Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Šišanje naćelavo ili brijanje glave može imati četiri povoda za koje se vežu i različiti propisi:

Prvi povod: brijanje glave u sklopu obreda Hadždža i Umre

Nema sumnje da je šišanje naćelavo prilikom obreda Hadždža i Umre propisano Kur’anom, Sunnetom i idžmaom učenjaka. Kaže Uzvišeni: “Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete, sigurno, u Časni hram ući sigurni – ako Allah bude htio – neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha”. (El-Feth, 27.)

Po hanefijskom, malikijskom i hanbelijskom mezhebu brijanje glave ili šišanje je od vadžiba Hadždža, dok je kod šafija njegov rukn.

Što se tiče Umre, brijanje glave ili šišanje je vadžib po tri mezheba, a šafije su na stavu da je to rukn Umre.

Drugi povod: brijanje glave radi određene potrebe (liječenja)

Dozvoljeno je muhrimu (onome ko je zanijetio obrede Hadždža i Umre) da u slučaju neke bolesti ili sličnih razloga obrije glavu , a u osnovi je brijanje glave ili šišanje jedan od mahzurata (zabranjenih stvari) u nevedenim obredima za čije kršenje se daje fidja. Kaže Uzvišeni: “A onaj među vama koji se razboli ili ga glavobolja muči, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi”. (El-Bekare, 196.)

U hadisu mutefekun alejhi je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazio pored K’ab ibn ‘Udžreta kome su se vaške okomile na glavu, pa mu je rekao: “Obrij glavu, zakolji ovcu ili posti tri dana ili nahrani šest siromaha”.

Treći povod: brijanje glave kao vjerski simbol i obilježje mimo Hadždža i Umre

Brijanje glave radi vjere ili isposništva mimo Hadždža i Umre ili uzimanje brijanja glave parolom, simbolom ili obilježjem je novotarija u vjeri. Ovo je ujedno i jedno od obilježja Havaridža, kao što je došlo u Buharijinom Sahihu od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je rekao da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo ljude koji će se pojaviti u njegovom Ummetu, izaći će u grupi ljudi čije će obilježje biti brijanje glave, zatim je rekao: “Najgora stvorenja, pobit će ih jedna od dvije skupina (suprostavljene skupine, misli se na tabor Alije i Muavije, radijallahu anhu) koja je bliža istini (tabor Alije, radijallahu anhu)”.

Četvrti povod: brijanje glave mimo gore spomenutih slučajeva

Oko brijanja glave mimo Hadždža i Umre, bez potrebe (poput liječenja) i neuzimajući to simbolom i vjerskim obilježjem poput Havaridža učenjaci imaju dva stava:

Prvi stav – da je mekruh (pokuđeno), na čemu je Malik.

Drugi stav – da je mubah (dozvoljeno), a što je stav Ebu Hanife i Šafije.

Ispravan je drugi stav, a na to ukazuje hadis u kojem je došlo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio madića koji je obrijao dio glave, pa je rekao: “Ili obrijte svu kosu ili pustite svu kosu”. Bilježi ga Ebu Davud, Nesai i Ibn Hibban, a vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Hibban, Nevevi, Albani i Šuajb Arnaut. Ovaj hadis jasno ukazuje da je dozvoljeno brijati glavu.

U hadisu mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Ibn Omera, radijallahu anhuma, je došlo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio KAZE’A (vrsta šišanja). Upitan je ravija Nafija šta je to kaze’a, pa je odgovorio: “Da se obrije dio glave dječaka, a dio ostavi”. Većina učenjaka je na stavu da je šišanje kaze’a mekruh, dok manja skupina smatra haramom. A Allah zna najbolje.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

vidi manje