Zabranjeno je dosađivati ljudima čestim savjetima

Ehu Vail pripovijedao je: “Abdullah b. Mesud savjetovao je ljude svakog četvrtka, pa je neki čovjek sugerirao: ‘O Ehu Abdurrahmane, volio bih da nas savjetuješ svakog dana.’ On odgovori: ‘Ne želim to, mrsko mi je da vam dosadim; savjetujem vas s vremena na vrijeme, tako je i nas savjetovao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, iz bojazni da nam savjet ne dosadi.”‘

Ikrima je prenio da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao: “Savjetuj ljude jednom sedmično, ili dva, najviše tri puta, nemoj ljudima omraziti Kur’an; nipošto nemoj doći među ljude koji razgovaraju o nečemu pa ih prekidati savjetom, da im ne dosadiš, već slušaj i sačekaj da oni završe, pa ako od tebe iskreno zatraže savjet, posavjetuj ih; nipošto nemoj da se tvoja dova kojom moliš rimuje, dobro znam da ni Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ni ashabi nisu molili dovom koja se rimuje.”

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, Hatib el-Bagdadi u djelu El-Dzamiu Liahlakir-ravi ve adabis-samia, u poglavlju Pokuđeno je čovjeku omrazili nauku besprekidnim diktiranjem hadisa zapisao je: “Poželjno je da muhadis ne odulji s diktiranjem hadisa, već u tome treba biti umjeren, a sve iz bojazni da to ne dosadi onome ko sluša i da kod njega ne izazove antipatiju i lijenost kada je riječ o stjecanju znanja. El-Muberrid je rekao: ‘Ko odulji s pripovijedanjem hadisa, mnogo govoreći o toj znanosti, neka zna da je već takvo njegovo pripovijedanje postalo uzrokom dosade i nepažljivog slušanja. Bolje mu je ostaviti za drugi put ono što je htio reći nego da odjednom sve kaže, a učenici ga mrzovoljno i nepažljivo slušaju.’ Abdullah b. el-Mutezz rekao je: ‘Ima muhadisa koji umiju da čuju i slušaju, da spriječe dosadu kod učenika ne diktirajući mnogo, ali ako zatraže da još diktira, učini to. Ovi muhadisi znaju kada će stati i kada početi s diktiranjem, kako će pripovijedati i kako indirektno na nešto ukazati; oni znaju uljepšati stjecanje znanja i lijepim ponašanjem se okititi.”‘

Drugo, neosporna je konstatacija da slušaocu prije dosadi nego govorniku, i da takvo nešto duši može dosaditi kao što može dosaditi i tijelu. Zato je poželjno ljude odmoriti na prikladan način. U tome se od imama EzZuhrija prenosi sljedeće predanje: ”Neki je čovjek sjedio s Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, drugovima i stjecao znanje pred njima, pa kada bi vidio da je mnogo čuo i osjetio da mu je to teško zapamtiti, rekao bi: ‘Uši više ne prihvataju ono što čuju, a tijelo ima svoje prohtjeve, već kažite mi koji stih i nešto od sebe.'” Kada bi od imama Ez-Zuhrija zatražili da nastavi s pripovijedanjem hadisa rekao bi: “Pričajte nam kakve zanimljive zgode.”

Muhammed b. Abdulvehhab (jedan od prenosilaca gornjeg EzZuhrijevog predanja) to komentira ovako: “Ovo je slično slučaju ispaše deva: pase trnje, pa kiselo bilje, pa se ponovo poželi trnja. Zato je i Ez-Zuhri tražio da ljudi uz hadise pričaju zanimljive zgode, da ljudi otvore srca ponovnom slušanju hadisa.”

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf