Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas, nekoliko dječaka iz plemena Benu Abdulmuttalib, postavio je da jašemo s Muzdelife na magarcima, i to na čelu kolone. Blago nas je izudarao dlanom po stegnima i rekao: Dječico moja, ne bacajte kamenčiće na dzemretima dok sunce ne izađe. ·”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, El-Begavi je rekao: “U hadisu je dokaz da je ženskinju i iznemoglim hadžijama dopušteno napuštanje Muzdelife prije zore, tačnije poslije ponoći desetog zul-hidže.”

Drugo, bacanje kamenčića na velikom džemretu nije dopušteno prije izlaska sunca: “Iz Ibn Abbasovog, radijallahu anhu, predanja razumije se da se kamenčići na velikom džemretu bacaju isključivo nakon izlaska sunca, i to je bolje za čovjeka, bez obzira napustio Muzdelifu prije ili poslije izlaska sunca”, tvrdi islamski autoritet ElBegavi. A Ibn Hadžer veli: “Ako je onome kome je dopušteno napustiti Muzdelifu poslije ponoći zabranjeno bacanje kamenčića prije sunčevog izlaska, tada je to strože zabranjeno onome ko ju je napustio nakon sabah-namaza.”

Treće, oni učenjaci koji su dopustili bacanje kamenčića prije sunčevog izlaska povode se za predanjem u kojem stoji da je Esma, radijallahu anha, kada je stigla na Muzdelifu, klanjala određeno vrijeme i upitala: “O sinovi moji, je li mjesec zašao?” Neko joj je odgovorio da nije. Opet je klanjala određeno vrijeme i ponovila isto pitanje, pa su joj odgovorili da je mjesec zašao. Tada reče: “Krenimo!” Krenuli su, stigli do velikog džemreta, i ona je bacila kamenčiće, pa se vratila i klanjala sabah-namaz u svojoj kući. Neko joj sugerira: “O ti i ti, mislim da smo poranili!”, na šta je odgovorila: “Sinko moj, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio je nepokretnim ženama da Muzdelifu napuste poslije ponoći.” Šejh El-Albani kaže: “Bacanje kamenčića desetog zul-hidže nije dopušteno prije sunčevog izlaska, čak ni iznemoglim ljudima ni ženskinju, iako imaju olakšicu da Muzdelifu napuste poslije ponoći. Na osnovu Ibn Abbasovog predanja, mora se sačekati da izađe sunce, i ovom Ibn Abbasovom, radijallahu anhu, predanju ne može se pretpostaviti predanje koje je zabilježio imam El-Buhari, a u kojem stoji da je Esma b. Ehu Bekr, radijallahu anha, nakon Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti, bacila kamenčiće prije sabah-namaza. Naime, ona se nije izjasnila da je to uradila uz Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, odobrenje, za razliku od samog napuštanja Muzdelife poslije ponoći, za šta je jasno izjavila da je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio. Postoji mogućnost da je ona iz dopuštenja da se Muzdelifa može napustiti poslije ponoći razumjela da je i bacanje kamenčića dopušteno noću, ne znajući da je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio, u predanju koje je prenio Ibn Abbas, radijallahu anhu.”

Četvrto, šejh El-Albani zapisao je i ovo: “Kada je riječ o olakšici u vezi s bacanjem kamenčića desetog zul-hidže, bacanje traje do zevala, čak i do u noć, i ovu olakšicu treba iskoristiti onaj ko smatra da će imati poteškoća ako bude bacao ujutro. Ovo je na osnovu sljedeće Ibn Abbasove, radijallahu anhu, izjave koju su zabilježili El-Buhari i neki drugi muhadisi, a u njoj stoji: ‘Ljudi su pitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Kurban-baj rama, a on je odgovarao: ‘Nije problem ako si tako uradio. ‘ Naime, neko bi mu rekao: ‘Obrijao sam glavu prije nego što sam zaklao kurban!’, a on bi ogovorio: ‘Nije problem ako si tako uradio. ‘ Neko bi mu, opet, rekao: ‘Bacio sam tek poslije akšam namaza!’, a on bi odgovorio: ‘Nije problem ako si tako uradio. ” Ovo je mišljenje imama Eš-Ševkanija, a prije njega i Ibn Hazma, koji je u djelu El-Muhalla zapisao: ‘Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je bacanje kamenčića na dan Kurban-bajrama sve dok sunce ne izađe, odnosno dopustio je bacanje od sunčevog izlaska do u noć, i to se odnosi na predvečerje i noć.’ Zato se treba poslužiti ovom olakšicom, jer ona će čovjeka sačuvati, pa neće baciti kamenčiće prije sunčevog izlaska, što je zabranio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a ovu njegovu zabranu krše mnoge hadžije pod izlikom neophodne potrebe. ”

Peto, govoreći o tome da većina učenjaka preferira Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje, imam Et-Tirmizi rekao je: “Pozivajući se na Ibn Abbasovo predanje, većina učenjaka smatra da se kamenčići bacaju nakon sunčevog izlaska, i to je Šafijev i Es-Sevrijev stav. Doduše, neki su učenjaci dopustili bacanje kamenčića u toku noći, prije zore.”

S tim u vezi je El-Begavi ostavio sljedeći zapis: ” … a prvo je bolje, a to je da hadžije na dan Kurban-bajrama bacaju kamenčiće nakon izlaska sunca.”Rekao sam: olakšica koju su glede toga dali neki učenjaci ne odnosi se na sve ljude, kako razumijeva većina običnog svijeta. Naprotiv, olakšica se odnosi isključivo na iznemogle, djecu i ženskinje, i neka ovo ima na umu onaj ko je rekao da glede toga postoji širina u tumačenju davši fetvu da je svim hadžijama dopušteno bacanje kamenčića prije sabah-namaza, da Allah, dželle šanuhu, sačuva!

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf