Na koji način razumijeti ivjerovati u kader, sudbinu?
Odgovor iz predavanja dr. Safet Kuduzović Audio mp3
Discy Latest Pitanja
Kada se čovjek može pravdati kaderom ( Allahovom odredbom )?
Može li se osoba pravdati sudbinom – kaderom za svoje grijehe?
-
Nije dozvoljeno da čovjek čini nepokornost i opravdava se sudbinom govoreći: ”Griješim zato što je Allah tako odredio!” Da je opravdanje sudbinom za činjenje nepokornosti prihvatljiv argument, onda bi svi vjerozakoni prestali važiti i svakom grješniku bilo bi dozvoljeno da kaže: ”Tebi je odreðeno dačitaj više
Nije dozvoljeno da čovjek čini nepokornost i opravdava se sudbinom govoreći: ”Griješim zato što je Allah tako odredio!” Da je opravdanje sudbinom za činjenje nepokornosti prihvatljiv argument, onda bi svi vjerozakoni prestali važiti i svakom grješniku bilo bi dozvoljeno da kaže: ”Tebi je odreðeno da činiš ovu nepokornost.”
Zato je Allah Uzvišeni opovrgao opravdanja mušrika sudbinom, pa kaže: ”Mnogobošci će govoriti: ‘Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili.” (El-En’am, 148) Uzvišeni Allah opovrgao je ovaj njihov isprazni argument rekavši: “Tako su isto oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili.” (El-En’am, 148)
Kradljivac se opravdavao Omeru govoreći: ”Ukrao sam Allahovim odreðenjem.” Omer mu reče: ”Sad ti ja Allahovim odreðenjem odsijecam ruku!”
čovjek ima volju, moć i odabir i ne zna prije činjenja nepokornosti da li mu je Allah odredio ili ne. Vidimo ljude kako se opravdavaju sudbinom u pitanjima dobra, a nismo čuli nijednog koji je klanjao dva rekata da je rekao: ”Klanjao sam Allahovim odreðenjem.” Zapravo, ljudi se opravdavaju sudbinom za ustrajavanje u griješenju. Takoðer, nismo vidjeli ljude da se opravdavaju sudbinom kada je u pitanju dunjaluk, tj. niko ne kaže: ”Ako mi je Allah odredio da uzmem platu na kraju mjeseca, ona će i biti”, ili: ”Neću se oženiti, a ako mi Allah bude propisao da ću imati djece, to će i biti, pa makar bez ženidbe.”Ljudi za onoga ko ovakvo nešto govori kažu da je lud, pa kako, onda, opravdavati se sudbinom za ostavljanje djela u pitanjima ahireta? Zato nikako nije dozvoljeno opravdavati se kaderom u pitanjima Šerijata.
Kada je ovo jasno, onda treba znati da oni koji dozvoljavaju opravdavanje kaderom za činjenje nepokornosti to argumentiraju hadisom Ebu Hurejre, koji prenosi Muslim, a u njemu se kaže da je Adem argumentirao svoj postupak Musau govoreći da je Allah njemu odredio da uzme plodove sa drveta, pa je rekao: ”Zar me koriš za djelo koje mi je Allah propisao da učinim prije nego što sam stvoren na četrdeset godina.” Poslanik, s.a.v.s., tada je rekao: ”Adem je nadgovorio Musaa.” Jedenje plodova drveta je grijeh, pa je, i pored toga, Adem argumentirao činjenje ove nepokornosti Allahovim određenjem. Zapravo, kada se sagleda suština predaje, ovo je dokaz protiv onih koji se pravdaju sudbinom!
Pojasnit ćemo ga sa dva aspekta:
Prvi: Adem se nije opravdavao odreðenjem zato što je pojeo plod s drveta, već zato što je izašao iz Dženneta. Opravdavao se kaderom za nedaću, a ne za grijeh, jer mu je Musa doslovno rekao: ”Tvoj grijeh nas je izveo iz Dženneta.”
Drugi: Adem se pokajao za ovaj grijeh i zato učenjaci kažu da je dozvoljeno opravdavati se kaderom za nepokornost ukoliko se čovjek za nju pokaje. Ako se čovjek pokaje za grijeh, pa se kaže: ”Zašto si griješio?”, on ima pravo reći: ”Griješio sam Allahovom odredbom.” Meðutim, zabranjeno je da se opravdava kaderom za nepokornost koju još neprestano čini da bi se opravdao pred ljudima.
Dozvoljeno je da se čovjek opravdava kaderom za nedaće. Kada čovjeka snaðe nedaća ima pravo reći: ”Snašla me je Allahovim odreðenjem, a o tome Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Kada te nešto snaðe, nemoj reći da je bilo tako i tako, bilo bi tako i tako, već reci Allah je odredio i učinio što je htio.”
Priredio: doc. dr. Emir Demir
vidi manje
Preuzeto sa minber.ba
https://minber.ba/pravdanje-sudbinom/
KOLIKO IMA STUPNJEVA VJEROVANJE U ALLAHOVO ODREĐENJE?
-
Vjerovanje u Allahovo određenje obuhvaća četiri stupnja: Prvi stupanj je vjerovanje u sveobuhvatno znanje Allaha, dž.š., Kojem nije skriveno ništa, ni koliko zrno gorušice, na nebesima i na Zemlji. On je znao sva Svoja stvorenja prije nego što su bila stvorena; znao je njihovu nafaku, njihov edžel -čitaj više
Vjerovanje u Allahovo određenje obuhvaća četiri stupnja:
Prvi stupanj je vjerovanje u sveobuhvatno znanje Allaha, dž.š., Kojem nije skriveno ništa, ni koliko zrno gorušice, na nebesima i na Zemlji. On je znao sva Svoja stvorenja prije nego što su bila stvorena; znao je njihovu nafaku, njihov edžel – dužinu života, njihove riječi, njihova djela, sve njihove kretnje, sva njihova stajanja, sve njihove tajne i javne postupke, ko je od nj ih budući stanovnik Dženneta i ko je od njih budući stanovnik Vatre.
Drugi stupanj je i vjerovanje u pisanje svega toga u Levhi – mahfuzu, i da je Allah, dž.š., zapisao da će sve o čemu je prethodilo Njegovo znanje biti stvoreno. To obuhvaća vjerovanje u Levh (ploču) i kalem {pero).
Treći stupanj je vjerovanje u volju Allaha, dž.š., koja se realizira i Njegovu neograničenu moć. Ova dva svojstva su nerazdvojna jedna od drugog s aspekta što je bilo i onoga što će biti; a nisu nerazdvojna s aspekta onoga što nije bilo i što ne postoji. Ono što Allah hoće, to postoji, Njegovom voljom bez oklijevanja; a ono što ne želi Allah Uzvišeni, to ne postoji, zbog toga što to ne želi Allah Uzvišeni, a ne nikako zbog toga da to On nije u stanju dati; Allah Uzvišeni je
visoko iznad toga.“Allahu ne može ništa umaći ni na nebesima ni na Zemlji; On, uistinu, sve zna i sve može.”490
Četvrti stupanj je vjerovanje da je Allah Uzvišeni sve stvorio; tako da ne postoji ni koliko jedno zrno na nebesima, niti na Zemlji, niti onoga što je između njih, a da to Allah nije stvorio. Stvorio je (Allah, dž.š.) njegovo kretanje i mirovanje, slava neka je Njemu; nema stvoritelja osim Njega i nema Njemu slična.
490 Fatir, 44.
——————————-
Iz knjige “200 pitanja i isto toliko odgovora”
Komentar akide Ehli sunneta vel džemata u obliku pitanja i odgovora.
Autor: Hafiz ibn Ahmed El-HakemiPreuzmite pdf knjigu na ovom linku:
vidi manje
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/200-pitanja-i-isto-toliko-odgovora-Hafiz-ibn-Ahmed-El-Hakemi.pdf
Kako razumijeti vjerovanje u kader i slobodnu volju?
-
Kao što smo to već prethodno potvrdili, vjerovanje u kader nije u proturječnosti sa priznavanjem da čovjek ima mogućnost, sposobnost i slobodnu volju kojom odabire koje će djelo učiniti, a na to ukazuju mnogi šerijatski dokazi, kao i činjenice iz svakodnevnog života. Šerijatski dokazi Od brojnih šerčitaj više
Kao što smo to već prethodno potvrdili, vjerovanje u kader nije u proturječnosti sa priznavanjem da čovjek ima mogućnost, sposobnost i slobodnu volju kojom odabire koje će djelo učiniti, a na to ukazuju mnogi šerijatski dokazi, kao i činjenice iz svakodnevnog života.
Šerijatski dokazi
Od brojnih šerijatskih dokaza spomenut ćemo sljedeće ajete:
…pa ko hoće, Gospodaru svome će, kao utočištu, poći. (En-Nebe, 39)
Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite kako hoćete… (El-Bekara, 223)
…Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih… (El-Bekara, 286)
I nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga… (Alu Imran, 133)
…pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje! (El-Kehf, 29)
Činjenice iz svakodnevnog života
Svaki je čovjek svjestan i vrlo dobro zna da posjeduje volju i sposobnost kojima odlučuje hoće li neko djelo učiniti ili ne. Također, svaki čovjek vrlo dobro razlikuje djela koja čini svojom voljom i svojim htijenjem, kao što je, naprimjer, hod, od djela koja svojom voljom ne može kontrolirati, kakav je, recimo, slučaj s drhtavicom.[1]
Međutim, čovjekova volja i njegova sposobnost da učini neko djelo proizlaze iz sveopće volje Uzvišenog Allaha, odnosno, sve što čovjek učini svojom voljom, kontrolirano je Allahovom voljom i Njegovim htijenjem. Rekao je Uzvišeni Allah:
A vi ne možete htjeti ništa osim ono što hoće Allah, Gospodar svjetova! (Et-Tekvir, 29)
U pojašnjenju ovoga što smo kazali, šejh Ibn Sa‘di, Allah mu se smilovao, kaže:
“Kada vjernik klanja namaz, posti ili čini bilo koji vid dobrog ili lošeg djela, on je počinitelj svakog od tih djela, bez obzira bilo ono dobro ili loše. Isto tako, nema nikakve sumnje da je vjernik svako urađeno djelo počinio svojevoljno, čega je i on sam vrlo dobro svjestan. On osjeća, i u to je ubijeđen, da ni na koji način nije bio prisiljen da dotično djelo učini ili pak ne učini, te da je imao slobodan izbor prilikom odabira na koji će način postupiti.
U prilog navedenoj tvrdnji idu stvarnost i činjenično stanje, a o tome nam u Svojoj Knjizi govori i Uzvišeni Allah, kao i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogobrojnim hadisima, koji su jasno potvrdili da su sva djela, bez obzira bila ona dobra ili loša, produkt onih koji ih čine, tj. njihovih počinitelja. Isto tako, i Kur’an i sunnet hvale počinitelje dobrih djela i potvrđuju da će oni za njih biti nagrađeni, dok počinitelje loših djela kude, obećavajući im kaznu za takva djela.
Imajući sve to u vidu, postaje nam jasno i sasvim izvjesno da ljudi svojom voljom čine različita djela, odnosno da po vlastitom izboru određeno djelo čine ili se od njega sustežu. Na ovo jasno i nedvojbeno ukazuju racionalni, osjetilni i šerijatski dokazi, kao i činjenice iz svakodnevnog života.
Ukoliko nam je ovo jasno, kako onda usaglasiti činjenicu da su ljudi počinitelji vlastitih djela, bez obzira bila li ona dobra ili loša, s činjenicom da su i jedna i druga već predodređena kaderom i da se ona dešavaju Allahovom voljom? Kao odgovor na ovo pitanje postavljamo protupitanje: ‘Koji se preduvjeti moraju ispuniti da bi ljudi učinili bilo kakvo djelo, bez obzira bilo ono dobro ili loše?’ Odgovor na ovo pitanje glasi: ‘Osnovni preduvjeti koji se moraju ostvariti da bi neko djelo bilo učinjeno jesu ljudska volja i njihova sposobnost da dotično djelo učine.’
Ovo implicira da je Stvoritelj preduvjeta, koji se obavezno moraju ostvariti da bi neko djelo uopće moglo biti učinjeno, u isto vrijeme i Stvoritelj djêlā koja posredstvom ostvarenja tih preduvjeta budu učinjena. Onaj ko je ovo shvatio više neće imati gore spomenutu nedoumicu i, uz Allahovu pomoć, moći će da pojmi i da usaglasi vjerovanje u sudbinu i Allahovo predodređenje sa činjenicom da svaki pojedinac posjeduje slobodnu volju.
Pored svega spomenutog, vrlo je bitno naglasiti da je Uzvišeni Allah vjernicima olakšao put ka ostvarenju legitimnih i šerijatom propisanih ciljeva tako što im je darovao Svoju dobrotu i pomoć, te ih uputio na poduzimanje legitimnih koraka čije je ostvarenje preduvjet ostvarenja konačnog cilja, a u isto vrijeme od njih je otklonio sve prepreke koje im stoje na tom putu. U kontekstu ovoga što smo rekli, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘A onaj ko je od sretnika, njemu je olakšano činjenje djela koja čine sretni.’[2]
Slična je situacija i sa grješnicima kojima je Uzvišeni Allah uskratio Svoju milost i prepustio ih samima sebi, jer oni u Njega ne vjeruju niti se na Njega oslanjaju, pa ih je On usmjerio ka onome čemu su se i sami okrenuli i onome što su sami za sebe izabrali.”[3]
vidi manje
___________________
Nastaviće se…
Naslov originala: El-Imanu bil-kada’i vel-kader
Naslov prijevoda: Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed
Knjigu pregledao i svojim komentarima i opaskama popratio: Abdulaziz b. Abdullah b. Baz
Recenzija prijevoda: prof. dr. Zuhdija Hasanović.
Preveo: Amir Durmić
http://minber.ba/vjerovanje-u-kader-i-slobodna-volja/
____________________
[1] Ibn Tejmijja, Minhadžus-sunna, 3/109–112, Ibn Kajjim, Et-Tibjanu fi aksamil-Kur’an, str. 45 i 166–169. Također vidjeti: Ibn Usejmin, Resailu fil-akida, str. 37–38, i El-Kadau vel-kader, str. 15–17.
[2] Muslim, Sahih, br. 2647, Poglavlje o kaderu.
[3] Ibn Sa‘di, Et-Tenbihatul-letifa, str. 82–83. Također vidjeti: Ibn Kudama, Lumatul-itikad, str. 22, šejh Muhammed Halil Herras, Šerhu akidetil-vasitijja, str. 228, šejh Muhammed Bešir es-Sehsevani el-Hindi, Sijanetul-insani an vesvesetiš-šejtani šejhi Dahlan, str. 239–243.
Kada je opravdanje kaderom (sudbinom) legitimno?
-
Opravdanje kaderom legitimno je u situacijama kada čovjek bude stavljen na kušnju različitim vidovima nevolja i tegoba, kao što su, naprimjer, siromaštvo, bolest, gubitak voljenih, upropaštena ljetina, propast imetka, nenamjerno ubistvo i tome slično, jer se u tom slučaju čovjekovo pozivanje na Allačitaj više
Opravdanje kaderom legitimno je u situacijama kada čovjek bude stavljen na kušnju različitim vidovima nevolja i tegoba, kao što su, naprimjer, siromaštvo, bolest, gubitak voljenih, upropaštena ljetina, propast imetka, nenamjerno ubistvo i tome slično, jer se u tom slučaju čovjekovo pozivanje na Allahovo određenje smatra njegovim potpunim zadovoljstvom da mu je samo Allah Gospodar i niko drugi. Dakle, legitimno je da se čovjek poziva na Allahovo određenje onda kada ga zadese tegobe i iskušenja, a ne onda kada čini grijehe i sramotna djela, jer “sretnik je onaj ko traži oprosta za grijehe koje je počinio i strpi se na iskušenjima koja su ga zadesila, baš onako kako je rekao Uzvišeni Allah:
Zato ti budi strpljiv – Allahovo obećanje je istina – i moli da ti budu oprošteni tvoji grijesi… (El-Mu’min, 55)
Što se tiče nesretnika, on tuguje i očajava zbog nevolja koje ga zadese, a kada počini grijeh, za njega se nastoji opravdati kaderom.”[1]
Ovo ćemo pojasniti kroz sljedeći primjer: Kada bi jedan čovjek nenamjerno ubio drugoga, pa ga ljudi zbog toga počeli grditi i prekoravati, a on se za počinjeno nenamjerno ubistvo pravdao govoreći kako je to Allahov kader, njegovo opravdanje bilo bi sasvim legitimno, međutim, to ga ne bi oslobodilo obaveze iskupa koji je propisan onome ko počini nenamjerno ubistvo.[2] Što se pak tiče čovjeka koji bi nekoga ubio namjerno, pa ga drugi zbog počinjenog zlodjela stali koriti i grditi, a on se počeo pravdati kako je njegov zločin predodređen kaderom, njegovo opravdanje ne bi bilo prihvaćeno. To nam je jasno i iz primjera Adema, alejhis-selam, koji je u polemici porazio Musaa, alejhis-selam, a tu polemiku prepričao nam je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: “Raspravljali su se Adem i Musa, pa Musa upita Adema: ‘Jesi li ti onaj Adem koga je njegova pogreška izvela iz Dženneta?’, a Adem mu uzvrati pitanjem: ‘A jesi li ti onaj Musa kojeg je Allah (nad ostalim svijetom) odlikovao poslanstvom i Svojim govorom, pa da bi me isti ti korio zbog onoga što mi je bilo predodređeno i prije nego što ću biti stvoren?’ Ovako je Adem u polemici nadgovorio Musaa.”[3]
Iz ove predaje vidimo da Adem, alejhis-selam, svoj grijeh nije pokušao opravdati kaderom, kako to misle određene grupacije, niti je Musa, alejhis-selam, prekorio Adema zbog počinjenog grijeha, jer je vrlo dobro znao da je Adem od Allaha zatražio oprost i za svoj se grijeh pokajao, nakon čega ga je Allah učinio Svojim izabranikom, oprostio mu i na Pravi put mu ukazao – a onaj ko se za učinjeni grijeh pokaje poput je onoga ko grijeha uopće ni nema.
Da je Musa kojim slučajem Adema korio za grijeh koji je učinio, Adem bi mu odgovorio na sljedeći način: “Ja sam grijeh učinio i za njega sam se pokajao, pa mi je Allah i oprostio”, a uz to bi mu i rekao: “Ti si, o Musa, također ubio čovjeka i bacio ploče i učinio[4] druga slična djela…” Međutim, Musa je spomenuo nevolju u koju je Adem upao, pa se on za nju i opravdao kaderom.[5]
“Nevolje i probleme koji su mu predodređeni čovjek mora prihvatiti kao neminovnost koju nije mogao izbjeći. Na taj način on pokazuje da je u potpunosti zadovoljan Allahom kao svojim jedinim Gospodarom. S druge strane, ukoliko je riječ o grijesima, niko nema pravo griješiti (i onda te grijehe pravdati kaderom), međutim, ukoliko i učini grijeh, čovjekova je obaveza da od Allaha zatraži oprost i pokaje se. Dakle, svaki je čovjek dužan kajati se zbog sramotnih djela koja je učinio i biti strpljiv u nevoljama, ukoliko se u njima obreo.”[6]
Opravdavanje kaderom legitimno je i osobi koja se pokajala za počinjeni grijeh. Naprimjer, ukoliko bi je neko korio i grdio za grijeh koji je nekada učinila i za njega se poslije pokajala, dozvoljeno joj je da kaže kako je tako bilo kaderom određeno.
Ukoliko bi pokajnika neko upitao: “Zbog čega si (u prošlosti) počinio taj i taj grijeh?”, a on odgovorio: “Tako je bilo kaderom određeno. Ja sam se za taj grijeh pokajao i od Allaha oprost tražio”, njegovo opravdanje bilo bi legitimno i prihvaćeno.[7]
A nikome ne priliči da kori pokajnika, jer se djela ne cijene prema početku, već po završetku!
vidi manje
___________________
Nastaviće se…
Naslov originala: El-Imanu bil-kada’i vel-kader
Naslov prijevoda: Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed
Knjigu pregledao i svojim komentarima i opaskama popratio: Abdulaziz b. Abdullah b. Baz
Recenzija prijevoda: prof. dr. Zuhdija Hasanović.
Preveo: Amir Durmić
http://minber.ba/kada-je-opravdanje-kaderom-sudbinom-legitimno/
________________________
[1] Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 8/454. Također vidjeti: Ibn Tejmijja, Iktidaus-siratil-mustekim, 2/857–858.
[2] Način iskupa za nenamjerno ubistvo pojašnjen je u sljedećem ajetu: “Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo – nehotice. Onaj ko ubije vjernika nehotice – mora osloboditi ropstva jednog roba vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj; oslobođen je krvarine jedino ako oni oproste. Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a sam je vjernik, mora osloboditi ropstva jednog roba vjernika; a ako pripada narodu s kojim ste u savezu, mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi ropstva jednog roba vjernika. Ne nađe li, mora uzastopce postiti dva mjeseca da bi Allah primio pokajanje – a Allah sve zna i mudar je.” (En-Nisa, 92) (op. prev.)
[3] Muslim, Sahih, Poglavlje o kaderu, 8/50, br. 2652.
[4] Musaovo bacanje ploča spominje Kur’an: “A kada se Musa srdit i žalostan narodu svome vrati, povika: ‘Kako ste tako ružno poslije odlaska moga postupili! Zašto ste požurili i o naređenje Gospodara svoga se oglušili?’ – i ploče baci, i brata svoga za kosu dohvati i poče ga vući sebi…” (El-A‘raf, 150), kao i to da je usmrtio jednog čovjeka: “…i Musa ga udari šakom i – usmrti…” (El-Kasas, 15). (op. prev.)
[5] Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 8/178, Minhadžus-sunna, 3/78–81, El-Ihtidžadžu bil-kader, str. 18–22, i El-Furkan, str. 103–105. Također vidjeti: Ibn Muflih, El-Adabuš-šerijja, 1/258–260, Ibn Kesir, El-Bidajetu ven-nihaja, 1/83–87.
[6] Ibn Ebu Izz el-Hanefi, Šerhul-akidetit-Tahavijja, str. 147, i Ibn Tejmijja, El-Fetavel-kubra, 5/163, i Et-Tedmurijja, str. 231. Također vidjeti: Muhammed b. Abdulvehhab, El-Mesailul-mulehhasati min fetava Ibn Tejmijja, str. 34.
[7] Vidjeti: Ibn Kajjim, Šifaul-alil, str. 35. Također vidjeti: Esad Muhammed es-Sagardži, El-Kadau vel-kader, str. 24, Ibn Usejmin, Takribut-tedmurijja, str. 115.
Ako je sve zapisano imamo li mi slobodnu volju?
-
Odgovor od mr. Elvedin Pezić Preuzeto sa youtube video klipa sa početkom na 52,46 min Poslušajte isječak odgovora
Odgovor od mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa youtube video klipa sa početkom na 52,46 min
Poslušajte isječak odgovora
vidi manje
U koje četiri stvari moramo vjerovati da bi naše vjerovanje u sudbinu bilo potpuno?
-
Odgovor od mr. Elvedin Pezić Preuzeto sa youtube video klipa sa početkom na 52,10 min Poslušajte isječak odgovora
Odgovor od mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa youtube video klipa sa početkom na 52,10 min
Poslušajte isječak odgovora
vidi manje
Na koji način se vjeruje u kader, određenje, sudbinu, zapisano?
-
Vjerovanje u odredbu dobra i zla (kader) Kader je Allahova odredba svega stvorenog u skladu sa Njegovim vječnim znanjem i mudrošću. Većina učenjaka kaže da je kader i kada isto, dok neki učenjaci kažu da je kader odredba oduvijek, a kada odredba onda kada se desi. Ovo je terminološki, ali suština ječitaj više
Vjerovanje u odredbu dobra i zla (kader)
Kader je Allahova odredba svega stvorenog u skladu sa Njegovim vječnim
znanjem i mudrošću.
Većina učenjaka kaže da je kader i kada isto, dok neki učenjaci kažu da je
kader odredba oduvijek, a kada odredba onda kada se desi. Ovo je
terminološki, ali suština je ista.
– Sekta koja negira kader naziva se kaderije.Šartovi vjerovanja u kader
1. El–Ilm (znanje) – da vjerujemo da je Allah Uzvišeni oduvijek znao,
podrobno i uopćeno, oduvijek i zauvijek, sve što je vezano za Njegova
djela ili djela Njegovih stvorenja.
(للهَُّ الَّذِي خَلَقَ سَبْعَ سَمَاوَاتٍ وَمِنَ الْأَرْضِ مِثْلَھُنَّ يَ تنَزَّلُ الْأَمْرُ بَيْنَھُنَّ لِتَعْلَمُوا أَنَّ للهَّ عَلَى كُلِّ
شَيْءٍ قَدِيرٌ وَأَنَّ للهََّ قَدْ أَحَاطَ بِكُلِّ شَيْءٍ عِلْمًا)
“Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve
se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem
Svojim sve obuhvata!” (Et–Talak, 12)
Savršenstvo Allahovog znanja:
– Nije bilo neznanje prije znanja,
– Neće doći neznanje (zaborav)2. El–Kitabe (pisanje) – da vjerujemo da je znanje (dio znanja) koje je
znao zapisao u Levhi-mahfuz (pomno čuvana ploča).
(أَلَمْ تَعْلَمْ أَنَّ للهََّ يَعْلَمُ مَا فِي السَّمَاء وَالْأَرْضِ إِنَّ ذَلِكَ فِي كِتَابٍ إِنَّ ذَلِكَ عَلَى للهَِّ يسِيرٌ)
– “Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je
sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko!“ (El-Hadž, 70)
– Od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, radijallahu anhuma se prenosi: “Čuo
sam Allahovog poslanika da je rekao: ‘Allah je zapisao šta će se
dogoditi 50 000 godina prije stvaranja nebesa i Zemlje.'” (Muslim)3. El–Mešie (volja ili htijenje) – da vjerujemo da sve ono što Allah
Uzvišeni zna i što je zapisao da je htio da se to desi.
(وَيَفْعَلُ للهُّ مَا يَشَاء)
“Allah radi šta hoće.” (Ibrahim, 27)
Postoje dvije vrste volje ili htijenja:
– Kosmička volja – nemamo utjecaja na nju (kada ćemo se roditi, kada
ćemo umrijeti, kada će pasti kiša i sl.) Za nju nećemo biti pitani.
– Šerijatska volja – vezana je za obožavanje i pokornost Allahu Uzvišenom,
i za to će se odgovarati pred Njim. Allah Uzvišeni ukazuje na to:
وَقُلِ الْحَقُّ مِن رَّبِّكُمْ فَمَن شَاء فَلْيُؤْمِن وَمَن شَاء فَلْيَكْ فُرْ)
“i reci: ‘Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko
hoće – neka ne vjeruje!'” (El–Kehf, 29)4. El–Halk (stvaranje) – da vjerujemo da je sve Allah Uzvišeni stvorio.
(للهَُّ خَالِقُ كُلِّ شَيْءٍ وَھُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ وَكِيلٌ)
– “Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim.” (Ez–Zumer, 62)
(الَّذِي لَهُ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَلَمْ يَتَّخِذْ وَلَدً ا وَلَمْ يَكُن لَّهُ شَرِيكٌ فِي الْمُلْكِ وَخَ لَقَ كُ لَّ
شَيْءٍ فَقَدَّرَهُ تَقْدِيرًا)
– “Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema djeteta, Koji u
vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio!” (El-Furkan, 2)Plodovi vjerovanja u kader
1. Oslanjanje na Allaha prilikom prakticiranja sebeba (uzroka), jer ko
poznaje kader i vjeruje u njega zna da se sve događa sa Allahovom
voljom.2. Čovjek koji vjeruje u kader ne oholi se kada postigne što je želio jer
zna da je to od Allaha Uzvišenog.
3. Duševni smiraj i rahatluk zbog kadera koji se odvija nad njim jer ne
može utjecati na njega, zato ga ne žalosti mnogo.Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
vidi manje
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/
Esselamu alejkum. Zanima me da li dova može izmeniti sudbinu? Pročitala sam na više mesta da tako piše.
-
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ovo pitanje se vraća na poznati hadis u tom kontekstu. Naime, bilježe Tirmizi i Hakim od Selmana, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne odbičitaj više
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ovo pitanje se vraća na poznati hadis u tom kontekstu.
Naime, bilježe Tirmizi i Hakim od Selmana, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne odbija (mijenja) kader (ono što je određeno) osim dova, niti produžuje život osim dobročinstvo”.Tirmizi ga ocjenjuje dobrim iako u senedu hadisa ima slabosti i bliže je da je slab zbog slabosti ravija Muhammeda ibn Humjeda Er-Razija i Ebu Mevduda. Takođe, hadis bilježe Ahmed, Ibn Hibban i Hakim od Sevban, radijallahu anhu, sa slabim dodatkom na kraju hadisa: „I zaista robu bude zabranjena opskrba zbog grijeha kojeg čini“. Hadis dobrim ocjenjuje šejh Albani na osnovu oba rivajeta od Selmana i Sevbana, radijallahu anhuma, a pojedinačno je oba hadisa ocijenio slabim. Dok hadis vjerodostojnim ocjenjuju Hakim, Zehebi i Sujuti, što je neprihvatljivo.
Značenje ovog hadisa potvrđuje ono što prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista dova koristi u onome što se desilo i u onome što se nije desilo, pa je na vama Allahovi robovi da dovite”. Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim. Takođe šejh Albani ga ocjenjuje dobrim, iako je hadis slab zbog slabosti ravije Abdurrahmana El-Kurešija.
Uglavnom, tekst hadisa “Ne odbija (mijenja) kader osim dova, niti produžuje život osim dobročinstvo” je dobar na osnovu više rivajeta u kojima u svakom od njih pojedinačno ima slabosti.
ZNAČENJE HADISA
Učenjaci prilikom tumačenja hadisa “Ne odbija (mijenja) kader osim dova“ navode više tumačenja ovog hadisa, a koja se na kraju svode na dva ili tri tumačenja koja su samo na različit način i iz različitog ugla pojašnjena.
Kaže Muhammed El-Mubarekfuri u svom komentaru Tirmizijevog Sunena Tuhfetul-ahvezi (6/289) da se riječ kader u hadisu može tumačiti u stvarnom i prenesenom značenju, a u oba značenja dova u suštini ne mijenja Allahov kader.
Pa ako riječ kader tumačimo u prenesenom značenju, onda se pod kaderom (odredbom) misli na strah čovjeka da ga ne zadesi kakav musibet (belaj), pa se on čuva i pazi, a kada dovi, Allah otkloni od njega musibet.
Ovo tumačenje pojašnjava hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o rukjama koje učimo, lijekovima sa kojima se liječimo i stvarima sa kojim se štitimo i čuvamo, da li one mogu išta promijeniti od Allahovog kadera? On je odgovorio: „One (rukje, lijekovi i slično) su od Allahove odredbe“. Hadis bilježi Tirmizi, i ocjenjuje ga dobrim, dok ga šejh Albani u većini svojih knjiga ocjenjuje slabim osim u jednoj knjizi, gdje kaže da je dobar. Takođe, Šu’ajb Arnaut ga ocjenjuje slabim.
Slično ovom tumačenju ono što bilježi Buharija u svom Sahihu od Omera, radijallahu anhu, da kada je čuo da se u Šamu pojavila kuga, naredio je da se vrate. Pa mu je rekao Ebu ‘Ubejde El-Džerrah, radijallahu anhu: „Zar bježiš od Allahove odredbe, o emire pravovjernih“? A on mu odgovori: „Kamo sreće da mi je to rekao neko drugi. Da, bježimo od Allahove odredbe prema Allahovoj odredbi“.
A ako tumačimo riječ kader (odredbu) u stvarnom značenju te riječi, onda se misli na lahko prihvatanje Allahove odredbe tako kao da se nije ni desilo ono što se desilo.
Ovo tumačenje podupire hadis od Ibn Omera, radijallahu anhu, kojeg bilježi Tirmizi u kojem je došlo: „Zaista dova koristi od onoga što se desilo i od onoga što se nije desilo“.
Kaže se: dova je poput štita a belaj (musibet) poput koplja, a kader nepoznata stvar koja je odavnina određena.
Kadi EL-Bejdavi i knjizi Tuhfetul-ebra (2/9) navodi tri tumačenja ovog hadisa:
Prvo tumačenje: da se kader (odredba) dijeli na dvije vrste:
1 – kader koji se ne odbija niti mijenja,
2 – kader koji je vezan za nešto drugo (dovu, održavanje rodbinskih veza ili dobročinstvo), a to je da Allah odredi da će se nešto desiti ako ga ne promijeni neka druga stvar, pa ako se desi ta stvar ona promijeni početnu odredbu, a sve ovo je takođe od Allahove odredbe.
