.
Bilježi Bejheki vjerodostojnu predaju od Ebu Zabaana da je vidio Aliju, radijallahu anhu, kako je izvršio fiziološku potrebu stojeći, pa je zatražio da mu se donese voda, nakon toga se abdestio i potrao po obući, a zatim je ušao u džamiju i skinuo obuću i klanjao. Bejheki čak navodi dodatak da je ljudima predvodio namaz kao imam.
Neki učenjaci su naveli i dokaz kijasom: kada bi čovjek uzeo abdest i mesh učinio po kosi, pa nakon toga se ošišao naćelavo, neće izgubiti abdest.
Ulema sva četiri mezheba je složna da kada bi ponovo obuo mestve ili čarape ne bi mu bio ispravan mesh, tj. ne može više potirati.
Allah zna najbolje.
Prof. Abdullah Mujić
Preuzeto sa zvaničnog facebook profila: https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=3520965071289124&id=1169169609802027
Vidi manjeDa li se nisab za zekat na pare računa u zlatu ili srebru? Koliki je nisab?
Zahvala pripada Allahu, a salavati i selami Resulullahu, njegovoj časnoj porodici i ashabima. Zekat je jedan od ruknova islama i od najbitnijih ibadeta kojim se muslimani približavaju Allahu, dželle šanuh. Po bitnosti, zekat dolazi odmah poslije dva šehadeta i namaza, a u ajetima i hadisima pretežnoviše
Zahvala pripada Allahu, a salavati i selami Resulullahu, njegovoj časnoj porodici i ashabima.
Zekat je jedan od ruknova islama i od najbitnijih ibadeta kojim se muslimani približavaju Allahu, dželle šanuh. Po bitnosti, zekat dolazi odmah poslije dva šehadeta i namaza, a u ajetima i hadisima pretežno dolazi spomenut uz namaz, što ukazuje na njegovu posebnu bitnost i vrijednost.
Zekat na zlato i srebro jedan je od propisanih vrsta zekata. Uzvišeni je rekao: “Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu – navijesti bolnu patnju.” (Et-Tevbe, 34) U periodu objave i poslanstva u opticaju su bile dvije vrste kovanog novca: vizantijski zlatni dinari i perzijski srebrni dirhemi, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio nisab (količinu koja se mora dostići da bi zekat bio obavezan) za ta dva vrijednosna materijala. Alija b. Ebi Talib, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kad budeš imao 200 srebrnjaka koji pregodine kod tebe, od toga ćeš dati 5 srebrnjaka, a na zlato si obavezan dati tek onda kada budeš imao 20 zlatnika, pa kada budu u posjedu godinu dana, daje se pola zlatnika, a ako je više, obračun ide po istom osnovu.” (Ebu Davud, 1573) Kada se pretvore u grame, 200 srebnjaka imaju težinu 595 grama, a 20 zlatnika imaju težinu 85 grama – približno. (Vidjeti: Medžmu'u fetava Ibn Usejmin, 18/138)
Imajući u vidu da papirne novčanice nisu bile prisutne u vrijeme Allahovog Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, niti njegovih ashaba, zekat na pare smatra se novonastalim pitanjem o kojem nemamo jasne šerijatske tekstove. Naime, nema razilaženja među islamskim učenjacima da je musliman dužan izdvojiti zekat 2.5% na zlato (dinare) i srebro (dirheme) kada dostignu nisab i pregodine, ali kada su pojavile se papirne novčanice i ljudi su prestali poslovati sa zlatom i srebrom, osim rijetko, javila se nedoumica kod uleme, da li je obavezan zekat na papirne novčanice ili ne? Izrazita većina učenjaka zauzela je stav da je zekat na pare obavezan, analogno zekatu na zlato i srebro, i to mišljenje je ispravnije. Naprotiv drugo mišljenje, da se zekat ne daje na pare, neispravno je, odbačeno i izolirano.
Međutim, javio se drugi problem, a to je kako odrediti nisab na papirni novac? Da li računati protuvrijednost u zlatu ili u srebru ili pak u onome što je korisnije za siromahe? Svako od ovih mišljenja zauzela je skupina mjerodavnih islamskih učenjaka, s tim da je ovo zadnje mišljenje, tj. da se računa po onome što je korisnije za siromahe, stav većine savremenih islamskih pravnika. Dakle, po njima, gleda se na ono što je manje vrijednosti, zlato ili srebro, i na osnovu toga određuje se nisab jer će tako više ljudi davati zekat i korist će biti veća za siromahe i potrebnike radi kojih je u osnovi propisan zekat. Ovo mišljenje je, a Allah najbolje zna, ispravnije i jače i na njega upućuju šerijatske intencije. Pošto papirne novčanice nisu bile prisutne u prvo vrijeme, nemamo jasan dokaz kako odrediti nisab, da li na osnovu zlata ili srebra, pa ćemo to vratiti na ono što je korisnije za siromahe i taj stav je, ujedno, sigurniji i predostrožniji. U prvo vrijeme, 595 grama srebra imalo je istu vrijednost kao 85 grama zlata, ali danas srebro ima manju vrijednost, pa ćemo računati nisab za papirne novčanice u srebru. Stoga, vrijednost 595 grama čistog srebra (danas približno 250€) je nisab za zekat na papirne novčanice danas i onaj ko posjeduje tu vrijednost u parama, ako su pregodinile, dužan je na njih dati zekat. Ovaj stav zauzela je većina islamskih pravnika današnjice. Dakle, to je stav Fikhskog pravnog kolegija (Medžmeu-l-fikhi-l-islami) pod potkroviteljstvom RABITA-e (Svjetska muslimanska liga), koji okuplja najveće učenjake današnjice, zatim stav Vijeća vrhunskih učenjaka (Hejetu kibaril-ulema) i Stalne komisije za fetve (El-Ledžnetud-daime) u S. Arabiji, zatim šejha Ibn Baza, Ibn Usejmina, Ibn Džibrina, Hasana Me'muna, Abdulmuhsina el-Abbada, Abdullaha el-Fevzana, Mustafe el-Adevija, Sa'da el-Haslana, Muhammede el-Munedždžida, Halida er-Rifa'ija, Sulejmana el-Ulvana, Abdul-Aziza et-Tarifija, Halida el-Mušejkiha, Halida el-Musliha i mnogih drugih.
(Vidjeti: Medželletul-buhusil-islamijje, 31/374, 1/214; Fetava El-Ledžnetid-daime, 9/257; Medžmu'u fetava Ibn Baz, 14/125, dr. Abdullah el-Gufejli, Nevaziluz-zekat, str. 155)
Dodatne napomene:
– na propis nisaba ne utiče to što odeđena vjerska institucija izabere jedan od stavova, jer ovo nije od pitanja koja su u isključivoj nadležnosti instutucija, nego obično fikhsko razilaženje u kojem muslimam treba težiti ispravnijem;
– po ovom pitanju nema jasnih šerijatskih argumenata, nego samo obrazloženja i razumijevanja koja su podložna prigovorima i analizama;
– na propis nisaba ne utiče to što će onaj ko je i sam u potrebi biti obavezan dati zekat, zato što je zekat na srebro propisan do Sudnjeg dana, pa kada bi neko kupio 595 grama srebra i čuvao kod sebe da pregodine, opet bio bi dužan dati zekat, iako to u određenom vremenu nema neku veliku vrijednost;
– papirne novčanice već dugo vremena nemaju stvarno pokriće u svjetskim bankama, pa je neispravno tvrditi da je pokriće u zlatu ili srebru, nego je pokriće i u zlatu i u srebru i u drugim vrijednosnim materijalima, ali najveće pokriće je u dugovima (ne postoji);
– onaj ko posjeduje novčanu vrijednost 595 grama srebra u zlatu (približno 250€) godinu dana, bez da ih potroši, to je dokaz da je od onih koji štede i nisu u velikoj potrebi, pa čak i po stavu onih koji kažu da se vraća na zlato, ni taj iznos nije dovoljan čovjeku danas za osnovne potrebe za godinu dana da bi izašao iz okvira siromaha.
Na kraju, izneseni stav smatramo ispravnijim, preferirajućim i predostrožnijim za čovjeka i njegovu vjeru, ali, onaj ko slijedi drugi stav, ima pravo na to, bez da vrijeđa, omalovažava i nipodaštava druge stavove koji su općeprihvaćeni u ummetu, da ne kažemo preči da budu slijeđeni, a Allah najbolje zna.
Amir I. Smajić
13. ramazan, 1441. god.
https://www.facebook.com/am.ibr.sm/posts/1135130450179602
Vidi manjeJe li dozvoljeno doviti “tako ti Tvoje ljubavi prema Muhammedu”?
Bismillahir-rahmanir-rahim Nije ispravna ova dova, ovo je tevessul putem dove. Tevessul, ili umiljavanje Allahu, je približavanje Njemu korištenjem načina koji vode do Njegovog zadovoljstva, a tevessul dovom znači da prilikom dove spomenemo nešto što će biti razlogom da se dova primi. Šejh Ibn Usejmviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Nije ispravna ova dova, ovo je tevessul putem dove.
Tevessul, ili umiljavanje Allahu, je približavanje Njemu korištenjem načina koji vode do Njegovog zadovoljstva, a tevessul dovom znači da prilikom dove spomenemo nešto što će biti razlogom da se dova primi. Šejh Ibn Usejmin kaže:
Ukoliko su spomenuti razlozi u dovi ispravni i šerijatski dozvoljeni, i tevessul je ispravan i šerijatski dozvoljen, i dova će biti primljena. U suprotnom niti je tevessul ispravan, niti će dova biti primljena.
Da bi nešto bilo uzrokom primanja dove, mora se imati dokaz koji potvrđuje ispravnost uzroka, a to je nemoguće spoznati bez šerijatskih dokaza, tj. dokaza iz Kur’ana i Sunneta.
Ova dova nije ispravna iz dva razloga:
U dovi je spomenut uzrok (razlog primanja dove, a to je Allahova ljubav prema Muhamedu ﷺ), sa kojim onaj ko dovi nema nikakvu vezu i zbog toga je spominjanje takvog uzroka neispravno i zabranjeno.
Razlog te zabrane jeste neispravnost i ništavnost uzroka primanja dove
Taj uzrok u šerijatu nije određen, niti potvrđen;
Zato što onaj ko dovi nema veze sa tim uzrokom (razlogom da se dova primi) niti je uticao na njega, niti ga posjeduje, (onaj koji dovi nema nikakve veze sa tim što Allah voli Muhameda ﷺ), za razliku od dobrih djela koja su njegova i putem imana i vjerovanja koji su njegovi.
Tevessul Allahovom ljubavlju prema Muhamedu ﷺ je kao i tevessul položajem Muhameda ﷺ kod Allaha, ili kao tevessul hakkom (pravom) stvorenja i njihovim hurmetom.
Ovaj vid tevessula nije prenesen od Poslanika ﷺ ispravnim putem, niti je bio poznat kod ashaba, tabi’ina i učenjaka i prvaka ove vjere, i on je jedan od tri zabranjena tevesula.
Dova bi bila ispravna kada bi se reklo:
‘Gospodaru ja volim Muhameda, ili ja vjerujem u Muhameda, ili ja sam pokoran Muhamedu, podari mom bratu u Islamu brzo i potpuno ozdravljenje.’
Na ovaj način spomenuli smo razlog na kojeg direktno imamo uticaj, a to je vjerovanje u Poslanika ﷺ, ljubav prema njemu, ili pokornost njemu, sve se ovo ubraja u djela koja onaj koji dovi posjeduje, zbog toga je ovakva dova ispravna i tevessul je ispravan.
U dovi se zaklinje Allah sa Njegovom ljubavlju prema Muhamedu, to je kao zaklinjanje Allaha sa položajem koji Muhamed ima kod Allaha, ili zaklinjanje Allaha direktno sa Muhamedom.
Ovo je zabranjeni vid zaklinjanja Allaha i zabranjeni vid tevessula.
Zaklinjanje Allaha (sa Njegovim stvorenjima) nije uzrok zbog kojeg se uslišava dova, pa zbog toga nije ispravno.
Ibn Tejmijje, govoreći o propisu tevessula putem zaklinjanja Allaha sa Njegovim stvorenjima, veli:
Također veli:
Govoreći o tevesulu s Poslanikom ﷺ Ibn Tejmijje veli:
Tevessul
Tevessul putem dove se dijeli na:
Ispravni tevessul se može podijeliti na više vrsta, a najpoznatija podjela je ona koja kaže da postoje tri vrste dozvoljenog tevessula:
Nedozvoljeni tevessul se isto može podijeliti u tri vrste:
Napomena
Sve što je sumnjivo i u što nismo sigurni da je ispravno, bolje je ostaviti nego raditi, zbog opasnosti da ne bismo nešto izgovorili ili uradili a što je novotarija ili širk.
A Allah najbolje zna
mr. Jakub Alagić
preuzeto sa stranice https://delil.org/
Vidi manjeTreba li klati ovcu na temelje nove kuće?
Bismillahir-rahmanir-rahim Klanje ovce na temelju nove kuće je novotarija, a ujedno i mali širk. Nažalost, ova praksa je veoma raširena kod naših muslimana, tako da ne postoji kuća niti džamija, a da nije zaklana ovca na njenim temeljima ili ćošku. Pogledati: Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Klanje ovce na temelju nove kuće je novotarija, a ujedno i mali širk.
Nažalost, ova praksa je veoma raširena kod naših muslimana, tako da ne postoji kuća niti džamija, a da nije zaklana ovca na njenim temeljima ili ćošku.
Pogledati: Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 42
Zašto se kolje ovca?
Kolje se da bi se time kuća učinila berićetnom. Ovako postupa većina ljudi.
Nekada se kolje kako bi se sačuvalo od džina i njegovog ulaska u kuću, te da se onemogući da napravi razdor među porodicom, a nekada se to radi iz oba razloga.
Ovakav običaj nije vezan samo za kuće nego i za džamije, zgrade, poslovne objekte.
Spomenuti postupak je postao običaj među ljudima koji se ne ostavlja, čak i od strane nekih učenjaka. Dozvola ovakvog čina došla je i od fetvul-emina u Bosni.
Dakle propis klanja ovce na temelju kuće ili džamije je novotarija i mali širk.
Novotarija je zato što ne postoji nijedan šerijatski dokaz za to djelo, traženje bereketa je ibadet, ibadet se gradi na dokazu, a svaki ibadet bez dokaza je novotarija.
Što se tiče malog širka, to je širk u povodima, razlozima i uzrocima, jer Uzvišeni Allah nije učinio klanje na temeljima kuće uzrokom njene zaštite od šejtana ili da ona i njeni stanovnici budu berićetni.
Nema dokaza ni u Kur’anu ni u Sunnetu koji ukazuju na takvo nešto.
Širk u uzrocima je vjerovanje da obične stvari i pojave imaju mogućnost uticanja na okolinu.
Svako ko uradi nešto i smatra da to ima mogućnost uticaja i djelovanja na određene stvari – a to šerijatom nije potvrđeno, niti je to potvrđeno iskustvom a ni prirodom – poredi se sa Allahom u određivanju i donošenju uzroka, i u određivanju da su ti uzroci razlog nekog dešavanja.
Takav je učinio Allahu širk u donošenju i određivanju tih uzroka, a on je od vrsta malog širka. Ibn Usejmin veli:
„Ono što nije potvrđeno kao uzrok sa šerijatske i materijalne (prirodne) strane nije dozvoljeno smatrati uzrokom. Onaj ko takvo nešto uradi, čini nešto što je samo Allahova vlast i nadležnost i Njegovo pravo, i zbog toga čini vid širka Allahu jer sa Njim sudjeluje u određivanju uzroka i onoga na šta oni djeluju.“
Medžmu’u fetava, 1/111
Također veli:
„Onaj ko tvrdi da nešto ima uticaj i da je uzrok nečemu, a Allah ga nije učinio uzrokom, ni šerijatskim ni prirodnim, poredi se sa Allahom u tome čineći Mu širk.“
El-Kavlul-mufid ala Kitabit-tevhid, 1/164
Primjer tome:
Učenje Fatihe je šerijatski uzrok za izlječenje, a konzumiranje laksativa je prirodni uzrok za olakšanje stolice, i to se zna na osnovu iskustva.
Ne postoji šerijatski dokaz, niti se zna na osnovu iskustva da je klanje ovce na pragu kuće razlog bereketa ili zaštita od šejtana.
Zato onaj ko vjeruje da klanje životinje (ovce) na temeljima nove kuće ili bilo koje građevine biva uzrokom tjeranja šejtana od kuće i ukućana, ili da donosi berićet ukućanima, (pored toga što je novotarija) čini i mali širk, jer je učinio uzrokom nešto što Allah nije učinio uzrokom niti šerijatskim a ni prirodnim. Šejh Ebu Bekr Zejd veli:
„Jedna od ovih novotarija je i klanje na pragu kuće kada se gradnja okonča, kako bi se sačuvalo džinskog zla i prolila krv na prag ili zid. Ovo je zabranjeno djelo i vrsta je širka, obaveza je muslimanu da se čuva ovih novina i harama, te da se drži puta Kur’ana i Sunneta, jer će samo tako biti spašen na ovome i na Budućem svijetu.“
Fetava džami’ah fit-tenbihi ala ba’dil-adati vel-e’arafil-kabelijje el-muhalife liš-šer’il-mutahher, str. 40
Mudri Zakonodavac je dao određene uzroke i radnje koje tjeraju šejtana od kuće i ukućana (dove, zikr i učenje Kur’ana), a isto tako je dao uzroke kojima se dolazi do berićeta, a nigdje se ne pominje da je klanje životinje na temelju kuće jedan od tih uzroka.
Da je to bilo propisano djelo, Poslanik ﷺ i ashabi bi ga, sigurno praktikovali, a da su ga praktikovali bilo bi do nas preneseno. Imajući u vidu da nije preneseno, to ukazuje da takav postupak nije šerijatom određen uzrok.
Poslanik ﷺ je sa muhadžirima napustio Mekku i naselio se u Medinu. Tada su oni sagradili veliki broj kuća i nekoliko džamija i ni na jednom temelju neke od građevina nisu zaklali životinju.
A da je to bilo dobro djelo, oni bi nas zasigurno pretekli u njegovom činjenju.
Ljudi su ovo počeli činiti oponašajući nevjernike. Kod nekih hrišćana bio je običaj da se kolje životinja na temeljima kuće, pa su muslimani zbog slabosti svog vjerovanja i nedovoljnog razumijevanja tevhida to od njih preuzeli i učinili ga svojim neizostavnim običajem.
Pogledati. Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 42
Poslanik ﷺ zabranio je oponašanje nevjernika, kazavši:
“Sigurno ćete slijediti puteve onih koji su bili prije vas: pedalj za pedalj, aršin za aršin. Ako su oni ušli u gušterovu rupu, i vi ćete ući u nju!”
Allahov Poslaniče – upitali smo – (misli li se to na) jevreje i kršćane?
„Na koga bi drugog?“ – reče on.“
Bilježi ga Buhari, br. 3456, str. 628; i Muslim, br. 6, str. 1154
Zbog toga, obaveza je muslimana da napuste ovo djelo i da se čuvaju od šejtana i traže berićet na način kako je to propisano u Kur’anu i Sunnetu, jer Mudri Zakonodavac nije ni jednu stvar ostavio a da je nije pojasnio.
A Allah najbolje zna
mr. Jakub Alagić
preuzeto sa stranice https://delil.org/
Vidi manje