Unesi ispravnu email adresu
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Koji se zikr izgovara poslije farz-namaza?
Allah, dželle šanuhu, naredio je obavljanje zikra poslije farz-namaza rekavši: “A kad namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći…” (en-Nisa, 103). Ovo je sažeta naredba koju je objasnio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što preda selam, čovjek će tri puta reviše
Allah, dželle šanuhu, naredio je obavljanje zikra poslije farz-namaza rekavši: “A kad namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći…” (en-Nisa, 103). Ovo je sažeta naredba koju je objasnio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Nakon što preda selam, čovjek će tri puta reći: “Estagfirullāh!”, a to znači: Allaha za oprost molim, zatim će proučiti: “Allāhumme Entes-selāmu ve minkes-selāmu tebārekte jā Zel-dželāli vel-ikrām”, što znači: Allahu, Ti si Mir i Ti daješ mir, blagodaran si, Posjedniče veličine i plemenitosti! (Muslim, 595)
Potom će proučiti: “Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerīke lehū lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘alā kulli šej’in kadīr. Allāhumme lā mānia‘ limā e‘tajte ve lā mu‘tije limā men‘ate ve lā jenfeu‘ zel-džeddi minkel-džedd!”, što znači: nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika, Njemu pripada sva vlast i svaka zahvalnost, i On sve može. Allahu, ono što ti daješ niko ne može uskratiti, niti iko može dati ono što ti uskratiš, a niti ikome koristi njegovo bogatstvo pored Tvog bogatstva! (el-Buhari, 844 i 6329, i Muslim, 593)
Zatim će proučiti ovo: “Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerīke lehū lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘alā kulli šej’in kadīr. Lā ilāhe illallāhu ve lā na‘budu illā ijjāhu lehun-ni‘metu ve lehul-fadlu ve lehus-senā’ul-hasen. Lā ilāhe illallāhu muhlisīne lehud-dīne ve lev kerihel-kāfirūn”, a to znači: nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika, Njemu pripada sva vlast i svaka zahvalnost, i On sve može. Obožavamo samo Allaha, Njemu pripada svaka blagodat, poštovanje i svekolika hvala. Nema istinskog božanstva osim Allaha. Njemu iskreno vjeru ispovijedamo, makar to bilo krivo nevjernicima! (Muslim, 594)
U hadisu se kaže: “Onom ko poslije namaza po trideset i tri puta kaže subhanallāh, elhamdulillāh i Allāhu ekber pa to zaokruži na stotinu rekavši: ‘Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerīke lehū lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘alā kulli šej’in kadīr’ bit će oprošteni grijesi, makar ih bilo koliko ima morske pjene” (Muslim, 597). Čovjek ovaj zikr može izgovoriti skupa trideset i tri puta, to jest ovako: subhanallāhi, velhamdulillāhi vallāhu ekber, a može i odvojeno, to jest može trideset i tri puta reći subhanallah, zatim trideset i tri puta elhamdulillahi te naposlijetku isto toliko puta reći Allahu ekber. Sunnet je i to da se, umjesto trideset i tri puta, svaki od ovog zikra izgovori po deset puta (Ebu Davud, 5065, et-Tirmizi, 3410, en-Nesai, 1347, i Ibn Madža, 926). Isto tako, sunnet je dvadeset i pet puta izgovoriti ovaj zikr: “Subhanallāhi velhamdulillāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber” (et-Tirmizi, 3413, koji je ovo predanje označio pouzdanim, te en-Nesai, 1349 i 1350), a to iznosi stotinu. Valja znati da je dozvoljeno na bilo koji od ovih načina činiti zikr. Kad je riječ o ibadetu koji ima nekoliko formi, važi pravilo da ga treba činiti u svim njegovim formama, i to naizmjenično, da nijedna forma ne bude zapostavljena.
Zikrovi koje sam naveo uče se poslije svih namaza, osim što se poslije sabahskog i akšamskog namaza ovaj zikr: “Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerīke lehū lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘alā kulli šej’in kadīr” uči deset puta, te se poslije ovih dvaju namaza sedam puta uči zikr: “Rabbi edžirnī minen-nār”, što znači: Gospodaru, poštedi me kazne u Vatri! A Allah je pokrovitelj uspjeha, On upućuje na Pravi put.
Šejh Muhammed b. Usejmin
preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeŠta je dokaz da treba sastaviti stopala i ramena u safu?
Alejkum selam. Ravnjanje safove je jedna od obaveza, zbog čijeg nepoštivanja bivamo griješni, uz međusobno zbijanje ramena, stopala i gležnjeva, što je jedan od pritvrđenih sunneta prilikom džematskog obavljanja namaza, shodno sljedećim predajama: U poglavlju pod naslovom „Priljubljivanje ramena uzviše
Alejkum selam. Ravnjanje safove je jedna od obaveza, zbog čijeg nepoštivanja bivamo griješni, uz međusobno zbijanje ramena, stopala i gležnjeva, što je jedan od pritvrđenih sunneta prilikom džematskog obavljanja namaza, shodno sljedećim predajama:
U poglavlju pod naslovom „Priljubljivanje ramena uz rame, i stopala uz stopalo, u saffu“, imam Buharija, rhm., navodi predaju od Enesa b. Malika, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ispravite safove, jer ja vidim što mi iza leđa činite“ – pa bi priljubljivali rame uz rame džematlije do sebe, i stopalo uz stopalo. (Sahihul-Buhari, br.725.; Musned, Ebu Ja’ala, br.3720.; Musannef, Ibnu Ebi Šejbeh, br.3544)
Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani, rhm., kaže: „Ovo izjava od ashaba, r.a., nam daje do znanja da se ovako postupalo u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.w.s., tako da je sa ovom predajom moguće dokazivati o načinu i kakvoći uspostavljanja i ispravljanju safova.“ (Pogledaj: Fethul-Bari, br.692, 2/211.)
U poglavlju pod naslovom „Ravnanje safova“, imam Ebu Davud, rhm., navodi predaju od Nu’uman b. Bešira, r.a., koji kaže: Allahov Poslanik, s.a.w.s., se okrenu prema ljudima, i reče: „Ispravite safove!“ – tri puta ponavljajući, pa dodade: „Tako mi Allaha, ili će te ispraviti safove, ili će vam Allah, dž.š., razdvojiti srca!“ Nu’uman, r.a., reče: „Vidio sam ljude kako priljubljuju rame uz rame džematlije do sebe, i koljeno uz koljeno, i stopalo uz njegovo stopalo.“ (Sahih. Sunen, Ebu Davud, br.662.; Musned, el-Bezzar, br.3285.; el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.5388.)
Imam Ebul-Tajjib Muhammed Šemsul-Hakk el-Azim Abadi, rhm., u svom komentaru na Ebu Davudov Sunen, kaže: „Hadisi o ravnanju safova nam govore o bitnosti ispravljanja safova, te da to spada u upotpunjavanje namaza, da džematlije ne smiju štrčati niti naprijed niti nazad, jedni spram drugih, te da će priljubljivati ramena jedni uz druge, stopala jedni uz druge, i koljena jedni uz druge – ali, danas nalazimo da je ovaj sunnet zapostavljen, i ako neko ovaj sunnet sprovede danas – ljudi od toga bježe kao da su divlji magarci; mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!“ (Pogledaj: ‘Avnul-Ma’abud, 2/363.)
Šejh Velijjuddin el-Tebrizi, rhm., kaže: „Riječi Allahovog Poslanika, s.a.w.s.: „Ispravite safove – popunite praznine – ne ostavljajte šejtanu prolaza itd.“, te riječi Nu’umana b. Bešira, r.a.: „Vidio sam ljude kako priljubljuju rame uz rame džematlije do sebe, i koljeno uz koljeno, i stopalo uz njegovo stopalo.“, te riječi Enesa b. Malika, r.a.: „Pa bi priljubljivali rame uz rame džematlije do sebe, i stopalo uz stopalo.“ – sve nam ovo jasno ukazuje na to da je uspostavljanje i ispravljanje saffa – ispravljanje i stajanje džematlija po jednom kalupu, uz popunjavanje rupa u saffu tako što će se priljubiti ramena jedna uz druga, i stopala jedna uz druga, što je bila praksa ashaba u doba Poslanika, s.a.w.s., što je i nakon Poslanika, s.a.w.s., bilo praksom, sve dok se nisu ljudi neodgovorno ponijeli prema ovom propisu!“ (Pogledaj: Miškatul-Mesabih me’a šerhihi Mir’atul-Mefatih, 4/12.)
Ono što želimo podcrtati na kraju jeste to da čovjek u svemu treba biti umjeren i odmjeren, pa i prilikom sprovedbe ovog sunneta. Čovjek, prilikom džematskog obavljanja farz-namaza, mora držati svoja stopala u širini svojih ramena, i ne smije prelaziti tu granicu da bi sa drugim čovjekom prispojio saff. Naša je obaveza to ispuniti, a ako je džematlija do nas upoznat sa ovim propisom – i bude držao svoja stopala u širini svojih ramena – hadis će biti ispunjen, i ramena će biti jedna uz druga kao i stopala. U slučaju da džematlija do nas nije upoznat sa ovim propisom moramo uzeti u obzir njegovo neznanje koje nas ne smije navesti na to da mi pređemo granicu propisanog pa da svoja stopala stavimo iznad granice naših ramena iz želje za potpunim spajanjem saffa. Tuđe nepoznavanje Sunneta nas ne smije navesti na to da mi neznalački postupamo i da prelazimo granicu, a Allah, dž.š., najbolje zna.
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjeJe li dozvoljeno učiti iz mushafa u namazu?
Dozvoljeno je učenje Kur’ana u namazu iz Mushafa, kako u ramazanu tako i izvan ramazana, u farz-obaveznim, a i u dobrovoljnim namazima, ako za tim postoji potreba. (Fetve stalne komisije: fetva broj 9815, 6. tom – 398. str.)
Dozvoljeno je učenje Kur’ana u namazu iz Mushafa, kako u ramazanu tako i izvan ramazana, u farz-obaveznim, a i u dobrovoljnim namazima, ako za tim postoji potreba.
(Fetve stalne komisije: fetva broj 9815, 6. tom – 398. str.)
Vidi manjeNAKLANJAVANJE NAMJERNO OSTAVLJENIH NAMAZA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Namjerno ostavljanje namaza i posta od strane one osobe koja sebe smatra muslimanom je veoma krupna i velika stvar, tj. to su grijesi kojima nema ravnih poslije činjenja širka. Ostavljanje namaza je gori i veći grijeh od činjenja zinaluka, krađe, pijenjaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Namjerno ostavljanje namaza i posta od strane one osobe koja sebe smatra muslimanom je veoma krupna i velika stvar, tj. to su grijesi kojima nema ravnih poslije činjenja širka. Ostavljanje namaza je gori i veći grijeh od činjenja zinaluka, krađe, pijenja alkohola, konzumiranja kamate i slično, jer nema razilaženja među učenjacima da počinioci ovih grijeha činjenjem tih grijeha ne izlaze iz Islama osim ako ih ohalale.
Za razliku od ostavljača namaza oko njega učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li ga taj grijeh izvodi iz Islama ili ne.
A što se tiče naklanjavanja propuštenih namaza, zavisi da li su propušteni zbog šerijatski prihvatljivog opravdanja, poput zaborava, spavanja i slično, ili su propušteni namjerno zbog nemarnosti ili lijenosti.
Nema razilaženja među učenjacima da je obaveza naklanjati namaz koji se izostavi sa šerijatskim opravdanjem poput zaborava ili spavanja
Pa tako, ko prespava neki namaz ili ga zaboravi klanjati obavezan je da ga klanja kada se sjeti da je propustio taj namaz pa makar to bilo vrijeme kada je zabranjeno klanjati nafilu namaz (kada Sunce izlazi ili zalazi ili je u zenitu).
Argument da je u ovom slučaju osoba obavezna naklanjati propuštene namaze je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko zaboravi da klanja namaz ili ga prespava, njegov kefaret je da ga klanja kada ga se sjeti”. Ili u rivajetu kod Buharije i drugih: “Ko zaboravi klanjati namaz neka ga klanja kada ga se sjeti, za to nema kefareta osim toga”.
Oko obaveze naklanjavanja namaza od strane onog ko ga namjerno izostavi bez opravdanog šerijatski prihvatljivog razloga (poput zaborava i spavanja) učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Većina učenjaka je na stavu da je namjerno izostavljeni namaz obaveza naklanjati. Tu obavezu dokazuju gore spomenutim hadisom: “Ko zaboravi klanjati namaz neka ga klanja kada ga se sjeti, za to nema kefareta osim toga”, pa kažu: ako je obavezan naklanjati namaz onaj ko ga iz zaborava izostavi a u tom propuštanju namaza nema grijeha i prijekora, onda je preče da je obavezan naklanjati onaj ko ga namjerno izostavi.
Ovome se može prigovoriti da je obaveza muslimanu da naklanja namjerno propuštene namaze došla bi ta obaveza pojašnjena u jasnim šerijatskim tekstovima, a nje nema.
A sa druge strane ogromna je razlika između onoga kome prođe namaz zbog zaborava i spavanja i onoga koji namjerno neće da ga klanja.
Drugi stav učenjaka je da namjerno ostavljene namaze nije obaveza naklanjati. A i kada bi se naklanjali ne prihvataju se niti su valjani, jer nisu klanjani u njihovom namaskom vremenu i jer su izostavljeni bez opravdanog šerijatski prihvatljivog razloga, pa se zbog toga i ne primaju kao naklanjani.
Na ovom stavu su šejhul-islam Ibn Tejmije, Ibn Hazm i neki učenici i sljedbenici imama Šafije.
Oni dokazuju svoj stav time što naredba za obavljanje namaza u njegovom namaskom vremenu nije isto što i naredba da se naklanja taj namaz kada istekne namasko vrijeme, odnosno da obaveza naklanjavanja namjerno izostavljenih namaza zahtijeva posebnu naredbu od Uzvišenog Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a te naredbe mi nemamo.
Takođe, onaj ko namjerno ostavlja namaz se nalazi u jednom od dva stanja: ili je kjafir jer ostavljanje izvodi iz Islama, na čemu je skupina učenjaka ovog ummeta, ili je veliki griješnik koji treba da učini tevbu. Pa ako uzmemo da je kjafir, s obzirom da primanje Islama poništava učinjene grijehe prije njega kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Muslim i ostali, samim vraćanjem vjeri i primanjem Islama onome ko je namjerno ostavljao namaz bivaju poništeni grijesi namjerno ostavljenih namaza.
Zato osoba koja primi Islam nije obavezna da naklanja propuštene namaze i neispoštene dane prije Islama.
A ako uzmemo da je onaj ko namjerno ostavlja namaz veliki griješnik a ne kjafir on je obavezan da učini tevbu a samim činjenjem tevbe poništavaju mu se grijesi zbog kojih je učinio tevbu. Da tevba poništava grijehe došlo je u Muslimovom Sahihu kao i u drugim hadiskim zbirkama. Treba imati u vidu da osoba koja je namjerno ostavljala namaz dug vremenski period, kao i post mjeseca Ramazana nekoliko godina, da obavezivati ovakvu osobu da naklanja i naposti propuštene namaze i naposti namjerno neispoštene dane predstavlja veliku teškoću i vrlo je moguće da odvrati takvu osobu od činjenja tevbe. Ono što je presudno po ovom pitanju je da nema šerijatskog dokaza koji obavezuje ovakvu osobu da naklanjava i napašta namjerno propušteno.
