Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko trguje hranom neka je ne prodaje sve dok je u potpunosti ne preuzme. ”129 Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je: “Mislim da se to odnosi i na svaku drugu robu.”

Ovaj isti ashab govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je prodavanje hrane sve dok je čovjek u potpunosti ne preuzme.” Tavus je rekao: “Upitao sam Ibn Abbasa na šta se to odnosi, a on mi je odgovorio: ‘Na trgovinu u kojoj se hrana preuzima nakon određenog vremena.”‘ 130

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko trguje hranom neka je ne prodaje sve dok je u potpunosti ne preuzme. “131

On je također govorio: “Kupovali smo hranu, a nismo je ni mjerili ni vagali, pa nam je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da to činimo, sve dok je ne preuzmemo.”132

Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada trguješ hranom, nemoj je prodavati dok je u potpunosti ne preuzmeš. ”133

U drugoj verziji stoji sljedeće: “Ljudi su za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili kažnjavani udaranjem ako bi kupili nepoznatu količinu hrane pa je na istom mjestu prodavali; već su je morali prenijeti na drugo mjesto.”134

Ibn Omer, radijallahu anhu, izjavio je: “Neki je čovjek iz Šama donio ulje pa sam se s njim pogađao oko cijene kao što to trgovci obično čine, i kupio sam ulje od njega. Tada mi je neki čovjek za ulje ponudio iznos kojim sam bio zadovoljan, i kada sam uzeo njegovu ruku da utvrdimo trgovinu, neki čovjek iza mene uze me za podlakticu; okrenuo sam se, kad – Zejd b. Sabit. Reče mi: ‘Nemoj to ulje prodavati dok ga ne pridružiš svojoj robi, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to zabranio.’ Tada sam”, nastavlja Ibn Omer, “povukao svoju ruku.”135

Hakim b. Hazim, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Prodao sam hranu datu na ime zekata i zaradio na njoj prije nego što sam je preuzeo. Kada sam otišao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to mu spomenuo, rekao mi je: ‘Nemoj hranu prodavati sve dok je ne preuzmeš. ‘136

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je prodavanje hrane sve dok je čovjek ne preuzme i ne pridruži svojoj robi. S tim u vezi, imam El-Begavi zapisao je sljedeće: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je zabranjeno prodavanje hrane koju čovjek nije preuzeo.”137

Drugo, kada je riječ o tome odnosi li se zabrana samo na onu hranu koja se mjeri ili se odnosi općenito na svaku vrstu, učenjaci imaju podijeljena mišljenja. Ispravno je da se zabrana odnosi na svaku vrstu, a na to nas jasno upućuje Ibn Omerovo, radijallahu anhu, predanje u kojem se zabranjuje sklapanje trgovine na taj način.

Treće, isto tako, islamski učenjaci ne gledaju istovjetno na pitanje ima li svaka roba status hrane. Neki učenjaci tvrde da između prehrambenih artikala i pokretnina, odnosno nekretnina nema razlike: svaka se roba prvo mora preuzeti pa tek onda prodavati. Dokaz za njihovo mišljenje jeste Ibn Abbasova, radijallahu anhu, izjava: “Mislim da se to odnosi na svaku drugu robu”, i to je ispravna analogija (kijas), tim prije što su ashabi najbolje znali na šta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mislio kada je izgovorio određeni hadis. Za ovo shvatanje imamo potporu u sljedeća dva merfu-predanja: prvo, Hakim b. Hizam upitao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Božiji Poslaniče, ja sam trgovac, pa šta mi je u trgovini dopušteno, a šta je zabranjeno?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: “Bratiću, kada kupiš određenu robu nemoj je prodavati sve dok je ne preuzmeš”l38; i, drugo, predanje Zejda b. Sabita, radijallahu anhu, u kojem je izjavio: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je prodavanje one robe koju trgovac nije preuzeo.”139

Četvrto, prodavanje nepreuzete robe kamata je. Dokaz za to jeste predanje u kojem stoji da je Tavus upitao Ibn Abbasa: “Zašto?”, a on mu je odgovorio: “Zar ne vidiš da ljudi trguju zlatom, ali kada je riječ o hrani, nju preuzimaju nakon određenog vremena!”

Peto, Ibn Hadžer zapisao je sljedeće: “Kada je riječ o preuzimanju robe, imam Šafi pravi razliku između robe koja se preuzima rukama, kao naprimjer, zlatnici, srebrenjaci, odjeća i sl., čije se preuzimanje vrši fizički, i one robe koja ne podliježe prenošenju, kao što su: nekretnine, plodovi na stablu i sl., i to se preuzima, a ono što se obično prenosi, kao, naprimjer, drvo, žitarice, domaće životinje i sl., to se preuzima prebacivanjem te robe na mjesto koje ne pripada prodavcu.”140

S tim u vezi, El-Begavi je rekao: ” …i preuzimanje robe razlikuje se na osnovu različitosti robe: ako je riječ o nekretnini, kao, naprimjer, zemlji, kući, šumi i sl., u tome se slučaju preuzimanje robe ostvaruje time što prodavac kupcu dopusti neposredan pristup i kontrolu nad tom nekretninom; ako se radi o sitnoj pokretnini, nju će lično preuzeti; ako se radi o životinji, nju će povesti; ako se radi o hrani koju je kupio bez vaganja, odnosno mjerenja, premjestit će je s mjesta na kojem ju je kupio.”141

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

 

 

vidi manje