Ko su evlije, ko se smatra evlijom?
Odgovorio šejh Abdullah el-Gunejman Preuzeto sa: https://islamhouse.com/bs/main/
Da li se mora slijediti jedan određen mezheb od četiri poznata mezheba ili se može uzimati propis samo iz sunneta? Mnogi kod nas se čvrsto drže hanefiskog mezheba ...
-
Bismillah ves-selatu ves-selamu ala nebijjina Muhammed.. Prije pojave mezheba bilo je na hiljade alima koji su bili učeni i koji su iznalazili razna rješenja po određenim pitanjima, ali nije se njihov idžtihad toliko zapisivao i ljudi nisu bili skloni toliko slijepom slijeđenju a također i razilaženčitaj više
Bismillah ves-selatu ves-selamu ala nebijjina Muhammed..
Prije pojave mezheba bilo je na hiljade alima koji su bili učeni i koji su iznalazili razna rješenja po određenim pitanjima, ali nije se njihov idžtihad toliko zapisivao i ljudi nisu bili skloni toliko slijepom slijeđenju a također i razilaženja je bilo malo.
Kada su se pojavili mezhebi sljedbenici određenog imama su zapisivali i slijedili stavove svog imama tako da je došlo do slijeđenja mezheba a samim tim i do privrženosti istim. Mnogo je alima koji su bili u rangu imama poznatih mezheba ili čak i u većem poput Hasana el-Basrija, es-Sevrija, el-A'Meša, el-Evzaije, Lejsa el-Fihrija i mnogih drugih ali njihovi učenici nisu bili toliko privrženi njima da su sva njihova mišljenja zapisivali i slijedili.
Muslimanu je naređeno da slijedi dva osnovna izvora Kur'an i Sunnet a svako pozivanje nečemu drugom vodi u sektašto i podvajanje, slijeđenje određenog mezheba ne smije biti osim toliko da bi se spoznao pravni propis koji je u krugu idžtihada i koji se ne kosi sa jasnim dokazima Kur'ana i Sunneta, jer svaki imam je rekao ako nađete hadis koji je suprotan mom mišljenju ostanite moje mišljenje i uzmite hadis. Međutim kada se pojavila pristranost u mezhebima mnogi su zaboravili ovaj govor svog imama i dali su prednost mišljenju imama ili mezheba nad jasnim hadisima što ih je odvelo u pristrastnost i sektaštvo a to se ispoljavalo u jednom periodu kada su mezhebi nastojali da se što više nametnu cijelom Ummetu ili kada su mezhebi ratovali (ideološki) jedni protiv drugih, jer kako shvatiti da su neki sljedbenici zabranjivali namaz za drugim mezhebima, ili da se zabranjuje ženidba iz drugog mezheba itd.
Na žalost i danas dan ima onih koji su pristrasni jednom mezhebu i koji nazivaju sljedbenike drugih mezheba pogrdnim imenima, jedan određeni mezheb se ne smije slijepo slijediti a pogotovo onda kada se suprostavlja sunnetu.
Svaki mezheb se slijedi u pravnom iznalaženju (idžtihadu) a koja su u skladu sa dokazima Kur'ana i Sunneta i nema idžtihada pored jasnog dokaza, ako je čovjek u mogućnosti da spozna te stvari, ako nije intelektualno u mogućnosti onda će slijediti mezheb ali ne smije biti pristrasan u stvarima idžtihada ili napadati druge što slijede drugi mezheb i pitat će učenog koji je povjerljiv u vjeri i bogobojaznosti i to će slijediti bez sektaštva i mržnje prema drugima.Došlo je u odgovoru na slično pitanje kod Visokog vijeća za fetve 5/28, br. 3323:
Onaj ko posjeduje mogućnost da može izvesti propis iz Kur'ana i Sunneta pa makar uz pomoć fikhskog naslijeđa koje je uzeo od prijašnje islamske uleme da bi radio po tim propisima i da bi s tim dokinuo raspravu i da bi donosio fetve u tome ko ga upita.
A ko ne bude u mogućnosti za to na njemu je da pita povjerljivog alima da bi saznao propis iz njihovih djela bez da se ograniči u svom pitanju ili čitanju na alima od uleme iz četiri mezheba.
Ljudi se vraćaju na četiri mezheba zato što su poznati mezhebi i što su njihove knjige precizne i raširene i lahko je do njih doći.
Ko kaže da je općenito vadžib slijediti učenicima jedan mezheb on griješi i on je krut i ima loše mišljenje prema onima koji se podučavaju općenito i on ograničava nešto što je široko.
A ko kaže da je Islam ograničen na samo četiri poznata mezheba on također griješi i on je suzio širinu bez dokaza, jer nema razlike kod neukog između fakiha od četiri mezheba i drugih kao što je Lejs bin Seiid, el-Evzaije i drugih fakiha.
Fetava el-Ledžne 5/41Dakle pozivati se na mezheb i biti pristrasan u njemu vodi u neprijateljstvo i sektaštvo a nikako istini i pravdi.
Sigurno je da u nekim pravnim iznalaženjima (idžtihadu) se mora slijediti određeni mezheb koji ima jači dokaz iz Kur'ana i Sunneta za to, međutim to se sve odnosi na izvođenje dokaza (istinbat) iz određenog teksta Kur'ana i Sunneta a ne na sam tekst nekog propisa, jer u tome se kaže da mezheb nije dokaz već se od mezheba traži dokaz.A što se tiče ispravnosti nekog mezheba i koji je najispravniji svi mezhebi koji se oslanjaju na dokaz su ispravni i jačina njihove ispravnosti je u jačini njihovog dokaza u određenom propisu, ako mezheb nema dokaza u nečemu ili se oslanja na nešto što je izvedeni dokaz (istinbat) a drugi ima jasan dokaz onda je na muslimanu da uzme taj jedan dokaz a ne da srlja u pristrastnost i sektaštvo.
A što se tiče raširenosti hanefijskog mezheba to se vrača na državu koja je uzela taj mezheb kao zvanični mezheb i njega je preferirala, kao što je to uradila Osmanska država, i gdje god su bile raširene i jake te institucije taj se mezheb proširio, što ne dokazuje da je to najispravniji i najbolji mezheb.
Da nam Allah da da vidimo istinu istinom i da je slijedimo i da budemo od Ehlus- Sunneta koji će uzdizati Sunnet i boriti se protiv novotarija.
Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš
Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.
vidi manje
Da li je obaveza slijediti određeni mezheb?
-
Rekao je šejh Fevzan: "Odgovor na ovo pitanje se detaljno dijeli na tri skupine: 1. Čovjeku koji ima veliko znanje i sposobnost za idžtihad, u smislu da je ispunio sve uslove da bi se bavio idžtihadom, nije dozvoljeno da slijedi određeni mezheb, nego se mora direktno koristiti Kur'anom i hadisima. Očitaj više
Rekao je šejh Fevzan: “Odgovor na ovo pitanje se detaljno dijeli na tri skupine:
1. Čovjeku koji ima veliko znanje i sposobnost za idžtihad, u smislu da je ispunio sve uslove da bi se bavio idžtihadom, nije dozvoljeno da slijedi određeni mezheb, nego se mora direktno koristiti Kur'anom i hadisima. Ovaj stepen nisu postigli osim veliki imami, kao što su imami četiri mezheba i drugi koji su bili na stepenu idžtihada.
2. Čovjeku koji se bavi istraživanjem i učenjem šerijatskog znanja i nije dosegao stepen idžtihada, nije problem da se pripisuje određenom mezhebu, kao npr. hanbelijskom, hanefijskom, šafijskom ili malikijskom, međutim treba da prilikom slijeđenja određenog mezheba poznaje i radi po dokazu koji je koristio taj imam ili neki drugi. Dakle, treba da slijedi na osnovu dokaza.
3. Na običnom čovjeku je da slijedi jedan od četiri mezheba i da pita učene u koje ima povjerenje i da uzima ono što mu taj učeni kaže. Takva osoba mora da slijedi nekog, jer ukoliko ne bude tako radila, skrenuće sa pravog puta.
Dakle, ljudi se dijele po ovom pitanju na tri skupine:
1. El-mudžtehidu-l-mutlak, tj. onaj ko se bavi općim idžtihadom i njemu nije dozvoljeno da slijedi.
vidi manje
2. Mudžtehidu-l-mezheb, tj. onaj koji je mudžtehid u okviru određenog mezheba i njemu je dozvoljeno da slijedi, međutim treba da slijedi uz dokaz.
3. Osoba koja nije sposobna da se bavi ni jednim od ovog dvoga je obavezna da slijedi učene, poput imama četiri mezheba, te da pita one u koje ima povjerenje i da uzima ono što mu oni odgovore.
Šejh Salih Fewzan, el-idžabatu-l-muhimme fi-l-mešakili-l-mulimme, 2/254-255
Admin
Prvo, ko su evlije? Kaže Uzvišeni Allah: "Zaista, za Allahove štićenike nema straha i oni ni za čime ne treba da tuguju, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali." Rekao je ibnu Hadžer: "Allahov evlija je onaj koji je spoznao Allaha, iskren je prema njemu i slijedi sunnet." Ovo je evlijačitaj više
Prvo, ko su evlije?
Kaže Uzvišeni Allah: “Zaista, za Allahove štićenike nema straha i oni ni za čime ne treba da tuguju, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali.”
Rekao je ibnu Hadžer: “Allahov evlija je onaj koji je spoznao Allaha, iskren je prema njemu i slijedi sunnet.” Ovo je evlija, spoznao je Allaha, iskren je i slijedi sunnet.
Pa ako je neznalica o Allahu, ne može biti evlija. Ako se pretvara (neiskreno radi djela), onda nije evlija. Ako je novotar, onda nije evlija.
Mora spoznati Allaha, biti Mu iskren i slijediti sunnet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Evlija je onaj koji je objedinio ove tri osobine, pa ko spoji ove osobine on je evlija.
Oni za koje je Allah rekao: “Zaista, za Allahove štićenike nema straha i oni ni za čim ne treba da tuguju.”
A nije Allahov evlija onaj koji za sebe tvrdi: “Ja sam Allahov evlija.” To je nemoguće. Allahov evlija je iskren čovjek koji je bogobojazan, čist, skriven. Za njega ljudi govore da je evlija, a ne on sam za sebe. Jer da je evlija, ne bi to za sebe govorio. Jer se musliman ne hvali, musliman se nada i strahuje.
Kada je naša majka, Aiša, radijallahu anha, spomenula Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, evliju dobrog i pobožnog čovjeka, reče joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “To je onaj koji klanja, posti, udjeljuje, a boji se Allaha.” To je evlija, a ne onaj koji se hvališe: “Ja sam evlija.” I slično tome, takav nije evlija, taj je hvalisavac. Takav je hvalisavac i obmanjen svojim djelima, takav ne može biti Allahov evlija.
Pa je Allahov evlija, kao što o njemu kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Raščupan i prašnjav čovjek pohabane odjeće kojega se tjera s vrata, da zatraži nešto od Allaha, Allah bi mu to dao.” To je Allahov evlija, nije prepoznatljiv! Kaže ulema da nije prepoznatljiv po odjeći, niti po određenoj hrani tj. da on ne jede što drugi jede i obratno, nema posebnu odjeću i posebno mjesto za sjedenje, ne razlikuje se od naroda, kao što se kaže on je čovjek od naroda. Nema nešto posebno kod sebe.
A prevodnici evlija su vjerovjesnici, alejhimussalatu ve selam, zatim oni koji slijede vjerovjesnike. I sve što ih osoba više slijedi, više je bliže Uzvišenom Allahu.
Allah je ovo objasnio u poznatom hadisi kudsiju: “Ko uznemiri Mog evliju, Ja mu objavljujem rat.” A zatim kaže: “Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. I Moj rob neće prestati da Mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim. Ja tada postajem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi.” To jest postao je Allahov evlija. “Ako Me nakon toga zamoli za nešto, sigurno ću mu udovoljiti, a ako zatraži Moju zaštitu, sigurno ću ga zaštititi.”
Pa je naš Gospodar u ovom hadisu pojasnio ko je to evlija. Onaj koji čine obavezne stvari i poprati ih dobrovoljnim. To je evlija.
Što se tiće onoga koji za sebe kaže da je evlija, a daleko je od vjere, čvrstog pridržavanja za vjeru, bogobojaznosti, slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve selle, nikako nije moguće da on bude evlija. Nemoguće je da budu Allahove evlije, a oni od onih koji su najdalji od upute Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Allahove evlije su od najbogobojaznijih, probrani, najčišći ljudi. Oni ljudima ne govore: “Mi smo evlije.”
Odgovorio šejh Osman el-Hamis
Preuzeto sa: https://islamhouse.com/bs/main/
vidi manje