Odabrano mišljenje po ovom pitanju, a Allah zna najbolje, je da onaj ko namjerno ostavi farz namaz ili post dana Ramazana nije obavezan da ih naklanja i naposti, a ako bi to i uradio ne prihvata mu se i nije ispravno. Nego je na njemu da učini iskrenu tevbu i da nastoji nadoknaditi propuštene vadžibe sa što više dobrovoljnih namaza i dobrovoljnog posta.
Navodi Ibn Hazm u svojoj knjizi “El-Muhalla” po ovom pitanju riječi koje se mogu rezimirati u sljedećem: Onaj ko namjerno ostavi namaz tako da mu istekno njegovo namasko vrijeme on nikada ne može da ga nadoknadi tako što će ga naklanjati, nego je na njemu da čini mnogo dobrih djela i nafile namaza kako bi otežao mizan svojih djela na Sudnjem danu, i na njemu je da se pokaje i čini istigfar Allahu, dželle še'nuhu.
Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: “Teško klanjačima, onima koji su sahije (koji ne klanjaju namaz u njegovom vaktu) u svom namazu” (El-Ma'un, 4-5), kao i riječi: “A poslije njih su došli loši potomci koji namaz (namjerno) ostaviše i požude slijediše, oni će sigurno u Gajju (vrsta Džehenema) završiti” (Merjem, 59).
Pa tako, onaj ko namjerno izostavi namaz neklanjajući ga u njegovom vaktu da ga može dostići klanjajući ga nakon što mu vrijeme istekne onda mu se ne bi prijetilo riječima “Teško klanjačima”, niti “Oni će sigurno u Gajju završiti”. Takođe, Uzvišeni Allah je odredio da se klanja namaz u njegovom određenom vremenskom periodu čiji se početak i kraj zna, pa ko ga klanja prije početka vakta namaz mu nije ispravan niti se smatra da ga je obavio. Pa tako isto ko ga klanja nakon što namasko vrijeme istekne klanjao ga je u vrijeme u kojem nije propisano da ga klanja.
A naklanjavanje namaza je šerijatska naredba koju može izdati samo Allah, dželle še'nuhu, direktno ili preko Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ta naredba nam nije došla za onog ko namjerno ne klanja namaz u njegovom vremenu. Pa kao što hadž nije ispravan ako se obavi u vremenu u kojem nije propisan da se obavlja, i kao što se post noću ne prihvata, tako isto klanjanje namaza van (poslije) njegovog namaskog vremena onome ko ga namjerno izostavi nije ispravno niti prihvatljivo jer sve su ovo ibadeti koje je obaveza učiniti u određenom vremenskom periodu.
Da je vadžib onome ko namjerno izostavi namaz da ga naklanja ne bi nam to prešutio Allah, dželle še'nuhu, niti Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti je dozvoljeno da kažemo da su zaboravili da nam to kažu, niti da su imali namjeru da nas opterećuju time što nam to nisu pojasnili.
Kaže Uzvišeni: “Gospodar tvoj ne zaboravlja” (Merjem, 64).
Bilježi Buharija u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko namjerno ostavi ikindiju namaz njegovo djelo je poništeno”.
Ovo znači da ono što se namjerno izostavi da se ne može nadoknaditi, jer da se može nadoknaditi ne bi se njegovo djelo smatralo poništenim. Takođe ovakav, namjerno ostavljen namaz, se smatra propuštenim namazom po idžma'u učenjaka jer mu je isteklo vrijeme obavljanja a da se može nadoknaditi kao zaboravljeni i prespavani namaz (koji kada se naklanjaju broje se kao da su klanjani u njegovom vaktu) onda bi njegovo nazivanje propuštenim namazom bila laž. Ovaj stav takođe podržavaju Omer ibn El-Hattab, Ibn Omer, S'ad ibn Ebi Vekkas, Selman, Ibn Mes'ud, radijallahu anhum, Kasim ibn Muhammed ibn Ebi Bekr, Bedil El-Ukajli, Muhammed ibn Sirin, Mutarrif ibn Abdullah, Omer ibn Abdulaziz i drugi. Ovo je rezime onoga što je napisao Ibn Hazm po ovom pitanju.
Takođe, na ovom stavu je i Stalna komisija za fetve u Saudiji. U toj fetvi je između ostaloga došlo: “Ko namjerno ostavi post i namaz a punoljetan je on ne treba da nadoknadi ono što ga je od toga prošlo. Međutim na njemu je da se pokaje i vrati Allahu i da čini mnoštvo dobrih djela, da dovi i daje sadaku, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tevba briše ono što je bilo prije nje, i Islam poništava ono što je bilo prije njega”.”
Prema tome, poštovana sestro na tebi je da se iskreno pokaješ za propuštene namaze i dane posta a što znači da čvrsto odlučiš da se više nikad ne vratiš ovom velikom grijehu. Na tebi je da činiš mnogo raznoraznih dobrih djela od davanje sadake, učenja Kur'ana, klanjanja nafile, dobrovoljnog posta i praktikovanja sunneta riječima i djelom. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeIZGOVARANJA NIJETA RIJEČIMA PRIJE NAMAZA
Alejkumusselam. To što piše u Ilmihalu da se na početku farz ili sunnet namaz nijeti riječima: "Nevejtu en usallije lillahi te'ala ...", to nije prenešeno ni u jednom hadisu da je radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti je to bila praksa ashaba niti prvih generacija muslimana. A poviše
Alejkumusselam.
To što piše u Ilmihalu da se na početku farz ili sunnet namaz nijeti riječima: “Nevejtu en usallije lillahi te'ala …”, to nije prenešeno ni u jednom hadisu da je radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti je to bila praksa ashaba niti prvih generacija muslimana.
A pošto je namaz ibadet on se mora obavljati onako kako ga je klanjao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Bilježi Buharija u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Klanjajte onako kako ste vidjeli mene da klanjam”.
A to kako je klanjao je prenešeno u vjerodostovnim hadisima i nije prenešeno da je na početku namaza nijetio namaz riječima. Ta praksa je uvedena tek nekad poslije.
Zbog toga niječenje namaza riječima predstavlja novotariju u vjeri.
Jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha: “Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbija (tj. to je batil i ništavno)”. Takođe, u hadisu kojeg bilježi Tirmizi, a kojeg muhaddisi ocjenjuju vjerodostojnim, je došlo: “Čuvajte se novina (u vjeri), jer je svaka novina novotarija a svaka novotarija dalalet a svaki dalalet vodi u Vatru”.
Izgovaranje nijeta riječima prije namaza predstavlja ružnu novotariju i nije je dozvoljeno činiti. Ispravno je da se namaz nijeti srcem, tj. srcem se odluči koji će se namaz klanjati.
A zikr poslije namaza, koji je sunet činiti, se obavlja nakon klanjanog farz-namaza a ne suneta. Takođe, ikamet se uči prije klanjanja farza u džematu, a oko učenja ikameta kada se klanja pojedinačno učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeUČENJE SURE NA TREĆEM I ČETVROM REKATU
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Od upute i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je da se na trećem i četvrtom rekatu farz namaza uči samo Fatiha. Bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Ebu Katade, radijallahu anhu, da je rekao: "Klanjao je Allahov Poslanikviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Od upute i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je da se na trećem i četvrtom rekatu farz namaza uči samo Fatiha.
Bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Ebu Katade, radijallahu anhu, da je rekao: “Klanjao je Allahov Poslanik sa nama pa je na prva dva rekata podne i ikindije namaza učio Fatihu i dva rekata, ponekad bi ajet učio tako da ga čujemo, odužio bi prvi rekat, a na zadnja dva (trećem i četvrtom) učio bi Fatihu”.
Pa je tako učenje sure na trećem i četvrtom rekatu farz namaza suprotno sunnetu.
Po nekim učenjacima ko to uradi mustehab mu je da učini sehvi-sedždu jer je dodao u namazu nešto što se ne uči, a sehvi-sedžda se između ostalog čini kada se neko učenje ili neke radnje dodaju ili oduzmu u namazu. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDa li muž i žena kada klanjaju u džematu stoje jedno pokraj drugog, ili žena stoji iza muža?
Alejkumusselam. Sunnet je da žena kada klanja u džematu sama za imamom da bude u zasebnom safu pa makar imam bio njen mahrem ili čak njen muž a ne da staje pored njega sa njegove lijeve ili desne strane. Mnogi učenjaci navode da nema razilaženja među učenjacima po ovom pitanju, kao što kaže Ibn Rušdviše
Alejkumusselam.
Sunnet je da žena kada klanja u džematu sama za imamom da bude u zasebnom safu pa makar imam bio njen mahrem ili čak njen muž a ne da staje pored njega sa njegove lijeve ili desne strane. Mnogi učenjaci navode da nema razilaženja među učenjacima po ovom pitanju, kao što kaže Ibn Rušd: “Nema razilaženja da je propisano da žena ako je sama klanja (stoji) iza imama, a ako ima muškarac sa njom na njemu je da stane pored imama a ženi da stoji iza njih“.
Dokaz da je ženi sunet klanjati u zasebnom safu iza imama kada klanja sama je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, kada su on, njegova nana Mulejka i jetim klanjali dva rekata iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U hadisu je došlo da je Enes, radijallahu anhu, rekao: “Pa je stao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a ja i jetim smo se saffali iza njega, a starica iza nas“. Enes, radijalahu anhu, je mahrem svojoj nani te da je bilo ispravno i propisano da stane pored njega ukazao bi na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
U suprotnom, ako bi žena klanjala pored svoga muža ili pored nekog od svojih mahrema uporedo u istom saffu, svejedno bio farz ili nafila, njen i njegov namaz su ispravni kod većine učenjaka s tim da je ona ostavila sunnet.
Prema tome, nema smetnje da muž i žena klanjaju u džematu i da on predvodi klanjajući u džematu svoju suprugu, a njoj je sunnet da stane iza njega.
Takođe, ovo potvrđuje drugi hadis od Enesa, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu, u kojem je došlo da su on, njegova majka Umu Sulejm i jetim, klanjali iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio Umu Sulejm, majku Enesovu, samu u saff iza Enesa i jetima.
A što se tiče stavova mezheba oko pitanja ako žena prekrši ono što je propisano, sunnet i ispravno i klanja u saffu pored muškarca, tri mezheba malikijski, šafijski i hanbelijski su na stavu da je to mekruh, s tim da to ne utiče na valjanost ni njenog niti njegovog namaza.
Dok je hanefijski mezheb na stavu da ženi nije dozvoljeno da klanja pored imama, a ako to uradi njegov namaz je neispravan a njen ispravan.
Ispravan stav po ovom pitanju je stav većine učenjaka a to je da se time ne kvari namaz ni ženi ni muškarcu.
Prema tome, od suneta je da žena kada klanja u džematu sama sa imamom, svejedno bio imam muškarac stranac, mahrem žene ili njen muž, da stane iza njega sama u saff. A ako bi klanjala pored imama namaz im je ispravan obome po džumhuru (većini) učenjaka. Ovo znači da je mišljenje šejha Saliha Fewzana zaista garib i da je manje poznato, ali u svakom slučaju predstavlja njegov idžtihad. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS PUŠTANJA EZANA PREKO AUDIO UREĐAJA (umjesto učenja ezana)
Alejkumusselam. Ezan je jedan od najboljih ibadeta koji se obavlja riječima i tijelom, on je farz kifaje po većini učenjaka, predstavlja jedan od glavnih vanjskih obilježja Islama, muslimansko mjesto koje ostavi učenje ezana, kažu učenjaci da je vadžib povesti borbu protiv tog mjesta ako odbiju učenviše
Alejkumusselam.
Ezan je jedan od najboljih ibadeta koji se obavlja riječima i tijelom, on je farz kifaje po većini učenjaka, predstavlja jedan od glavnih vanjskih obilježja Islama, muslimansko mjesto koje ostavi učenje ezana, kažu učenjaci da je vadžib povesti borbu protiv tog mjesta ako odbiju učenje ezana, učenje ezana je vadžib za obavljanje pet vakata namaza.
Učenje ezana je znak koji razdvaja muslimansko mjesto od kjafirskog, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi htio napasti neko mjesto sačekao bi da nastupi vrijeme namaza pa ako bi čuo ezan ne bi napao a u protivnom bi. Takođe, ezan ima svoje šartove od kojih je najbitniji nijet pa tako ezan nije ispravan od strane pijane, lude i osobe koja nije pri svijesti jer one nisu u stanju zanijetiti. A pod nijetom se misli da muezin prije učenja ezana zanijeti učenje ezana za taj namaz koji je nastupio.
Sva ova gore spomenuta značenja učenjem ezana sa kasete ili CD-a se ne mogu ostvariti te zbog toga ovakvo učenje ezana i nije ispravno.
A što se tiče stavova savremenih učenjaka po ovom pitanju, evo nekoliko odgovora na to pitanje:
Upitan šejh Ibn Usejmin da li je učenje ezana sa kasete ispravno, pa je odgovorio da nije ispravno, jer je ezan ibadet a ibadetima mora da predhodi nijet. Takođe, kada je upitan da li musliman treba ponavljati učenje ezana i učiti dovu koja se uči nakon ezana, odgovorio je da se ezan može učiti u dvije situacije: prva je ezan koji se uči kada nastupi namasko vrijeme od strane muškarca, na ovakav ezan se odgovara ponavljanjem i učenjem dove, a druga situacija je da se pusti snimljen ezan koji je od prije snimljen, takav ezan se ne prati ponavljanjem i učenjem dove jer to u suštini i nije stvarni ezan, odnosno ne uči ga muškarac u vrijeme kada mu je naređeno da ga uči nego je to samo slušanje onoga što je od prije snimljeno.
Upitana je Stalna komisija za fetve u Saudiji (broj fetve 10189) o onome što se dešava u nekim muslimanskim zemljama da se umjesto stvarnog učenja ezana od strane čovjeka kada nastupi namasko vrijeme puštaju snimljeni ezani preko kaseta i CD-ova, pa je odgovorila da to nije dovoljno za propisani ezan, nego da je vadžib da muezin lično prouči ezan jer je u vjerodostojnom hadisu tako naredio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Poznati šejh Mešhur Hasan iz Jordana je u svojoj knjizi “El-Kavlu el-mubin fi ahtail-musalin” naveo sve sporne stvari koje u sebi sadrži puštanje ezana preko kaseta i CD-ova umjesto stvarnog učenja. Od tih stvari naveo je sljedeće:
1 – Gubljenje nagrade učenja ezana muezinima i skraćivanje toga samo na onoga čiji je glas snimljen.
2 – Oprečnost ovakvog načina učenja ezana riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada nastupi namaz neka vam neko od vas prouči ezan i neka vas predvodi najstariji od vas” (mutefekun alejhi).
3 – Oprečnost ovakvog načina učenja ezana onome što su muslimani stoljećima radili od početka Islama pa sve do današnjeg doba u svim mjestima i u svim mesdžidima gdje se ezan učio od strane muezina za svaki beš vakat.
4 – Donošenje nijeta je šart ispravnosti ezana, zbog toga je neispravan ezan ako ga prouči luda i pijana osoba, jer one nisu u stanju zanijetiti, a ovo isto se odnosi na puštanje snimljenog ezana.
5 – Ezan je tjelesni ibadet i zato kaže hanbelijski učenjak Ibn Kudame: “Ne može čovjek da se oslanja na ezan koji uči neko drugo jer je ezan tjelesni ibadet i nije ispravno da se izvodi za dvije osobe poput namaza”, tj. ne mogu se džematlije u jednom mesdžidu oslanjati na učenje ezana u drugom mesdžidu, kao što se ne može jedan musliman oslanjati u svom namazu na namaz koji je obavio neki drugi musliman.
6 – Za učenje ezana za svaki namaz i u svakom mesdžidu je vezano mnoštvo suneta i adaba, a učenjem ezana putem puštanja kasete se ti suneti zapostavljaju i ne izvršavaju, a da ne govorimo o nedostatku samog nijeta učenja ezana.
7 – Ovakvim izvođenjem ibadeta se otvaraju vrata poigravanja sa vjerom i unošenja novotarija u ibadete i obilježja Islama i što je najgore vodi u to da se potpuno ostavi prirodno učenje ezana zadovoljavanjem sa onim što je snimljeno.
Kolegij islamskog prava pri Rabiti je 1406.po Hidžri na svom devetom skupu u Meki izašao sa stavom da učenje ezana u mesdžidima nakon što nastupi namasko vrijeme puštanjem već snimljenog ezana nije dozvoljeno niti je ispravno u obavljanju ovog ibadeta, niti se time postiže i izvršava propisani ezan, te da je obaveza muslimanima da lično uče ezan za svaki namaz u svakom mesdžidu kao što je bila praksa muslimana od vremena njihovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve do današnjeg dana.
Ovakav stav oko puštanja snimljenog ezana su zauzeli bivši saudijski muftija Muhamed ibn Ibrahim, Bin Baz, Usejmin, Vijeće visokorangiranih učenjaka i Stalna komisija za fetve iz Saudije, Kolegij islamskog prava pri Rabiti, kao i mnogi drugi učenjaci širom islamskog svijeta.
Prema tome, puštanje snimljenog ezana umjesto muezina kada nastupi namasko vrijeme nije dozvoljeno niti ispravno, tj. smatra se kao da i nije proučen i nema sumnje da je to novotarija u načinu izvođenja ovog ibadeta.
Zato je na onome ko god je u mogućnosti i stanju da promijeni ovu pogrešnu praksu u mnogim džamijama da uloži truda na lijep način da se taj ibadet izvodi onako kako su to muslimani radili četrnaest stoljeća.
A u onim džamijama gdje nije moguće promijeniti ovu pogrešnu praksu jer bi to odvelo u razdor, svađu i slično nije grijeh na džematlijama nego na onima koji su odgovorni. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKADA SE ZIKRI: POSLIJE FARZA ILI POSLIJE SUNETA?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Kao prvo, poslije namaza se uopće ne dovi na način kako se to radi kod nas da se džematski zikr i poslije toga uči Namaska dova i Fatiha. Namaska dova na način kako se kod nas praktikuje nije prenešena u Sunnetu te je zato novotarija kao i zajedničko zikviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Kao prvo, poslije namaza se uopće ne dovi na način kako se to radi kod nas da se džematski zikr i poslije toga uči Namaska dova i Fatiha. Namaska dova na način kako se kod nas praktikuje nije prenešena u Sunnetu te je zato novotarija kao i zajedničko zikrenje poslije namaza i učenje Fatihe koji su, takođe novotarija.
Drugo, ispravno je da se poslije farz namaza zikre zikrovi koji su prenešeni u vjerodostojnim hadisima. A od tih zikrova su sljedeće:
– odmah nakon predavanja selama 3 puta se izgovara Estagfirullah,
– a zatim riječi: ALLAHUMME ENTESSELAMU VE MINKESSELAMU TEBAREKTE JA ZEL DŽELALI VEL IKRAM,
– zikr: LA ILAHE ILLELLAH VAHDEHU LA ŠERIKE LEH, LEHUL MULKU VE LEHUL HAMDU VE HUVE ALA KULLI ŠEJIN KADIR,
– LA HAVLE VE LA KUVETE ILLA BILLAHI LA ILAHE ILLELLAHU VE LA NA'BUDU ILLA IJJAHU, LEHUL NI'AMETU VE LEHUL FADLU VE LEHUL SENAUL HASEN, LA ILAHE ILLELLAHU MUHLISINE LEHUDDIN VE LEV KERIHEL KAFIRUN,
– ALLAHUMME LA MANI'A LIMA E'ATAJTE VE LA M'UTIJE LIMA MEN'ATE, VE LA JENF'A ZEL DŽEDDI MINKEL DŽEDD,
– 33 puta Subhanallah, 33 puta Elhamdulillah i 33 puta Allahu ekber, i upotpunjava se stotina sa riječima; LA ILAHE ILLELLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU LEHUL MULKU VE LEHUL HAMDU VE HUVE ALA KULI ŠEJIN KADIR,
– potom se uči Ajetul-kursijj, sure: Ihlas, Felek i Nas,
– kao i neki drugi zikrovi koji se prenose od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Kao drugo, propisano je razdvajanje između farz (obaveznih) namaza i sunneta, svejedno potvrđenih ili nepotvrđenih ili općih nafila.
Razdvajanje između farza i suneta se vrši na jedan od dva načina:
Prvo – govorom, tj. zikrenjem ili bilo kojim drugim razgovaranjem sa kojim se napravi razmak između farza i suneta.
Drugo – promjenom mjesta, tj. izlaskom iz mesdžida ili da se ode sa mjesta na kome se klanjao farz.
Dokaz za ovo je vjerodostojan hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem je došlo da je tabi'in Es-Saib ibn Jezid klanjao džumu sa Muavijom, radijallahu anhu, kada je bio halifa. Pa čim je imam predao selam on je ustao i klanjao sunet, pa ga je pozvao Muavija, radijallahu anhu, i rekao: “Nemoj više raditi to što si uradio, kada klanjaš džumu nemoj je spajati sa drugim namazom (sa nafilom, sunetom) sve dok nešto ne progovoriš ili ne izađeš, jer nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako naredio da ne spajamo namaz (farz) sa namazom (nafilom) sve dok nešto ne progovorimo ili ne izađemo”.
Propisanost razdvajanja farzova od nafila je propisano i u drugim ibadetima mimo namaza.
Pa tako nije dozvoljeno dan ili dva pred Ramazan postiti nafilu osim kome je praksa da stalno posti nafilu, takođe, nakon Ramazana, tj. dan Bajrama nije dozvoljeno postiti. Ovo se prenosi u vjerodostojnim hadisima Buharije i Muslima.
Prema tome, zikri se odmah poslije farza (a ne dovi), a ne poslije suneta jer poslije suneta uopće zikr nije propisan. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeNAČIN KLANJANJA VITR NAMAZA
Alejkumusselam. Propis vitr namaza Vitr namaz je potvrđeni sunnet, na čemu su skoro svi islamski učenjaci, za razliku od Ebu Hanife koji smatra da je vitr namaz vadžib. Najjasniji dokaz da vitr namaz nije vadžib je to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao vitr namaz na jahalici, a sloviše
Alejkumusselam.
Propis vitr namaza
Vitr namaz je potvrđeni sunnet, na čemu su skoro svi islamski učenjaci, za razliku od Ebu Hanife koji smatra da je vitr namaz vadžib.
Najjasniji dokaz da vitr namaz nije vadžib je to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao vitr namaz na jahalici, a složni su učenjaci da farz namaz nije dozvoljeno klanjati na jahalici osim u nuždi i ako se boji da će mu isteći namasko vrijeme.
Vrijeme klanjanja
Vrijeme klanjanja vitr namaza je poslije jacije namaza pa sve do zore, a najbolje je da se klanja u zadnjem dijelu noći. Nije dozvoljeno klanjati dva puta vitre u jednoj noći, zbog hadisa: “Nema dva vitreta u jednoj noći”, bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Nesai.
Vitr namaz se može klanjati jedan, tri, pet, sedam i devet rekata i to spojeno bez predavanja selama među rekatima što je došlo u vjerodostojnim hadisima. Prenešeno je, takođe u vjerodostojnom hadisu i da se sedam rekata klanja tako što se na šestom preda selam a zatim klanja jedan rekat.
Dok se klanjanje vitr namaza tri rekata klanja tako da se klanjaju sva tri rekata odjedanput sa jednim sjedenjem. A ako se na drugom rekatu preda selam, onda se vitr klanja jedan rekat, a po mnogim učenjacima ova svetri rekata predstavljaju vitr namaz.
Praksa poznata kod nas da se prilikom klanjanja vitr namaza sa tri rekata uči Etehijatu na drugom rekatu kao kod akšam namaza, a na čemu je hanefijski mezheb, je oprečna vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Hakim i Bejheki od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte klanjati vitr namaz tri rekata tako da liči akšam namazu …”. Iraki, Hakim i Zehebi ocjenjuju ovaj hadis vjerodostojnim. Ostaje pitanje da li ovaj hadis upućuje na zabranu klanjanja vitreta poput akšama (misli se sa dva sjedenja), na čemu je većina učenjaka, ili je to samo pokuđeno a što kažu neki učenjaci.
Prema tome, vitr namaz koji se klanja tri rekata se klanja tako što se klanjaju dva rekata i preda selam, a ovo se broji u kijamu lejl, a zatim se klanja jedan rekat vitr namaza na kojem se uči kunut dova koja je mustehab a ne vadžib.
Prenešano je u vjerodostojnim predajama da se kunut dova može učiti prije odlaska na ruku kao i nakon vraćanja sa rukua, i jedno i drugo je ispravno.
Svi gore spomenuti propisi su zasnovani na vjerodostojnim hadisima ali zbog dužine teksta izostavljeno je njihovo navođenje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje