Onome ko nema namjeru učiti Kur’an, nego samo želi citirati ajet ili dio ajeta, nije propisano učenje euze i bismille. Dovoljno je samo reći da su to riječi Uzvišenog Allaha, kako bi ih odvojio od običnog govora.

Za ovakav postupak postoje vjerodostojnin hadisi, a mi ćemo spomenuti samo neke:

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Izraelićanima je rečeno: ‘Uđite na vrata pogeti (pokorni) i recite: ‘Tražimo oprost grijeha.’ Oni su to izmijenili pa su ušli vukući se natraške i rekli: ‘Zrno u ječmu.’“[1]

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kazuje: „Sljedbenici Knjige (židovi) čitali su Tevrat na hebrejskom jeziku, a sljedbenicima islama tumačili ga na arapskome, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemojte vjerovati sljedbenicima Knjige (židovima), a nemojte (im) ni ne vjerovati, nego recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama.’“[2]

Postoje i mnogi drugi hadisi koji govore o tome da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u sličnim slučajevima, samo citirao Allahove riječi, i zato, ispravno je ograničiti se samo na citiranje ajeta, bez učenje euze, jer nam se tako prenosi. Učenje euze propisano nam je samo kada želimo učiti Kur’an, a ne kada hoćemo citirati ajet kao argument za neki propis.[3]

[1] Buhari, br. 3403., i Muslim, br. 3015.

[2] Buhari, br. 4485.

[3] Pogledati: Sujuti, El-Havi Lil-Fetava, 1/286.