U posljednje vrijeme u nekim muslimanskim sredinama pojavili su se razni džemati i pokreti sa islamskim predznakom, poput ihvanija, tebligija, selefija i ostalih. Svaki od ovih džemata umanjuje vrijednost drugog džemata, vrijeđa ga i omalovažava. Čak štaviše, ponekad jedni druge proglašavaju nevjernicima ili teškim grješnicima. Možemo li čuti vaše mišljenje o ovim džematima i samom propisu istih?
Unesi ispravnu email adresu
Izuzetno je žalosno i krajnje tužno što smo svjedoci ovakvoj vrsti partijašenja i cjepkanja među braćom muslimanima koji se fanatično drže svojih džemata i pravaca. Islamski ummet nužno treba i mora da bude jedinstven, shodno riječima Uzvišenog Allaha koji kaže: “Ovaj vaš ummet je jedan i jedinstven ummet, a Ja sam vaš Gospodar, pa Me se zbog toga i bojte!” (El-Mu'minun, 52). Isto tako, rekao je Uzvišeni: “Tebe se ništa ne tiču oni koji su vj eru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti” (El-En'am, 159), i kaže Allah: “On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu, i Musau, i Isau: ‘Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte”‘ (Eš-Šura, 13). Ovo je, dakle, islamski princip i osnovno pravilo: da se svi muslimani ujedine oko Allahove vjere, a ovakva i slična cjepkanja i dijeljenja na stranke i frakcije, koji obavezno međusobno jedni druge proglašavaju zabludjelim, velikim grješnicima ili čak ponekad i nevjernicima – to nikako nije dozvoljeno. Svaki čovjek podložan je grešci i propustu. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki sin Ademov (čovjek) griješi, a najbolji od svih grješnika su oni koji se najviše kaju”, 1 tj . oni koji se kaju zbog počinjenih grešaka. Zato, kada kod određenog muslimanskog džemata ili grupacije primijetimo neku grešku, naša je obaveza da s njima razgovaramo kako bi usaglasili međusobna mišljenja i stavove, i ujedinili se oko zajedničke riječi, pojašnjavajući im dotičnu grešku ili propust. Međutim, ta njihova greška nikako ne smije biti povod niti sredstvo preko kojeg ćemo ih početi vrijeđati i druge ljude upozoravati na njih. Obaveza ovih džemata koji su spomenuti u pitanju jeste da se ujedine na temeljima Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upravo onako kako je to za vjernike rekao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: “Vjernik je uz vjernika poput jedne građevine čiji dijelovi pridržavaju jedni druge”.2 Dakle, međusobno će se nadopunjavati, pa će manjkavosti nadopunjavati oni koji su potpuniji, i ovi manjkavi će im na tome biti zahvalni jer su im ukazali na grešku i propust. Rastjerivanje muslimana jednih od drugih, njihovo međusobno vrijeđanje, grđenje i proglašavanje velikim i teškim grješnicima, svakako je sušta suprotnost onoga sa čime je došao islam i onoga u što on poziva. Dobro vam je poznata činjenica da se islam bori i žestoko osuđuje sve ono što vodi ka nejedinstvu i rascjepkanosti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nemojte se međusobno mrziti, niti jedni drugima leđa okretati, nemojte prilikom kupovine jedni drugima lažno cijenu robe podizati 3 ••. već budite u ime Allaha istinska braća. Musliman je brat drugom muslimanu …. “.4 Ovo su pravila i smjernice kojih bi se trebali držati svi muslimani. Isto tako želim reći da je obaveza svih ovih džemata da međusobno kontaktiraju i jedni drugima pojasne u čemu su to pogriješili, pa da oko toga razgovaraju i pojasne suštinu greške. Tako se može ustanoviti da je stvarno pogriješio onaj koji je za grešku optužio drugog. Sve ovo treba sprovesti u cilju ujedinjavanja, zbližavanja, međusobne lj ubavi, milosti, potpomaganja i nadopunjavanja, a Allah ja najbolji pomagač koji na Pravi put upućuje.
1. Et-Tirmizi, br. 2499, Ibn Madže, br. 4251, Ahmed u Musnedu, 3/198, Ed-Darimi, br. 2727, od Enesa b. Malika, r.a. Šej h Albani ga je ocijenio dobrim. Vidjeti: Sahihul-Džami ‘a, 41 171.
2 Izvor hadisa prethodno je naveden.
3 U ovom dijelu hadisa Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je ”nedžeš”, a to je podizanje cijene od strane osobe koja ne želi kupiti robu, nego to radi samo kako bi naštetila stvarnom mušteriji (op. prev.). 4 Muslim, br. 2564, od Ebu Hurejre, r.a. Knjiga o dobročinstvu i milostinji, Poglavlje o zabrani činjenja nasilja drugom muslimanu.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf