Ali-e-Imran 3:55 إِذْ قَالَ ٱللَّهُ يَٰعِيسَىٰٓ إِنِّى مُتَوَفِّيكَ وَرَافِعُكَ إِلَىَّ وَمُطَهِّرُكَ مِنَ ٱلَّذِينَ كَفَرُوا۟ وَجَاعِلُ ٱلَّذِينَ ٱتَّبَعُوكَ فَوْقَ ٱلَّذِينَ كَفَرُوٓا۟ إِلَىٰ يَوْمِ ٱلْقِيَٰمَةِۖ ثُمَّ إِلَىَّ مَرْجِعُكُمْ فَأَحْكُمُ بَيْنَكُمْ فِيمَا ...
Onome ko nema namjeru učiti Kur'an, nego samo želi citirati ajet ili dio ajeta, nije propisano učenje euze i bismille. Dovoljno je samo reći da su to riječi Uzvišenog Allaha, kako bi ih odvojio od običnog govora. Za ovakav postupak postoje vjerodostojnin hadisi, a mi ćemo spomenuti samo neke: Ebu Hučitaj više
Onome ko nema namjeru učiti Kur’an, nego samo želi citirati ajet ili dio ajeta, nije propisano učenje euze i bismille. Dovoljno je samo reći da su to riječi Uzvišenog Allaha, kako bi ih odvojio od običnog govora.
Za ovakav postupak postoje vjerodostojnin hadisi, a mi ćemo spomenuti samo neke:
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Izraelićanima je rečeno: ‘Uđite na vrata pogeti (pokorni) i recite: ‘Tražimo oprost grijeha.’ Oni su to izmijenili pa su ušli vukući se natraške i rekli: ‘Zrno u ječmu.’“[1]
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kazuje: „Sljedbenici Knjige (židovi) čitali su Tevrat na hebrejskom jeziku, a sljedbenicima islama tumačili ga na arapskome, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemojte vjerovati sljedbenicima Knjige (židovima), a nemojte (im) ni ne vjerovati, nego recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama.’“[2]
Postoje i mnogi drugi hadisi koji govore o tome da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u sličnim slučajevima, samo citirao Allahove riječi, i zato, ispravno je ograničiti se samo na citiranje ajeta, bez učenje euze, jer nam se tako prenosi. Učenje euze propisano nam je samo kada želimo učiti Kur’an, a ne kada hoćemo citirati ajet kao argument za neki propis.[3]
[1] Buhari, br. 3403., i Muslim, br. 3015.
[2] Buhari, br. 4485.
[3] Pogledati: Sujuti, El-Havi Lil-Fetava, 1/286.
vidi manje
Ako kao argument za slijeđenje kršćanstva slijede ovaj dio: “…i učinit ću da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Kijametskog dana…”, odgovor je veoma jednostavan, a on glasi: Uzimati dio Kur’ana kako bi se dokazalo sopstveno vjerovanje, a u isto vrijeme odbacivati drugi dio, ne ukčitaj više
Ako kao argument za slijeđenje kršćanstva slijede ovaj dio:
“…i učinit ću da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Kijametskog dana…”,
odgovor je veoma jednostavan, a on glasi:
Uzimati dio Kur’ana kako bi se dokazalo sopstveno vjerovanje, a u isto vrijeme odbacivati drugi dio, ne ukazuje na dosljednost.
Isa je pozivao u vjerovanje u Allaha i nagovjestio je dolazak Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Ispravna vjera u Isaa podrazumijeva vjerovanje u sve ono što je on govorio, a između ostalog govorio je i o pojavi Muhammeda kao posljednjeg poslanika, o čemu se u Kur’anu govori.
Dakle, ako su dosljednji i ako im je bitno šta u Kur’anu piše, pa to uzimaju kao dokaz, neka povjeruju onda i u ovaj dio Kur’ana:
– “A kada Isa, sin Merjemin, reče: “O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed,* koji će poslije mene doći” – i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: “Ovo je prava vradžbina!” (Es-Saff, 6)
– “O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: “Trojica su!” Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog – hvaljen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok. Mesihu neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbližim.” (El-Nisa, 171-172)
– A kada Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ’Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’” – on će reći: “Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; Samo Ti jedini sve što je skriveno znaš. Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: ’Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.” (El-Maide, 116-117)
– “Nevjernici su oni koji govore: “Bog je – Mesih, sin Merjemin!”A Mesih je govorio: “O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći. Nevjernici su oni koji govore: “Allah je jedan od trojice!” A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane. Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i samilostan je. Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću.” (El-Maide, 72-75)
A što se tiče tefsira ajeta, on ukratko znači:
“Od Allahovih zamki nevjernicima je bilo i to što je rekao Isau, alejhis-selam: “O Isa, Ja ću te uzeti, a neću te usmrtiti, i uzdići ću te k Sebi, i tvoju dušu i tvoje tijelo, i očistit ću te od nečisti nevjernika i udaljiti te od njih, i učinit ću one koji te slijede u istini – u to spada i vjerovanje u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem – iznad onih koji ne vjeruju u tebe. Oni će biti iznad njih u pogledu dokaza i snage, a zatim ćete se svi Meni, Jednom Jedinom, vratiti na Sudnjem danu, pa ću pravedno presuditi među vama u onome u čemu ste se razilazili.”
Prema tome, koristiti samo jedan dio Kur’ana, a drugi zapostaviti, a pored toga i tumačiti sve to na svoj način, ne ukazuje na dosljednost, a Allah uzvišeni upravo osuđuje one koji jedan dio Knjige vjeruju, a drugi odbacuju.
vidi manje