Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je nedžeš, prividno nuđenje više cijene da bi se namamio neko drugi da skuplje plati određenu robu.”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: ” Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da mještanin prodaje za beduina, nedžeš, prividno nuđenje više cijene u trgovini da bi se namamio neko drugi da kupi određenu robu, trgovanje na trgovinu drugog muslimana, prošnja na prošnju drugog muslimana, i zabranio je da žena nastoji prouzrokovati razvod braka druge muslimanke da bi je otjerala s njenog posjeda.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, nedžeš je zabranjen u trgovini: “Učenjaci su prezirali da čovjek prividno ponudi višu cijenu da bi namamio drugog čovjeka da kupi određenu robu”, ističe imam Et-Tirmizi.  A ove njegove riječi Ibn Hadžer komentira ovako: “Izraz prezirali su ovdje znači: zabranjivali su. ”

Drugo, nedžeš izgleda ovako: “Čovjek u prisustvu kupca dođe kod prodavca i, da bi obmanuo pravog kupca, ponudi više novaca za robu, ali zapravo ne želeći kupiti robu, već želeći prevariti i obmanuti pravog kupca, i to je vrsta prevarc.” A imam El-Begavi to je objašnjavao na sljedeći način: “Nedžeš je da čovjek vidi izloženu robu i podigne njenu cijenu ne želeći je kupiti, već želeći podstaknuti ljude da je kupe. Neki se trgovci dogovore da međusobno podižu cijenu na taj način, i to se naziva tenadžuš. Čovjek je grešan zbog toga, bez obzira znao da je ta stvar zabranjena ili ne znao, jer je to prevara, a varanje nije osobina muslimana.” Rekao sam: takav je čovjek grešan makar i ne znao da je nedžeš zabranjen zato što svako zna da je prevara zabranjena.

Treće, onaj ko se bavi nedžešom grešan je. Ibn Bettal tvrdi da su učenjaci jednoglasni u mišljenju o tom pitanju. Na to nas jasno upućuje sljedeće predanje Abdullaha b. Ebu Evfaa, radijallahu anhu, koji je pripovijedao: “Neki je čovjek donio robu na pijacu i zakleo se Allahom da je za nju dobijao iznos koji mu još niko nije ponudio na pijaci, a sve kako bi nekog muslimana namamio da kupi tu robu. Tim je povodom objavljen ajet: ‘Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi .. .’ (Alu Imran, 77).” Abdullah b. Ebu Evfa, radijallahu anhu, govorio je: “Onaj ko se bavi nedžešom podmuklo uzima kamatu.” Ako prodavac ima dogovor s drugim čovjekom da mu ovaj podiže cijenu robe, i za to mu daje određenu nadoknadu, tada se i prodavac smatra grešnim, prevarantom i varalicom, a ljudi koji tako rade završit će u Vatri.

Četvrto, ako se cijena na ovaj način podiže uz saglasnost prodavca, odnosno uz dogovor s drugim čovjekom koji radi za prodavca, takva je trgovina zabranjena. S tim u vezi, El-Begavi je zapisao sljedeće: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je trgovina ispravna ako čovjek prizna da je podigao cijenu, i kupac nema pravo na povratak robe ako je nedžeš poduzet bez naređenja vlasnika robe, ali ako je nedžeš poduzet naredbom vlasnika robe, neki učenjaci smatraju da u tom slučaju kupac polaže pravo na vraćanje robe.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf