Unesi ispravnu email adresu
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Namaz u prijevoznom sredstvu
Čestitam Vam na ljubavi i brižnosti prema namazu! Samo iskreni vjernici vode računa o obavljanju namaza, i njima će Svevišnji Allah ukazati Svoju milost. Kad je riječ o obavljanju namaza, načelno je pravilo da se namaz obavlja u stajaćem položaju i u pravcu kible. Samo onaj ko ne može stajati (bilviše
Čestitam Vam na ljubavi i brižnosti prema namazu! Samo iskreni vjernici vode računa o obavljanju namaza, i njima će Svevišnji Allah ukazati Svoju milost. Kad je riječ o obavljanju namaza, načelno je pravilo da se namaz obavlja u stajaćem položaju i u pravcu kible. Samo onaj ko ne može stajati (bilo zbog bolesti ili straha od pada i ozljede) ima pravo klanjati namaz sjedeći. Imran b. Husajn, radijallahu anhu, kazuje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Klanjaj stojećke; ako ne možeš, onda sjedećke; ako ni tako ne možeš, namaz obavi nauznak” (El-Buhari).
U obaveznom namazu (farzu) čovjek se mora okrenuti prema kibli, po jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka, osim u slučaju velikog straha. Ovako kaže imam En-Nevevi, rahimehullah, u djelu “El-Minhadž”. U vezi s dobrovoljnim namazom, šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, zapaža: “Putnik, svejedno radilo se o vozaču ili suvozaču, može klanjati dobrovoljni namaz, u onom pravcu u kojem je okrenuto vozilo, ali vozač ne bi trebao klanjati dobrovoljni namaz ako će se zaokupiti namazom, pa se dovesti u opasnost .”
Namasko vrijeme možete odrediti pomoću vaktije za to područje, a pravac kible pomoću savremnih uređaja. Ako Vam je teško određivati namaska vremena, a budući da ste putnik, spajajte podne i ikindija-namaz kad budete sigurni da je sunce prešlo polovinu neba, i spajajte akšam i jacija-namaz kad sunce zađe. A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjeMogu li džuma-namaz obaviti na poslu, sâm, ili su potrebna dvojica (ako bih našao još jednog, pa da zajedno klanjamo, kako da postupim u pogledu hutbe)?
Džuma-namaz stroga je dužnost svakog muslimana; onaj ko izostavlja namaz smatra se velikim grešnikom, a neki učenjaci drže da je takav čovjek izašao iz okvira dini-islama. Ibn Omer i Ebu Hurejra, radijallahu anhum, kazuju da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ili će ljudi prestativiše
Džuma-namaz stroga je dužnost svakog muslimana; onaj ko izostavlja namaz smatra se velikim grešnikom, a neki učenjaci drže da je takav čovjek izašao iz okvira dini-islama. Ibn Omer i Ebu Hurejra, radijallahu anhum, kazuju da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ili će ljudi prestati izostavljati džuma-namaz, ili će Allah, zbilja, zapečatiti njihova srca, pa će potom biti nemarni!” (Muslim). U drugom hadisu stoji: “Ko, neopravdano, tri puta zaredom, propusti džuma-namaz, Allah će mu zapečatiti srce!” (Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai. Prema šejhu El-Albaniju, ovaj je hadis prihvatljiv). A tu je i Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, upozorenje: “Ko, neopravdano, tri puta zaredom, propusti džuma-namaz bit će upisan u dvoličnjake!” (Et-Taberani. I ovaj je hadis prihvatio šejh El-Albani). A Ibn Abbas, radijallahu anhu, imao je običaj kazati: “Ko izostavi tri džume zaredom, takav je odbacio islam za leđa svoja!” (Ebu Ja‘la)
Ako se, plemeniti brate, ne mognete izboriti za slobodno vrijeme da obavite džuma-namaz, potražite na svom radnom mjestu još dvojicu ljudi i s njima obavite džuma-namaz, onako kako se obavlja u džamiji. Kažemo ovako, jer hanefijski učenjaci, imam El-Evzai i šejhul-islam Ibn Tejmijja smatraju da se džuma-namaz može uspostaviti s tri čovjeka. A šafijski pravnici i imam Ahmed te većina hanbelijskih autoriteta drže da je za uspostavljanje ovog namaza potrebno četrdeset ljudi.
Ako se čovjek ne može organizirati, pa da redovno obavlja džuma-namaz, tad treba potražiti novo radno mjesto, ono koje će mu omogućiti obavljanje džuma-namaza. I znajte da Vas Allah, džellešanuhu, neće ostaviti, dat će Vam Svoju pomoć, pružit će Vam podršku, na osnovu Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Čovjek se neće odreći ničega radi Svevišnjeg Allaha a da mu Allah to neće nadomjestiti boljim i vrednijim” (Ahmed). No, ipak, “ako se firma u kojoj radite nalazi izvan grada i toliko daleko da ne biste mogli čuti ezan proučen bez pojačala, niste obavezni prisustvovati džuma-namazu i niste grešni, u to budite sigurni; a klanjat ćete podne-namaz…”, ističe šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, odgovarajući na pitanje slično Vašem.
Trebalo bi izbjegavati oblačenje odjeće na kojoj se, kao zaštitni znak stanovite marke, nalaze likovi živih bića, jer se čovjek dovodi u položaj da u njegovu kuću ne ulaze meleki. Ebu Talha, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao:“Meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi slika.” (El-Buhari i Muslim)
Zaštitne znakove u obliku likova živih bića treba ukloniti; dovoljno je ukloniti samo glavu, na osnovu hadisa koji je prenio Ibn Abbas:“Zabranjena slika jest ona na kojoj se nalazi glava, pa kad se sa slike ukloni glava, slika više nije zabranjena” (El-Ismaili. Šejh El-Albani je prihvatio ovaj hadis). A Svevišnji Allah, opet, najbolje zna i On je pokrovitelj uspjeha.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjeKakva je mudrost da muškarac raspolaže razvodom braka?
Što se tiče činjenice da muškarac raspolaže i upravlja razvodom braka to je, uistinu, pravda, jer je on taj koji odlučuje o sklapanju braka, pa je obaveza da on odlučuje o prekidanju te veze. Također je on taj koji se brine o ženi. Kaže Uzvišeni: ”Muškarci se brinu o ženama zato što je Allah dao previše
Što se tiče činjenice da muškarac raspolaže i upravlja razvodom braka to je, uistinu, pravda, jer je on taj koji odlučuje o sklapanju braka, pa je obaveza da on odlučuje o prekidanju te veze. Također je on taj koji se brine o ženi. Kaže Uzvišeni: ”Muškarci se brinu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima.” (Šejh Ibn Baz, Fetve o ženama, str.62)
Ako se čovjek brine o ženi logično je da on treba odlučiti o razvodu braka. Isto tako, čovjek je razumniji i dalekovidniji od žene i nećemo naći da poseže za razvodom braka, osim ako vidi da je neizbježan. Međutim, kada bi pitanje razvoda bilo u ženinim rukama, obzirom da joj se brže bude emocije, možda bi se samo zbog simpatije prema drugom muškarcu razvela sa svojim mužem. Postoje i druge mudrosti zbog kojih je razvod prepušten muškarcu, ali su ove tri koje smo naveli, najvažnije.
Islamski učenjaci kažu da je za razvod braka vezano pet šerijatskih propisa; odnosno, brak može biti obavezan, zabranjen, pohvalan, pokuđen i dozvoljen. U osnovi razvod braka nije poželjan čin, jer je to raskid bračne veze i ugovora na koji Šerijat podstiče, poziva i zbog toga što sa sobom može povući mnoge štetne posljedice. Tako, ako žena bude imala djece s mužem od kojeg se razvela, tim razvodom se cijepa porodica i pojavljaju se problemi. Ako ne postoji mogućnost uspostavljanja sretnog života između bračnih drugova, a postoji potreba za razvodom, tada je razvod dozvoljen. Allahova, dželle šanuhu, blagodat je što je u takvim situacijama razvod braka dozvoljen, jer ako bi bračni drugovi morali nastaviti nesretan i tegoban život, zagorčali bi sebi boravak na ovom svijetu.
Što se tiče traženja razvoda od strane žene, on je zabranjen, osim ako postoji kakva smetnja; npr.: da je muž manjkave vjere ili ponašanja, ili je ženi s njim život nepodnošljiv. Tada nema smetnje da žena zatraži razvod braka, kao što je to učinila žena Sabita b. Kajsa el – Šem’asa, radijallahu anhu, kada je došla Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem i rekla: ”Allahov Poslaniče, Sabit b. Kajs nema mahane u ponašanju niti u vjeri, ali ja prezirem nezahvalnost u islamu.” Htjela je reći da se boji da će zanijekati muževo pravo nad njom po islamu, pa je tržila da se rastavi. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, joj je rekao: ”Hoćeš li mu vratiti njegovu bašču?” (Tj. bašču koju joj je Sabit poklonio kao vjenčani dar.) ”Da”, odgovorila je ona. Na to je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao njenom mužu Sabitu, radijallahu anhu: ”Prihvati bašču i razvedi je!” (Buharija, poglavlje: “Razvod”, 5273.)
U drugom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže da će onoj koja od svoga muža zatraži razvod braka bez razloga, biti zabranjen miris Dženneta. (Ebu Davud, poglavlje: “Razvod”, 2226; Tirmizi, 2055. i Ahmed, 5/277.) Ovaj hadis upućuje da se njeno traženje razvoda bez razloga ubraja u velike grijehe, jer je za taj čin nagoviještena prijetnja. (Šejh Ibn Usejmin, Fetve)
ŠEJH IBN USEJMIN
Vidi manjeDa li je dozvoljeno slikanje u islamu?
Zahvala pripada Allahu, neka su salavat i selam na Poslanika, ﷺ. Dvije su vrste slikanja: slikanje rukom i slikanje aparatom. Prva vrsta: Slikanje rukom je zabranjeno, pa čak i jedan od velikih grijeha, jer je Vjerovjesnik, ﷺ., prokleo onoga ko to čini. Nema razlike izmeðu okolnosti da slika bude zaviše
Zahvala pripada Allahu, neka su salavat i selam na Poslanika, ﷺ. Dvije su vrste slikanja: slikanje rukom i slikanje aparatom.
Prva vrsta: Slikanje rukom je zabranjeno, pa čak i jedan od velikih grijeha, jer je Vjerovjesnik, ﷺ., prokleo onoga ko to čini. Nema razlike izmeðu okolnosti da slika bude zasjenjena ili bez zasjenjivanja, i to prema prihvatljivijem mišljenu zbog općenitosti hadisa.
Ukoliko slika prikazuje tijelo, ovakvo slikanje je zabranjeno. Ibnul-Arebi el-Maliki navodi konsenzus učenjaka o tome. (Fethul-Bari, 10/38) Ovdje se izuzimaju lutkice bez ocrtanih likova (očiju, nosa, usta i sl.) Od Aiše, radijallahu anhu, prenosi se da je rekla: ”Igrala sam se lutkicama kod Vjerovjesnika, ﷺ., i imala prijateljice koje su se sa mnom igrale.” (El-Buhari, 5779; Muslim, 344)
Druga vrsta: Da slika ne bude utjelovljena, već da bude utiskana na nečemu.
Slikanje se u savremenom dobu obavlja na dva načina:
Prvo: Slikanje koje nema prizor, oličenje i utjelovljenje, kao npr. video-zapis (digitalni aparati i kamere) bez izrade na papiru. Ovakvo slikanje se apsolutno ne može staviti pod propis zabrane. Zato su ovakvo slikanje dozvolili učenjaci koji zabranjuju slikanje fotoaparatom i izradu slika na papiru. Rekli su da nema smetnje za ovakve (digitalne) slike. Takoðer je rečeno: Da li je dozvoljeno snimanje predavanja koja se obavljaju u džamijama, a mišljenje glasi: Takav postupak možda može unijeti pometnju meðu klanjače i možda sam prizor ne bude odgovarajući i sl., ali za to nema smetnje. (Eš-Šerhul-mumti’a, 2/197-199; Ibn Usejmin)
Ustvari, ovakve slike prikazane na ekranima su sa šerijatskog aspekta nestvarne. (Ahkamut-tasvir, Ahmed ibn Alijj, 65-67)
Drugo: Slikanje sa izradom slika na papirima. Pitanje slikanja aparatima je predmet razilaženja učenjaka u zadnjim generacijama, neki ga dozvoljavaju, a neki zabranjuju. Sigurnije je sustegnuti se od takvog slikanja, jer u najmanju ruku spada u sumnjive stvari, a ko ih se bude čuvao, očuvat će svoju vjeru i čast. Meðutim, ukoliko bi postojala potreba za slikanjem, kao što je lična karta i sl., onda nema smetnje, jer potreba odbacuje sumnju, a šteta se nije ostvarila primjenom ove sumnjive stvari, tako da potreba odbacuje svaki vid štete
Meðutim, treba sagledati i sljedeće: Kada čovjek želi da slika na dozvoljen način, treba imati u vidu pravila i cilj. Ukoliko bude slikao nešto što je zabranjeno, onda je i takvo slikanje zabranjeno. Ukoliko ima za cilj slikati nešto što je obavezno, onda je i takvo slikanje obavezno. Nekada je slikanje obavezno, a posebno je to vezano za video-zapise. Kada bismo vidjeli čovjeka kako radi neki zločin vezano za kršenje prava ljudi, kao npr. da ukrade ili ubije i sl., i ne bismo mogli drugačije dokazati taj zločin osim slikanjem, slikanje tada postaje obavezno, zato što sredstva poprimaju propise ciljeva. Ukoliko bismo uslikali odreðenu osobu kako bismo ukazali na njen identitet bojeći se da neko drugi ne bude optužen za taj zločin, takoðer, za to ne bi bilo smetnje, pa čak se to i traži. Ukoliko bismo nešto uslikali radi igre, zabave i naslade, onda je to haram bez imalo sumnje. (Eš-Šerhul-mumti’a, 2/197-199)
Propisi o zadržavanju slika:
1. Da bude okačena tako da joj se pridaje respekt i veliča se, kao što su slike kraljeva, velikana, ministara, naučnika i sl., ovo je zabranjeno jer predstavlja jednu vrstu pretjerivanja prema stvorenjima.
2. Da bude okačena radi prisjećanja, kao kada se okače slike prijatelja, rodbine i sl. Ovo je, takoðer, zabranjeno zbog hadisa koji se navodi u Sahihul-Buhariju, a prenosi ga Ebu Talha koji kaže da je Vjerovjesnik, ﷺ., rekao: ”Meleki ne ulaze u kuću u kojoj ima pas ili slika.” (Muslim, 3104)
3. Da slika bude omražena (ne pridaje joj se pažnja), kao što su slike na tepisima i jastucima. Imam En-Nevevi od velike većine učenjaka iz reda ashaba i tabiina prenosi njihovu dozvoljenost.
4. Da slike budu toliko proširene i u upotrebi da je iskušanost njima postala generalnom i teško ih je ukloniti, kao što su slike na novcu i dr., čime je danas iskušan islamski ummet. Očituje se da nema smetnje za ovo, ukoliko se ovakve slike naðu u rukama bez posebne namjere i cilja. Allah najbolje zna.
Odgovorio: Emir Demir, prof.
Vidi manjeTreba li prati šake prilikom uzimanja abdesta?
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Allah ne prima namaz obavljen bez abdesta, niti prima sadaku udijeljenu iz zatajenog ratnog plijena” (Muslim). Greška je izostaviti pranje šaka prilikom pranja ruku do iza laktova, koje se peruviše
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Allah ne prima namaz obavljen bez abdesta, niti prima sadaku udijeljenu iz zatajenog ratnog plijena” (Muslim). Greška je izostaviti pranje šaka prilikom pranja ruku do iza laktova, koje se peru poslije lica. Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, kaže: “Mora se obratiti pažnja na grešku koja je zaista rasprostranjena. Naime, kad uzimaju abdest, mnogi ljudi počinju pranje ruku, koje se peru poslije lica, od zglobova, to jest, ne perući šake. Tako se ne smije raditi jer se šake smatraju dijelom ruke, pa se moraju oprati i one. Dakle, ruke se moraju oprati od vrhova prstiju do laktova; prsti ulaze u pranje.” I čovjek ne može reći: “Šake sam oprao na početku abdesta”, zato što je to pranje šaka sunnet i, prema mišljenju svih islamskih učenjaka, to neobavezno pranje šaka ne može nadomjestiti njihovo obavezno pranje s rukama. A Gospodar tvoj najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjeJesam li dužan postiti tri dana da se iskupim za zakletvu?
Ako se čovjek zakleo da će odgovarati određenu lekciju podrazumijevajući time da će se dobrovoljno javiti, on je svoju zakletvu ispunio. A ako je pak pod zakletvom podrazumijevao da će odista odgovarati određenu lekciju, to jest, ponuditi profesoru odgovore na postavljena pitanja, ali mu profesor toviše
Ako se čovjek zakleo da će odgovarati određenu lekciju podrazumijevajući time da će se dobrovoljno javiti, on je svoju zakletvu ispunio. A ako je pak pod zakletvom podrazumijevao da će odista odgovarati određenu lekciju, to jest, ponuditi profesoru odgovore na postavljena pitanja, ali mu profesor to nije dozvolio, ni tada, prema mišljenju šejha Ibn Usejmina, nije prekršio zakletvu, osim što mora izvršiti ono za šta se zakleo, i to čim mu se pruži prva prilika; ako to ne izvrši, prekršio je zakletvu i mora se iskupiti.
Neki ljudi griješe kad je posrijedi iskup za prekršenu zakletvu, pa kažu: “Prekrišio sam zakletvu i moram postiti tri dana!” Evo objašnjenja: iskup za zakletvu predviđen je časnim Kur’anom: “…otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše otkupljujte kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se!” (el-Maida, 89). Dakle, čovjek koji se mora iskupiti za prekršenu zakletvu, prvo mora nahraniti deset siromaha (pripremiti im po jedan obrok), ili odjenuti deset siromaha, ili roba ropstva osloboditi. A ako ne može učiniti nijednu od ove tri stvari, tek tada je dozvoljeno da posti tri dana, čime će se iskupiti. Treba znati da onaj ko posti tri dana, a ne postupi prema ovom redoslijedu iako je kadar i imućan, nije svoju zakletvu otkupio. Njegov se post smatra nafilom, a obaveznost otkupa zakletve ostaje. A neznanje ovdje nije opravdanje. Onaj ko ne zna šta je šerijatski propis u ovakvim situacijama pa pogrešno postupi, nema grijeha, ali svoju grešku mora ispraviti. To jest, ako pretpostavimo da postoji imućan čovjek koji nije znao za redoslijed u otkupu za zakletvu pa posti tri dana (misleći da je to dovoljno), dužan je učiniti novi iskup nahranivši deset siromaha ili ih odjenuvši.
Na kraju, ko čovjeka tjera da sebi otežava život. Istinu je rekao onaj ko je kazao da čovjeku niko, kao on, ne može naprtiti tolike teškoće u životu. Jedni se zaklinju da će činiti dobro, drugi se zaklinju da neće činiti zlo, treći se zavjetuju Allahu stavljajući sebi u obavezu ono što im On nije obavezom učinio… Plemenita braćo i čestite sestre, Allah, džellešanuhu, nije nam naredio da se zaklinjemo, ali jest naredio da vodimo brigu o svojim zakletvama i da se, ako ih prekršimo, iskupimo onako kako to On zahtijeva. K tome, često zaklinjanje dovodi do omalovažavanja Božijeg imena i skrnavljenja svetosti zakletve u islamu. Zato, neka čovjek, prije nego što se zakune, razmisli o posljedicama svojih riječi. A Allah najbolje zna, On je pokrovitelj uspjeha na oba svijeta.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjeJe li ženi dozvoljeno hodati van kuće bez čarapa i je li dozvoljeno da klanja bez čarapa?
Neki islamski učenjaci smatraju da žena mora pokriti stopala kad izlazi napolje. Ovo je, između ostalih učenjaka, stav šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehullah. Kad se radi o obavljanju namaza otkrivenih stopala, to jest, bez čarapa, isti ovaj autoritet, neki drugi učenjaci i šejh Ibn Usejmin, rahimviše
Neki islamski učenjaci smatraju da žena mora pokriti stopala kad izlazi napolje. Ovo je, između ostalih učenjaka, stav šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehullah. Kad se radi o obavljanju namaza otkrivenih stopala, to jest, bez čarapa, isti ovaj autoritet, neki drugi učenjaci i šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, smatraju da žena može klanjati otkrivenih stopala, tim prije jer “ne postoji jasan i prihvatljiv dokaz u vezi s tim pitanjem”, kako kaže šejh Ibn Usejmin u djelu “Eš-Šerhul-mumti”, 2/161. Ako žena klanja u prisustvu muškaraca koji joj nisu mahremi, pokrit će i stopala. A Allah, opet, najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Odgovor sa stranice minber.ba
Vidi manjeKakav je stav islama o mesu koje se uvozi iz nevjerničkih država?
Meso koje dolazi od ehlul – Kitabija (kršćana i Židova) u osnovi nam je dozvoljeno kao što nam je dozvoljeno i meso koje dolazi iz muslimanskih područja, iako ne znamo kako su ga zaklali i da li su spomenuli Allahovo, subhanehu ve te’ala, ime prilikom klanja. Osnova je da se postupak onih koji su poviše
Meso koje dolazi od ehlul – Kitabija (kršćana i Židova) u osnovi nam je dozvoljeno kao što nam je dozvoljeno i meso koje dolazi iz muslimanskih područja, iako ne znamo kako su ga zaklali i da li su spomenuli Allahovo, subhanehu ve te’ala, ime prilikom klanja. Osnova je da se postupak onih koji su po njemu poznati smatra sigurnim i ispravnim, sve dok se ne uvjerimo u suprotno. Poznato je da je u Šerijatu dozvoljeno meso muslimana i ehlul – Kitabija i da je postupak na koji uobičajeno kolju, u osnovi ispravan. Dokaz za ovo nalazimo u riječima Aiše, radijallahu anha: “Neki su ljudi rekli Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Allahov Poslaniče, ljudi nam donose meso za koje ne znamo da li je zaklano s Allahovim imenom?’ ‘Spomenite vi Allaha i jedite, ‘ reče im Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.” Aiša, radijallahu anha kaže: “Ti ljudi su bili novi u islamu.“ (Buharija, 6/226.)
Oslanjajući se na ovo, smatramo da je meso koje nam dolazi od ehlul – Kitabija dozvoljeno (halal) i nismo obavezni pitati za njega, niti o njima istraživati. Međutim, ako saznamo da meso, koje nam dolazi nije zaklano na ispravan način, onda nam je zabranjeno da ga jedemo.
“…Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano…” (El – Ma’ide, 3.)
Čovjek ne treba pretjerivati u vjeri i raspitivati se o nepotrebnim stvarima. U slučaju da mu postane jasna neispravnost postupka klanja i uvjeri se u to, obavezan je izbjegavati konzumiranje takvog mesa. Ako posumnja (bez dokaza – primj. šer. rec.) i ne bude siguran da li je meso zaklano na ispravan način (niti da je zaklano na neispravan način – primj. šer. rec.), vratit će se na jednu od dvije stvari:
– sigurnost (tj. smatrat će meso sigurnim; po principu su stvari na svojoj osnovi dozvoljene dok se ne dokaže suprotno – primj. šer. rec.)
– opreznost (suzdržavanje)
Ako se bude ustručavao od konzumiranja takvog mesa, nema grijeha, a i ako ga bude jeo nema grijeha. Prema tome, za meso je važno sljedeće:
1. Da znamo da je zaklano na ispravan način, pa je dozvoljeno.
2. Da znamo da je zaklano na neispravan način, pa nije dozvoljeno.
3. Da ako sumnjamo (jer sama sumnja bez dokaza nije argument – primj. šer. rec.) u njegovu dozvoljenost (u ispravnost klanja), tada nismo obavezni raspitivati se i istraživati kako je zaklano i da li je spomenuto Allahovo, subhanehu ve te’ala, ime pri klanju. Čak nas sunnet upućuje na to da je bolje da se ne pita i istražuje, jer kada su ashabi rekli Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Ne znamo jesu li spomenuli Allahovo ime ili ne.” On im nije rekao : “Pitajte ih da li su to uradili ili ne” , nego im je rekao: “Spomenite vi Allahovo ime i jedite.”
ŠEJH IBN USEJMIN
Vidi manjeKakav je islamski stav o gradnji turbeta i sličnog iznad kaburova?
Gradnja turbeta i sličnog iznad kaburova je strogo zabranjena, jer se na taj način veličaju i uzdižu oni koji su u kaburovima. To biva sredstvom koje vodi k obožavanju (činjenju ibadeta) ovih kaburova, jer se tako uzimaju za božanstva, kao što to i jeste slučaj kod većine ovakvih građevina. Traženjeviše
Gradnja turbeta i sličnog iznad kaburova je strogo zabranjena, jer se na taj način veličaju i uzdižu oni koji su u kaburovima. To biva sredstvom koje vodi k obožavanju (činjenju ibadeta) ovih kaburova, jer se tako uzimaju za božanstva, kao što to i jeste slučaj kod većine ovakvih građevina. Traženje pomoći od mrtvih je veliki širk i odmetništvo od islama.
Neka nam je Allah, dželle šanuhu, na pomoći.
ŠEJH IBN USEJMIN
(Fetve učenjaka dvaju harema – 140 str.)
Vidi manjeJe li dozvoljeno posjedovanje psa radi lične zaštite od razbojnika i kradljivaca?
Kadgod se ljudi otuđe od dini-islama, žive su nesretno, makar se nekom činilo da su sretni. Nered, nesigurnost, krađe, otimanje imovine, silovanja, ubistva – sve su to posljedice nepostojanja vrijednosti kod ljudi i manjak svijesti o dragom Allahu. Dok se sudilo prema zakonu koji je Allah, džellešanviše
Kadgod se ljudi otuđe od dini-islama, žive su nesretno, makar se nekom činilo da su sretni. Nered, nesigurnost, krađe, otimanje imovine, silovanja, ubistva – sve su to posljedice nepostojanja vrijednosti kod ljudi i manjak svijesti o dragom Allahu. Dok se sudilo prema zakonu koji je Allah, džellešanuhu, Stvoritelj svega, objavio ljudima – njih radi – oni su uživali sigurnost i živjeli sretnije od današnjeg “naprednog” svijeta. Nije se znalo za mnoga zla koja su danas uobičajena. To je tako, jer savremeni zakoni više štite lopova nego žrtvu; lopov je siguran od rigorozne kazne, dok se žrtvi često uskraćuje pravo na samoodbranu. Evropske su zemlje uvodile i uvode raznorazne zakone želeći iskorijeniti zlo, ali nisu to uspjele. Uporedite sigurnost Saudijca u Saudijskoj Arabiji, naprimjer, i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini! Čovjek ne treba biti nadnaravno inteligentan da zaključi u čemu je poetna i šta, da bi mu bilo bolje, treba učiniti.
Imam El-Buhari zabilježio je preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, hadis u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko drži psa koji mu ne služi za čuvanje usjeva ili stoke, takvom će čovjeku svaki dan biti umanjena ogromna nagrada za dobra djela koja čini.” U Muslimovoj verziji stoji: “Onom čovjeku koji drži psa koji mu ne služi za lov ni za čuvanje stoke ni za čuvanje usjeva – bit će uskraćena ogromna, ogromna nagrada za dobra djela koja čini.” Dalje, Ibn Madža zabilježio je preko Alije, radijallahu anhu, sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upozorenja: “Odista meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas ili slika.”
Ovdje se nameće sasvim logično pitanje: je li dozvoljeno držati psa radi čuvanja kuće – u hadisima su spomenute samo tri potrebe radi kojih se pas može držati? Kad se radi o tome, islamski učenjaci nemaju istovjetan stav. Imam En-Nevevi smatra da je dozvoljeno držati psa radi čuvanja kuće. To je stav i šejha Ibn Usejmina, rahimehullah, koji zapaža: “…a utemeljenije je mišljenje onih učenjaka koji kažu da je dozvoljeno držati psa radi čuvanja kuće. Naime, ako je dozvoljeno držati lovačkog psa, koji donosi određenu korist, onda je objektivnije kazati da je dozvoljeno držati psa čuvara koji će čovjeka zaštititi od lopovâ.”
Premda je dozvoljeno držati psa radi čuvanja kuće, nije ga dozvoljeno držati u kući, makar imao posebnu prostoriju u kojoj će boraviti, i makar se vodilo računa o njegovoj čistoći. A ko se Allaha boji, pa se sutegne od onog šta je zabranjeno, Allah će mu izlaz pružiti. Allah najbolje zna i On je čuvar Svojih štićenika.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Vidi manje