Esselamu alejkum, ako bi mogao da pitam za hadisEbu Davuda koji kaze ne sjecam se citata; Ko ne uci kur’an melodicno, nije od nas.
I koji je propis ucenja toliko tiho (iz musafa) da se nebi drugi ometali – tako da bi rekli da sapuce. Kao i ucenje gdje se uci u sebi tj da li je u ovim situacijama ucenje melodicno obaveza.
Alejkumusselam.
Taj hadis bilježi Buhari (7527)
On ima nekoliko značenja:
Ne pripada nama onaj kome Kur’an nije dovoljan, što ukazuje na zabranu korištenja nečeg drugog mimo Kur’ana, u pogledu ibadeta, odnosa među ljudima i sl.
Drugo značenje jeste: Ne pripada nama onaj ko ne primjenjuje obavezni dio uljepšavanja glasa prilikom učenja Kur’ana, poput ispravnog izgovaranja harfova. To je obaveza i kad se uci tiho i kad se uci glasno i kad se uci u sebi.
Oba značenja su ispravno.
Da li je vrijednije učiti tiho (u sebi) ili glasno?
Među ulemom postoji stav da je bolje učiti glasnije, dok neki kažu da je bolje tiho (u sebi).
Postoji i ulema koja kaže da je učenje u sebi vrijednije za onoga ko se za sebe plaši pretvaranja.
Ukoliko ne postoji taj strah i ukoliko glasno učenje ne ometa drugog klanjača, tada je glasno učenje vrijednije…
VIBER KVIZ I PITANJA