Alejkumusselam.

Navodi ibn Kesir u svom Tefsiru da je riječ Allah vlastito ime Gospodara, tebareke ve te’ala, te da neki kažu da je to najuzvišenije od Allahovih imena jer se njime opisuju sva druga svojsta Uzvišenog Allaha. A dokaz za ovo su ajeti od 22 do 24 ajeta sure Hašr u kojima je Uzvišeni Allah sva ostala imena izveo kao svojstva vlastitog imena Allah i kao što kaže Uzvišeni: “Allah ima najljepša imena i vi Mu upućujte dove njima” (El-E’araf, 180).

Takođe, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista Allah ima 99 imena, stotinu manje jedno, ko ih prebroji (nauči, razumije i radi po njima) ući će u Džennet”. A u rivajetima kod Tirmizija i Ibn Madže su nabrojana ta imena s tim da u tim rivajetima ima slabosti.

Ime Allah je ime sa kojim nije niko drugi nazvan, zbog toga nije poznato u arapskom jeziku da je ime Allah izvedeno od nekog glagola. Međutim, oko toga da li je riječ Allah izvedena od neke druge riječi, glagola i slično arapski gramatičari imaju podijeljeno mišljenje. Pa tako skupina gramatičara smatra da je riječ Allah riječ koja nema izvedenicu, odnosno nije izvedena iz neke druge riječi. Ovaj stav imam Kurtubi spominje kao mišljenje mnogih učenjaka kao imama Šafije, Hatabija, Džuvejnija, Gazalija i mnogih drugih. A prenosi se rivajet od velikana arapske gramatike Halila i Sibevejhija da su elif i lam u imenu Allah njegov sastavni dio, tj da ime Allah nije izvedeno iz neke druge riječi nego su njen temeljni dio.

Drugi stav arapskih gramatičara i učenjaka je da je riječ Allah izvedena od neke druge riječi. Pa su se onda razišli na nekih osam stavova od koje riječi je izvedeno ime Allah, a sve ove riječi iamju tazličito značenje ali se vraćaju na zajedničku osnovnu da predstavljaju nešto što upućuje na neku od osobina božanstva.
Prvi stav je da je nastala riječi ILAH, drugi od riječi LAH, treći od riječi EL-ILAH, četvrti od glagola VELIHE, peti od glagola ELEHTU, šesti od glagola LAHE JELUHU, sedmi od glagola ELEHE (tražiti utočište)i osmi od ELEHE (tražiti zaštitu). Pa je od ovih riječi dodavan ili oduziman elif i lam, ili izvođena imenica Allah od glagola pa je tako nastala riječ Allah.

Da je riječ Allah vlastito ime Uzvišenog Allaha i da apsolutna nije izvedena iz neke druge riječi to je stav dva najveća arapska gramatičara Halila i Sibevejhija i na tome je većina učenjaka usulil-fikha i islamskih pravnika ovog Ummeta. Jer da je ime Allah izvedeno od nekoga drugog u njegovom značenju bi učestvovali mnogi, takođe na ovo ukazuje činjenica da se ostala imena Uzvišenog Allaha navode kao svojstva i osobine Allaha o čemu je već bilo govora. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com