Čovjek je oduvijek težio razumjeti prirodu, način na koji se on uklapa u shemu stvaranja, kao i samu svrhu života na ovoj planeti. Kroz vjekove i različite civilizacije, organizirana religija je uobličavala ljudski život i u velikoj mjeri mijenjala tok historije. Dok su se neke religije bazirale na pisanom tekstu, za kog su sljedbenici tih religija tvrdili da su božansko nadahnuće, neke druge religije su se bazirale samo na ljudsko iskustvo. Muslimani vjeruju da je Kur’an, osnovni izvor islama, u potpunosti božanskog porijekla. Muslimani, također, vjeruju da Kur’an sadrži upute cijelom čovječanstvu. Pošto se za kur’ansku poruku drži da je za sva vremena, ona mora biti uvijek svježa. Da li je Kur’an položio test vremena? U ovom odgovoru ću se potruditi pružiti kompletnu analizu islamskog ubjeđenja da je Kur’an u potpunosti božanskog porijekla, sa posebnim osvrtom na najnovija naučna otkrića.

Tokom ljudske historije je bilo preioda kada su čudesa ili ono što se smatralo čudesima, imala presudan utjecaj na ljudska shvaćanja i logiku. Naravno, najkraća definicija čuda bi bila da je to svaki događaj koji se desi izvan zakona prirode i za koji ljudi nemaju objašnjenje. Međutim, moramo biti jako oprezni kod prihvaćanja nekih “natprirodnih djela”. 1993. godine “Times of Indija” iz Mumbaja je objavio priču o “svetom čovjeku” Baba Pilotu, koji je tvrdio da je u velikom rezervoaru sa vodom proveo tri dana i tri noći, bez prestanka. Međutim, kada su reporteri htjeli analizirati dno rezervoara u kome je ovaj navodno izveo svoj “natprirodni” poduhvat, bilo im je zabranjeno provjeravati. On se branio kontrapitanjima: “A kako ćete provjeriti utrobu majke dok nosi dijete devet mjeseci?” – Očigledno, ovaj “sveti čovjek” je nešto krio! Njegova tvrdnja je najobičnija prevara koja ima za cilj privući pažnju javnosti. Naravno,
savremeni čovjek, koji bar malo teži racionalnom razmišljanju, nikada neće prihvatiti ovo “čudo”. Kada bi ovakva lažna čuda bila dokaz božanskog porijekla, mogli bismo sve poznate svjetske mađioničare i iluzioniste svrstati u “Božije glasnike” ili im dodijeliti neko božansko svojstvo. Ako se za neku knjigu tvrdi da je Božanskog porijekla, ona svojim sadržajem to mora potvrditi. Zbog takvog stava, ta knjiga uvijek mora biti spremna odgovoriti na zahtjeve ljudi u bilo kom vremenu i mjestu. Muslimani vjeruju da je Časni Kur’an Allahova posljednja Objava,
čudo nad čudima, objavljena cijelom čovječanstvu. Hajdemo zajedno potvrditi istinitost ovog vjerovanja.

KUR’ANSKI IZAZOV
Pisanje knjiga i pjesama u svim civilizacijama je bilo sredstvo izražavanja ljudskih osjećanja, razmišljanja i kreativnosti. Ljudska civilizacija pamti doba kad je poezija zauzimala prvo mjesto u interesiranjima ljudi, isto kao što danas nauka i tehnologija zauzimaju primarno mjesto u
interesiranjima i zanimanjima ljudi. Čak se i nemuslimanski mislioci slažu da je Kur’an
uspostavio najsavršenije standarde književnog izražavanja – Kur’an je najbolje arapsko literarno djelo. Kur’an izaziva ljude da napišu nešto slično:
“A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.” (Kur’an, sura: El-Bekare, ajeti 23-24.)

Kur’anski izazov ljudima je da naprave barem jednu suru sličnu kur’anskoj. Ovaj izazov se ponavlja na nekoliko mjesta u Kur’anu. Izazov da se napravi sura koja svojom ljepotom, skladnošću i dubinom značenja podsjeća na kur’ansku je ostao važeći, ali i neprevaziđen do današnjih dana. Savremeni čovjek nikada ne bi prihvatio knjigu koja, makar i na literarno savršen način, kaže da je svijet ravna ploča. To je zbog toga što mi živimo u vremenu kada su
ljudska logika, razum i nauka mjerilo svega. Malo ljudi bi prihvatilo Kur’an kao Božiju Objavu samo na osnovu njegovog nenadmašnog stila. Svaka knjiga za koju se tvrdi da je božanskog porijekla mora položiti test potvrđenih činjenica iz nauke i logike. Poznati fizičar i dobitnik Nobelove nagrade, Albert Ajnštajn je rekao: “Nauka bez vjere je ništavna, a vjera bez nauke je slijepa.”. Hajdemo sada zajedno odgovoriti na pitanje kompatibilnosti Kur’ana i savremene nauke. Kur’an nije naučna knjiga, on je knjiga znakova, ajeta. U Kur’anu ima preko šest hiljada ajeta, od čega njih preko hiljadu govori o čistoj nauci. Poznato je da se često dešava da nauka promijeni kurs. U ovom odgovoru ću koristiti samo one činjenice koje su nedvosmisleno dokazane u nauci, a ne hipoteze i pretpostavke koje još nisu potvrđene naučnim dokazima.

ASTRONOMIJA ; STVARANJE KOSMOSA (TEORIJA VELIKOG PRASKA)
Nastanak kosmosa astrofizičari objašnjavaju općeprihvaćenom teorijom, poznatom kao “Big Bang teorija”, odnosno “Teorija velikog praska”. Ova teorija se temelji na višedecenijskim posmatranjima i eksperimentalnim dokazima koje su zajedno izvodili astronomi i astrofizičari. Prema Teoriji velikog praska, čitav kosmos je u početku bio jedna jednistvena masa, tzv. “primarna nebula”. Zatim je nastupio Veliki prasak, koji je rezultirao formiranjem galaksija.
Galaksije su se kasnije podijelile na zvijezde, planete, itd. Porijeklo kosmosa je jedinstveno, a vjerovatnoća da se sve ovo desilo slučajno jednaka je nuli. Kur’an nam saopćava sljedeće u vezi sa nastankom kosmosa: “Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna
cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati ?” (Kur’an, sura: El-Enbija, ajet 30.)
Podudarnost između ovog kur’anskog ajeta i Teorije velikog praska je nevjerovatno uočljiva. Kako je moguće da knjiga koja se pojavila prije 1.400 godina u sred arapske pustinje sadrži ovako veliku naučnu istinu!?

POČETNA GASOVITA MASA PRIJE STVARANJA GALAKSIJA
Naučnici se slažu da je nebeska masa, prije stvaranja kosmosa, bila u obliku gasovite materije. Drugim riječima, prije kosmosa su postojali samo ogromni oblaci gasovite materije. Da bismo objasnili tu prvobitnu masu, riječ dim je podobnija od riječi gas ili magla. Kur’an u jednom ajetu ovo stanje kosmosa opisuje riječju duhan što znači dim: “Zatim se nebeskim visinama
uputio dok je nebo još dim bilo, pa njemu i Zemlji rekao: “Pojavite se milom ili silom!”- “Pojavljujemo se drage volje!”- odgovorili su.” (115 Kur’an, sura: Fussilet, ajet 11.)
Ovo stanje je prethodilo Velikom prasku. Za tu činjenicu nije znao niko prije poslanstva Muhammeda, s.a.v.s. Šta je izvor ovih informacija?

ZEMLJA IMA SFERIČAN OBliK
Nekada su ljudi vjerovali da je Zemlja ravna ploča. Vijekovima su se bojali putovati predaleko, iz straha da ne padnu sa ivice! Francis Drake je prvi čovjek koji je dokazao da je Zemlja okrugla, nakon što je proputovao Zemlju 1597. godine. Razmislite o sljedećem kur’anskom ajetu: “Kako ne vidiš da Allah uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, i da je potčinio Sunce i Mjesec-svako se kreće do roka određenog – i da Allah dobro zna ono što radite?” (Kur’an, sura: Lukman, ajet 29.)
Riječ “uvodi” koja se spominje u ajetu, označava spor i postepen prelazak noći u dan. Ovaj fenomen se može dogoditi jedino ako Zemlja ima oblik lopte! Da je Zemlja u obliku ploče, smjene dana i noći bi bile jako brze, a ne postepene. Sljedeći ajet, također, ukazuje na Zemljin loptasti oblik: “Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On noću zavija dan i danom zavija noć, On je Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog. On je Silni, On mnogo prašta (Kur’an, sura: Ez-Zumer, ajet 3.)

Arapska riječ, koja se koristi u ajetu, “kevere” znači “obavijati, namatati”, kao što se obmotava turban na glavi. Međusobno obavijanje dana i noći moguće je samo ako Zemlja ima oblik lopte. Planeta Zemlja nema čisto loptast oblik, već geo-sferičan – malo je spljoštena na polovima, a izdužena na ekvatoru. Sljedeći kur’anski ajet nam daje opis Zemljinog oblika: “Poslije toga je Zemlji dao oblik jajeta.” (Kur’an, sura: En-Nazi’at, ajet 30.)
Arapska riječ koja se koristi u ovom ajetu je “dehaha”, koja znači “nojevo jaje” *119
Oblik nojevog jajeta precizno upućuje na oblik Zemljine lopte. Kur’an je došao sa opisom
geo-sferične Zemlje još onda kad se vjerovalo da je Zemlja ravna ploča.

*119 U većini prijevoda značenja Kur’ana, citirani ajet je preveden “Poslije toga je Zemlju poravnao” što je, također, tačan prijevod. Ipak, navedena arapska riječ ima još i značenje nojevo jaje.

MJESEČEVA SVJETLOST JE REFLEKTIRANA SVJETLOST
Nekada se vjerovalo da Mjesec emitira sopstvenu svjetlost. Danas nam nauka kaže da je Mjesečeva svjetlost samo refleksija svjetlosti Sunca. Kur’an je ovu činjenicu spomenuo još prije više od 1400 godina: “Neka je uzvišen Onaj koji je na nebu sazviježđa stvorio i u njima dao svjetiljku i Mjesec koji sja.” (Kur’an, sura: El-Furkan, ajet 61.)
Arapski izraz za Sunce je “Šems”. Osim tog izraza, u Kur’anu se koriste još neki izrazi za Sunce, poput: “Siradž” – Svjetiljka, “Vehhadž” – Lampa užarena, ” Dija’ ” – Izvor svjetlosti. Sva tri izraza su u skladu sa Sunčevom prirodom, pošto je ono izvor svjetlosti koja se generira kroz hemijske procese unutar njega. Arapska riječ za Mjesec je “Kamer”. Osim te riječi, Mjesec se u Kur’anu opisuje i drugim riječima, poput: “Munir” – Tijelo koje svijetli (refiektiranom svjetlošću). Naravno, Kur’anski nazivi za Mjesec se perfektno uklapaju u njegovu prirodu, pošto Mjesec nema svoju svjetlost, već samo reflektira Sunčevu. Ni jednom se u Kur’anu Mjesec ne naziva “Siradž”, “Vehhadž” ili ” Dija’ “, niti se Sunce naziva “Nur” ili “Munir”. Sve ovo znači da Kur’an prepoznaje jasnu razliku između Sunčeve i Mjesečeve svjetlosti. Sljedeći ajeti ukazuju na prirodu svjetlosti sa Sunca i Mjeseca: “On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje. – Allah je to mudro stvorio. – On potanko izlaže dokaze ijudima koji razumiju.” (Kur’an, sura: Junus, ajet 5.)
“Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio, i na njima Mjesec svijetlim dao, a Sunce svjetiljkom učinio?” (Kur’an, sura: N uh, ajeti 15-16.) Časni Kur’an i savremena nauka se u potpunosti slažu u vezi razlike između Sunčeve i Mjesečeve svjetlosti.

SUNCE SE OKREĆE OKO SVOJE OSE
Vijekovima su evropski naučnici i mislioci smatrali da se Zemlja nalazi u centru univerzuma i da svako nebesko tijelo, uključujući i Sunce, kruži oko Zemlje. Na Zapadu je ovaj koncept preovladavao od vremena Ptolomeja, od drugog vijeka prije nove ere. 1512. godine, Nikolas Kopernikus je objavio Heliocentričnu teoriju o planetarnom kretanju, po kojoj je Sunce nepomično, nalazi se u centru kosmosa, a ostala nebeska tijela kruže oko njega. 1609. godine, njemački naučnik Johan Kepler je objavio knjigu “Astronomia Nova”. On je zaključio da planete, ne samo da se okreću oko Sunca nego se istovremeno okreću oko svoje ose. Pomoću ovog saznanja, evropskim naučnicima je bilo mnogo lakše objasniti određene mehanizme
u solarnom sistemu, uključujući i smjenu dana i noći. Nakon ovog otkrića je, ipak, ostalo vjerovanje da se Sunce ne okreće oko svoje ose, poput planeta. Dobro se sjećam da sam takve teorije nalazio u školskim udžbenicima, dok sam bio učenik. A sada, razmislite o sljedećem kur’anskom ajetu: “I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove.” (Kur’an, sura: El-Enbija, ajet 33.)
Arapska riječ koja se koristi u ovom ajetu je “jesbehun”, koja je izvedena od riječi “sebeha”. Ona se odnosi na posebno kretanje i stanje tijela koje je već u pokretu. Ako ovaj izraz upotrijebimo za čovjeka koji je na kopnu, to će značiti da on hoda ili trči po zemlji. Ako isti izraz upotrijebimo za čovjeka koji je u vodi, to neće značiti da on pluta, već da pliva. Međutim, kada izraz “jesbeha” koristimo za nebesko tijelo, poput Sunca, to neće značiti da se ono samo kreće
kroz kosmos, već da se rotira dok se kreće kroz kosmos. Danas ćete u svim školskim knjigama naći da se Sunce okreće oko svoje ose. Sunčeve rotacije se mogu dokazati savremenom opremom koje na radnom stolu projektiraju sliku Sunca, tako da onaj koji ispituje njegovo kretanje ne može biti zaslijepljen jakom Sunčevom svjetlošću. Proračunato je da Sunce napravi punu rotaciju za 25 dana, tj. okrene se oko svoje ose svakih 25 dana.
Sunce se kreće kroz kosmos brzinom od 240 km u sekundi. Da bi napravilo jedan krug oko Mliječnog Puta treba mu 200 miliona godina. Pogledajte šta kaže sljedeći kur’anski ajet: “Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’ noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.” (Kur’an, sura: Jasin, ajet 40.)
Ovaj ajet nam otkriva činjenicu koju je nauka tek nedavno potvrdila, tj. postojanje posebnih putanja za Sunce i Mjesec, kao i njihovo posebno, specifično kretanje kroz svemir.
U savremenoj atronomiji se došlo do preciznih podataka o fiksnoj Sunčevoj putanji, o kojoj Kur’an govori. Ta putanja je kod naučnika poznata kao “Solar Apex”. Sunce se sa svojim sistemom kreće prema sazviježđu “Herkules” (alpha Lyrae), čija je lokacija tačno poznata. Mjesec se okrene oko svoje ose u istom vremenskom periodu u kojem napravi krug oko Zemlje, tj. oko 29,5 dana. Ne možete ostati ravnodušni prema ovolikoj naučnoj preciznosti Časnog Kur’ana. Pitanje koje se javlja poslije svega navedenog je: Odakle potječu sve ove informacije kojima Kur’an raspolaže?

SUNCE ĆE SE UGASITI
Sunčeva svjetlost nastaje kao posljedica hemijskih reakcija na njegovoj površini, koje traju već pet milijardi godina. To će jednog dana prestati. Kada se Sunce bude potpuno ugasilo, to će značiti kraj života na Zemlji. Ukazujući na ograničen životni vijek Sunca, Kur’an kaže: “I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.” (Kur’an, sura: Jasin, ajet 38) Arapska riječ koja se koristi u ovom ajetu je “mustekarr”, što znači tačno određeno vrijeme ili mjesto. Pošto Kur’an govori da se Sunce kreće u određenim granicama, do određenog roka – znači da će mu doći kraj i da će se ugasiti.

MEĐUZVJEZDANA MATERIJA
Nekad se smatralo da se između organiziranih astronomskih sistema nalazi vakum. Kasnije su astrofizičari otkrili tragove materije u prostoru između zvijezda. Ta materija se zove plazma i sastavljena je od potpuno jonizovanog gasa koji sadrži isti broj slobodnih elektrona i
pozitivnih jona. Plazma se ponekada naziva četvrto stanje materije (pored poznatih – gasovito, tečno i čvrsto stanje). Kur’an upućuje na postojanje međuzvjezdane mase sljedećim ajetom:
“-Koji je za šest vremenskih razdobija nebesa i Zemiju i ono što je među njima stvorio, a onda cijelim svemirom zavladao; On je Milostivi i upitaj o Njemu onoga koji zna.” (Kur’an, sura: Furkan, ajet 59.) Bilo bi smiješno tvrditi da je bilo koji čovjek prije 1400 godina znao da postoji međuzvjezdana masa!

ŠIRENJE KOSMOSA
1925. godine, američki astronom Edvin Habl je dokazao, na osnovu posmatranja teleskopom, da se galaksije udaljavaju jedna od druge, što upućuje na zaključak da se univerzum širi. Širenje univerzuma je danas općeprihvaćena naučna činjenica. Isto nam govori i Kur’an kad nas obavještava o prirodi univerzuma: “Mi smo nebo moći Svojoj sazdali, a Mi, uistinu
proširujemo.” ( Kur’an, sura: Ez-Zarijat, ajet 47.) Ispravan prijevod arapske riječi “musiun” je “proširujemo” i upućuje na širenje kosmosa. Jedan od najvećih astronoma svih vremena, Stiven Hoking, u knjizi Kratka historija vremena, kaže: “Otkriće da se kosmos širi je jedno od najvećih naučnih dostignuća u 20. vijeku.”. Kur’an nas je obavijestio da se kosmos širi
još onda kad ljudi nisu znali ni kako napraviti teleskop! Neko će reći da nije čudo što Kur’an govori o činjenicama iz oblasti astronomije, pošto su Arapi bili napredni u toj oblasti. Da, to je istina. Arapi jesu bili jako napredni u oblasti astronomije. Međutim, ono što ljudi zaboravljaju
jeste da su Arapi postali dobri poznavaci astronomije nekoliko vijekova nakon objave Kur’ana! Moramo spomenuti da mnoge navedene naučne činjenice, poput porijekla univrzuma i Big Bang teorije, nisu bile poznate Arapima, čak ni onda kad su bili na vrhuncu naučnog razvoja. Zbog toga ne možete reći da su činjenice o astronomiji, koje su spomenute u Kur’anu, posljedica arapskog poznavanja astronomije. Međutim, možemo reći da su Arapi dostigli visok nivo razvoja astronomije zahvaljujući tome što Kur’an posvećuje veliku pažnju astronomskim činjenicama.

FIZIKA; ATOMI SU DJELJIVI
Nekada je dobro poznata Teorija atomizma bila široko prihvaćena. Ova teorija, u osnovi, potječe od učenja starogrčkog filozofa Demokrita, koji je živio prije 23 vijeka. Demokrit i svi koji su dolazili poslije njega su prihvatili teoriju da je atom najmanji djelić materije. Stari Arapi
su prihvatili to vjerovanje. Arapska riječ “zerreh” se najčešće upotrebljava kao izraz za atom.
Najnovija naučna otkrića pokazuju da je čak i atom djeljiv i da nije najmanji sastojak materije. Otkriće da se atom može dijeliti na sitnije dijelove se pojavilo tek u 20. vijeku. Prije 14 vijekova ovakvo shvaćanje bi bilo neobično čak i samim Arapima. Za njih je “zerre”h uvijek bio limit
ispod koga se više ne može ići. Međutim, sljedeći kur’anski ajet odbija prihvatiti takav limit: “A nevjernici govore: “Čas oživljenja nam neće doći!” Reci: “Hoće, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam doći.” -Njemu ne može ništa, nijedan atom na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi.” (Kur’an, sura: Saba, ajet 3.)
Ovaj ajet ukazuje na mudrost Sveznajućeg Allaha Koji
zna sve skriveno. Ovaj ajet ide dalje, pa ukazuje na Allahovo znanje o onome što je i manje od atoma. Time nam ovaj ajet otkriva da postoje čestice manje od atoma. To je otkriće koje je nauka otkrila tek krajem 20. vijeka.

HIDROLOGIJA; KRUŽENJE VODE U PRIRODI
Bernand Palisi je, 1580. godine, prvi objasnio koncept kruženja vode u prirodi, koji je ostao važeći i do danas. On je opisao kako voda isparava iz okeana, pa se zatim hladi i formira oblake. Poslije toga se oblaci pomeraju, kondenzuju i pretvaraju u kapi kiše. Voda od kišnice se sakuplja u jezera u rijeke, putuje do mora, odakle ponovo isparava, čime je ciklus zaokružen. U 7. vijeku prije nove ere, Tales je vjerovao da vjetar odnese dio vode sa površine mora, prema kopnu i tako pada kiša. Nekada ljudi nisu znali odakle vode porijeklo podzemne vode. Smatrali su da dio vode, pod utjecajem vjetrova, odlazi unutar kontinenata. Također, vjerovali su da se ta voda vraća nazad u okean tajnim putem, tj. “Velikim Abisom”. Ovaj tajni prolaz je vodio do okeana. Nazivao se još i “Tartanus”, još od vremena Platona. Čak je i Dekart, veliki mislilac iz 17. vijeka, zastupao ovo mišljenje. Sve do 19. vijeka Aristotelova teorija je bila i dalje najšire prihvaćena. Prema ovoj teoriji, voda se kondenzuje u velikim pećinama na velikim planinama i formira podvodne vode, od kojih potiču izvori. Međutim, danas je poznato da je za izvore odgovorna kišna voda koja prolazi kroz šupljine u tlu. Ova pojava je opisana u sljedećim kur’anskim ajetima: “Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu pa je u izvore u zemlji razvodi, a onda pomoću nje raznobojno bilje izvodi, zatim se ono suši i ti ga vidiš požutjela, i najzad ga skrši. To je, doista, pouka za one koji su pametni. (Kur’an, sura Ez-Zumer, ajet 21.)
“I jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju.”(Kur’an, sura: Er-Rum, ajet 24.)
“Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a kadri smo da je i odvedemo.”
(Kur’an, sura: El-Mu’minun, ajet 18.)
Ne postoji dokument koji je ovoliko star, a da daje ovako precizne informacije o kruženju vode u prirodi.

ISPARAVANJE
“I tako mi neba koje se vraća (kruži)”. (Kur’an, sura: Et-Tarik, ajet 11.)

VJETROVI OPLOĐAVAJU OBLAKE
“Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati.” (Kur’an, sura: El-Hidžr, ajet 22.)

Arapska riječ koja se koristi ovdje je “lewakih”, što je množina od “lakih”, a ova riječ od “lekaha” što znači “oploditi”. U ovom kontekstu, oploditi znači da vjetar gura oblake jedne prema drugima, pri čemu se pojačava kondenzacija, a samim tim se javljaju munje i kiša. Sličan opis nalazimo u sljedećim kur’anskim ajetima: “Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi – bljesak
munje Njegove gotovo da oduzme vid.” (Kur’an, sura: En-Nur, ajet 43.)
“Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune.” (Kur’an, sura: Er-Rum, ajet 48.)
Savremena saznanja iz oblasti hidrologije se potpuno poklapaju sa kur’anskim opisima koji govore ovoj temi.

Kruženje vode u prirodi se spominje još na nekoliko mjesta u Kur’anu: Sure: El-Enfal’, ajet 57; Er-Ra’d, ajet 17 ;El-Furkan; ajeti 48-49; Fatir, ajet 9; Ja-Sin, ajet 34; El-Džasije, ajet 5; Kaf, ajeti 9-11; El-Vaki’a, ajeti 68-70 i Mulk, ajet 30.

GEOLOGIJA; PLANINE SU KLINOVI
U geologiji je fenomen presavijanje tla činjenica koja je nedavno otkrivena. Sakupljanje i presavijanje zemljine kore je odgovorno za formiranje planina. Zemljina kora, na kojoj mi živimo je čvrsta i hladna, dok su dublji slojevi Zemlje vreli, tečni i nepristupačni za život. Poznato je da je fenomen sakupljanja kore povezan sa stabilnošću planina. Taj fenomen je odgovoran za kreiranje reljefa iz kojeg potiču planine. Geolozi nam kažu da je Zemljin prečnik oko 6.035 km, a da je kora na kojoj živimo jako tanka, od 2 do 35 km. Pošto je kora jako tanka, postoji velika mogućnost njenog pomeranja i potresa. Planine se ponašaju kao klinovi, tj. kao stabilizatori zemljine kore. U Kur’anu je dat precizan opis uloge planina: “Zar Zemlju posteljom nismo učinili, i planine klinovima.” (Kur’an, sura: En-Nebe’, ajeti 6-7.)
Riječ “evtad” koja se spominje u ajetu znači “klin” – poput klinova koji se koriste da se stabilizira šator. To znači da su planine produkt naboranja tla koji ide duboko u Zemlju. Knjiga “Zemlja” je jedna od osnovnih udžbenika geologije na mnogim svjetskim univerzitetima. Jedan od njenih autora je dr. Frank Press, koji je 12 godina bio predsjednik Američke Akademije Nauka i savjetnik za nauku bivšeg predsjednika SAD Džimija Kartera. U ovoj knjizi on opisuje planine kao klinaste objekte, a za planine koje vidimo kaže da su samo mali djelić cjeline čiji je korijen jako duboko ispod Zemljine kore. Također, dr. Press kaže da planine igraju veoma bitnu ulogu u stabiliziranju Zemljine kore. Časni Kur’an nas vrlo jasno obavještava o stabilizatorskoj funkciji planina: “Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali.” (Kur’an, sura: El-Enbija’, ajet 31.)
Kur’anski opisi planina se u potpunosti slažu sa najsavremenijim naučnim opisima funkcija planina.

PLANINE SU ČVRSTO FIKSIRANE
Zemljina površina je podijeljena na nekoliko ploča koje plutaju po djelimično tečnoj masi koja se zove “estenosfera”. Planine se javljaju na granicama između ploča. Zemljina kora je 5 km duboka na dnu okeana, oko 35 km na ravnim dijelovima kopna, a njena debljina na mjestima
gdje su planine je oko 80 km. Tlo je najstabilnije i najjače pričvršćeno na mjestima gdje su planine. U sljedećem ajetu, Kur’an upućuje na čvrstu fiksiranost planina: “I planine je nepomičnim učinio.” (Kur’an, sura: En-Naziat, ajet 32.)
Kur’anski opis planina se u potpunosti poklapa sa najnovijim naučnim saznanjima.

OKEANOLOGIJA; BARIJERA IZMEĐU SLANE l SLATKE VODE
“Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju.” (Kur’an, sura: Er-Rahman, ajeti 19-20)
Arapska riječ “berzeh” znači “barijera” ili “pregrada”. “Berzeh”, međutim, nije nikakva fizička, opipljiva pregrada. Arapska riječ “meredže” znači da se ove vode susreću, da se miješaju.
Raniji komentatori Kur’ana, mufessiri, nisu bili u stanju precizno objasniti dva suprotna stanja: dvije vode se dodiruju i miješaju, ali između njih je ipak pregrada. Savremena nauka nam otkriva da se na mjestima gdje se dodiruju dva mora nalazi pregrada. Ova pregrada razdvaja dva mora, tako da svako zadržava svoj salinitet, gustinu i temperaturu. ( “Principles of Oceanography”, Davis, str. 92-93 .)
Sada su okeanografi u boljoj poziciji protumačiti nam navedeni ajet.
Između dva mora postoji kosa nevidljiva pregrada kroz koju voda iz jednog mora prelazi u drugo more. Međutim, kada voda iz jednog mora pređe u drugo, gubi osobine i postaje homogenizovana sa drugom vodom. Na ovaj način, spomenuta pregrada služi kao homogenizaciona zona između dva mora. Ovaj fenomen se spominje i u sljedećem kur’anskom ajetu: “Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi.” (Kur’an, sura: En-Neml, ajet 61.)
Ovaj fenomen je vidljiv na mnogim mjestima, uključujući i pregradu između Mediteranskog mora i Atlantskog okeana, kod Gibraltara. Bijela traka se može jasno vidjeti kod Rta Pensilvanija, kao i na jugu Afrike, gdje se susreću Atlantski i Indijski okean. Međutim, kada Kur’an govori o miješanju slatke i slane vode, tada se spominje postojanje zabranjene zone razdvajanja: “On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio.” (Kur’an, sura: El-Furkan, ajet 53.)
Savremena naučna istraživanja pokazuju da je na mjestima gdje se susreću slatka i slana voda situacija nešto drugačija nego kad se sretnu dvije slane morske vode. Otkriveno je da u tim oblastima vladaju posebni uvjeti, u vezi sa gustinom i salinitetom vode. Naime, u ovim zonama predvajanja između slatke i slane vode, javljaju se potpuno jedinstvene okolnosti.*143
Ovaj fenomen se dešava na mnogim mjestima, uključujući Egipat, gdje se rijeka Nil uljeva
u Mediteransko more. Ovu naučnu činjenicu, koju Kur’an spominje potvrdio je i dr. William Hay, veoma poznat pomorski naučnik i profesor Geoloških Nauka na Univerzitetu države Kolorado, SAD.

TMINE MORSKIH DUBINA
Profesor Durga Rao je širom svijeta poznati ekspert pomorske geologije, bio je predavač na Univerzitetu “Kralj Abdul-Aziz” u Džiddi. Zamolili su ga da prokomentira sljedeći kur’anski ajet:
“Ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se pred okom ne vidi, – a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.” (144 Kur’an, sura: En-Nur, ajet: 40. )

*143 Oceanography, Gross, str. 242. Kao i Introductory Oceanography, Thurman, str. 300-301.

Profesor Durga Rao je tada odgovorio da nauka trenutno može potvrditi, uz pomoć savremene opreme, postojanje tmine u morskim dubinama. Ljudi nisu u stanju bez ikakve opreme boraviti na dubini od 30 metara. Spomenuti ajet se ne odnosi na bilo koje more, jer se tmine ne mogu akumulirati u svakom moru. Ovaj ajet se odnosi isključivo na vrlo duboka mora, kao što Kur’an kaže. Tmine koje se nižu po nivoima rezultat su dva faktora: ·,
l. Svjetlosni zrak se sastoji iz sedam boja, koje se mogu vidjeti kod duge. Ovih sedam boja su: ljubičasta (violet), modro-plava (indigo), plava (blue), zelena (green), žuta (yellow), narandžasta (orange) i crvena (red) – skraćeno VIBGYOR. Kada svjetlost udari u vodu, trpi prelamanje. U prvih 10 do 15 metara, voda upija crvenu boju. Zato, ako bi se ronilac povrijedio na dubini od 25 metara, ne bi bio u stanju vidjeti crvenu boju svoje krvi, jer crvena boja ne dopire do te dubine. Narandžasta boja se apsorbuje između 30 i 50 metara, žuta između 50 i 100, zelena
između 100 i 200, a plava, ljubičasta i indigo se apsorbuju na većoj dubini od 200 metara. Zbog spomenute postepene apsorpcije svjetlosti, kroz nivoe jedne iznad drugih, okean progresivno postaje sve mračniji, tj. tmine se dešavaju kroz različite slojeve svjetlosti. Na dubini od 1 .000 metara i niže, vlada potpuna tama. (Oceans, Elder and Pernetta, str. 27)

2. Dio sunčevih zraka apsorbuju oblaci, pa zbog toga ispod oblaka nastaje prvi sloj tame. Kada svjetlost stigne do površine mora, dio njih se odbija, što se može zaključiti po blještavom sjaju koji dolazi sa površine vode. Zbog tog djelimičnog odbijanja svjetlosti, ispod površine mora
nastaje drugi sloj tame. Svjetlost koju površina vode ne odbije ulazi u vodu. Okean možemo grubo podijeliti na dva dijela: gornji (osvijetljeni i topli dio) i donji (mračni i hladni dio). Gornji dio je od dubljeg dijela mora odvojen svjetlosnim nivoima. Ti unutrašnji nivoi pokrivaju mračne dubine okeana, zato što je voda u tim dubinama gušća od vode na površini. Tama počinje ispod unutrašnjih valova, gdje se čak ni ribe koje tamo žive ne mogu vidjeti, osim ako proizvode svoju sopstvenu svjetlost. Kur’an ovo jasno opisuje: “Kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci.” Drugim riječima, postoji nekoliko slojeva, valova, uključujući i one na površini mora, kao što kaže kur’anski ajet: “Iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih.” Spomenute tmine nastaju zbog pregrada koje odbijaju dio po dio svjetlosti ili jednu po jednu boju. Profesor Durga Rao zaključio je riječima: “Prije 1400 godina ni jedan čovjek nije mogao objasniti spomenute stvari sa toliko preciznosti! Ove informacije moraju potjecati iznekog superprirodnog izvora. “On od vode stvara !jude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve.” (Kur’an, sura: El-Furkan, ajet 54.) Da li je moguće da je neko prije 14 vijekova nasumice pogodio da su ljudi stvoreni od vode? Da li je moguće da ta pretpostavka dođe od čovjeka koji je živio u pustinjskoj oblasti, gdje uvijek vlada nestašica vode!?

BOTANIKA; BILJKE IMAJU MUŠKI l ŽENSKI SPOL
Nekada ljudi nisu znali da se čak i biljke dijele na muški i ženski spol. Savremena botanika nas uči da svaka biljka pripada ili muškom ili ženskom spolu. Čak i biljke koje
nemaju spol – imaju razdvojene muške i ženske elemente. “On je za vas Zemlju posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu!’- Samo Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno.” (Kur’an, sura: Ta-Ha, ajet 53.)

VOĆKE IMAJU MUŠKI l ŽENSKI SPOL
“On je Zemlju ravnom učinio i na njoj nepomične planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muško i žensko, dao; On dan zastire noću. To su doista dokazi ljudima koji razmišljaju.” (Kur’an, sura: Er-Ra’d, ajet 3.)
Voćke su krajnji proizvod reprodukcije naprednijih biljaka. Nastanku voćke prethodi razvijanje cvijeta, koje ima muški i ženski spolni organ. Kada polen uđe u cvijet, nastaje voćka koja opet u sebi razvija sjeme. Zbog toga kažemo da svaka voćka ima obilježja muškog i ženskog pola – to je činjenica koju je Kur’an spomenuo još prije 1400 godina. Kod pojedinih vrsta, voćke nastaju iz neoplođenog cvijeta, poput banane i pomorandže. Međutim, sve ove biljke, ipak, u sebi nose različita obilježja muškog i ženskog spola.

SVE JE STVORENO U PAROVIMA
“I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili” (Kur’an, sura Ez-Zarijat, ajet 49.)
Ovaj ajet se odnosi na sve stvoreno na Zemlji. Osim ljudi, životinja, biljaka i voćki ovaj ajet se može odnositi, primjera radi, na elektricitet, u kome se atomi sastoje od pozitivno i negativno naelektrisanih elektrona i protona. Tu spada još mnogo stvari. “Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju” (Kur’an, sura: Jasin, ajet 36.)
Ovdje Kur’an govori da je baš sve stvoreno u parovima. Tu svakako spadaju i stvari koje ljudi još nisu otkrili, ali će ih otkriti u budućnosti.

ZOOLOGIJA; ŽIVOTINJE ŽIVE U ZAJEDNICAMA
“Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupit će se poslije pred Gospodarom svojim.” (Kur’an, sura: El-En’am, ajet 38.)
Istraživanja su pokazala da životinje – ptice, sisari i druge, žive u zajednicama, kao što ljudi žive u zajednicama: organiziraju se, žive i rade zajedno.

LET PTICA
“Zar oni ne vide kako ptice u prostranstvu nebeskom bez muke lete, njih samo Allah drži. To su, zaista, dokazi ljudima koji budu vjerovali.” (Kur’an, sura: En-Nahl, ajet 79.)
Još jedan kur’anski ajet, također, govori o pticama: “Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako raširenih krila lete, a i skupljaju ih? Smo ih Milostivi drži; On zaista, sve dobro vidi.” (Kur’an, sura: El-Mulk, ajet 19.) Arapska riječ “emseke” znači “držati nečije ruke”, “pridržavati”, “dati oslonac nekome”, što ukazuje na to da Allah Svojom moći drži ptice u vazduhu. Ovi ajeti naglašavaju ekstremnu zavisnost ptica od Božijih zakona. Savremena naučna istraživanja su pokazala stepen perfekcije kod kretanja i ponašanja nekih vrsta ptica. Jedino postojanje migracionog programa u genetskom kodu ptica može objasniti duga i komplicirana putovanja koja mlade ptice selice, bez ikakvih problema i zabuna i bez određenih vidljivih putokaza sprovode u djelo svake godine. Također, vraćaju se u svoj zavičaj, bez greške, u tačno određeno vrijeme. Profesor Hamburger, u knjizi “Snaga i fragilnost”, navodi primjer ptice mutton bird koja živi u oblasti Pacifika i koja, prilikom svog putovanja, pređe put od 24.000 km u obliku osmice. Njeno putovanje traje 6 mjeseci, a na mjesto polaska stiže sa zakašnjenjem od najviše jedne nedjelje. U mozgu ove ptice mora biti usađen program koji je vodi kroz ovo kompleksno putovanje. Bez sumnje, ove ptice su isprogramirane. Zašto ne razmislimo – ko je njihov Programer?

PČELA l NJENE POSEBNOSTI
Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: ‘Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!’ Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ijudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišijaju.” (Kur’an, sura: En-Nahl, ajeti 68-69.)
Profesor Von Frisch je dobio Nobelovu nagradu 1973. godine za istraživanja ponašanja i komuniciranja pčela. Nakon što otkrije neku novu bašču ili cvijet, pčela se vraća svom pčelinjaku i drugim pčelama objasni tačnu lokaciju cvijeta kojeg je našla. Ta komunikacija se nazive pčelinji ples. Značenje ovih pokreta, koji označavaju način komuniciranja između pčela radilica, otkriveno je pomoću fotografiranja pčela i drugim savremenim naučnim metodama.
Kur’an spominje, u navedenim ajetima, kako pčela svojim vještinama ide stazama Gospodara poslušno. Također, u navedenim ajetima se navodi da je pčela koja napušta košnicu u potrazi za hranom ženskog spola: “Kuli, fesluki!” Drugim riječima, radnici i vojnici pčelinjeg svijeta su ženke! U Šeksiporovoj drami Henri IV neki od likova govore o pčelama i navode pčele vojnike kako odlaze svom kralju. Tako su ljudi mislili u Šekspirovo vrijeme. Oni su mislili da su radilice, ustvari, radnici, da su muškog spola i da su odgovorni svom kralju, koji je, također, muškog spola. Naravno, ovo razmišljanje je pogrešno. Radilice su ženskog roda i odgovorne su svojoj kraljici, a ne kralju! To je uspjela otkriti tek savremena nauka.

PAUKOVA MREŽA – NAJSLABIJA KUĆA
“Oni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slični su pauku koji sebi isplete kuću, a najslabija je kuća, uistinu, paukova kuća, neka znaju!” (Kur’an, sura: El-Ankebut, ajet 41.)
Osim fizičkog opisa paukove mreže, kao slabe i krhke, Kur’an ukazuje na slabo stanje i međusobne odnose u paukovoj porodici: vrlo često se dešava da ženka ubije mužjaka!
Slabost međusobnih odnose se tiče onih koji zaštitnike za ovaj i Budući svijet traže kod drugog, mimo Allaha.

NAČIN ŽIVOTA l KOMUNIKACIJA MRAVA
Uzvišeni Allah kaže u Časnom Kur’anu: “I skupiše se Sulejmanu vojske njegove, džinnovi i ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni, i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: “O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijetite!” (Kur’an, sura: En-Neml, ajeti 17-18. )
U prošlosti su se mnogi ljudi rugali Kur’anu, govoreći da je to Knjiga koja nam priča bajke o mravima koji komuniciraju i međusobno razmjenjuju informacije. Međutim, u novije vrijeme, savremena istraživanja su donijela neke informacije o životu mrava koje ranije nismo znali. Istraživanja su pokazala da od svih životinja, najsličnije društveno uređenje i životni stil čovjeku imaju mravi. To se vidi iz sljedećih činjenica:
1. Mravi svoje mrtve zakopavaju na isti način kao ljudi.
2. Mravi imaju jasnu podjelu dužnosti: imaju nadzornike, radnike, šefove, vojnike.
3. S vremena na vrijeme, nađu se da malo porazgovaraju.
4. Imaju napredne metode međusobne komunikacije.
5. Imaju određena mjesta, pijace, gdje razmjenjuju dobra.
6. Pred zimu skladište žito. Kada žito počne klijati, posijeku izdanke, kao da znaju da će, ako puste da izrastu, žito istruliti! Ako se žito okvasi od kiša, mravi ga iznose na sunce da se osuši, pa kad se osuši vraćaju ga nazad – kao da znaju da će povećana vlažnost pospiješiti klijanje, a time i truljenje žita!

MEDICINA; MED – LIJEK ZA ČOVJEKA
Pčela sakuplja sokove sa raznih cvjetova i voćki i zatim se u njihovim tijelima pravi med, koga one kasnije odlažu i skladište u voštanim ćelijama. Ljudi dugo nisu znali da med nastaje u pčelinjim utrobama, a Kur’an je to spomenuo još prije 14 vijekova u sljedećem ajetu: “Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.” (Kur’an, sura: En-Nahi, ajet 69.)
Danas smo svjesni ljekovitih svojstava meda. Rusi su u Drugom svjetskom ratu koristili med prilikom previjanja rana. Rana bi zacijelila, a tkivo ostajalo svježe, bez većih tragova posjekotine. Zbog gustine meda, ni jedna se gljivica ili bakterija nije mogla razviti u rani. Dramatična poboljšanja su bila vidljiva kod bolesnika od 22. neizlječive i Alhajmerove bolesti, u engleskim bolnicama, koje je vodila sestra Carole, medicinska sestra, koja je u tretmanima koristila propolis, supstancu koju proizvode pčele da bi svoje košnice zaštitile od bakterija! Osoba koja pati od alergije na neku biljku treba uzimati med na bazi dotične biljke, da bi tijelo postepeno razvijalo imunitet na nju. Med je, također, bogat fruktozom i vitaminom K. Kur’anske informacije o medu, njegovom porijeklu i svojstvima su naučno mogle biti potvrđene mnogo vijekova nakon objavljivanja Kur’ana.

FIZIOLOGIJA; CIRKULACIJA KRVI l MLIJEKO
Šest stotina godina nakon objavljivanja Kur’ana, muslimanski naučnik, Ibn Nafis je objasnio cirkulaciju krvi, a hiljadu godina nakon objave Kur’ana, Vilijam Harvi je ovo objašnjenje prenio zapadnom svijetu. Ranije je bilo poznato da su crijeva digestivnog trakta zadužena za preradu hrane. Međutim, kur’anski ajet ih povezuje sa stvaranjem mlijeka. Da bismo mogli razumjeti taj kur’anski ajet, moramo znati najprije da hemijske reakcije počinju u crijevima, pa odatle supstance ekstraktovane iz hrane dospijevaju u krv, kroz kompleksne procese. Krv te supstance prenosi do svih organa u tijelu, uključujući mliječne žlijezde, zadužene za proizvodnju mlijeka. Prostije rečeno, hranljive supstance dospijevaju u zidove tankog crijeva,
odakle ih krv preuzima i prenosi do organa. Ovaj fiziološki aspekt moramo dobro razumjeti da bismo shvatili sljedeće kur’anske ajete: “Vi imate pouku i u stoci: ‘Mi vam dajemo da iz utroba
njenih mlijeko čisto pijete, koje nastaje od grizina u buragu i od krvi – ukusno onima koji ga piju.” (Kur’an, sura: En-Nahl, ajet 66.)
“I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono što se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite.” (Kur’an, sura: El-Mu’minun, ajet 21.)
Opis proizvodnje mlijeka kod stoke, koji nam daje knjiga stara preko 1400 godina, u potpunosti se slaže sa najnovijim saznanjima iz oblasti fiziologije.

EMBRIOLOGIJA; MUSLIMANI TRAŽE ODGOVORE
Jedna grupa muslimanskih učenjaka, pod rukovodstvom poznatog šejha Abdul-Medžida Ez-Zindanija, je sakupila sve informacije iz Kur’ana koji se tiču embriologije i drugih nauka, kao i iz autentičnog hadisa, i zatim ih prevela na engleski jezik. Povodili su se za kur’anskim ajetom: “Zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!” (Kur’an, sura: El-Enbija, ajet 7.)
Sve informacije iz Kur’ana i vjerodostojnog hadisa su prikupljene, prevedene na engleski jezik, a zatim su predočene profesoru Keit Muru, profesoru embriologije i šefu Odjeljka za anatomiju, na Univerzitetu u Torontu u Kanadi. Danas on važi za jednog od najvećih autoriteta u polju embriologije. Od njega je zatraženo da prokomentira materijal koji su mu predočili. Nakon pažljivog analiziranja, prof.Mur je rekao da su informacije o embriologiji date u Kur’anu i vjerodostojnom hadisu savršeno podudarni sa najnovijim otkrićima iz oblasti embriologije, te da se ne kose sa njima ni na koji način. Dodao je da postoji nekoliko ajeta o kojima još ne može ništa reći – ni da su tačni niti da nisu, jer ni on sam nije došao do sličnih informacija, pa ih mora provjeriti. U vezi tih informacija još nije postojao ni jedan naučni tekst niti studija.
Jedan od tih ajeta je sljedeći: “Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka
od zakvačka! (Kur’an, sura: Alek, ajeti 1-2.)
Arapska riječ “alek”, osim što može značiti ugrušak, također ima značenje nečega što se zakači – poput pijavice. Dr. Keit Mur nije imao saznanja o tome da li se embrion u početnom stadijumu ponaša i izgleda kao pijavica. Da bi to provjerio, počeo je proučavati rane stadijume
razvoja embriona pomoću vrlo moćnog mikroskopa, a dobijene slike je upoređivao se dijagramom pijavice. Bio je zaprepašćen tolikom sličnošću! Na taj način je saznao nove
činjenice, na koje su ga podstakle informacije iz Kur’ana. Dr. Keit Mur je odgovorio na oko osamdeset pitanja koja se tiču podataka o embrionu spomenutih u Kur’anu i Hadisu. Svaka informacija data u Kur’anu i Hadisu se u potpunosti slaže sa najnovijim naučnim saznanjima. Prof.Mur je rekao: “Da ste mi sva ova pitanja postavili prije samo 30 godina, ne bih vam uz naučne dokaze mogao odgovoriti ni na polovinu pitanja.”. Na Sedmoj Medicinskoj Konferenciji u Dammamu, u Saudijskoj Arabiji, 1981. godine, dr.Mur je rekao: “Velika mi je čast što sam učestvovao u analiziranju kur’anskih ajeta koji govore o razvoju čovjeka. Sada mi je jasno da su ove informacije Muhammedu morale doći od Boga, Allaha, jer skoro sve spomenute informacije su mogle biti potvrđene jedino mnogo vijekova kasnije! To je meni dovoljan
dokaz da je Muhammed bio Božiji Poslanik!”. Dr.Mur je još ranije napisao knjigu Razvoj čovjeka. Nakon saznanja novih informacija iz Kur’ana, napisao je treće, dopunjeno, izdanje iste knjige. Te godine je njegova knjiga dobila nagradu za najbolju medicinsku knjigu jednog autora. Knjiga je prevedena na nekoliko svjetskih jezika, a i koristi se kao udžbenik na prvoj godini studija embriologije. Dr. Džo Leig Simpson, načelnik Akušerskog i ginekološkog odjeljenja na medicinskom fakultetu Bajlor, u Hjustonu, SAD, je izjavio: “Ovi hadisi, Muhammedove izreke, nisu mogle biti analizirane sa stanovišta nauke u 7. vijeku! Ne samo da religija (islam) i nauka nisu u konfliktu već se pokazalo da religija (islam) može predvoditi
nauku nekim svojim tradicionalnim tekstovima. U Kur’­anu postoje informacije koje su dokazane mnogo vijekova kasnije, dokazujući da je Kur’an Božija knjiga.”.

TEČNOST KOJA PROTIČE IZMEĐU KIČME l GRUDNOG KOŠA
“Nek čovjek pogleda od čeka je stvoren! Stvoren je od tekućine koja se izbaci, koja između kičme i grudi izlazi.” (Kur’an, sura: Et-Tarik, ajeti 5-7)
U embriološkom stadijumu razvoja, spolni organi muškarca i žene se počinju razvijati blizu kičme, između kičmenog stuba i jedanaestog i dvanaestog para rebara. Kasnije se oni pomjeraju: ženski reproduktivni organ se zaustavlja kod karlice, dok se muške spolne žlijezde spuštaju sve do rođenja, dok ne dospiju do mošnica. Međutim, čak i kasnije, nakon rođenja, ovi organi dobijaju nervne i hranljive potrepštine od trbušne aorte, koja se nalazi između kičmenog stuba i grudnog koša. Limfatična drenaža se, također, vraća u spomenuti predio.

NUTFA – MALA KOLIČINA TEČNOSTI
Časni Kur’an, čak jedanaest puta, ponavlja da se ljudi stvaraju od “nutfe”, što znači – “najmanji sastojak tečnosti”, odnosno kap tečnosti koja ostaje nakon pražnjenja posude. To se spominje na nekoliko mjesta u Kur’anu, kao na primjer u suri El-Furkan, 5. ajet i u suri El-Mu’minun, 13.
ajet. Nauka nam danas potvrđuje da je samo jedan spermatozoid, od oko tri miliona, potreban da se oplodi jajna ćelija. To znači da je samo 0.000003% tečnosti koja se izbaci potrebna za oplođavanje.

SULALA – SUŠTINA TEČNOSTI
“A potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine.” (Kur’an, sura: Sedžda, ajet 8.)
Arapska riječ “sulala” znači – bit, suština, najbolji dio neke cjeline. Danas znamo da samo jedan spermatozoid oplođuje jajnu ćeliju, od nekoliko miliona koje proizvede muškarac. Taj jedan spermatozoid se u Kur’anu naziva SULALA.

NUTFETUN EMŠADŽ – POMIJEŠANA TEČNOST
“Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi.” (Kur’an, sura: El-lnsan, ajet 2.)
Arapski izraz “nutfetun emšadž” znači “pomiješane tečnosti”, “tečna smjesa”. Prema nekim komentatorima Kur’ana, tečna smjesa ukazuje na pomiješanu mušku i žensku spolnu
tečnost. Također, ovaj izraz može ukazivati i na mušku spolnu tečnost, koja se sastoji iz nekoliko sastojaka. Dakle, “nutfetun emšadž” znači najmanja količina muške i ženske spolne tečnosti (tj. ćelija) koje su okružene određenom tečnošću.

ODREĐIVANJE SPOLA DJETETA
Spol djeteta zavisi od muške spolne ćelije, a ne od ženske. Spol djeteta, bez obzira da li je muško ili žensko, zavisi od toga da li će 23. par hromozoma biti XX ili XY. Spol se određuje na samom početku, prilikom spajanja muške i ženske spolne ćelije. Ako spermatozoid nosi hromozom X, dijete će biti žensko, a ako nosi hromozom Y, dijete će biti muško.
“I da On par, muško i žensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci.” (Kur’an, sura: En-Nedžm, ajeti 45-46.)
Arapska riječ “nutfa” znači – najmanji sastavni element, a “tumna” – koja se izbacuje. Zato “nutfa” znači “spermatozoid” – jer se spermatozoidi izbacuju. Časni Kur’an kaže: “Zar
nije bio kap sjemena koja se ubaci, zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega onda dvije vrste, muškarca i ženu, stvori.” (Kur’an, sura: El-Kijame, ajeti 37-39.)
Ovdje se, opet, navodi da je onaj dio koji se izbaci (muška sjemena tečnost) odgovoran za spol djeteta. Kod nas u Indiji, svekrve krive snahe ako im rode žensko unuče, jer preferiraju mušku djecu. Kad bi one samo znale da je muškarac odgovoran za spol djeteta! Ako nekog hoće okriviti – neka okrive svoje sinove, jer su Kur’an i savremena nauka na stanovištu da muška sjemena tečnost određuje spol djeteta!

FETUS JE ZAŠTIĆEN U TRI TMINE
Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: “On vas od jednog čovjeka stvara – a od njega je drugu njegovu stvorio – i On vam je dao osam vrsta stoke; On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete?”
Prema profesoru Kejtu Muru, ove tri tmine o kojima Kur’an govori su:
1) prednji abdomenski zid kod majke;
2) materična pregrada;
3) amnionska membrana.

FAZE RAZVOJA EMBRIONA
“Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena zakvačkom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, – pa neka je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj!”
U ovom ajetu nam Allah saopćava da On stvara čovjeka od male količine tečnosti koja je postavljena na sigurno mjesto, dobro pričvršćena, kako stoji u izrazu “kararin mekin”. Materica je dobro zaštićena leđnim mišićima, a embrion je dodatno zaštićen vodenjakom koji sadrži amniotičku tečnost. Zato kažemo da je fetus pričvršćen za dobro čuvano mjesto. Ova mala količina tečnosti, “nutfa”, kasnije prerasta u “alek”, tj. nešto što liči na pijavicu, nešto što se zakači. Oba značenja su potpuno prihvatljiva, zato što se fetus u ranom periodu razvoja zakači za matericu, ima oblik pijavice i uzima hranljive sastojke iz majčinog tijela, kroz placentu, poput pijavice koja se zakači za ljudsko tijelo. Treće značenje riječi “alek” je – ugrušak, gruda mesa. Tokom ovog stadijuma, u trećoj i četvrtoj nedjelji trudnoće, krv se zgruša, pa embrion ima oblik ugruška, ali i oblik pijavice. Uporedite sada ove informacije sa ljudskim pokušajima da saznaju istinu: Ham i Leuvenhok su bili prvi naučnici koji su posmatrali spermatozoid pomoću mikroskopa 1677. godine. Zaključili su da je spermatozoid minijaturno ljudsko biće koje se dalje razvija u materici. Ovo mišljenje je poznato kao “Teorija perforacije”. Međutim, kada su neki naučnici, poput De Grafa i drugih, vidjeli da je ženska spolna ćelija veća od muške, počeli su tvrditi da je ona, u stvari, minijaturno ljudsko biće! Kasnije, u 18. vijeku, Maupertius je došao sa teorijom koja objašnjava učešće i muškarca i žene u začeću djeteta.
“Alek” prelazi u “mudgu”, tj. nešto što može žvakati, ima naznake zuba, a može značiti i nešto malo što se može staviti u usta – poput žvakaće gume. Oba značenja su naučno potpuno ispravna. Prof. Keit Mur je uzeo žvakaću gumu, napravio je u obliku fetusa u ranom stadijumu razvoja, stavio je u usta i počeo žvakati, da bi napravio mudgu. Dobijeni oblik je uporedio sa fotografijama fetusa u ranoj fazi. Otisci zuba su podsjećali na obilježja početnog razvoja
kičmenog stuba. Kasnije, “mudga” prelazi u “izam” – kosti. Nakon toga, kosti se oblažu mesom (lahm). Poslije toga, Allah od toga stvara novo biće. Profesor Maršal Džonson, jedan od vodećih američkih naučnika, načelnik Odjeljenja za anatomiju i direktor Instituta Danijel, pri bolnici Tomas Džeferson u Filadelfiji je bio zamoljen prokomentirati kur’anske ajete koji
govore o embriologiji. Prvo što je rekao jeste da ovo što Kur’an govori o fazama razvoja embriona nikako ne može biti slučajnost – već je vjerovatno da je Muhammed imao snažan mikroskop. Kada su ga podsjetili da je Kur’an objavljen prije 14 vijekova, a da je mikroskop napravljen mnogo vijekova kasnije, prof. Džonson se glasno nasmijao i dodao da taj prvi napravljen mikroskop nije mogao uvećati sliku ni 10 puta, a i slika koju je davao je bila nejasna. Kasnije je izjavio: “Ne vidim nikakav konflikt prema shvaćanju da je božanska intervencija bila umiješana u Muhammedovo recitiranje Kur’ana.”. Doktor Mur smatra da je sadašnja klasifikacija faza razvoja embriona, koja je prihvaćena širom svijeta, teško razumljiva, jer faze ređa numeričkim redoslijedom: faza 1, faza 2, faza 3. S druge strane, kur’anska klasifikacija je bazirana na razumljivim opisima lahko prepoznatljivih formi kroz koje embrion prolazi. Ovi opisi se tiču različitih faza, a naučno su potpuno prihvatljivi i razumljiviji. Faze razvoja embriona su opisane i u sljedećim kur’anskim ajetima: “Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci, zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega onda dvije vrste, muškarca i ženu, stvori.” (Kur’an, sura: El-Kijame, ajeti 37-39.)
“O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, koji te je stvorio – paučinio da si skladan i da si uspravan i kakav je htio lik ti dao?” (Kur’an, sura: El-Infitar, ajeti 7-9.)

DJELIMIČNO FORMIRAN l DJELIMIČNO NEFORMIRAN EMBRION
Ako bismo u fazi “mudga” zavirili u embrion, vidjeli bismo da su neki organi već formirani, a da ostali još nisu. Prema prof. Džonsonu, ako bismo govorili o embrionu kao o nečemu već formiranom, to bi se odnosilo samo na one već oformljene dijelove, a ako bismo o embrionu govorili kao o nečemu što još nije kompletno formirano, onda bi se to odnosilo samo na one dijelove koji još nisu formirani. Kako ćemo nazvati embrion: kompletno ili nepotpuno
formiran oblik? Nema boljeg opisa od onog sa kojim je došao Časni Kur’an u sljedećem ajetu:
“Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od zakvačka, zatim od grude mesa, formirane i neformirane, pa vam pokažemo moć Našu!” (Kur’an, sura: El-Hadždž, ajet 5.)
Nauka nam danas kaže da su u toj fazi embriona neke ćelije diferencirane, dok druge još nisu – neki organi su formirani dok drugi još nisu.

ČULA SLUHA I VIDA
Prvo čulo koje se formira kod embriona jeste čulo sluha. Fetus, već nakon 24. nedjelje, može čuti zvuke. Nakon njega, oko 28. nedjelje, formira se čulo vida, kada fetusova mrežnjača postaje osjetljiva na svjetlost. Kur’an to ovako objašnjava:
“On vam i sluh i vid i pameti daje.” (Kur’an, sura: Es-Sedžda, ajet 9.)
“Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi.” (171 Kur’an, sura: El-lnsan, ajet 2.)
“On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaijujete!” (Kur’an, sura: El-Mu’minun, ajet 78)
U svim ovim ajetima, najprije se spominje stvaranje čula sluha, a nakon njega čulo vida. Taj opis je u poptunom skladu sa savremenom naukom.

OPĆE NAUČNE TEME; OTISCI PRSTIJU
Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: “Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo.” (Kur’an, sura: El-Kijame, ajeti 3-4.)
Nevjernici su postavljali pitanja – kako će Allah oži­vjeti mrtve, kad kosti istrunu u Zemlji, i kako će svaka osoba biti identificirana na Sudnjem danu? Uzvišeni Allah im odgovara da On ne samo da može sakupiti njihove kosti već im može vratiti u savršenom redu jagodice prstiju.
Zašto Kur’an, govoreći o ponovnom stvaranju svake individue ponaosob, na posebnom mjestu spominje otiske prstiju? Godine 1880. otisci prstiju su postali dio naučne metode identificiranja svake osobe, nakon istraživanja koje je vršio Francis Golt. Ne postoje ni dvije osobe na svijetu sa istim otiscima prstiju, čak ni identični blizanci. Zato policija širom svijeta koristi otiske prstiju kao metodu otkrivanja kriminalaca. Ko je prije 14 vijekova mogao znati za posebnost otisaka prstiju? Zasigurno, to je mogao znati samo Uzvišeni Stvoritelj!

RECEPTORI ZA BOL U KOŽI
Nekada se mislilo da su čula dodira i bola smještena samo u mozgu. Međutim, skorašnja istraživanja pokazuju da u koži postoje receptori za bol, bez kojih ni jedna osoba ne bi mogla osjetiti bol. Kada doktor pregledava pacijenta koji je imao opekotine, najprije mu pomoću igle utvrđuje stepen opekotina. Ako pacijent osjeća bol, ljekar je sretan, jer su opekotine površne i receptori bola nisu oštećeni. Međutim, ako pacijent više ne osjeća bol, onda se radi o dubokim opekotinama i receptori bola su uništeni. Kur’an daje jasnu naznaku postojanja receptora u koži, sljedećim ajetom: “One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; kad im se kože ispeku, zamjenit ćemo ih drugim kožama da osjete pravu patnju. Allah je, zaista
silan i mudar.”(Kur’an, sura: En-Nisa’, ajet 56.)
Profesor Tagatat Tejasen, načelnik Odjeljenja za anatomiju na Univerzitetu Čiang Mai, u Tajlandu, je veliki dio svojih istraživanja posvetio receptorima za bol. U početku, nije mogao vjerovati da Kur’an zaista govori o tome prije 1400 godina. Kasnije je provjerio prijevod značenja navedenog kur’anskog ajeta i bio je toliko impresioniran ovolikom naučnom preciznošću Kur’ana, da je na 8. medicinskoj konferenciji u Rijadu, na temu naučnih dokaza u
Kur’anu i sunnetu, javno izgovorio pred svima: LA ILAHE ILLALLAH, MUHAMMEDUN
RESULULLAH! Nema božanstva osim Allaha, a Muhammed je Njegov poslanik!

ZAKLJUČAK
Tvrditi da je prisustvo naučnih činjenica u Kur’anu puka slučajnost – protivi se zdravoj logici i normalnom naučnom pristupu. Kur’anski ajeti potvrđuju tačnost ove Božije knjige: “Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten? (Kur’an, sura: Fussilet, ajet 53.)
Kur’an poziva ljude da razmisle o stvaranju kosmosa u sljedećem ajetu: “U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene.” (Kur’an, sura: Ali lmran, ajet 190.)
Naučni dokazi u Kur’anu bez sumnje potvrđuju njegovo Božansko porijeklo. Ni jedan insan nije mogao prije 1.400 godina napisati ovakvu knjigu koja sadrži ovako precizne naučne činjenice. Međutim, treba znati da Kur’an nije naučna enciklopedija, već je Knjiga znakova. Ovi znakovi (ajeti) pozivaju čovjeka da shvati svrhu svog života na Zemlji, kako bi živio u skladu i harmoniji sa prirodom. Kur’an je, uistinu, poruka od Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje. On je objavljen da bi potvrdio Allahovu Jednoću sa kojom su dolazili svi Božiji vjerovjesnici, od Adema do Muhammeda, s.a.v.s. Veliki broj knjiga je napisan na temu Kur’ana i savremene nauke. Uz Allahovu volju, sva istraživanja na tom polju će pomoći ljudima da se približe svom Gospodaru. U ovom odgovoru sam iznio samo nekoliko naučnih činjenica koje su spomenute u Kur’anu i smatram da ni izbliza nisam obuhvatio cijelu temu. Profesor Tejasen je prihvatio islam pod utiskom samo jednog naučnog ajeta u Kur’anu. Nekima treba deset takvih ajeta, a nekim je potrebno možda njih stotinu, da bi se uvjerili da je Kur’an Božija riječ. Međutim, neki neće prihvatiti Istinu, pa makar im predočili hiljadu ajeta koji sadrže najnovije naučne činjenice. Ovakav mentalni sklop Kur’an opisuje sljedećim ajetom: “Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.” (Kur’an, sura: El-Bekara, ajet 18.)
Kur’an posjeduje kompletan program ponašanja pojedinaca i društva. Hvala Allahu, kur’anski način života je daleko superiorniji od svega što su ljudi pokušali nametnuti jedni drugima. Ko može dati najbolju uputu, osim samog Stvoritelja?! Molim Allaha da nam prihvati uloženi trud i molim Ga da nam oprosti grijehe i uputi nas na Pravi put.

___________

Iz knjige “ODGOVORI NA ZABLUDE O ISLAMU”
Autor: Dr. Zakir Naik

Preuzmite PDF knjigu ovdje: https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Odgovor-Na-Zablude-O-Islamu.pdf