Priredio: mr. Elvedin Pezić

Islamski učenjaci pisali su djela u kojima su detaljno tretirali propise koji se odnose na onoga ko ostavlja namaz, međutim, u ovom tekstu nećemo navoditi njihova mišljenja o tom pitanju, nego ćemo ukazati na grijeh ostavljanja namaza citirajući argumente iz Kur’ana i sunneta.

Mnogo je muslimana koji u svakodnevnom životu ostavljaju namaz, nesvjesni da je ostavljanje namaza jedan od najvećih grijeha koje čovjek može učiniti. Ostaviti namaz teži je grijeh od ubistva, konzumiranja alkohola i svinjetine, bluda/prostitucije, krađe i sl.

Ibn Kajjim je rekao: “Muslimani se ne razilaze u pogledu toga da je namjerno izostavljanje obaveznih – farz-namaza, toliko da prođe namasko vrijeme, jedan od najvećih grijeha, i da je grijeh ostavljanja namaza veći od ubistva, bespravnog uzimanja imetka, bluda, krađe, pijenja alkohola, i da se počinilac tog grijeha izlaže Allahovoj kazni i srdžbi na dunjaluku i na ahiretu.” (Namaz i propis njegovog ostavljanja, str. 31)

Dokazi iz Kur’ana o tome da je ostavljanje namaza veliki grijeh

Uzvišeni Allah kaže: “Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim sretnika, oni će se u džennetskim baščama raspitivati o nevjernicima: ‘Šta vas je u Sekar/Džehennem dovelo?’ ‘Nismo’, reći će, ‘bili od onih koji su molitvu/namaz obavljali. ’” (El-Muddessir, 38–43)
Uzvišeni Allah kaže: “To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošću Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali. A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu/namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.” (Merjem, 58–59)
Uzvišeni Allah kaže: “Pazi! Kada duša dopre do ključnih kosti, i vikne se: ‘Ima li učača rukje/doktora?’, i on se uvjeri da je to čas rastanka i noga se uz nogu savije, toga dana će Gospodaru tvome priveden biti: ‘Nije vjerovao, nije molitvu obavljao, nego je poricao i leđa okretao, a onda svojima bahato odlazio.’ Teško tebi! Teško tebi! I još jednom: Teško tebi! Teško tebi!” (El-Kijama, 26–35)
Hadisi koji govore o veličini grijeha ostavljanja namaza

Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista je između čovjeka i širka i nevjerstva ostavljanje namaza.” (Muslim, 82)
Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Između roba i širka ne postoji ništa drugo osim ostavljanja namaza, pa onaj ko ga ostavio, počinio je širk.” (Ibn Madža, broj 1080, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela.)
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko propusti ikindija-namaz kao da je izgubio svoju porodicu i imetak.” (Buhari i Muslim)
Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana, govoreći o namazu, rekao: “Onaj ko bude redovno obavljao namaz, to će mu biti svjetlost, dokaz i spas na Sudnjem danu. A onaj ko ne bude redovno klanjao, ne bude čuvao svoj namaz, neće imati svjetlosti, niti dokaza, niti spasa. On će na Sudnjem danu biti sa Karunom, faraonom, Hamanom, i sa Ubejjom b. Halefom.”
Abdullah b. Šekik el-Ukajli kazuje: “Ashabi Allahovog Poslanika nisu smatrali da je ostavljanje bilo kojeg djela nevjerstvo, osim ostavljanja namaza.” (Tirmizi, broj 2622, a šejh Albani ovu je predaju ocijenio vjerodostojnom u više svojih djela.)
Ebu Umama el-Bahili prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Odrješivat će se veze/karike islama, jedna po jedna, pa kada god se odriješi jedna, ljudi će se prihvatiti za onu koja je slijedi. Prva veza koja će se odvezati jeste suđenje po Allahovom zakonu, a zadnja je namaz.” (Ahmed, broj 22160, šejh Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim u više svojih djela.)
Ebu Derda, radijallahu anhu, kazuje: “Moj prisni prijatelj (Poslanik) oporučio mi je da ne činim širk Allahu – da Mu nikoga ne smatram ravnim ni u čemu, pa čak ni onda kada bih bio iskomadan ili spaljen, da svjesno ne izostavljam propisane – farz-namaze, jer onaj koji to učini, kod Allaha nema nikakvo obećanje da će ga čuvati i štititi, i da ne pijem alkohol jer je on doista ključ svakog zla.” (Ibn Madža, broj 4034, a šejh Albani ovaj je hadis ocijenio vjerodostojnim u više svojih djela.)
Ubada b. Samit, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Allah je ljudima propisao pet namaza, pa ko dođe sa njima, i nije ništa od njih izostavio, on ima od Allaha obećanje da će ga uvesti u Džennet, a onaj ko ne dođe sa njima, on nema kod Allaha obećanje, ako htjedne, kaznit će ga, a ako htjedne, uvest će ga u Džennet.” (Ebu Davud, a šejh Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim u više svojih djela.)
Ovo su samo neki argumenti koji ukazuju na to da je ostavljanje namaza jedan od najvećih grijeha. Na osnovu nekih od navedenih argumenta, bilo je učenjaka koji su ostavljanje namaza smatrali djelom koje izvodi iz islama. Stoga bi vjernik i vjernica trebali da paze na svoj namaz i da ne dopuste da iz bilo kojeg razloga propuste namaz i ne klanjaju ga u propisanom vremena.

Ibn Kajjim je rekao: “Muslimani se ne razilaze u pogledu toga da je namjerno izostavljanje obaveznih – farz-namaza, toliko da prođe namasko vrijeme, jedan od najvećih grijeha, i da je grijeh ostavljanja namaza veći od ubistva, bespravnog uzimanja imetka, bluda, krađe, pijenja alkohola, i da se počinilac tog grijeha izlaže Allahovoj kazni i srdžbi na dunjaluku i na ahiretu.” (Namaz i propis njegovog ostavljanja, str. 31)

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/