Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Bilježi Taberani u „El-Mu’adžemu el-evsat“, Hakim, Bejheki u „Šuabil-iman“ i drugi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Volite Arape zbog troga: jer sam ja Arap, jer je Kur’an na arapskom jeziku i jer je arapski jezik govor stanovnika Dženneta“.

Za ovaj hadis su trojica učenjaka hadisa rekli da je krivotvoren, tj. izmišljen: Ibnul-Dževzi, Zehebi i Albani.

Šejhul-islam Ibn Tejmije nakon što je spomenuto lanac prenocilaca i tekst ovog hadisa rekao je sljedeće: „Kaže Hafiz es-Selefi: Ovo je dobar hadis, pa ne znam je li mislio na valjanost njegovog seneda po principima muhaddisa ili na valjanost teksta hadisa u općem terminološkom značenju. Ebul-Feredž ibn El-Dđevzi je ovaj hadis ubrojao u izmišljene hadise (El-Mevdu’at), i kaže da je S’alebi rekao: Hadis nema osnova, a kaže Ibn Hibban: Jahja ibn Zejd prenosi od pouzdanih ravija maklub (vrsta slabog hadisa) hadise, te je time dokazivanje sa njim batil (ništavno), a Allah zna najbolje“ (Iktidau es-siratil-mustekim, 1/158).

Takođe, bilježi Taberani u „El-Mu’adžemu el-evsat“ od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ja sam Arap, Kur’an je arapski i jezik stanovnika Dženneta je arapski“. Kaže Albani u svojoj „Silsili da’ifa“ (br. 161) da je ovaj hadis izmišljen.

Rezultat govora o ovom pitanju je da nije prenešen nijedan vjerodostojan argument koji pojašnjava ili ukazuje na jezik kojim će govoriti stanovnici Dženneta. Zbog toga je obaveza da se o tom pitanju šuti i ne govori bez argumenata, a znanje o jeziku kojim će se govoriti u Džennetu da se to prepusti Allahu, subhanehu ve te’ala. Sa druge strane, musliman se treba zabaviti i zaokupiti djelima koja će mu koristi na Ahiretu.

Upitan je Šejhul-islam Ibn Tejmije o govoru i jeziku sa kojim će se komunicirati na Sudnjem danu, da li će nam se Allah obraćati arapskim jezikom i je li tačno da će jezik stanovnika Vatre biti perzijski a jezik stanovnika Dženneta arapski? Njegov odgovor je bio sljedeći: „Hvala pripada Gospodaru svjetova. Nije poznato kojim će se jezikom govoriti toga dana, niti je poznato na kojem jeziku će ljudi slušati govor Gospodara, azze ve dželle, jer nas ničemu od toga Uzvišeni Allah nije obavijestio a niti Njegov Poslanik alejhisselatu vesselam. Nije tačno da će jezik Džehenemmlija biti perzijski niti da će arapski biti jezik stanovnika vječnog uživanja. Oko ovoga nam nije poznato da su se ashabi razišli, nego su svi ostavljali govor o tome, jer je govor o sličnom ovome bespotrebno pričanje… Međutim, o toj temi su se potonji učenjaci razišli: jedni kažu govoriće se arapskim jezikom, drugi kažu isto osim za stanovnike Vatre, tj. da će oni odgovarati na perzijskom koji će biti njihov jezik u Vatri. Treći kažu da će se govoriti sirijačkim jezikom (to je povijesni jezik istočnoaramejske podskupine aramejskih jezika) jer je on bio jezik Adema i jer su od njega su nastali ostali jezici. Četvrti kažu isto tako osim za stanovnike Dženneta koji će govoriti arapskim. Za sva ova mišljenja njihovi zagovorači nemaju dokaze ni razumske ni šerijatske, nego su to samo tvrdnje kojima nedostaju argumenti, a Allah, subhanehu ve te’ala, najbolje zna i On je najmudriji“ (Medžmu’ul-fetava, 4/299).

Prema tome, nije prenešeno niti u Kur’anu niti u vjerodostojnom Sunnetu, shodno znanju onoga ko piše, pojašnjenje kojim jezikom će govoriti stanovnici Dženneta, a ono što je prenosi o tome od hadisa i predaja nije vjerodostojno. Ve billahi tevfik.

Preuzeto sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić ( zijad-ljakic.com )