Unesi ispravnu email adresu
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
O NAKLANJAVANJU, ZIKRU I DUHA NAMAZU
Alejkumusselam. Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko zaboravi (klanjati) namaz neka ga klanja kada ga se sjeti, nema kefareta za njega osim toga. "I klanjaj namaz da bi Me veličao", a u rivajetu od Muslima jeviše
Alejkumusselam.
Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko zaboravi (klanjati) namaz neka ga klanja kada ga se sjeti, nema kefareta za njega osim toga. “I klanjaj namaz da bi Me veličao”, a u rivajetu od Muslima je došao dodatak: “Ili ga prespava”. Ovaj hadis ukazuje na obavezu naklanjavanja propuštenog farz namaza zbog spavanja ili zaborava čim se sjeti da ga je zaboravio klanjati ili prespavao. Nema smetnje da se iz opravdanog razloga malo odgodi naklanjavanje.
A što se tiče naklanjavanja suneta, mustehab i sunet je naklanjavati potvrđene sunete. S tim da vrijeme njihovog naklanjavanja ima više širine nego farz, kad god se naklnjaju dobro je a i ako se ne naklanjaju čovjek nema grijeha. Dokaza je mnogo koji ovo potvrđuju, tj. prenešeno je u vjerodostojnim hadisima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naklanjavao određene pritvrđene sunete poput podnevskog suneta i vitr namaza.
Nema nikakve smetnje da se zikri prilikom izlaska Sunca. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je činio zikr u svim vremenima”.
Vrijeme klanjanja duha namaza počinje nakon izlaska Sunca kada se ono podigne na visinu jednog koplja (otprilike petnaest ili dvadeset minuta nakon izlaska Sunca) a završava se prije početka podne namaza, odnosno kada bude Sunce u zenitu (otprilike petnaest ili dvadeset minuta prije dolaska Sunca u zenit). Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDA LI SE ZIKRI POSLJE FARZ ILI SUNNETA ?
Prenose mnogi učenjaci da je idžma'u učenjaka na tome da je sunnet ili mustehab zikriti nakon predavanja selama poslije pet propisanih namaza. Ovaj idžma je zabilježio, između ostalih, imam Nevevi u svojim dvjema knjigama "El-Ezkar" i "El-Medžmu'u". Ova preporučenost zikra poslije farzova se odnosiviše
Prenose mnogi učenjaci da je idžma'u učenjaka na tome da je sunnet ili mustehab zikriti nakon predavanja selama poslije pet propisanih namaza.
Ovaj idžma je zabilježio, između ostalih, imam Nevevi u svojim dvjema knjigama “El-Ezkar” i “El-Medžmu'u”.
Ova preporučenost zikra poslije farzova se odnosi na imama i muktedije, kao i na muško i žensko koji klanjaju pojedinačno.
Kaže imam Nevevi (El-Ezkar 1/200): “Složni su učenjaci da je mustehab zikriti nakon propisanih namaza. O tome je prenešeno mnogo vjerodostojnih hadisa u različitim rivajetima”.
Kaže Uzvišeni: “A kada namaz završite, zikrite i stojeći, i sjedeći, i ležeći” (En-Nisa, 103).
Takođe, u drugom ajetu kaže: “A kad se namaz obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i mnogo zikrite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a, 10).
U hadisu kojeg bilježi Buharija kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Klanjajte kao što ste mene vidjeli da klanjam”, a od prakse Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bilo da je na kraju svakog propisanog namaza zikrio.
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nakon svakog namaza izgovori 33 puta SUBHANALAH, 33 puta ELHAMDULILLAH, 33 puta ALLAHU EKBER …, biće mu oprošteni grijesi pa makar bili poput morske pjene”.
A što se tiče toga da li se zikri poslije farzova ili poslije suneta, ili i poslije farzova i poslije suneta, ispravno je ono na što ukazuju jasni i nedvosmisleni hadisi da se zikri samo poslije farz namaza. Ovo je ujedno i stav većine učenjaka ovog Ummeta. Od jasnih hadisa koji presuđuju po ovom pitanju su:
Hadis od K'ab ibn Udžreta, radijallahu anhu, koji bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Riječi (zikrovi) koje se izgovore na kraju svakog propisanog namaza neće iznevjeriti onoga koji ih izgovara: 33 puta SUBHANALAH, 33 puta ELHAMDULILLAH i 34 puta ALLAHU EKBER”.
Takođe, bilježi Buharija u svom Sahihu od Mugire ibn Š'ubeta, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije svakog propisanog namaza govorio: “LA ILLAHE VAHDEHU LA ŠERIKE LEH ….”.
Prema tome, u oba hadisa je jasno naznačeno da se ovi zikrovi izgovaraju nakon “propisanog namaza”. Zato je većina učenjaka, kako prenosi Ibn Hadžer u “Fethul-bariju” (3/80) sve ostale rivajete u kojima je spomenut opći izraz “poslije svakog namaza” ograničila sa ovim što je došlo u hadisu K'ab ibn Udžreta, radijallahu anhu.
Kada je Bin Baz upitan da li se zikri sa prenešenim zikrovima samo poslije farza ili može i poslije suneta, odgovorio je da se svi zikrovi uče poslije farzova osim što se nakon predavanja selama na kraju suneta i nafila izgovori sljedeće:
3 PUTA ESTAGFIRULLAH, ALLAHUMME ENTE ESSELAMU VE MINKE ESSELAMU TEBAREKTE JA ZEL DŽELALI VEL IKRAM. A ovo je preneseno u vjerodostojnom hadisu od Sevbana, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu gdje je on kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi predao selam nakon namaza izgovorio bi tri puta ESTAGFIRULLAH …”. prema tome u hadisu nisu spomenuti propisani niti nafile namazi, pa tako obuhvata i jedne i druge.
Takođe, ispravno je da se ovi zikrovi uče i izgovaraju nakon farza a prije klanjanja suneta.
Na ovom stavu su skoro svi učenjaci i ovo je praksa muslimana sa generacije na generaciju. Ibn Hadžer zaključuje iz gore spomenutih hadisa da se zikr uči odmah nakon završetka farz namaza (Fethul-bari 3/80).
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeIMAMET DJEČAKA
Nema razilaženja među islamskim učenjacima da imamet (predvođenje u namazu) dječaka do njegove sedme godine starosti nije dozvoljen i nije ispravan. A oko predvođenja dječaka, od njegove sedme godine dok ne postane punoljetan, odrasle punoljetne osobe učenjaci imaju više stavova . Prvo mišljenje: daviše
Nema razilaženja među islamskim učenjacima da imamet (predvođenje u namazu) dječaka do njegove sedme godine starosti nije dozvoljen i nije ispravan. A oko predvođenja dječaka, od njegove sedme godine dok ne postane punoljetan, odrasle punoljetne osobe učenjaci imaju više stavova .
Prvo mišljenje: da mu je imamet dozovljeno i ispravan, na čemu je šafijski mezheb , Ahmed u jednom rivajetu, Hasen El-Basri, Ishak ibn Rahuvije, Ebu Sevr i Ibnul-Munzir .
Drugo mišljenje: da mu imamet nije dozvoljen niti ispravan, na čemu su hanefije , Davud Zahiri i ostali.
Treće mišljenje: da je dozvoljeno u nafili a ne u farz namazima, na čemu su malikije i hanabile .
Neki kažu da je uopće mekruh, na čemu su ‘Ata’, Š'abi, Mudžahid, Sevri i Ibn ‘Abbas. Imam Evza'i smatra da u osnovi on ne imami osim ako nema niko drugi da išta pamti od Kur'ana. A Imam Zuhri smatra da mu je dozvoljeno imametit u nuždi .
Radžih (odabrano) mišljenje je prvi stav učenjaka, tj. da je predvođenje dječaka od njegove sedme godine dok ne postane punoljetan odraslim osobama dozvoljeno i ispravno. Dokaz za ovo je hadis od ‘Amr ibn Seleme, radijallahu anhu, u kojem došlo da je njegov otac čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Kada nastupi namaz neka neko od vas prouči ezan i neka vas predvodi onaj ko zna najviše Kur'ana”. Kaže ‘Amr: “Pa su pogledali (ljudi iz njegovog mjesta), a niko nije znao više od mene Kur'ana, pa su me postavili da ih predvodim, a ja sam tada imao šest ili sedam godina” . Ovo je bilo za vrijeme života Allahovog Poslanika, sallallahu Ebu Davud (1485) od Ibn Abbsa i Tirmizija (3386) od Omera, radijallahu anhum,
El-‘Ilel (2/351).
Tehzibul-kemal (7/281).
Irvaul-galil (433 i 434).
El-Mevsu'atu el-fikhijje (6/203-204).
Nihajtul-muhtadž (2/168).
El-Mugni (2/55).
Fethul-kadir (1/310).
Dževahirul-iklil (1/78).
Keššaful-kinna'a (1/480).
El-Medžmu'u (4/249).
Buharija (605), Ebu Davud (589) i Nesai’ (781).
alejhi ve sellem, i ashaba, a da to nije bilo dozvoljeno bila bi spuštena objava, pogotovo što je ovdje u pitanju temelj vjere, tj. namaz. Prema tome, ovaj hadis presuđuje po ovom pitanju, pogotovo ako znamo da su dokazi za druge stavove podložni kritici.
Naime, od dokaza sa kojima dokazuju zabranu imameta dječaka je hadis u kojem stoji: “Pero je podignuto od trojice: … od dječaka dok ne postane punoljetan” . Pa kažu da nije ispravno da predvodi u namazu odrasle osobe onaj od koga je dignuto pero.
Odgovor na ovo je da je značenje hadisa da mu nije vadžib klanjati dok ne postane punoljetan i da nema grijeha, a to ne znači da mu se negira valjanost namaza ako klanja. Ibn ‘Abbas, radijjallahu anhuma, je klanjao sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, takođe jetim u hadisu od Enesa, radijjallahu anhu, a obojica su bili maloljetni, što znači da im je namaz bio ispravan, a sve ovo je prenešeno u Sahihima Buharije i Muslima.
Takođe, dokazuju svoj stav sa hadisom kojeg bilježi Buharija: “Zaista je imam postavljen da bi se za njime upravljali, zato se ne razlikuje od njega …” . Kažu da je namaz dječaka nafila, a namaz odraslih farz, što znači da se razlikuju, a u hadisu je došla zabrana da se razlikuju muktedije od imama. Odgovor je da se zabrana razlikovanja u hadisu odnosi na namaske radnje klanjača, tj. dužni su da prate imama u odlasku na ruku, sedždu i slično . A Allah zna najbolje.
En-Nisa 59.
El-Mugni (3/202-216), el-Havi el-kebir (2/402-426), Bidajetul-mudžtehid ve nihajetul-muktesid (1/210-211), el-Mevsu'atu el-fikhije (27/195-204) i el-Fikhu el-islami ve edilletuhu (2/1291-1311).
Fethul-kadir (1/408-416), Bedai'u-s-sanai'i (1/259-266), eš-Šerhu es-sagir (1/495-500), eš-Šerhu el-kebir (1/372-387), Bidajetul-mudžtehid ve nihajetul-muktesid (1/210-211), Mugnil-muhtadž (1/279-285), el-Muhazzeb (1/110), Keššaful-kinna'a (2/27-42) i el-Mugni (3/202-216).
Bilježi ga Buharija (904), Ebu Davud (1084), Tirmizi (503) i Ahmed (3/219).
Bilježi ga Buharija (1208).
Bilježi ga Buharija (939) i Muslim (859).
Bilježi ga Muslim (858).
Tebjinul-hakaik (1/219), eš-Šerhu es-sagir (1/499), Mugnil-muhtadž (1/285), el-Mugni (2/302) i el-Fikhu el-islami ve edilletuhu (2/1303).
El-Džumu'a 9.
Bilježi ga Ebu Davud (1067) i kaže da je Tarik, radijallahu anhu, vidio Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, ali nije od njega ništa čuo. Prenosi Ibn Hadžer da su mnogi ovaj hadis ocijenili vjerodostojnim, pogledaj Nejlul-evtar (2/488). A Šejh Alabani je hadis ocijenio vjerodostojnim, pogledaj: el-Irva’ (592).
Bilježi ga Buharija (699) i Muslim (763).
Bilježi ga Buharija (695).
Ed-Derari el-mudije str.125.
El-Mebsut (2/23).
Bedai'u-s-sanai'i (1/259).
Bilježi ga Ibn ebi Šejbe u svom Musannefu (2/101) i Abdurrezzak u svom Musannefu (3/167). Ovaj hadis su riječi Alije, radijallahu anhu, pogledaj: Nasbu-r-raje (2/195).
Pogledaj: Telhisul-habir (2/54).
Buharija (892).
Bilježi ga Ebu Davud (1069) i Ibn Madže (1082). Ibn Hadžer je hadis ocijenio dobrim, pogledaj: Telhisul-habir (2/56).
Bilježi ga Ibn ebi Šejbe u svom Musannefu (2/101).
En-Nahl 44.
En-Nahl 64.
Ebu Davud (4398), Nesai’ (3432), Ibn Madže (2041), Ahmed (25157), Hakim (2350) i Ibn Hibban (142), vjerodostovnim su ga ocijenili Hakim, Ibn Hibban, Zehebi i Albani u “Sahihul-džami'a” (3512)..
Buharija (734) i Muslim (417).
El-Medžmu'u (4/249) i El-Mugni (4/250).
Bidajetul-mudžtehid ve nihajetul-muktesid (1/211).
Ed-Derari el-mudije str.125.
En-Nisa 59.
En-Nisa 65.
Er-Revdatu en-nedije (1/363-366).
Et-T'alikatu er-redije (1/367).
Fikhu-s-sunne (1/225-226).
El-Muhalla (5/36-40).
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDOVLJENJE PODIGNUTIH RUKU POSLIJE PET PROPISANIH NAMAZA
Dizanje ruku prilikom dovljenja je uopćeno propisano, kao što je prenešeno u mnoštvu vjerodostojih hadisa, i ono je jedan od razloga primanja dove. S tim da je podizanje ruku prilikom dovljenja može biti potvrđeni sunnet, tj. da je prenešeno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da jeviše
Dizanje ruku prilikom dovljenja je uopćeno propisano, kao što je prenešeno u mnoštvu vjerodostojih hadisa, i ono je jedan od razloga primanja dove. S tim da je podizanje ruku prilikom dovljenja može biti potvrđeni sunnet, tj. da je prenešeno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je na određenim mjestima i vremenima ili uz određene ibadete dovio podignutih ruku ili preporučio da se dovi. Ili može biti uopćeni sunnet, tj. da se prilikom dovljenja podignu ruke u bilo kojoj situaciji mimo onih koje su prenešene kao potvrđeni sunnet.
Međutim, učiniti praksom da se dovi sa podignutim ili nepodignutim rukama poslije svakog farz namaza, to nije propisano u Šerijatu. Doviti podignutih ruku nakon svakog farz namaza (tj. čineći to kao da je potvrđeni sunnet) nema nikakvog osnova u praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to nije prenešeno ni od jednog ashaba, niti je to bio stav ikog od tabi'ina. A osnov u ibadetima je zabrana, tj. da se ne čini nijedan ibadet za koji nema dokaz u Šerijatu. A svi oni koji su prenijeli i opisali namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niko od njih nije spomenuo da je dizao ruke i dovio poslije propisanih farz namaza. Nego je zikrio zikrove koji su prenešeni u vjerodostojnim hadisima. Prenosi Aiša, radijallahu anha, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko unese u ovu našu vjeru ono što nije od nje to se odbacuje” .
Kaže Ibn Kajjim: “Dova poslije predavanja selama nakon namaza, svejedno bio imam, klanjao sam ili za nekom drugim, to upće nije bila uputa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Niti je to prenešeno u vjerodostojnim predajama niti dobrim (hasen), neki učenjaci su to učinili svojstvenim samo za sabah namaz i ikindiju. To nije radio (dova poslije predavanja selama nakon namaza) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, niti pravovjerne halife poslije njega, niti je tome poučio svoj Ummet. Nego je to mišljenje onih koji su vidjeli lijepim djelom kao nadoknadu za sunnet poslije ta dva namaza (sabah i ikindija). Većina dova koje su vezane za namaz, a koje je učio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i preporučio da se uče, učio ih je u namazu …” .
Međutim, nema smetnje ako bi se klanjaču pojavio neki razlog za upućivanje dove nakon nekog završenog farz namaza da podigne ruke i dovi, pod uslovom da mu to ne postane stalna praksa. Ovo je dozvoljeno jer potpada pod opću propisanost činjenja dove sa dizanjem ruku, ali ne da se od toga napravi stalna praksa, tj. potvrđeni sunnet za koji treba imati dokaz. A Allah zna najbolje.
Buharija (2697) i Muslim (1718).
Zadul-me'ad (1/248).
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeMožete li mi navesti ruknove, farzove i sunneta abdesta?
Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata. Prvo, šest je ruknova, to jest farzova abdesta, a to su: pranje lica (kojem pripadaju usta i nos, pa je njihovo ispiranje također obaveza), pranje ruku s laktovima, potiranje po glavi, pranje nogu s čviše
Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, šest je ruknova, to jest farzova abdesta, a to su: pranje lica (kojem pripadaju usta i nos, pa je njihovo ispiranje također obaveza), pranje ruku s laktovima, potiranje po glavi, pranje nogu s člancima, pranje dijelova tijela po redoslijedu i uzastopnost prilikom pranja, to jest bez pravljenja duge pauze između pranja dvaju udova. Allah, dželle šanuhu, objavio je: “O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka…” (el-Maida, 6). A ako u vezi s ovim želite saznati više detalja, pogledajte djelo er-Revdul-murbi, 1/181–188. Šejh Ibn Usejmin veli: “…i ovdje se pod sintagmom farzovi abdesta podrazumijevaju njegovi ruknovi, sastavni dijelovi. To nam objašnjava činjenicu da učenjaci, Allah im se smilovao, za nešto koriste sinonime” (eš-Šerhul-mumti, 1/183). A u drugim odgovorima govorili smo o tome da većina učenjaka ne pravi razliku između farza i vadžiba.
Kad je riječ o izgovaranju bismille prije abdesta, imam Ahmed drži da je to obaveza, dok većina islamskih učenjaka smatra da je to sunnet.
Drugo, abdest ima mnogo sunneta. Šejh Salih el-Fevzan zapisao je sljedeće: “Evo, ovo su sunneti abdesta: upotreba misvaka prilikom ispiranja usta kako bi se pomoću toga postigla čistoća usta radi obavljanja ibadeta, učenja Kur’ani-kerima, obraćanja Allahu i tako dalje; pranje šaka tri puta prije pranja lica, jer se prenosi da je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio, i zato što se šakama peru ostali dijelovi tijela, pa se njihovim pranjem postiže veća čistoća drugih dijelova tijela koji se peru; prvo isprati usta i nos, a zatim oprati lice, jer se tako prenosi u hadisima, te temeljito ispiranje usta mućkajući vodu punim ustima i ispiranje nosa ušmrkujući vodu; trljanje guste brade kako bi se natopio njen korijen, kao i trljanje prostora između prstiju ruku i nogu; počinjanje od desne strane, a ne od lijeve; pranje lica, ruku i nogu dva i tri puta.” (el-Mulehhasul-fikhi, 1/44, 45)
Potiranje ušiju sunnet je, prema mišljenju većine učenjaka, dok imam Ahmed smatra da je i to obaveza.
Lijepo je poslije abdesta proučiti sljedeće dove: “Svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik” (“Ešhedu en lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerīke lehū ve ešhedu enne Muhammeden ‘abduhū ve resūluhu!”); “Allahu, učini me jednim od onih koji se mnogo kaju i učini me jednim od onih što se često čiste” (“Allāhumme idž‘alnī minet-tevvābīn vedž‘alnī minel-mutetahhirīn!”); “Hvaljen i slavljen neka si, Allahu moj, svjedočim da nema istinskog božanstva osim Tebe, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem” (“Subhāneke Allāhumme ve bi hamdike, ešhedu en lā ilahe illā Ente, estagfiruke ve etūbu ilejke!”).
A Gospodar svjetova najbolje zna.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeKako se treba ponašati u džamiji?
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu, Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in. Na samom početku, molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog, da te, dragi brate, učvrsti na Svome putu i podari tiviše
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu,
Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in.
Na samom početku, molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog, da te, dragi brate, učvrsti na Svome putu i podari ti svako dobro oba svijeta!
Propisi odlaska, ulaska i boravka u džamiji
A zatim, što se tiče tvoga prvog pitanja: kako se treba ponašati u džamiji, ovdje u odgovoru spominjem –istina ukratko- radnje koje bi se trebale činiti prilikom odlaska do džamije, ulaska i boravka u njoj.
Zbog skučenog prostora i vremena, spomenut ću samo radnje i pojedine njihove koristi s napomenom da za sve rečeno postoji uporište (dokaz) u Allahovoj knjizi, sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i praksi njegovih ashaba, Allah svima njima bio zadovoljan.
Propisi odlaska do džamije
1-Izlazak iz kuće i odlazak do džamije u najljepšem izgledu
a)obući najljepšu odjeću koja prekriva ramena i stidna mjesta
b)obući kapu
c)namirisati se lijepim mirisom
d)koristiti misvak
2-Otići na vrijeme u džamiju
Ranim odlaskom u džamiju postižu se brojne koristi od kojih su i:
a)ubrajanje u jednu od kategorija koje će Uzvišeni Allah staviti na Sudnjem danu u hlad Arša kada mimo njega ne bude nikakvog drugog hlada,
b)onaj koji porani u džamiju radi namaza pa iščekuje u njoj namaz on je u namazu sve dok ga čeka,
c)sve dok bude čekao namaz meleki će tražiti oprosta i milosti za njega,
d)smireno će ići do džamije i u tome slijediti sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
e)stići će u prvi saff o čijim vrijednostima govore brojni hadisi
f)klanjat će namaz prije ikameta
g)proučit će dovu između ezana i ikameta
h)prisustvovat će donošenju početnog tekbira.
Onaj koji ne porani do džamije biće uskraćen mnogih ovih odlika i vrijednosti!
3-Učiti dove i zikr prilikom odlaska do džamije
Što se tiče dokaza koji govori o tačno propisanoj dovi ili zikru koji se uče prilikom izlaska iz kuće i tokom odlaska do džamije, o tome ne postoji jasan i vjerodostojan dokaz –a Allah najbolje zna- tako da se mogu učiti razne dove i zikrovi, bez ograničenja.
4-Smireno i dostojanstveno ići do džamije
5-Ići pješke ako u tome nema tegobe i po mogućnosti praviti manje korake, kako bi se do džamije napravilo što više koraka
6-Odlaziti u sebi najbližu džamiju i ne odlaziti u drugu, osim sa opravdanim razlogom jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Klanjajte u svojim mesdžidima i ne idite za drugim mesdžidima.“ (Taberani u Kebiru, 12/370. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u Sahihu-l-Džami’u, 5332.)
Propisi ulaska u džamiju i boravka u njoj
1-U džamiju se ulazi desnom nogom.
2-Prilikom ulaska u džamiju proučiti jedinu propisanu dovu zabilježenu u Muslimovom sahihu.
3-Nazvati selam prisutnima u džamiji.
4-Proći do prvog saffa u džamiji.
5-Ne uznemiravati prisutne u džamiji: prolazeći ispred njih dok klanjaju, ili koračajući preko njih, ili dizati svoj glas dok drugi klanjaju ili uče Kur’an.
6-Ako ima vremena klanjati dva rekata iza sutre-perde koja treba biti udaljena od klanjača tri lakta.
7-Sjesti na mjesto najbliže imamo ako već nije zauzeto.
8-Ne podizati drugog kako bi se sjelo na njegovo mjesto.
9-Ne zauzimati svoje mjesto tako d aniko nikada ne smije sjesti na naše mjesto u džamiji.
10-Ne razgovarati o dunjaluku, već ili klanjati namaz, ili učiti Kur’an, ili govoriti o vjeri ako se posjeduje šerijatsko znanje.
11-Kada se prouči ezan za namaz ne izlaziti iz džamije bez potrebe.
12-Ponavljati riječi ezana za muezzinom, zatim donijeti salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i proučiti propisanu dovu.
13-Klanjati dva rekata između ezana i ikameta a zatim proučiti dovu jer se tada dova ne odbija.
14-Kada se uči ikamet, ponavljati riječi ikameta kao što se ponavljaju i riječi ezana i ako se ima vremena donijeti salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i proučiti propisanu dovu. Ukoliko će se zbog ovoga zakasniti na početni tekbir, onda se prednost daje početnom tekbiru.
15-Kada se prouči ikamet za namaz popuniti i poravnati saff.
16-Stati u prvi saff i nikome ne davati prednost. O vrijednostima prvog saffa govore brojni veličanstveni hadisi pa neka se za tu vrijednost natječu oni koji hoće da se natječu!
17-Nakon obavljenog namaza, ukoliko se može, ostati što duže na tome mjestu.
18-Ukoliko si u mogućnosti sunnete nakon farza ostavi za kuću jer nas na to podstiču brojni hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovom prilikom da spomenem samo dva hadisa zbog njihove janoće i ljepote: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Čovjekov namaz u njegovoj kući vrijedniji je od njegova namaza u ovom mom mesdžidu, osim obaveznih namaza.“ (Sahihu-l-Buhari, 731, 6113, 7290; Sahihu Muslim, 781.)
U hadisu Suhejba, radijallahu anh, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Čovjekov dobrovoljni namaz kada ga niko od ljudi ne vidi jednak je dvadeset pet njegovih namaza pred očima drugih ljudi!“ (Ebu Ja’la; Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim uSahihu-l-Džami’u, 3821.)
19-Nakon namaza ispitaj se sa džematlijama, svojim komšijama jer upravo zbog poznavanja stanja i prava naših komšija kod nas naređeno nam je da klanjamo u sebi najbližim džamijama.
20-Kada izlaziš iz džamije, uči propisanu dovu zabilježenu u Muslimovom sahihu i prvo izađi lijevom nogom.
Ovo je ono što mi je Uzvišeni Allah olakšao da skupim sada o propisima i adabima odlaska, ulaska, boravka u džamiji i izlaska iz džamije. Molim Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji uče Njegovu vjeru da bi radili po njoj!
Odgovorio Hajrudin Tahir Ahmetović, prof. – Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeDa li je sramota nosit hidzab, a nepoznavat arapsko pismo?
Ve alejku musalam we rahemtullahi! Molim Uzvišenog Allaha da vam olakša da se pokrijete, da naučite čitati Kuràn, da se hajirli udate I da vam da svako dobro dunjaluka i ahireta. Pokrivanje muslimanake-hidžab je stroga obaveza svakom pojedincu, i muslimanka je dužna da se odmah pokrije kada postaneviše
Ve alejku musalam we rahemtullahi! Molim Uzvišenog Allaha da vam olakša da se pokrijete, da naučite čitati Kuràn, da se hajirli udate I da vam da svako dobro dunjaluka i ahireta.
Pokrivanje muslimanake-hidžab je stroga obaveza svakom pojedincu, i muslimanka je dužna da se odmah pokrije kada postane punoljetna u islamskom smislu. I za svaku sekundu bez hidžaba će biti pitana i velika je mogućnost da bude kažnjenja, ako joj Allah ne oprosti. Sa druge strane hidžab je jedan od najvažniji ibadeta muslimanki i imati će za svaku sekundu pokrivanja, sa Allahovim dopuston, obilatu nagradu. Musliman u činjenju ibadeta daje prednost sam sebi i kako ćeš ti više valjati drugima bez hidžaba ili ćeš biti bolja muslimanka bez njega, a ti ne činiš sebi dobro ostavljajući strogu obavezu. I također daje se prednost farzovima – strogim obavezama nad sunnetima. Hidžabu, kao farzu, se daje prednost nad učenjem Kuràna i slično, i niko od islamski učenjaka ne uvjetuje učenje Kuràna i slično za nošenje hidžaba, već je jedini uvjet islam i punoljetnost.
Odugovlačenje i plašenje je sredstvo prokletoga šejtana koji želi da te liši velike nagrade i pokornosti Allahu i želi da te preplaši sa stvarima koje nisu u stvarnosti onakve kakve ih on tebi prestavalja. Rekao je Allah u prevedenom značenju ajeta: ”To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici!” (Ali Imaran 175)
Iskušenja u islamu su dio ovoga života i vjere muslimana, s tim ako se musliman nad njima strpi, imati će veliku nagradu i sabur nad iskušenjima pretvoriti će se, sa Allahovim dopustom, u slast. Također kada se pokriješ Allah će ti olakšati i dati dobro ovoga i budućeg svijeta. Rekao je Allah u prevedenom značenju ajeta: ”…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naćii opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.” (Tahrim 2-3 ) i: “Mi će mo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!” Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!” (Bekare 155-157)
Nadamo se tvojoj skoroj poruci u kojoj ćeš nas obradovati sa svojim hidžabom i sa Allahovim dopustom kod nas ćeš naći svaku potporu i pomoć. Allah najbolje zna!
Mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeKoje namaze klanjamo naglas?
Sabah, akšam i jacija (farzi spomenutih namaza) su namazi u kojima je preporučeno (sunnet) da se uči naglas, dok su podne i ikindija namazi u kojima se uči u sebi. Odgovorio Mr. Elvedin Pezić - Preuzeto sa stranice www.n-um.com
Sabah, akšam i jacija (farzi spomenutih namaza) su namazi u kojima je preporučeno (sunnet) da se uči naglas, dok su podne i ikindija namazi u kojima se uči u sebi.
Odgovorio Mr. Elvedin Pezić – Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeKAKO JE KLANJAO POSLANIK, sallallahu alejhi ve sellem
U vjerodostojnim hadisima je prenešeno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao namaz na sljedeći način: Prije namaza Nije potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je imao neki zikr ili dovu prije tekbiretul ihram (početnog tekbira), osim što treba voditi računaviše
U vjerodostojnim hadisima je prenešeno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao namaz na sljedeći način:
Prije namaza
Nije potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je imao neki zikr ili dovu prije tekbiretul ihram (početnog tekbira), osim što treba voditi računa o poravnavanju saffova i upotrebi misvaka. Isto tako, blizina imamu ima vrijednost što je prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nema razlike između desne i lijeve strane saffa, a najbolje mjesto je odmah iza imama.
Nijet
Nijet za namaz se učini u srcu i njegovo izgovaranje je novotarija.
Okretanje Kibli
Okretanje prema Kibli je vadžib u farzovima i dobrovoljnom namazu, a iz toga se izuzima onaj koji nije u mogućnosti da se okrene prema Kibli, poput onoga ko klanja u avionu ili brodu koji imaju svoju putanju, pa se tako na početku namaza okrene prema Kibli a zatim ako se prevozno sredstvo okrene u drugom pravcu nema grijeha u tome.
Dozvoljeno je klanjati dobrovoljne namaze u prevoznom sredstvu (autu i slično) u pravcu kojem putuje pa išareti naginjanjem a nije mu obaveza da se okrene prema K'abi.
Sunnet je da imam a i onaj ko klanja sam stavi sutru (perdu) tako da između njega i nje budu tri lakta.
Početak namaza
Izgovara se početni tekbir riječima: ALAHU EKBER podignutih ruku, ispruženih prstiju u visini ramena ili do vrhova ušiju. A nije ništa vjerodostojno prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se uči kod početnog tekbira prilikom okretanja prema Kibli sa rukama.
Kijam (stajanje)
Kijam u namaza je rukn kod obaveznih namaza a kod doborvoljnih namaza je sunnet. Nema smetnje da se prilikom stajanja naslanja na štap i oslanja na zid ako mu je to potrebno zbog bolesti, starosti i slično. Nema nešto vjerodostojno da je prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome gdje mu je bio usmjeren pogled u namazu.
Klanjač stoji uspravno, ne razdvajajući mnogo između stopala, a njihovo spajanje je suprotno sunnetu, a ako se oduži namaz odmara ih naizmjenično.
Kiraet (učenje)
Namaz se počinje učenjem dove (koja se naziva dova istiftah-dova) i njeno učenje je sunnet. Preporučeno je da se ova dova uči raznovrsno, tj. na više načina onako kako je prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Zatim se uči Euza (isti'aza) a onda Bismilla ali ne naglas. Ruke se vežu tako da desna bude preko lijeve i može da ih stavi gdje hoće: na prsa, ili na pupak ili na stomak. Propisano je da se uči Fatiha, tako da je uči lijepo po tedžvidu, na sabahu i prva dva rekata jacije i akšama imam je uči naglas.
A na ostalim rekatima Fatihu uče i imam i muktedija. Muktedija ne uči Fatihu na rekatima u kojima imam uči naglas, uči je samo na rekatima na kojima imam uči u sebi, po ispravnom mišljenju.
Nakon Fatihe se uči nešto iz Kur'ana, na sabah namazu se uči nešto od dugih sura MUFESSAL (to su duge sure od sure Kaf do sure En-Nas). A na akšamu se uče kratke ili srednje sure. Na ostalim namazima se uče sure srednje dužine. Ako bi i na sabahu i na akšamu učio duge sure i to je sunnet.
Mekruh je da se oduži na jaciji namazu, a na putovanju je propisano da se olakša kiraet, tj da se uče kraće sure. Sunnet je da se jedna sura uči na jednom reka'atu i da se ne dijeli jedna sura na više reka'ata, a ako se to ponekad prekrši nema ništa u tome.
Skrušenost
Skrušenost je duša namaza i njegovo srce, pa ko je nema od klanjača njemu je namaz težak. Skrušenost u namazu je od osobina mu'mina koji će uspjeti.
Ruk'u
Nakon stajanja donosi tekbir za ruk'u rekavši ALAHU EKBER podiže ruke onako kako ih je podigao kod početnog tekbira (tekbiretul ihram).
Tekbiri koji se govore prelazeći sa jednog dijela namaza na drugi su sunnet po ispravnom mišljenju.
Podizanje ruku se radi na četiri mjesta u namazu: kod početnog tekbira, prilikom tekbira za ruk'u, vraćanja sa ruku'a i prilikom ustajanja nakon sjedenja na treći reka'at.
Saginje se na ruku'u, sunnet je da se muktedija sagne nakon što se sageo imam, prilikom čega poravna leža i ne izbacuje ih, ne obara glavu niti je ispravlja. Ruke stavlja na koljena pri čemu prste raširi. Sunnet je da se oduži sa ruk'uom. Nije dozvoljeno da se uči Kur'an na ruku'u nego se veliča Allah onako kako je prenešeno govoreći: SUBHANE RABIJJEL AZIM tri puta, a ako to ponovi deset puta to je dobro. Zikrovi na ruku’ koji su prenešeni u vjerodostojnim predajama su:
– “SUBHANEKELLAHUMME RABBENA VE BIHAMDIKE, ALLAHUMMEGFIR LI”,
– “SUBBUHUN KUDDUSUN RABBULMELAIKETI VERRUHI”,
– “SUBHANE ZILDŽEBERUTI VEL MELEKUTI VEL KIBRIJA'I VEL AZAMETI”.
Klanjaču je dozvoljeno da dovi na ruk'u. Zatim se podiže sa ruk'a govoreći: SEMI'ALLAHU LIMEN HAMIDEH, svejedno bio klanjač imam ili klanjao sam, a što se tiče muktedije on kaže: RABBENA VE LEKEL HAMD.
Sedžda
Zatim odlazi na sedždu. Dozvoljeno je klanjaču da prvo susti ruke ili koljena shodno njegovom stanju. Vadžib je učini sedždu sa sedam dijelova tijela: čelom, nosem, dlanovima (dva dlana), koljenima (dva koljena) i unutrašnjim vrhovima stopala (nožnim prstima), razdvajajući svoja stegna prilikom sedžde i ne oslanjajući stomak na njih, opruženih prstiju na rukama okrenutih prema Kibli.
Na sedždi izgovara: SUBHANE RABBIJEL E'ALA tri puta, pa ako poveća na deset puta to je dobro. Sedžda je najuzvišenije mjesto za dovu.
Sjedenje između dvije sedžde
Vraća se sedžde i sjedi sjedenje između dvije sedžde, sunnet je da sjedne na noge, da desnu nogu ispravi i da savije nožne prste tako da budu okrenuti prema Kibli, i da savije lijevu nogu i sjedi na njoj, ili da sjedi na krajevima ispravljenih stopala a to je takozvani IK'AU i kaže: RABBIGFIR LI.
Druga sedžda je poput prve, i drugi reka'at je poput prvog osim što na njemu ne uči dova istiftaha i na njemu uči (nakon Fatihe) pola od onoliko koliko je učio na prvom reka'atu.
Tešehud (sjedenje)
Nakon što ustane sa sedžde i klanja drugi rekat sjeda na prvo sjedenje (tešehudul evel), osim na sabah namazu (jer on ima samo dva reka'ata), i sjeda na noge.
Tešehud (prvo sjedenje) je od vadžiba namaza, ko ga namjerno ostavi pokvario je namaz, a ko ga izostavi iz zaborava treba da učini sehvi sedždu. Ko ustane na treći reka'at a nije sjedio na tešehudu iz zaborava, pa ako je ustao ne treba da se vraća na sjedenje.
Propisano je da se išareti kažiprstom dok se sjedi na tešehudu, i na prvom i na drugom, i nije potvrđeno da ga treba pomjerati. Na prvom tešehudu se ne uči salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Najispravnije što je preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od onoga što se uči na tešehudu je:
ETTEHIJATU LILLAHI VESSALEVATU VETTAJJIBATU, ESSELAMU ALEJKE EJJUHENNEBIJJU VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU, ESSELAMU ALEJNA VE ALA IBADILLAHISSALIHIN. EŠHEDU ENN LA ILLAHE ILLELLAH VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU.
Salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na zadnjem sjedenju je sunnet, a od njegovih oblika je:
ALLAHUME SALLI ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALI MUHAMMEDIN KEMA SALEJTE ALA IBRAHIME VE ALA ALI IBRAHIME INNEKE HAMIDUN MEDŽID.
Kada završi sa drugim tešehudom (na kraju namaza) propisano je da se dovi, a od najvjerodostojnijih dova koje se tada uče je:
ALLAHUMME INNI E'UZU BIKE MIN AZABI DŽEHENNEME, VE MIN AZABIL KABRI, VE MIN FITNETIIL MAHJA VEL MEMAT, VE MIN ŠERRI FITNETIL MESIHIDDEDŽAL.
Zadnji tešehud (zadnje sjedenje) je rukn od ruknova namaza.
Selam (pedavanje selama)
Zatim predaje selam, prvo na desnu zatim na lijevu stranu, predavanje selama na desnu stranu je farz a na lijevu je sunnet, izgovarajući: ESSELAMU ALEJKUM VERRAHMETULLAHI.
Sunnet je da se okrene da desnu stranu tako da onaj ko je iza njega vidi njegov desni obraz i na lijevu stranu tako da mu onaj ko je iza njega vidi lijevi obraz.
Ovo je kratki pregled i rezime knjige Opisa Vjerovjesnikovog namaza, sallallahu alejhi ve sellem, od savremenog muhaddisa Abdulaziza ibn Merzuka et-Tarifija.
Ovaj opis namaz koji je šejh Et-Tarifi zasnovao na vjerodostojnim hadisima sa snažnim i pouzdanim fikhom mes'ela je po meni jedan od najpouzadnijih opisa namaza za onog ko hoće da klanja onako kako je klanjao naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Pouzdanost i snaga se vraćaju na znanje u hadisu i fikh samog šejha.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDA LI JE PUŠTANJE SNIMLJENOG EZANA SA KASETE ILI CD-a NOVOTARIJA
Alejkumusselam. Nije dozvoljeno zamijeniti muezina sa puštanjem snimnjenog ezana sa kasete ili CD-a. Ezan je jedan od najboljih ibadeta koji se obavlja riječima i tijelom, on je farz kifaje po većini učenjaka, predstavlja jedan od glavnih vanjskih obilježja Islama, muslimansko mjesto koje ostavi učeviše
Alejkumusselam.
Nije dozvoljeno zamijeniti muezina sa puštanjem snimnjenog ezana sa kasete ili CD-a. Ezan je jedan od najboljih ibadeta koji se obavlja riječima i tijelom, on je farz kifaje po većini učenjaka, predstavlja jedan od glavnih vanjskih obilježja Islama, muslimansko mjesto koje ostavi učenje ezana, kažu učenjaci da je vadžib povesti borbu protiv tog mjesta ako odbiju učenje ezana, učenje ezana je vadžib za obavljanje pet vakata namaza. Učenje ezana jeznak koji razdvaja muslimansko mjesto od kjafirskog, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi htio napasti neko mjesto sačekao bi da nastupi vrijeme namaza pa ako bi čuo ezan ne bi napao a u protivnom bi. Takođe, ezan ima svoje šartove od kojih je najbitniji nijet pa tako ezan nije ispravan od strane pijane, lude i osobe koja nije pri svijesti jer one nisu u stanju zanijetiti. A pod nijetom se misli da muezin prije učenja ezana zanijeti učenje ezana za taj namaz koji je nastupio. Sva ova gore spomenuta značenja učenjem ezana sa kasete ili CD-a se ne mogu ostvariti te zbog toga ovakvo učenje ezana i nije ispravno. Kada je upitan šejh Usejmin da li je učenje ezana sa kasete ispravno odgovorio je da nije ispravno jer je ezan ibadet a ibadete mora da predhodi nijet. Takođe, kada je upitan da li musliman treba ponavljati učenje ezana i učiti dovu koja se uči nakon ezana, odgovorio je da se ezan može učiti u dvije situacije: prva je ezan koji se uči kada nastupi namasko vrijeme od strane muškarca, na ovakav ezan se odgovara ponavljanjem i učenjem dove, a druga situacija je da se pusti snimljen ezan koji je od prije snimljen, takav ezan se ne prati ponavljanjem i učenjem dove jer to u suštini i nije stvarni ezan, odnosno ne uči ga muškarac u vrijeme kada mu je naređeno da ga uči nego je to samo slušanje onoga što je od prije snimljeno.
Upitana je Stalna komisija za fetve u Saudiji (broj fetve 10189) o onome što se dešava u nekim muslimanskim zemljama da se umjesto stvarnog učenja ezana od strane čovjeka kada nastupi namasko vrijeme puštaju snimljeni ezani preko kaseta i CD-ova, pa je odgovorila da to nije dovoljno za propisani ezan, nego da je vadžib da muezin lično prouči ezan jer je u vjerodostojnom hadisu tako naredio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Poznati šejh Mešhur Hasan je u svojoj knjizi “El-Kavlu el-mubin fi ahtail-musalin” naveo sve sporne stvari koje u sebi sadrži puštanje ezana preko kaseta i CD-ova umjesto stvarnog učenja. Od tih stvari naveo je sljedeće:
1 – Gubljenje nagrade učenja ezana muezinima i skraćivanje toga samo na onoga čiji je glas snimljen.
2 – Oprečnost ovakvog načina učenja ezana riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada nastupi namaz neka vam neko od vas prouči ezan i neka vas predvodi najstariji od vas” (mutefekun alejhi).
3 – Oprečnost ovakvog načina učenja ezana onome što su muslimani stoljećima radili od početka Islama pa sve do današnjeg doba u svim mjestima i u svim mesdžidima gdje se ezan učio od strane muezina za svaki beš vakat.
4 – Donošenje nijeta je šart ispravnosti ezana, zbog toga je neispravan ezan ako ga prouči luda i pijana osoba, jer one nisu u stanju zanijetiti, a ovo isto se odnosi na puštanje snimljenog ezana.
5 – Ezan je tjelesni ibadet i zato kaže hanbelijski učenjak Ibn Kudame: “Ne može čovjek da se oslanja na ezan koji uči neko drugo jer je ezan tjelesni ibadet i nije ispravno da se izvodi za dvije osobe poput namaza”, tj. ne mogu se džematlije u jednom mesdžidu oslanjati na učenje ezana u drugom mesdžidu, kao što se ne može jedan musliman oslanjati u svom namazu na namaz koji je obavio neki drugi musliman.
6 – Za učenje ezana za svaki namaz i u svakom mesdžidu je vezano mnoštvo suneta i adaba, a učenjem ezana putem puštanja kasete se ti suneti zapostavljaju i ne izvršavaju, a da ne govorimo o nedostatku samog nijeta učenja ezana.
7 – Ovakvim izvođenjem ibadeta se otvaraju vrata poigravanja sa vjerom i unošenja novotarija u ibadete i obilježja Islama i što je najgore vodi u to da se potpuno ostavi prirodno učenje ezana zadovoljavanjem sa onim što je snimljeno.
Kolegij islamskog prava je 1406.po Hidžri na svom devetom skupu u Meki izašao sa stavom da učenje ezana u mesdžidima nakon što nastupi namasko vrijeme puštanjem već snimljenog ezana nije dozvoljeno niti je ispravno u obavljanju ovog ibadeta, niti se time postiže i izvršava propisani ezan, te da je obaveza muslimanima da lično uče ezan za svaki namaz u svakom mesdžidu kao što je bila praksa muslimana od vremena njihovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve do današnjeg dana.
Ovakav stav oko puštanja snimljenog ezana su zauzeli bivši saudijski muftija Muhamed ibn Ibrahim, Bin Baz, Usejmin, Vijeće visokorangiranih učenjaka i Stalna komisija za fetve iz Saudije, Kolegij islamskog prava pri Rabiti, kao i mnogi drugi učenjaci širom islamskog svijeta.
Prema tome, puštanje snimljenog ezana umjesto muezina kada nastupi namasko vrijeme nije dozvoljeno niti ispravno, tj. smatra se kao da i nije proučen i nema sumnje da je to novotarija u načinu izvođenja ovog ibadeta.
Zato je na onome ko god je u mogućnosti i stanju da promijeni ovu pogrešnu praksu u mnogim džamijama da uloži truda na lijep način da se taj ibadet izvodi onako kako su to muslimani radili četrnaest stoljeća.
A u onim džamijama gdje nije moguće promijeniti ovu pogrešnu praksu jer bi to odvelo u razdor, svađu i slično nije grijeh na džematlijama nego na onima koji su odgovorni. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje