Ve alejkumus selamu ve rahmetullahi…

Djela se cijene prema nijetima. Tvoj nijet klanjanja sabah namaza, i ostalih, treba biti ispravan. On se u konkretnom.slučaju manifestuje time što navijaš sat za sabah namaz. Svakome se desi da sat ne čuje, ili prespava. I Resulullah, savs, jednom je prespavao sabah namaz. Dakle, to se desilo i Allahovom Poslaniku, savs.

Također, desi se da čovjek ustane na namaz, konkretno na sabah, pred sami istek namaskog vremena.

U tom slučaju, ukoliko ima vremena do izlaska sunca, klanjaće sunnete. Ukoliko, pak, nema vremena, jer sunce već izlazi, ili bi moglo izaći, onda se odmah klanjaju farzi, a sabahske sunnete treba naklanjati, jer su velike vrijednosti.

I, Allahov Poslanik, savs, znao bi naklanjati sunnete, konkretno podnevske, na osnovu jednog vjetodostojnog predanja kada su mu promakli podnevski tzv.sun sunneti, jer je bio zauzet raspodjelom zekata jednom arapskom plemenu koje mu je došlo tim povodom. Ovaj slučaj naklanjavanja uzima se kao opći.

Navedeni hadis Allahovog Poslanika, savs, koji se spominje u pitanju odnosi se na situaciju kada se klanja farz pred sami izlazak ili zalazak sunca, a tako i na ostale namaze kada se klanjaju na samom isteku namaskog vremena.

Na osnovu tog hadisa, islamski učenjaci smatraju da kada čovjek, npr., upotpuni jedan rekat, a onda sunce izađe, da mu je namaz priznat, i kao da je klanjao čitav namaz. Ovo je stav Šafijskog mezheba.

Imam Ebu Hanife smatra da kada čovjek izgovori početni tekbir, i tako stupi u namaz, pred izlazak ili zalazak sunca, a potom sunce zađe ili izađe, namaz mu je punovažan i priznat. Dakle, samim stupanjem u namaz izgovorom početnog tekbira.

Treba naglasiti da su ovo iznimne situacije koje se mogu desiti, ali od ovoga se ne smije praviti pravilo i princip, da se namaz klanja u njegov zadnji vakat.

Allah najbolje zna…