Unesi ispravnu email adresu
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Od kada se računa dan i noć za potiranje po mestvama?
Islamski se učenjaci razilaze u pogledu početka računanja vremena potiranja po mestvama. Prema preferirajućem mišljenju, ovo se vrijeme počinje računati od prvog potiranja po mestvama, a ne počinje se računati neposredno po oblačenju mestvi niti nakon gubljenja osnovnog abdesta. Alija b. Ebu Talib uviše
Islamski se učenjaci razilaze u pogledu početka računanja vremena potiranja po mestvama. Prema preferirajućem mišljenju, ovo se vrijeme počinje računati od prvog potiranja po mestvama, a ne počinje se računati neposredno po oblačenju mestvi niti nakon gubljenja osnovnog abdesta. Alija b. Ebu Talib upitan je o potiranju po mestvama, pa je odgovorio: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao nam je da potiremo po njima dan i noć u mjestu boravka i tri dana (i noći) na putovanju.” Citirani hadis jasno ukazuje na to da je dozvoljeno potirati po mestvama jedan odnosno tri dana, a da bi se ostvarilo potiranje, neophodno je početi s potiranjem. Ovo mišljenje zastupaju: El-Evzai, Ebu Sevr, Ahmed, Davud, Ibn Munzir i En-Nevevi , a od savremenih učenjaka odabrali su ga šejh Ibn Baz i Ibn Usejmin . A Allah najbolje zna!
Odgovorio Dr. Safet Kuduzović
Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:
https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en
Vidi manjeDa li je klanjač dužan čuti samog sebe dok uči u namazu?
Klanjač je dužan učiti tako što će pomjerati svoj govorni aparat i nije ispravno učenje u mislima. Međutim, islamski učenjaci imaju različite stavove kada je riječ o tome da li klanjač mora čuti samog sebe ili ne. Većina islamskih učenjaka smatra da učenje nije ispravno ako klanjač ne čuje svoje učeviše
Klanjač je dužan učiti tako što će pomjerati svoj govorni aparat i nije ispravno učenje u mislima. Međutim, islamski učenjaci imaju različite stavove kada je riječ o tome da li klanjač mora čuti samog sebe ili ne. Većina islamskih učenjaka smatra da učenje nije ispravno ako klanjač ne čuje svoje učenje, jer, u protivnom, samo pomjeranje jezika i usana ne smatra se učenjem. S druge strane, malikijski učenjaci , El-Kerhi od hanefijskih pravnika, šejhul-islam Ibn Tejmijja i Ibn Usejmin smatraju da je dovoljno izgovarati harfove iako klanjač ne čuo samog sebe. Bolje je i preče klanjaču učiti tako da čuje svoje tiho učenje, iako je teško tvrditi da namaz nije validan bez toga, budući da nema jasnog argumenta koji obavezuje na to da klanjač mora čuti samog sebe.
Napomena: Kada je riječ o tome da klanjač čuje samog sebe, misli se na osobu koja ima zdravo čulo sluha i da nema sporednih šumova ili buke koji bi ga sprečavali da čuje svoje učenje. A Allah najbolje zna!
Odgovorio Dr. Safet Kuduzović
Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:
https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en
Vidi manjeDa li je tačno da Evropsko vijeće za fetve tvrdi da nema smetnje čestitati nemuslimanima njihove praznike?
Kada god se približi neki nemuslimanski praznik, muslimani vode polemike da li čestitati taj praznik ili ne. S druge strane, nemuslimani i ne pomišljaju, a kamoli da raspravljaju o tome da li muslimanima čestitati Bajram ili Novu hidžretsku godinu, koju, svakako, ne treba slaviti niti čestitati. Akoviše
Kada god se približi neki nemuslimanski praznik, muslimani vode polemike da li čestitati taj praznik ili ne. S druge strane, nemuslimani i ne pomišljaju, a kamoli da raspravljaju o tome da li muslimanima čestitati Bajram ili Novu hidžretsku godinu, koju, svakako, ne treba slaviti niti čestitati. Ako pogledamo običajna prava ljudi općenito, uočit ćemo da upućivanje čestitke za nešto znači radovanje i potpuno prihvatanje legitimnosti onoga što se čestita, a izbjegavanje čestitanja ukazuje na odricanje, neprihvatanje i praktično ignoriranje. Musliman je dužan poštovati sve ljude i prema njima se pravedno i humano odnositi, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost, međutim, to poštovanje i uvažavanje ne smije preći granicu, pa da musliman čestita ljudima ubjeđenja koja ruše temelje islama i monoteističkog učenja koje su promovirali svi Allahovi poslanici.
Od svanuća islamske zore nije bilo poznato da muslimani s takvim žarom i tako hitro, kolektivno i individualno, nastoje udovoljiti pripadnicima drugih religija čestitajući im njihove vjerske, nacionalne i druge praznike.
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne pripada nama onaj ko postupa po običajima drugih.”
Omer b. Hattab govorio je: “Ne ulazite u njihove bogomolje dok u njima praznuju, jer se tada na njih spušta Allahova srdžba!” Alija b. Ebu Talib na Omerove je riječi dodavao: “Da vas zajedno s njima ne bi zadesila Allahova srdžba!”
Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko oponaša neki narod, on mu i pripada.”
Šejhul-islam Ibn Tejmijja i Ibn Kajjim tvrde: “Prema jednoglasnom mišljenju učenjaka, zabranjeno je veličati nemuslimanske praznike, pomagati ih u tome i prisustvovati takvom slavlju.”
Šejh Fevzan kaže: “Nije dozvoljeno čestitanje nevjerničkih praznika niti je dozvoljeno odgovoriti na njihovu čestitku. To nisu muslimanski praznici, te se njima ne radujemo.”
Šejh Ibn Džibrin na svojoj internetskoj stranici kaže: “Muslimanima je haram da veličaju, čestitaju i slave nemuslimanske praznike i da se raduju tim povodom.”
Šejh Ibn Usejmin kaže: “Prema konsenzusu učenjaka koji spominje Ibn Kajjim, zabranjeno je čestitanje njihovog Uskrsa ili nekog drugog vjerskog praznika.”
Dakle, veličanje, i čestitanje nemuslimanskih praznika zabranjeno je, prema konsenzusu islamskih učenjaka, i nije mi poznato da je neko od islamskih klasika kroz generacije dozvolio čestitanje njihovih praznika.
Odgovorio Dr. Safet Kuduzović
Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:
https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en
Vidi manjePristup traženju znanja
Preporučene knjige na bosanskom za čitanje i naučno utemeljenje iz islamskih nauka - Preporučeno čitanje je čitanje najprije prve knjige iz svake oblasti, pa u drugom krugu sljedeću, i tako u krugovima, kako bi se postepeno formiralo znanje o svim oblastima. Opšti uvod uviše
Preporučene knjige na bosanskom za čitanje i naučno utemeljenje iz islamskih nauka
– Preporučeno čitanje je čitanje najprije prve knjige iz svake oblasti, pa u drugom krugu sljedeću, i tako u krugovima, kako bi se postepeno formiralo znanje o svim oblastima.
Opšti uvod u islam:
– Tekstovi: Uputa (prvi i drugi dio), Napomene u vezi vjere, nauke i razuma, Univerzalni razlog propisa – Ersan Grahovac
– Ljepote savršene vjere (dobar dio akida, uz opšti pregled islama), priredili Irfan Klica i Ersan Grahovac
– Osnove islama (opširnija i veći nivo) – Dr. Safet Kuduzović
– Imanski odgoj, Dr. Hakija Kanurić
Knjige za duhovni uspon:
Zatim ostale knjige na ovu temu kojih ima puno
Ahlak + edeb:
Vjera je savjet – Hajrudin Ahmetović
Vrline učenika – Dr. Enes Kerzun
Uputa učeniku na putu stjecanja znanja – ez-Zernudži
Sveobuhvatni pokazatelj znanja i njegove vrijednosti – Ibnu Abdil-Berr
I mnogobrojna druga djela.
Tu su slične teme prethodnim, poput djela Aida el-Karnija, koja su, kao djela, veoma korisna.
Menhedž shvatanja vjere i akida (nakon prethodnog opšteg uvoda:
– 200 pitanja i odgovora, Hafiz el-Hakemi (većina poglavlja akide, lakši nivo)
– Komentar Tahavijeve poslanice – Dr. Muhammed el-Humejjis (lakši nivo)
– Studije o imanu (obuhvata sva poglavlja akide) – sakupio tekstove daija, neke preveo i priredio Ersan Grahovac, srednji nivo);
– Metodologija prihvatanja i dokazivanja šerijatskim tekstovima – Dr. Ahmed es-Suvejjan (osnove menhedža, lakši nivo)
– Komentar vasitijske akide – Muhammed ibn Salih el-Usejmin (obuhvata većinu akadiskih i menhedžskih tema, jači nivo)
– Sažeti komentar Kitabut-tevhid (većinom tewhidul-uluhijje) – Abdulaziz el-Kahtani (sažeo komentar Saliha Alu Šejha, jači nivo)
– Komentar mesa'ilul-džahilije – šejh Dr. Salih Fevzan (prevod Hajrudin Ahmetović)
– Komentar tahavijske akide u prevodu Mustafe Prljače (još jači nivo, obuhvata sve akaidske teme, mada ne podjednako detaljno)
– Hurasanija (preciziranje prethodno naučenog kroz govore imama selefa)
nakon toga može čitati ostale manje i veće knjige na našem jeziku, kao i
malo jače:
The only way out – Dr. Abdullah Shihry
Ibn Taymiyya on Reason and Revelation – Dr. Carl Sharif El-Tobgui
Iz sire:
Muhammed Allahov Poslanik – Dr. Ahmed Mezjed
Iz života ashaba – Dr. Re'fet Baša
Iz života tabi'ina – Dr. Re'fet Baša
Zatim prevedena Sallabijeva historijska djela
O ashabima iz Porodične biblioteke
Fikh (uz eventualno spominjanje drugih tema):
Uvodni tekst: Naš odnos prema fikhskom razilaženju i promjeni mišljenja učenih – Ersan Grahovac
Osnove vjere – Dr. Safet Kuduzović
Razumijevanje fikhskih dokaza – Dr. Aid el-Karni (preveo Hajrudin Ahmetović, recenzija Zijad Ljakić), pojednostavljen prikaz oko 1600 fikhskih propisa uz dokaz.
Iz kur'anskih znanosti:
– Ibn Tejmijje, Uvod u principe tumačenja Kur'ana (Muqaddima fī usūli t-tefsīr), preveo Almir Fatić (lakši nivo)
– Uvod u tefsirske znanosti – Zijad Ljevaković, mnogo bolja od knjige Enesa Karića i Safveta Halilovića. (srednji nivo)
– Sujutijev el-Itkan, preveo Almir Fatić (viši nivo).
Tome dodati na engleskom:
– Response to Daniel Brubaker's ‘Corrections in Early Quran Manuscripts’
– History of Qur'anic text – Muhammed Mustafa el-Ea'zami
– Ageless Qur'an Timeless Text: A Visual Study of Sura 17 Across 14 Countries & 19 Manuscripts) – Muhammed Mustafa el-Ea'zami
Iz hadiskih znanosti:
Na našem nije loša Karalićeva knjiga o hadiskim znanostima, a i Omer Nakićević je nešto priredio davno sa dodatkom korisnih tabela na arapskom, i dosta se oslanjao na Subhija Saliha. Na engleskom: više nego dovoljna djela Muhameda Mustafe Ea'zamija:
Što se tiče samog hadisa:
– Komentar 40 Nevevijevih hadisa – Hajrudin Ahmetović
– Komentar Umdetul-ahkam – Hajrudin Ahmetović
– Rijadus-salihin
Opšte korisne islamske knjige:
Islamsko buđenje – Ibn Usejmin – pročitati jedno desetak puta
Savjeti o moralu, skromnosti i pobožnosti – Ibnul-Dževzi
Uživaj u životu – el-Arifi
Ne tuguj – el-Karni
Itd.
Napomena:
– Ovo je spisak knjiga koje su kvalitetne za formiranje opšteg pregleda islamskih nauka, zatim da bi čovjek znao osnovne stvari koje mu trebaju u svakodnevnom životu, što ne znači nužno da su svi autori ili prevodioci na selefijskom menhedžu u shvatanju vjere ili u praktičnom djelovanju.
– U oblasti akide su navedene knjige koje idu iznad opšteg pregleda, može se reći da stižu do određenog nivoa stručnosti u akidi, do koje ne stiže ni prosječan svršenik islamskog fakulteta, s obzirom da je osnova da se na islamskim fakultetima radi samo komentar Tahavije od Ibn Ebil-Izza i pojednostavljen komentar Tedmurije, uz eventualne dodatke o komparativnim religijama, sektama, historiji akide, itd.
– Preporučeno čitanje je čitanje najprije prve knjige iz svake oblasti, pa u drugom krugu sljedeću, i tako u krugovima, kako bi se postepeno formiralo znanje o svim oblastima.
– Kad se završe sve knjige, onda još nekoliko puta sve ispočetka. Nekoliko puta. Znaj da je veća korist pročitati jednu knjigu studiozno 10 puta, nego pročitati 10 knjiga jedanput ovlaš.
Postoji li period čekanja koji mora proći nakon počinjenog bluda, da bismo mogli stupiti u brak?
Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu. Kaže Uzvišeni: “I ne približavajte se bludu! Doista je to razvrat, i to je ružan put!” – a zatim u nekoliko ajeta nabraja i druge velike grijehe, da bi na kraju rekao: “Sve ogavnosti što su u tome, tvome su Gospodaru mrske.” (Prijevod značenja: El-Isviše
Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Kaže Uzvišeni: “I ne približavajte se bludu! Doista je to razvrat, i to je ružan put!” – a zatim u nekoliko ajeta nabraja i druge velike grijehe, da bi na kraju rekao: “Sve ogavnosti što su u tome, tvome su Gospodaru mrske.”
(Prijevod značenja: El-Isra’ 32 i 38)
Učenjaci su složni da nije dozvoljeno prije sklapanja bračnog ugovora da se čovjek osamljuje sa ženom koju može oženiti (kojoj nije mahrem), da je ne smije dodirivati, grliti i slično. To je grijeh koji vodi u mnogo veći grijeh.
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Čovjeku je određen udio u bludu, što će on neminovno i učiniti: blud očiju je pogled, blud ušiju je slušanje, blud jezika je govor, blud ruku je dodir, blud nogu je koračanje, duša želi i nada se, a spolni organ to sve potvrđuje ili negira.” (Buhari i Muslim)
Značenje hadisa: “Čovjek će neminovno počiniti određeni vid bluda”, osim koga Allah sačuva. Zatim je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naveo primjere za to: “blud očiju je pogled”; kada čovjek pogleda ženu, pa makar i bez strasti, učinio je vid bluda – blud očiju. “Blud ušiju je slušanje”; kada čovjek sluša ženu i naslađuje se, učinio je blud učima. “Blud ruku je dodir”, tj. dodir žene i sl. “Blud nogu je koračanje”, tj. kada čovjek ide na mjesta gdje se čini blud, ili vidi ženu pa je prati i sl. duša želi i nada se. Čovjek je naklonjen ovome, što predstavlja blud srca. “a spolni organ to sve potvrđuje ili negira”: tj. ako učini blud putem odnosa, onda je potvrdio blud ostalih organa, a ako ne učini blud putem odnosa onda je to negiranje bluda ostalih organa. Ovaj hadis ukazuje na opasnost vezivanja za žene, bilo da se radi o slušanju i pogledu, trudom da se ode do njih ili da se srcem požele, jer sve je to vid bluda. Zato razuman i čedan čovjek mora da pazi da neki od ovih organa nije vezan za neku ženu.”
Vidjeti: Ibn Usejmin, Šerhu rijadis-salihin, (6/358-359).
Taj čovjek ne smije živjeti sa vama u kući (šerijatski je sporno takvo nešto) u protivnom očekuje te opet isto. Ponižavaš sebe sa svih strana. Islam je došao da ženi podari posebno mjesto i počast joj dadne. Žena treba da traži čovjeka koji je najbolji za njenu vjeru, a zatim da je u stanju da je izdržava i da joj pruži normalan život, a ne da je u svakom trenutku može imati on ili neko drugi. Žena treba da bira sebi muža koji će se oznojiti da dođe do nje. U ovome niko nije gubitnik osim ti. U većini slučajeva pretjerano sažaljevanje suprotne strane nije dobro.
Što se tiče sklapanja braka, nije vam dozvoljeno da stupite u brak dok se ne pokajete od toga i dok ti ne prođe jedno mjesečno pranje.
Vidi manjeDa li se cura i momak u islamu prije braka smiju ljubiti, grliti i držati za ruke?
Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu. Kaže Uzvišeni: "I ne približavajte se bludu! Doista je to razvrat, i to je ružan put!" - a zatim u nekoliko ajeta nabraja i druge velike grijehe, da bi na kraju rekao: "Sve ogavnosti što su u tome, tvome su Gospodaru mrske." (Prijevod značenja: El-Isviše
Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Kaže Uzvišeni: “I ne približavajte se bludu! Doista je to razvrat, i to je ružan put!” – a zatim u nekoliko ajeta nabraja i druge velike grijehe, da bi na kraju rekao: “Sve ogavnosti što su u tome, tvome su Gospodaru mrske.”
(Prijevod značenja: El-Isra’ 32 i 38)
Učenjaci su složni da nije dozvoljeno prije sklapanja bračnog ugovora da se čovjek osamljuje sa ženom koju može oženiti (kojoj nije mahrem), da je ne smije dodirivati, grliti i slično. To je grijeh koji vodi u mnogo veći grijeh.
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Čovjeku je određen udio u bludu, što će on neminovno i učiniti: blud očiju je pogled, blud ušiju je slušanje, blud jezika je govor, blud ruku je dodir, blud nogu je koračanje, duša želi i nada se, a spolni organ to sve potvrđuje ili negira.” (Buhari i Muslim)
Značenje hadisa: “Čovjek će neminovno počiniti određeni vid bluda”, osim koga Allah sačuva. Zatim je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naveo primjere za to: “blud očiju je pogled”; kada čovjek pogleda ženu, pa makar i bez strasti, učinio je vid bluda – blud očiju. “Blud ušiju je slušanje”; kada čovjek sluša ženu i naslađuje se, učinio je blud učima. “Blud ruku je dodir”, tj. dodir žene i sl. “Blud nogu je koračanje”, tj. kada čovjek ide na mjesta gdje se čini blud, ili vidi ženu pa je prati i sl. duša želi i nada se. Čovjek je naklonjen ovome, što predstavlja blud srca. “a spolni organ to sve potvrđuje ili negira”: tj. ako učini blud putem odnosa, onda je potvrdio blud ostalih organa, a ako ne učini blud putem odnosa onda je to negiranje bluda ostalih organa. Ovaj hadis ukazuje na opasnost vezivanja za žene, bilo da se radi o slušanju i pogledu, trudom da se ode do njih ili da se srcem požele, jer sve je to vid bluda. Zato razuman i čedan čovjek mora da pazi da neki od ovih organa nije vezan za neku ženu.” Vidjeti: Ibn Usejmin, Šerhu rijadis-salihin, (6/358-359).
Vidi manjeDa li je klanje kurbana vadžib ili sunnet?
Većina uleme (Malikuje, Šafije, Hanbelije) ja na tome da je klanje kurbana za kurbanski bajram Sunnet muekked- pritvrđeni sunnet, ovo mišljenje zastupa i šejh Ibn Baz i Ibn Usejmin rahimehumullah. Dok Hanefije i jedan dio Hanbelija i Malikija kažu da je vadžib onome ko je u mogućnosti. Dokazi upućujviše
Većina uleme (Malikuje, Šafije, Hanbelije) ja na tome da je klanje kurbana za kurbanski bajram Sunnet muekked- pritvrđeni sunnet, ovo mišljenje zastupa i šejh Ibn Baz i Ibn Usejmin rahimehumullah.
Dok Hanefije i jedan dio Hanbelija i Malikija kažu da je vadžib onome ko je u mogućnosti.
Dokazi upućuju da je vadžib po mogućnosti, to je stav i Ibn Tejmijje rahimehulah.
Dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš
Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila:
https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=pfbid026qjzG2sAc4qqpbNr7ixyF7JdwR8LXXmLnwhnM73piRmgrpRFPknjc6KkANgZQgTPl&id=100000736188915&sfnsn=mo
Vidi manjeDa li je ispravnije učiti u sebi ili naglas kad klanjam sam?
Prenosi se da je Ebu Hurejre, r.a., rekao: „Kur’an se uči u svakom namazu pa, gdje nam ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio naglas, i mi ga vama učimo, a gdje nam ga je učio u sebi, i mi ga vama učimo u sebi.“ Buhari, br. 772., i Muslim, br. 396. Učenje naglas na namazima gdje sviše
Prenosi se da je Ebu Hurejre, r.a., rekao: „Kur’an se uči u svakom
namazu pa, gdje nam ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
učio naglas, i mi ga vama učimo, a gdje nam ga je učio u sebi, i mi ga
vama učimo u sebi.“ Buhari, br. 772., i Muslim, br. 396.
Učenje naglas na namazima gdje se uči naglas, i učenje u sebi, na
namazima gdje se uči u sebi, predstavlja djelo koje je sunnet. Ako bi
neko učio naglas na namazima na kojima se uči u sebi, i obrnuto, namaz
mu je ispravan, ali je izostavio sunnet. Međutim, ako time namjerno
cilja suprotstavljanje sunnetu, tada čini haram djelo. (Pogledati: Ibn Usejmin, Fetava Nurun ’aled-derb, 4/422.)
Imam treba postupati po sunnetu i učiti onako kako je naglašeno u
riječima Ebu Hurejre, a ponekad, na dnevnim namazima, kada se uči u
sebi, može ajet ili određeni dio ajeta glasnije proučiti.
Ebu Katade, r.a., prenosi od svoga oca da kaže: „Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, ponekad bi proučio ajet tako da ga mi čujemo.“ Buhari, br. 778.
Ukoliko čovjek samostalno klanja namaze na kojima se inače uči naglas, od sunneta je da uči naglas, a također ima pravo birati ono što mu je pogodnije za njegovu skrušenost. (Pogledati: Ibn Usejmin, Medžmu’u fetava ve resail, , 13/74.)
Vidi manjeDa li su turbani, galabije i palestinke islamska nošnja?
Zahvala pripada Allahu, azze ve dželle, i neka su Salavat i Selam na Njegovog Poslanika. Od Allahovih neizmjernih blagodati prema ljudima je što im je stvorio odjeću kako bi s njome prekrili svoja stidna mjesta i sačuvali ponos, dostojanstvo i čast, "O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokviše
Zahvala pripada Allahu, azze ve dželle, i neka su Salavat i Selam na Njegovog Poslanika.
Od Allahovih neizmjernih blagodati prema ljudima je što im je stvorio odjeću kako bi s njome prekrili svoja stidna mjesta i sačuvali ponos, dostojanstvo i čast, “O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća bogobojaznosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.” (El-E'araf, 26)
Šerijat, iako je u osnovi dao čovjeku širinu u oblačenju, tj. izbor u oblačenju prepustio je njegovoj slobodnoj volji, ipak nije ostavio propise odjevanja nedefinisane. Pojašnjeno nam kakva odjeća je dopuštena a kakva zabranjena, šta smo obavezni prekriti od našeg tijela, šta je pohvalno ili pokuđeno, a šta je od toga zabranjeno.
Kada je oblačenje u pitanju, preovladava temeljni princip dozvoljenosti, dok ono što je zabranjeno ili pokuđeno definisano je opštim pravilima i smjernicama, koje su većinom vezane za cjelokupna moralna vjerska načela (zabrana poistovjećivanja muškaraca i žena, zabrana oholosti, zabrana oponašanja stanovnika vatre i sl.)
Uvaženi šejh Bekr b. Abdullah Ebu Zejd, rahimehullah, govoreći o najbitnijim principima oblačenja u Islamu, kaže:
“Pripazite na lijep izgled, prikladnost u oblačenju i oblačite ono što ljudi inače oblače a ne kosi se sa čistim šerijatom. To je univerzalni šerijatski princip koji počiva na dva velika temelja:
Prvi temelj: Da se oblači odjeća koja je zastupljena u običajima naroda određene zemlje, koji se ne kose sa šerijatskim normama.
Ibnul-Kajjim, rahimehullah, kaže: “Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, uputa u odjevanju je da oblači ono što mu je Allah, azze ve dželle, olakšao od odjeće u svojoj zemlji. Imao je običaj da nosi košulje, turbane, izar (donji prekrivač), rida (gornji prekrivač) i kaput, oblačio je odjeću od pamuka, vune i dr., oblačio je i odjeću koja je dolazila iz Jemena itd. Radi toga, njegov sunnet nalaže da čovjek oblači ono što mu je Allah olakšao od odjeće koju nalazi u svojoj zemlji, pa makar bila skupocjena i kvalitetna…”
Ibn Akil, rahimehullah, rekao je: “Ne treba napuštati običaje naroda u oblačenju, osim ako je riječ o haramu.”
Kaže Ibn Abdul-Kavijj, rahimehullah, u svom spjevu o adabima: “I pogrešno je odjevati odjeću prepoznatljivu, koja oslikava tjelo, osim za supruga i vlasnika…”
Imam Sefarini, rahimehullah, pojašnjavajući njegove riječi, u djelu Giza'ul-elbab, kaže sljedeće: “Pod odjećom koja je prepoznatljiva misli se na odjeću koja je suprotna prilagodnoj odjeći zemlje u kojoj boravi i sl., … i zato što ga prepoznatljiva odjeća izlaže omaložavanju, podcjenjivanju i sl….”
Zatim je Sefarini, rahimehullah, prenjeo citat El-Džejlanija iz djela El-Gunje koji kaže: “Među odjeću koja ne dolikuje i od koje treba biti daleko spada svaka odjeća s kojom čovjek biva poznat i prepoznatljiv među ljudima, kao da ostavi običaj svoje zemlje i svoga plemena. Treba oblačiti ono što oni oblače, kako ne bi na njega pokazivali prstima, i kako ih ne bi naveo – svojom krivicom – da ga ogovaraju i radi toga zaradi grijeh, zajedno s njima, zato što je bio povodom toga.”
Nakon toga je prenjeo da je Imam Ahmed, rahimehullah, jednom prilikom vidio nekog čovjeka da je obukao kaput prošaran bijelo-crnim linijama, na što je rekao: “Ostavi to i obuci odjeću koja se nosi u tvom narodu!” Te mu je rekao: “Ta odjeća nije haram, da smo sada u Mekki ili Medini ne bi ti ništa prigovorio.” Tj. zato što je to bila odjeća stanovnika Mekke i Medine. (Završen citat Imama Sefarinija, rahimehullah)
Iz spomenutog možeš zaključiti: da se odjeća koju neki omladinci našeg vremena oblače iz vjerskih ubjeđenja, u centru Arapskog poluotoka, koja je suprotna svojstvima odjeće svoga naroda, smatra napuštanjem običaja na kojima je bio Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da čovjek oblači ono što mu je Allah olakšao od odjeće u svom kraju, tj. u stilu i svojstvima. Ta odjeća, koju uvoze iz vana i oblače iz vjerskih ubjeđenja, smatra se suprostavljanjem sunnetu i ostavljanjem odjeće koja je poznata i prihvaćena među narodom. Taj postupak je povodom gibeta (ogovaranja), prepoznavanja i izdvajanja od drugih ljudi, pokazivanjem na njega prstima iz omalovažavanja i gubljenja opšteg balansa u društvu. Spomenuto će još više razjasniti ono što će naknadno biti spomenuto.
Drugi temelj: Zabrana oblačenja prepoznatljive odjeće (ar. libasuš-šuhre). Vjerodostojno je zabilježeno u predaji koju je prenjeo Ibn Omer, radijallahu anhuma, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Onaj ko obuče prepoznatljivu odjeću, Allah će ga na Sudnjem danu odjenuti odjećom poniženja – a u drugoj predaji: istom odjećom – a zatim će se potpaliti u njoj vatom.” Zabilježio ga je Ebu Davud.
Prepoznatljivom odjećom smatra se svaka odjeća koja izlazi iz običaja naroda, bilo da se radi o boji, ili stilu, ili svojstvu, ili načinu kroja itd.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: “Zabranjeno je oblačiti prepoznatljivu odjeću, a to je svaka odjeća sa kojom je cilj uzdizanje i iskazivanje uzvišenosti, ili pokazivanje skromnosti i asketizma, sve to su pokudile ispravne generacije.”
Kažu mnogi od selefa: Prepoznatljiva odjeća je svaka odjeća koja je uzrok da se podcjenjuje i omalovažava onaj koji je nosi, te svaka odjeća radi koje se gubi ugled kod ljudi.” (Vidi: Haddus-sevbi vel-uzreti ve tahrimuul-isbali ve libasiš-šuhre, str. 27-30)
Propisano je nositi odjeću koja je zastupljena u određenom narodu uz pridržavanje za šerijatske norme u oblačenju, tj. da ne bude prozirna, uska, da ne oslikava tijelo, da ne pada ispod članaka i da nije od svile (za muškarce), da pokriva čitavo tijelo – uz lice i šake – i nije izazovne boje (za žene) itd.
Nošnja turbana, galabija, marama za muškarce i sl. ne smatra se nošnjom našeg naroda niti to nalaže sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te je potrebno napustiti tu praksu.
Istina je, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je turbane, ali u isto vrijeme nosili su ih i ostali mušrici, a ne postoji ni jedna vjerodostojna predaja koja nas postiče na tu nošnju.
Jedan od mladića požalio se Stalnoj komisiji za fetve (El-Ledžnetud-daime) u S. Arabiji kako se neki ljudi ismijavaju s njim zato što – između ostalog – nosi turban, koji je po njemu, kako stoji u pitanju, “sunnet”, na što su mu odgovorili: “… a što se tiče oblačenja turbana, to se ne smatra sunnetom, kao što si ti pogrešno shvatio, nego je od mubah – dozvoljenih stvari, zato je preče da nosiš na glavi ono što inače nosi tvoj narod.” (U potpisu: Ibn Baz, El-Gudejan, El-Fevzan, Alu-Šejh i Bekr Ebu Zejd, Fetava el-ledžnetid-da'ime, 24/43)
Upitan je uvaženi šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, da li se oblačenje turbana smatra sunnetom i pohvalnom praksom, na što je odgovorio:
“Ne! Oblačenje turbana nije sunnet, nego je adet (običaj). Sunnet je da svaki čovjek oblači ono što inače oblače ljudi, osim ako se radi o onome što je u osnovi zabranjeno. Ovo smo rekli zato što se oblačenje odjeće suprotne navikama ljudi smatra prepoznatljivom odjećom (ar. libasuš-šuhre), a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je oblačenje prepoznatljive odjeće.
Zato, ako se nalazimo u zemlji u kojoj narod oblači turbane – obući ćemo i mi turbane, a ako se nalazimo u zemlji u kojoj se ne oblače – nećemo ih ni mi oblačiti. Mislim da se muslimanske zemlje danas razlikuju, u nekim zemljama većinom se nose turbani, dok je u drugim zemljama suprotno.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je običaj oblačiti turban, zato što je to bio običaj u njegovom vremenu. Radi toga, nije nam naredio da ga nosimo, naprotiv zabranio nam je da nosimo prepoznatljivu odjeću, iz čega nam se želi ukazati da je sunnet u oblačenju da čovjek prati običaje ljudi, osim ako je nešto zabranjeno.
Ako bi pretpostavili da muškarcima u običaj pređe oblačenje svile, mi bi rekli: ‘to je haram i ne povodimo se za vama. Također, ako bi pretpostavili da se nalazimo u zemlji u kojoj je običaj da muškarci nose odjeću koja pada ispod članaka, mi bi rekli: ‘to je haram, mi vas u tome nećemo slijediti.'” (Likau babil-meftuh, 23/160. Vidi: http://islamqa.info/ar/ref/113894)
Kaže šejh Abdullah b. Salih el-Fevzan: “Utemeljeno pravilo kada je u pitanju oblačenje je da čovjek oblači odjeću i ukrase svoga naroda, pod uslovom da se pridržava šerijatskih granica. Islamski učenjaci spomenuli su da je pokuđeno čovjeku da se suprostavlja običaju svoga naroda u odjevanju i da postoji mogućnost da se smatra prepoznatljivom odjećom koja je zabranjena…” (Ahkamu huduril-mesadžid, str. 36.)
Radi spomenutog, oni koji oblače takvu nošnju (saudijsku, jemensku, palestinsku, pakistansku, afganistansku i sl.), – u našim okolnostima, vremenu i prostoru – nemaju za to nikakve nagrade, niti nose “islamsku nošnju”, a ujedno su grješni kod Uzvišenog Allaha radi sljedećih tačaka:
1.) Suprostavljanje sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u odjevanju.
2.) Oblačenje prepoznatljive odjeće koja je strogo zabranjena hadisom.
3.) Povod su griješenja drugih.
4.) Sami sebe izlažu omalovažavanju i gubljenju ugleda.
5.) Uzdižu se iznad drugih.
Ako bi i rekli – ostavljajući raspravu – da je to što nose islamska odjeća, opet bi bila zabranjena radi štete koju nanose time drugim muslimanima, postupajući po univerzalnom šerijatskom pravilu “ostavlja se od dvije štete manja”, a nema sumnje da je ostavljanje nečega što je u osnovi mubah (dozvoljena stvar), kao odjeća, manja šteta od medijskog ismijavanja sa muslimanima, omalovažavanja vjere i vjerskih svetinja, psovanja Allaha, Poslanika, džamija i td. Svima je poznato (barem onom koji poznaje naš narod) da provokativno oblačenje izaziva sve prethodne i druge grijehe, zato je obaveza detaljno izučiti vjerske propise i napustiti površna, emotivna i nakaradna tumačenja islama.
Allah, dželle še'nuh, rekao je: “Ne grdite one koje oni, pored Allaha, dozivaju, da ne bi i oni nepravedno i bez znanja Allaha grdili.” (El-En'am, 108)
Ako je psovanje taguta, kipova i idola – koje je jedan od najvećih vidova ispovjedanja nevjerstva u njih – zabranjeno kako ne bi izazvalo veću štetu od toga, a to je psovanje Uzvišenog Allaha, dželle še'nuh, pa šta reći onda za one koji radi svog oblačenja – koje nije ni naređeno niti preporučeno – izazivaju isto!?
Odgovor na dvije najpoznatije šubhe kod onih koji nose tu odjeću:
Prva: Kažu: “Nosimo je ugledajući se na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer Allah, dželle še'nuh, kaže: ‘Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor…’” (El-Ahzab, 12).
Odgovor: To je pogrešno tumačenje ajeta, jer se ajetom podrazumjeva ugledanje na Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, u vjerskim propisima i poslaničkim vrlinama a ne u adetima (običajima) – kao što je stav većine ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, među kojima su Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija idr. On, sallallahu alejhi ve sellem, nije se razlikovao u adetima od svog naroda, jeo je ono što jedu, oblačio je ono što oblače, jahao iste jahalice, pio iz istih bunara, koristio isto posuđe – osim onoga što je zabranjeno, poput svinjskog mesa, posuđa od zlata i srebra, svile itd.
Druga: Kažu: “Muslimanu je naređeno da se razlikuje od nevjernika i velikih grješnika i zabranjeno mu je da ih oponaša, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Onaj ko se poistovjeti s jednim narodom on je od njih’” (Ebu Davud, 4031).
Odgovor: To su riječi istine s kojima se želi opravdati batil. Praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje pojašnjava njegove riječi, što nam ukazuje da je pogrešno bukvalno shvatati spomenuti hadis. Islamski učenjaci kažu da se pod “poistovjećivanjem” misli na oponašanje nevjernika u onome što je specifično i posebno samo za njih, kao da oblači odjeću koju ne oblače osim nevjernici i veliki grješnici, poput uskih pantalona za muškarce, ili crkvene odore, ili kratke pantalone iznad koljena, ili dresove nogometaša i košarkaša i sl., dok oblačenje pristojnih i širokih pantalona, košulja, dženpera i sl. nije specifična odjeća za nevjernike i velike grješnike, nego odjeća koju oblače i muslimani i nemuslimani ujedno, te nije specifična za određen nevjernički narod. Bitno je napomenuti da osnova i porijeklo odjeće ne igra veliku ulogu kada se običaji promjene i izmješaju, npr. dotična odjeća vodi porijeklo od nekog nevjerničkog naroda, ali je vremenom postala zastupljena kod svih ljudi i ne nosi ničije obilježje, takva odjeća nije sporna, a Allah najbolje zna.
Amir I. Smajić
Medina, 29. rebi'ul-ahir, 1434 god.
Preuzeto sa njegove web stranice:
https://www.amir-smajic.com/2013/03/da-li-su-turbani-galabije-i-palestinke.html
Vidi manjeDa li se žene mogu prilikom pozdrava zagrilti? I da li je problematicno koristenje emotikona?
Ve alejkumus-selam! Nije zabranjeno da se zagrle, ako nije na javnom mjestu, a emotikone mnogi učenjaci dozvoljavaju, poput šejha Ibn Usejmina, rhm, i drugih. --------------------- Odgovorio mr. hfz. Amir Smajić Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila https://www.facebook.com/am.ibr.sm/postsviše
Ve alejkumus-selam! Nije zabranjeno da se zagrle, ako nije na javnom mjestu, a emotikone mnogi učenjaci dozvoljavaju, poput šejha Ibn Usejmina, rhm, i drugih.
———————
Odgovorio mr. hfz. Amir Smajić
Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila
Vidi manjehttps://www.facebook.com/am.ibr.sm/posts/790366334656017