Muhammed je prepisao Kur’an iz Biblije?

Mnogi kršćanski misionari šire zabludu da Muhammed, s.a.v.s., nije bio samo autor Kur’ana već ga je krao i kopirao stihove i ideje iz drugih filozofskih i religijskih knjiga.

POUČAVAO GA JE RIMSKI KOVAČ
Neki pagani su optužili Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je učio Kur’an od rimskog kovača koji je bio kršćanin i živio u predgrađu Meke. Vjerovjesnik je često odlazio kod njega i posmatrao ga
kako radi. Jedan kur’anski ajet vrlo jasno odbacuje ove optužbe: “Mi dobro znamo da oni govore: “Poučava ga jedan čovjek'” jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tuđina, a ovaj Kur’an je na jasnom arapskom jeziku.” (En-Nahl, 103)

Kako je neko ko je bio stranac, govorio stranim jezikom i vrlo slabo poznavao arapski jezik mogao biti autor tako nenadmašnog djela kao što je Časni Kur’an, na čistom arapskom jeziku?! Vjerovati da je rimski kovač poučavao Muhammeda, s.a.v.s., Kur’anu je isto kao vjerovati da je neki kineski emigrant, koji je jedva govorio engleski jezik, poučavao Šekspira književnosti.

POUČAVAO GA JE HATIDŽIN ROĐAK
Muhammed, s.a.v.s., se vrlo rijetko susretao s jevrejskim i kršćanskim svećenicima. Najznačajniji kršćanin koga je poznavao bio je slijepac Vereka ibn Nufejl, Hatidžin, r.a., rođak. Iako je bio Arap, prihvatio je kršćanstvo i bio je veoma dobro upoznat s Novim Zavjetom. Božiji Poslanik, s.a.v.s., ga je sreo samo dva puta u životu. Prvi put je to bilo prije poslaničke misije dok je Vereka obavljao molitvu kod Kabe. Tada ga je Vereka jako srdačno poljubio u čelo. Drugi put su se sreli kad je Muhammed, s.a.v.s., nakon početka Objave, otišao vidjeti Vereku ibn Nufejla. Vereka je umro tri godine kasnije, a objava Kur’ana je trajala još 20 godina. Zato je
besmisleno govoriti da je Vereka ibn Nufejl bio izvor kur’anskoga teksta.

RELIGIJSKI RAZGOVORI S JEVREJIMA I KRŠĆANIMA
Istina je da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., imao religijske razgovore s jevrejima i kršćanima, ali se to prvi put desilo u Medini 13 godina nakon početka Objave. Potpuno su izopačene tvrdnje onih koji kažu da su ga oni podučavali Kur’anu. Zapravo, on im je bio učitelj, pozivao ih je u islam. Ukazivao im je na sve devijacije njihovih dogmi. Veliki broj jevreja i kršćana je tako prihvatio islam.

UČIO JE KUR’AN OD JEVREJA I KRŠĆANA IZVAN ARABIJE
Pošto im je svaki od prethodnih “argumenata” propao, neki kršćanski misionari tvrde da je Muhammed, s.a.v.s., učio Kur’an od jevreja i kršćana s kojima se susretao izvan Arabije. Međutim, svi dostupni historijski izvori navode da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., samo tri puta prije poslanstva izišao iz Meke: kad je imao 6 godina, pošao je s majkom u Medinu; između 9. i 1 2. godine, pridružio se amidži Ehu Talibu na putu ka Siriji; kad je imao 25 godina, poveo je Hatidžinu karavanu u Siriju-
Čista je imaginacija tvrditi da je Kur’an rezultat navodnih razgovora s jevrejima i kršćanima nakon ova tri putovanja.

LOGIČKI DOKAZI
Svakodnevni život Allahovog Poslanika, s.a.v.s., je bio kao otvorena knjiga. Svi su znali gdje se nalazi, u svakom momentu. Čak je došla Objava od Allaha u kojoj se od vjernika traži da ne
ugrožavaju Poslanikovu privatnost u njegovoj kući. Da je Poslanik imao nekog čovjeka koji ga je poučavao kur’asnkom tekstu, on to ne bi mogao dugo sakriti.
Najugledniji Kurejšije koji su prihvatili islam bili su veoma obrazovani i inteligentni ljudi. Da je nešto bilo sumnjivo u vezi Poslanikovog učenja, objavljivanja Kur’ana i njegovih susreta s
nepoznatim ljudima, oni bi to odmah primjetili. Njegova poslanička misija ne bi trajala pune 23 godine! Nisu ga samo vjernici pratili u stopu, i neprijatelji su ga stalno držali na oku ne bi li našli bilo kakav dokaz o njegovim tajnim susretima s jevrejima ili kršćanima.
Nepojmljivo je da bi bilo koji čovjek prihvatio biti autor Kur’ana, prihvatiti sve nevolje kroz koje je Muhammed, a.s., prolazio, a ne tražiti nikakvo priznanje ni nagradu od ljudi.
Na osnovu historijskih činjenica i čiste logike, ne postoji ni jedan dokaz da je Časni Kur’an ljudsko djelo.

NIJE ZNAO ČITATI NI PISATI
Teorija da je Muhammed, a.s., napisao Kur’an ili ga odnekud prepisao, pada u vodu samo zbog jedne historijske činjenice: on nije znao ni čitati ni pisati! Uzvišeni Allah kaže: “Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao; inače, posumnjali bi oni što laži govore. (El-Ankebut, 48)
Uzvišeni Allah je znao da će biti ljudi koji će sumnjati u autentičnost Časnog Kur’ana i pripisivati ga Muhammedu, s.a.v.s. Zbog toga je On, iz Svoje savršene mudrosti, odabrao da Njegov posljednji poslanik bude nepismen, kako bi otklonio i najmanju
sumnju u porijeklo Časnog Kur’ana. Optužbe njegovih neprijatelja da je Kur’an prepisivao iz drugih knjiga i preradio ga u velikom književnom stilu, možda bi imale neku težinu. Međutim I i ova beznačajna optužba je na ovaj način pobijena.
Uzvišeni Allah potvrđuje da Muhammed, a.s., nije bio pismen:
“…onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli”. (El-A’raf; 157)
Proročanstvo koje se u ovom ajetu spominje nalazi se u Bibliji: “A pruži li se knjiga jednomu, koji ne zna čitati, i kaže li se: “Čitaj to!”, on odgovori: “Ne mogu čitati. ” (Stari Zavjet, Izaija, 29:12.)
Časni Kur’an na čak četiri mjesta potvrđuje da Muhammed, s.a.v.s., nije znao ni čitati ni pisati. Osim spomenutih ajeta, o tome se govori još i u 158. ajet u sure El-A’raf i 2. ajetu sure El-Džumua.

NIJE BILO BIBILIJE NA ARAPSKOM JEZIKU
U vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., Biblija još nije bila prevedena na arapski jezik. Najstariji prijevod Starog Zavjeta pojavio se tek 900. godine, punih 250 godina nakon smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Prijevod na arapski je uradio svećenik Saadias Gaon.
Najstariji prijevod Novog Zavjeta na arapski jezik se pojavio tek 1616. godine, od izvjesnog Erpeniusa, oko hiljadu godina nakon smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

SLIČNOST KUR’ANA I BIBLIJE
Ako postoje određene sličnosti Kur’ana i Biblije, to ne znači da je nova knjiga prepisana iz starije. Zapravo, to je samo dokaz da obje knjige imaju isti, treći izvor. Sve Božije objave imaju isto, nebesko porijeklo. Bez obzira koliko je ljudskih interpolacija ubačeno u jevrejske, kršćanske i knjige nekih drugih religija, one su u nekim dijelovima, ipak, ostale neoštećene. To je dio koji je zajednički svim tim religijama. Istina je da između Kur’ana i Biblije postoje određene sličnosti. Ali, to nije razlog da se Muhammed, s.a.v.s., optuži za plagijat, kopiranje Biblije. Po istoj logici, sličnost između kršćanstva i judaizma se može pogrešno protumačiti: Isus (Isa), a.s., nije bio Božiji poslanik, već je ideje našao u Starom Zavjetu i prepisao ih.
Sličnosti između tih knjiga ukazuju samo na njihovo zajedničko božansko porijeklo i kontinuitet poruke monoteizma, a ne da su kasniji poslanici prepisivali knjige objavljene ranijim poslanicima. Kada neko na ispitu prepisuje od kolege, naravno da neće navesti od koga je prepisivao. Međutim, Muhammed, a.s., je odao veliko poštovanje prijašnjim poslanicima, Časni Kur’an precizno spominje šta je kojem poslaniku objavljeno.

MUSLIMANI VJERUJU U TEVRAT, ZEBUR, INDŽIL I KUR’AN
Četiri Božije knjige su u Kur’anu spomenute po imenu: Tevrat, Zebur, Indžil i Kur’an. Tevrat je objavljen Musau, a.s., Zebur Davudu, a.s., a lndžil Isau, a. s. Posljednja i konačna Božija knjiga, Časni Kur’an, objavljena je konačnom i posljednjem Božijem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s.
Sastavni dio islama je vjerovanje u sve Božije poslanike i sve Božije objave. Međutim, pet prvih, takozvanih Mojsijevih knjiga na početku Biblije – Psalmi i Novi Zavjet (sastavljen od četiri
evanđelja) – nisu Tevrat, Zebur i lndžil koje Kur’an spominje. Današnje biblijske knjige, možda, sadrže dio Božijih riječi, ali te knjige nisu precizne, očuvane i kompletne Božije objave date
prijašnjim poslanicima. Kur’an sve Božije poslanike predstavlja kao pripadnike jednog bratstva. Svi poslanici su imali istu poslaničku misiju i istu osnovnu poruku. Zbog svega toga, fundamentalna učenja svih velikih religija ne mogu biti kontradiktorna, čak i ako je između
dva različita poslanika prošlo mnogo vremena. Izvor svih njihovih misija je Uzvišeni Allah. Božiji poslanici nisu odgovorni za razlike između današnjih religija; njihovi sljedbenici su krivci za zapostavljanje i zaboravljanje izvornih učenja. Ne samo to, ljudi su izvrnuli originalna učenja i izmijenili knjige koje su im objavljene. Zato se Kur’an ne može posmatrati odvojeno od prijašnjih objava i kao konkurencija Mojsijevim i Isusovim učenjima. Naprotiv, Kur’an je
došao da potvrdi, upotpuni i usavrši sve prijašnje objave. Jedno od imena Kur’ana je “Furkan” – Rastavljač istine od neistine. Na osnovu Kur’ana, možemo odrediti šta je od prijašnjih knjiga sačuvano, šta bi moglo biti Božija riječ, a šta je ljudska interpolacija.

NAUČNO POREĐENJE KUR’ANA I BIBLIJE
Čitajući Bibiliju i Kur’an, pomislili biste da se u određenim stavkama potpuno slažu. Međutim, kada neke dijelove pažljivo analizirate, vidjet ćete da je razlika ogromna kao dan i noć! Samo
na osnovu historijiskih podataka, nekome ko je neupućen u učenja kršćanstva i islama teško je donijeti zaključak koja knjiga je autentična: Kur’an ili Biblija. No, kada određene citate iz obje
knjige usporedi te s ustanovljenim naučnim činjenicama, vrlo lahko ćete donijeti ispravan zaključak.
a) Stvaranje kosmosa za šest dana
Prema prvom poglavlju prve biblijske knjige Postanak, cio kosmos je stvoren za šest dana od kojih svaki traje 24 sata. Kur’an spominje stvaranje kosmosa za šest “ejjama”. Riječ “ejjam” je plural koji se koristi za dug period, poput godine. Riječ “jeum” (jednina), može značiti dan od 24 sata, ali može značiti i epoha, veoma dug vremenski period. Kada Kur’an kaže da je univerzum stvoren za šest dana, misli se na veoma duge vremenske periode. Naučnici nemaju nikakav prigovor na to da je kosmos zaista mogao nastati za šest veoma dugih epoha. Kosmos je stvaran tokom mnogo milijardi godina, čime stav Biblije o stvaranju za šest običnih dana postaje kontradiktoran potvrđenim naučnim činjenicama.
b) Prvo je stvoren dan, pa onda Sunce
U Knjizi Postanka (stihovi 3-5), Biblija kaže da je fenomen dana i noći stvoren prvoga dana stvaranja kosmosa. Svjetlost koja cirkulira kosmosom rezultat je kompleksnih hemijskih reakcija na zvijezdama. Međutim, te iste zvijezde su, prema Bibliji, stvorene četvrtog dana stvaranja. (Stari Zavjet, Knjiga Postanka, 1 :14-19.)
Sasvim je nelogično da posljedica, tj. svjetlo, bude stvorena prvog dana, a da uzrok, tj. izvor svjetlosti (zvijezde i Sunce), bude stvoren tri dana kasnije! Osim toga, postojanje jutra i večeri kao elemenata jednoga dana bilo je moguće samo nakon stvaranja Zemlje i njene rotacije oko svoje ose i Sunca. Za razliku od Biblije, Časni Kur’an ne sadrži ni jednu rečenicu koja je protivrječna potvrđenim naučnim argumentima. Zbog toga je apsurdno tvrditi da je Muhammed, a. s., prepisivao Kur’an iz Biblije, te da je nekako odlučio izostaviti fantastične i bajkovite opise stvaranja kosmosa.
c) Stvaranje Sunca, Mjeseca i Zemlje
Biblija, u Knjizi Postanka, u stihovima 9-13, kaže da je Zemlja stvorena trećeg dana, a u stihovima 14-19 da su Sunce i Mjesec stvoreni četvrtog dana. Naučna je činjenica da su Zemlja i Mjesec bili dio Sunca, pa su se kasnije izdvojili. Zbog toga je ideja o stvaranju Zemlje prije Sunca i Mjeseca kontradiktorna potvrđenim naučnim činjenicama u vezi Sunčevog sistema.
d) Vegetacija je stvorena trećeg, a Sunce četvrtog dana
Prema Bibliji (Postanak, 1:11-13), vegetacija, biljke, drveće i voćke stvoreni su trećega, a Sunce četvrtog dana. Kako je moguće da se biljke pojave prije Sunca, i kako je moguće da opstanu bez Sunčeve svjetlosti?! Ako je Muhammed lično napisao Kur’an, a kur’anske ideje prepisao iz Biblije, otkud je znao koje biblijske stihove preskočiti zato što sadrže katastrofalne naučne greške?! U cijelom Kur’anu ne postoji ni jedna jedina kontradiktornost naučnim činjenicama.
e) I Sunce i Mjesec emitiraju svjetlost
Biblija kaže da i Sunce i Mjesec imaju sopstvenu svjetlost.
U Knjizi Postanka, 1:16, stoji: “Bog stvori dva velika svjetla nebeska, veće, da vlada danom, i
manje, da vlada noću…”
Savremena nauka nam kaže da Mjesec ne posjeduje vlastitu svjetlost. Ta činjenica je potvrdila ispravnost kur’anskog koncepta koji kaže da Mjesec nema sopstvenu, već samo reflektira sunčevu svjetlost. Nemoguće je da je Muhammed, a.s., čovjek koji je prije 1.400 godina živio u arabijskoj pustinji, uvidio ove greške u Bibliji, pa ih, prilikom prepisivanja u Kur’an, ispravljao.

ADAM, PRVI ČOVJEK NA ZEMLJI, ŽIVIO JE PRIJE 5800 GODINA
Prema rodoslovlju Isusa Hrista u Bibliji, od Isusa do Abrahama i od Abrahama do Adama, ispada da je prvi čovjek, Adam (Adem, a.s.) živio prije 5.800 godina: 1 .948 godina od Adama do Abrahama; Oko 1.800 između Abrahama i Isusa; 2.000 godina od Isusa do danas.
Ove brojke nas dodatno zbunjuju zbog činjenice da je, po jevrejskom kalendaru, trenutno 5.800. godina. Postoji sasvim dovoljno arheoloških nalaza koji dokazuju da je ljudski rod star na desetine hiljada godina, a ne samo 5.800 godina, kao što Biblija kaže.
Kur’an, također, govori o prvom čovjeku, Ademu, a.s. Međutim, za razliku od Biblije, ne navodi nikakav datum u vezi njegovog života na Zemlji. Biblijski stav je u potpunoj suprotnosti
savremenoj nauci.

NUH I VELIKI POTOP
Biblijski opis Velikog potopa (u 6., 7. i 8. poglavlju Knjige Postanka), sugerira da je poplava zahvatila cio svijet i uništila sve na Zemlji, osim onoga što je bilo na Nuhovoj barci. U opisu se navodi da se potop desio 1.656 godina nakon stvaranja Adama ili 292 godine prije Abrahama, u vrijeme kad je Noa (Nuh, a. s.) imao 600 godina. To znači da se potop desio u 22. ili 21. vijeku prije nove ere.
Biblijska priča o Velikom potopu je u ogromnoj kontradikciji s naučnim činjenicama i arheološkim nalazima. U vrijeme kada se, prema Bibliji, desio Veliki potop, živjela je 11. dinastija u Egiptu i 3. dinastija u Babilonu. Svi arheološki nalazi dokazuju da ni jedna od ovih civilizacija u vrijeme potopa nije doživjela prekid ili diskontinuitet. Naprotiv, ostale su potpuno netaknute. Ne postoji ni jedan dokaz da se u 22. ili 21. vijeku u ovim dinastijama desila nekakva prirodna nesreća. Biblijski opis protivrječi tome i kaže da je cio svijet bio poplavljen.
Za razliku od biblijskog, kur’anski opis potopa nije protivrječan naučnim činjenicama. Kur’an nigdje ne navodi datum ovog događaja, niti je, prema Kur’anu, cio svijet bio poplavljen, a sve
živo na Zemlji uništeno. Suprotno tome, Časni Kur’an govori samo o Nuhovom narodu i kazni koja ih je zadesila. Nelogično je tvrditi da je Muhammed, s.a.v.s., priču o potopu prepisao iz Biblije, a da je pritom ispravio naučne greške u biblijskoj verziji priče.

PRIČA O MOJSIJU I FARAONU
Kur’anska i biblijska verzija priče o Mojsiju (Musau, a.s.) i faraonu su veoma slične. I Kur’an i Biblija navode da se faraon utopio pokušavajući se domoći Mojsija i njegovog naroda. Međutim, Časni Kur’an dodaje još jedan značajan detalj: “Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe’, – ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim
poukama.” (Junus, 92)
Doktor Maurice Bucaille je, nakon detaljnog istraživanja, dokazao da je Ramzes II, za kojeg se smatralo da je progonio Mojsija i njegov narod, umro mnogo ranije, dok je Mojsije još bio u Medjenu. Ramzesov sin Merneptah postao je novi faraon. On je, zapravo, faraon koji je proganjao Mojsija i koji se utopio u Crvenom moru. 1898. godine, u Dolini kraljeva u Egiptu,
pronađeno je mumificirano tijelo faraona Merneptaha. Godine 1975. doktor Maurice Bucaille je zajedno s timom od nekoliko doktora zatražio dozvolu za ispitivanje mumije faraona Merneptaha. Analize su dokazale da je Merneptah najvjerovatnije umro od utapanja ili srčanog udara koji je uslijedio u momentu utapanja. Tako je ostvareno kur’ansko proročanstvo u kome se kaže da će Allah sačuvati faraonovo tijelo da bi bilo pouka kasnijim
generacijama. Njegovo tijelo se i dalje čuva u kairskom muzeju.
Ovaj kur’anski ajet je podstaknuo doktora Maurice Bucaillea da proučava Kur’an. Kasnije je napisao knjigu Biblija, Kur’an i nauka, i priznao da je nemoguće da je Časni Kur’an ljudsko djelo. Nakon proučavanja Kur’ana, prihvatio je islam.

KUR’AN JE ALLHOVA KNJIGA
Svi ovi dokazi su dovoljni da se donese zaključak da Kur’an nije prepisan iz Biblije, već je Časni Kur’an “Furkan” – Rastavljač istine od neistine. Kur’an se, zbog toga, mora koristiti kao kriterij
na osnovu kojeg se određuje koji se dio Biblije može smatrati Božijom riječju. Kur’an to potvrđuje u suri Es-Sedžda:
“Elif-lam-mim. (Ovu) Knjigu objavljuje, u to nema sumnje, Gospodar svjetova, a oni govore: “On je izmišlja!” Ne, ona je istina od Gospodara tvoga da opominješ narod kojemu prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao pravim putem.” (Es-Sedžda, 1-3)

___________

Iz knjige “ODGOVORI NA ZABLUDE O ISLAMU 2.dio”
Autor: Dr.Zakir Naik