Alejkumusselam.

U šerijatskim tekstovima u kojima je došla naredba održavanja rodbinskih veza i činjenja dobročinstva prema roditeljima ona je došla u općoj formi i odnosi se i na sinove i na kćeri. Kaže Uzvišeni: “Gospodar tvoj zapovijeda da samo njemu ibadet činite i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im: Uf, i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj smiluj im se, oni su mene kad sam bio dijete njegovali” (El-Isra’, 23-24).

U ovom ajetu je u općoj formi naređeno djeci, znači i muškoj i ženskoj, da roditeljima čine dobročinstvo, a ovakvih šerijatskih tekstova je mnogo. Dok sa druge strane nema nekog argumenta u kojem se obaveza činjenja dobročinstva prema roditeljima ograničava samo na mušku djecu. Prema tome, nema sumnje da si ti obavezna da činiš dobročinstvo svojim roditeljima i da to nije stvar dozvole tvoga muža niti ti on to može i smije zabraniti, nego mu je čak obaveza da te pomaže u tome. Dobročinstvo prema roditeljima je vadžib pa ako bi muž zabranio ženi da čini dobročinstvo svojim roditeljima to bi značilo da joj zabranjuje ono što je vadžib a to njemu niukom slučaju nije dozvoljeno.

Međutim, postoji razlika između i sinova i kćeri u mogućnosti činjenja dobročinstva prema roditeljima. Sinovi obično budu bliže i pri ruci roditeljima, i oni kao muškarci posjeduju materijalnu mogućnost da ih više pomažu. Za razliku od kćerke koja je većinom udaljena od roditelja i nema materijalnu i finansijsku samostalnost, tj. nema svoj vlastiti imetak, kako bi činila dobročinstvo roditeljima u mjeri kako to mogu sinovi. Muž nije dužan da materijalno pomaže punca i punicu jer on ima svoje roditelje koje je dužan pomagati i izdržavati.

Takođe, tvoj odnos prema svekru i svekrvi ne ulazi u održavanje rodbinskih veza jer vaša veza je tazbinska a ne rodbinska. Ti treba da se prema njima lijepo odnosiš, da ih poštuješ, pomažeš koliko si u mogućnosti, ali oni nikako ne mogu da budu na stepenu tvojih roditelja. Isto tako tvoj odnos prema roditeljima treba biti prilagođen tvojoj životnoj situaciji pa kada si u mogućnosti posjetiš ih, nazoveš ih i fizički i materijalno ih pomogneš. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com