Slično ovome se prenosi u hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o rukjama koje učimo, lijekovima sa kojima se liječimo i stvarima sa kojim se štitimo i čuvamo, da li one mogu išta promijeniti od Allahovog kadera? On je odgovorio: „One (rukje, lijekovi i slično) su od Allahove odredbe“. (izvor i ocjena hadisa je već spomenuta)
Drugo tumačenje: da se pod kaderom misli na musibete, belaje i fitne kojih se čovjek boji a čiji su se znaci pojavili, pa Allahova odredba bude da osoba koju Allah nadahne dovi pa bude sačuvana od toga. Pa tako biva kao da je dova ta koja je učinila da se ne desi ono što je čovjek očekivao da će se desiti.
Treće tumačenje: da dova ne mijenja kader, nego ga olakšava i umanjuje njegovu teškoću tako što osoba sabura (bude strpljiva), bude zadovoljna sa kaderom i vrati se Allahu.
A ovo je značenje hadisa koji se prenosi od Ibn Omera, radijallahu anhu: „Zaista dova koristi od onoga što se desilo i od onoga što se nije desilo“. Već je bilo govora o izvoru i ocjeni hadisa.
Abdulmuhsin El-‘Abbadu u svom komentaru Sunena Ebu Davuda kaže da hadis “Ne odbija (mijenja) kader osim dova, niti produžuje život osim dobročinstvo” ne ukazuje da se mijenja ono što je u Levhi Mahfuzu, nego ukazuje da Allah odredi zaštitu od zla i odredi uzroke te zaštite. To jest, Allah otkloni od roba neko zlo, a to je određeno time što on učini razlog za to, a to je dova. Znači, dova je od kadera. Takođe, odredi da čovjeka duže živi i odredi da on uradi razlog za produženje njegovog života, a to je dobočinstvo i održavanje rodbinskih veza. Razlozi i posljedice su od Allahovog kadera.
Ovakvo tumačenje se kaže i za ono što je došlo u hadisu mutefekun alejhi: „Koga raduje da mu se poveća rizk i produži život, neka održava rodbinske veze“.
Rezime spomenutih tumačenja i značenja hadisa se mogu svesti na sljedeća tri:
Prvo tumačenje: da dova mijenja kader u prenesenom značenju, tj. da mijenja očekivani kader ili ono čega se čovjek boji da se desi, a ne da dova mijenja ono što je određeno u Levhi Mahfuzu.
Odnosno, dova je od kadera, ona je uzrok koji Allah odredi da čovjek učini i time promijeni kader koji bi bio drugačiji da nije dovio. Allah odredi da će se nešto desiti ako ga ne promijeni neki uzrok (poput dove), pa ako se desi taj uzrok (dova) on promijeni početnu odredbu, a sve ovo, i dova i „promjena“ kadera, je od Allahove odredbe.
Ovom tumačenju odgovara hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o rukjama koje učimo, lijekovima sa kojima se liječimo i stvarima sa kojim se štitimo i čuvamo, da li one mogu išta promijeniti od Allahovog kadera? On je odgovorio: „One (rukje, lijekovi i slično) su od Allahove odredbe“.
Po ovom tumačenju hadis znači: Dova je od kadera i ona je uzrok sa kojim se mijenja očekivana sudbina.
Drugo tumačenje: da se pod kaderom misli na musibete, belaje i fitne kojih se čovjek boji a čiji su se znaci pojavili, pa Allahova odredba bude da osoba koju Allah nadahne dovi pa bude sačuvana od toga. Pa tako biva kao da je dova ta koja je učinila da se ne desi ono što je čovjek očekivao da će se desiti.
Po ovom tumačenju hadis znači: Ne mijenja musibete, belaje i fitne osim dova.
Treće tumačenje: da dova ne mijenja kader, nego ga olakšava i umanjuje njegovu teškoću tako što osoba sabura (bude strpljiva), bude zadovoljna sa kaderom i vrati se Allahu.
Ovom tumačenju odgovara hadis koji se prenosi od Ibn Omera, radijallahu anhu: „Zaista dova koristi od onoga što se desilo i od onoga što se nije desilo“.
Po ovom tumačenju hadis znači: Ne olakšava i ne umanjuje teškoću kadera osim dova.
Prema tome, ovo su tumačenja spomenutog hadisa i značenja mijenjanja kadera sa dovom. Na osnovu svega spomenutog konkretan odgovor na pitanje je da dova ne može izmijeniti sudbinu u doslovnom smislu izmjene kadera. Nema promjene Allahovom kaderu. Dova mijenja kader (sudbinu) u prenesenom značenju shodno kako su to učenjaci pojasnili.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
vidi manje
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
Vjerovanje u Kader - Mr. Jakub Alagić Preuzeto sa whatsapp grupe "Delil Akida 2" https://delil.org/
Vjerovanje u Kader – Mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe “Delil Akida 2”
https://delil.org/
vidi manje