Allah, dželle šanuhu, kaže: “Oni od vas koji ženama svojim reknu da im više nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile, oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu. A Allah sigurno briše grijehe i prašta. Oni od koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a onda odluče da s njima nastave da žive, dužni su, prije neko što jedni drugo dodirnu, da jednog roba ropstva oslobode. To vam se naređuje, a Allah dobro zna ono što vi radite. Onaj koji ne nađe, dužan je da dva mjeseca posti uzastopice prije nego jedno drugo dodirne. A onaj ko ne može, dužan je da šezdeset siromaha nagradi, za to da biste potvrdili da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete. To su Allahovi propisi. A nevjernike čeka patnja nesnosna.” (El-Mudžadela, 2- 4)

Huvejla b. Malik b. Saleba, radijallahu anha, pripovijeda: “Moj muž, Evs b. es-Samit, kazao mi je da mu više nisam dopuštena, kao što mu nije dopuštena majka njegova. Došla sam kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i požalila mu se zbog toga, a on se počeo raspravljati sa mnom o tome, te je rekao: ‘Boj se Allaha, pa on je tvoj amidžić. ‘ Nisam se prestala žaliti sve dok nije objavljen ajet: ‘Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala .. .’, i riječi u kojima Allah propisuje iskup za prekršaj koji je učinio moj muž. Tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellcm, reče: ‘Neka oslobodi roba!’ ‘Nije u mogućnosti da to uradi’, rekla sam. ‘Neka onda posti dva mjeseca uzastopice’, kaza on. ‘Allahov Poslaniče’, rekoh, ‘on je star i ne može postiti.’ ‘Dužan je nahraniti šezdeset siromaha u tom slučaju ‘, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Ali on ni to ne može, siromašan je’, objasnila sam. Tada neko donese košaru datulja, te ja rekoh Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, da ću ja osigurati drugu košaru datula. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: ”Lijepo si postupila. Sada idi i umjesto njega nahrani šezdeset siromaha, a zatim mu se vrati.”

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, Allahove riječi: “Oni od vas koji ženama svojim reknu da im više nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile, oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu … ” dokazuju da je zabranjeno rastaviti se od supruge ifharom, tj. riječima: “Nisi mi dopuštena, kao što mi nije dopuštena majka moja!”

Drugo, onaj ko izgovori ove riječi i odluči nastavi živjeti sa svojom ženom dužan je da se iskupi, tj. da oslobodi roba, a ako to nije u mogućnosti, postit će dva mjeseca uzastopice, a ako ni to ne može, onda će nahraniti šezdeset siromaha. Vanjsko značenje navedenog ajeta ukazuje na to da se čovjek u ovom slučaju vraća svojoj supruzi spolnim odnosom, a postoje i oni učenjaci koji smatraju da navedeni ajet nosi drukčije značenje. Naime, neki kažu da ajet upozorava na opasnost predislamske prakse čestog izricanja if’hara, a dotle neki islamski autoriteti kažu da se ajet odnosi na onog muža koji suprugu od koje se razveo ifharom, zadrži vrijeme u kojem se od nje može rastaviti, a to ne učini. Učenjaci se ovdje razilaze u pogledu značenja Allahovih riječi: ” … summe jeudune … “, koje se mogu shvatiti na više načina.

Treće, onaj ko izjavi da mu je supruga zabranjena, kao što mu je majka zabranjena mora se iskupiti prije spolnog odnosa, a prema predviđnom redoslijedu.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf