Imam velike poteškoće s odgojom djece na Pravome putu, u većini slučajeva se desi da ih udaram i da se ljutim na njih. Molim vas da me posavjetujete ...
Alejkumusselam.Propis psovanja Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Od riječi koje izvode iz vjere Islama su vrijeđanje i psovanje Uzvišenog Allaha, svejedno činilo se to u šali, u zbilji ili sa ciljem ismijavanja, nema razilaženja među učenjacima da ko to ispolji automatski izlačitaj više
Alejkumusselam.Propis psovanja Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Od riječi koje izvode iz vjere Islama su vrijeđanje i psovanje Uzvišenog Allaha, svejedno činilo se to u šali, u zbilji ili sa ciljem ismijavanja, nema razilaženja među učenjacima da ko to ispolji automatski izlazi iz Islama.
Propis onoga ko psuje Allah i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je prokletstvo na oba svijeta, sramna patnja na Ahiretu i tim djelom postaje nevjernik. Kaže Uzvišeni: “One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali (psovali, omalovažavali) Allah će i na ovome i na onome svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti” (El-Ahzab, 67), i kaže: “A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: “Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.” Reci: “Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?
Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.” Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci”. (Et-Tevbe, 65-66).
Dakle, nema razilaženja među učenjacima da je onaj ko vrijeđa ili opsuje Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, otpadnik od vjere. Pod vrijeđanjem i psovanjem se misli na omalovažavanje, proklinjanje, ocrnjavanje, pripisivanje mahane i nedostatka, porijeklu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili njegovoj vjeri i tome slično. Prema tome, pod vrijeđanjem Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se ne misli samo na bukvalnu psovku poznatu kod nas, nego ona (psovka) predstavlja najgnusniji i najodvratniji vid vrijeđanja.
Da je psovanje Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kufr i da oko toga nema razilaženja među učenjacima to prenose Ibn Kudame (El-Mugni 8/565), Ibn Tejmije (Es-Sarimu el-meslul, str. 550), Ibn Muflih (El-Fur’u 2/160), Ševkani (Nejlul-evtar 8/194), i mnogi mnogi drugi učenjaci.
Da li se prima tevba onome ko psuje Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Razišli su se učenjaci da li se onome ko opsuje Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prima tevba.
Većina učenjaka je na stavu da mu se prima tevba kao i kod ostalih razloga otpadništva od vjere. Na ovom stavu su hanefije i šafije kao i zvanični stav malikijskog mezheba, a unutar hanbelijskog mezheba prenose se tri stava.
Drugi stav učenjaka je da mu se ne prima tevba kod kadije, naravno misli se kod nas na dunjaluku a ne između njega i Allaha, nego se ubija kao kjafir, ne klanja mu se dženaza, ne dovi mu se za oprost i ne ukopava se u muslimansko mezarje. Ovo je poznati stav unutar hanbelijskog mezheba.
Treći stav je da se napravi razlika između onoga ko opsuje Allaha, kome se prima tevba s tim da se ne ubija, i onoga ko opsuje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kome se prima tevba ali je vadžib da se ubije da bi se izvršila šerijatska kazna.
A ispravno je, a Allah zna najbolje, da se prima tevba u oba slučaja na što ukazuju opći dokazi Kur’ana i Sunneta u kojima je došlo da se opraštaju svi grijesi onome ko se pokaje, poput riječi Uzvišenog: “Reci: O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili ne gubite nadu u Allahovu milost, zaista Allah oprašta sve grijehe, zaista je on Milostiv i mnogo prašta” (Ez-Zumer, 53).
Takođe, sa druge strane, ako se prima tevba i prihvata Islam onoga ko je u osnovi kjafir a koji je takođe vrijeđao i psovao Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zašto se onda ne bi primila tevba onome ko je postao mutred zbog psovanja Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Je li murtedu šart valjanosti tevbe da primi Islam
Kažu hanefije da tevba murteda biva tako što treba da se odrekne svih vjera mimo Islama ili da se odrekne one vjere (kufra, ateizma, bilo koje ideologije i tome slično) na koju je prešao poslije Islama, a ako ne uradi jedno od ovog dvoga tevba mu neće biti od koristi jer bez toga nije otklonio od sebe kufr.
Dok ostala tri mezheba, malikijski, šafijski i hanbelijski, smatraju da je dovoljno da se izgovori Šehadet.
Učenjaci skoro da su složni da je murted, tj. otpadnik od Islama, poput onoga koji je u osnovi kjafir, odnosno da je obavezan izgovoriti Šehadet (dva šehadeta) da bi mu tevba bila ispravna i da postao ponovo musliman. To dokazuju vjerodostojnim hadisom mutefekun alejhi: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik …”. Takođe, od dokaza da se murtedu ne prima tevba bez izgovaranja Šehadeta sa kojim se ulazi u Islam su riječi Uzvišenog: “Uzaludno je pokajanje onih koji čine loša djela a koji kad se nekom od njih približi smrt govore: “Sad se zaista kajem”, a i onima koji umiru kao nevjernici …” (En-Nisa, 18). To jest, ne prima se tevba onima koji su nevjernici sve dok ne prime Islam, a Islam se prima sa izgovaranjem Šehadeta.
Ako je murted izašao iz Islama time što je zanegirao općepoznati farz (namaz, zekat, post) ili ohalalio općepoznati haram (zinaluk, alkohol, kamatu) nije mu ispravno primanje Islama izgovaranjem Šehadeta sve dok ne porekne ono zbog čega je izašao iz Islama pa tek onda treba da izgovori Šehadet. Što znači da murted koji se vraća u Islam treba da otkloni razlog zbog kojeg je izašao iz Islama, tj. ono što ga je izvelo iz Islama pa tek onda treba da izgovori Šehadet. Iz ovoga se izuzima slučaj ako neko izađe iz Islama uopćeno bez nekog konkretnog razloga, za njegovo vraćanje Islamu je dovoljno da izgovori Šehadet.
Napomena: Ako osoba koja opsuje Allaha ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa čime je automatski izašla iz Islama, živi u sredini u kojoj se ne sudi po Šerijatu ili živi u takvoj sredini ali je niko nije prijavio kadiji, naravno njoj je vadžib da odmah izgovori Šehadet i da se pokaje, takvoj osobi je propisano da sakrije svoj grijeh, da ga ne priča nikome, pa čak i da ima šerijatski kadija ne treba mu ići da prizna svoj grijeh, nego je na njoj da mnogo čini istigfar, tevbu i čini raznorazna dobra djela da bi joj Allah oprostio taj veliki grijeh.
Prema tome, za ispravnu tevbu onoga ko izađe iz Islama sa psovanjem Allaha, subhanehu ve te’ala, šart je da se izgovori Šehadet (EŠHEDU EN LA ILLAHE ILLELLAH VE EŠHEDU ENNE MUHAMMDEN RESULULLAH) a zatim se pokaje, da sakrije svoj grijeh, ne govori o njemu i ne širi ga, a nije propisano da se vraćanje Islamu od strane murteda potvrdi sa dva svjedoka. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
Odgajanje djece zadatak je svakog roditelja, to naređuje Uzvišeni Allah i naređuje Poslanik, s.a.v.s. Kaže Uzvišeni: „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre.“ (et-Tahrim, 6) Imam Taberi kaže u tefsiru ovog ajeta: „O vi koji vjerujete, vjerujte Allahu i Poslaniku (čuvajte sami sečitaj više
Odgajanje djece zadatak je svakog roditelja, to naređuje Uzvišeni Allah i naređuje Poslanik, s.a.v.s. Kaže Uzvišeni: „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre.“ (et-Tahrim, 6)
Imam Taberi kaže u tefsiru ovog ajeta: „O vi koji vjerujete, vjerujte Allahu i Poslaniku (čuvajte sami sebe)”, kaže da znači: podučite jedni druge svime onim čime ćete se zaštititi džehennemske vatre i udaljiti od nje, činjenjem dobrih djela i pokornosti Uzvišenome Allahu.“ (Tefsir Taberi, 28/165.)
Prenosi Imam Kurtubi da je rekao imam Mukatil: „Sve je to obaveza njegova prema samome sebi, prema djetetu, porodici, slugi i sluškinji…“
Prenosi imam Ilkija: „Na nama je da podučimo našu djecu i naše porodice dobrom i ispravnom ahlaku, ponašanju, jer je rekao Uzvišeni Allah: ‘Podstiči porodicu na namaz i ustraj u tome’, a također je rekao, obraćajući se Muhammedu, s.a.v.s., riječima: ‘I pozivaj svoju najbližu porodicu.’”
A u hadisu od Poslanika spominje se da je rekao: „Naređujte im namaz od sedme godine.“ (Tefsir Kurtubi, 18/196.)
Zato, dragi i cijenjeni brate, ti koji pozivaš ka Uzvišenome Allahu, neka budu prvi koji ćeš ih pozivati tvoja djeca, porodica…
Uzvišeni Allah, kad je naredio poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., da poziva Uzvišenom Allahu, obratio mu se riječima: „I pozivaj svoju najbližu porodicu.“ (Šuara, 214), jer su oni najpreči tebi da budeš dobar i milostiv prema njima. Naređuje Poslanik, s.a.v.s., da treba biti odgovoran u odgoju djece.
Prenosi se od Abdulaha ibn Omera da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: ‘Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoja stada. Imam je pastir svoga džemata i odgovaran je za njega. Čovjek je pastir svoje porodice i odgovaran je za nju. Žena je pastirica u kući svoga muža i odgovrna je za nju. Sluga je pastir svoga stada i odgovaran je za njega.’ Mislim da je rekao: ‘Čovjek je pastir (odgovoran) za imetak svoga oca i odgovaran je za to.’” (Buhari, 853, Muslim, 1829)
Jedna od obaveza koje imaš prema djeci jeste i to da im još dok su malena usadiš ljubav prema Uzvišenom Allahu i prema Poslaniku, ljubav prema islamu i islamskom učenju, da ih podučiš da su i džennet i džehennem od Uzvišenog Gospodara i da će gorivo džehennemske vatre ljudi i kamenje biti. Poslušaj ovu priču koju prenosi Ibn Dževzi: “Bio je jedan vladar koji je imao puno imetka. Imao je kćerku koju je više volio od svega. U njegovom vlasništvu bio je jedan rob. Taj rob je jedne noći učio ajete iz Allahove knjige, pa je učio riječi: „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre…” Ovo je čula djevojka, pa je naredila sluškinjama da ga ušute, ali je on nastavio s učenjem. Ponavljao je ovaj ajet više puta, a ona je naređivala da ga ušute, sve dok nije u jednom trenutku svojim rukama poderala svoju odjeću. Kad su to vidjele sluškinje brzo su potrčale vladaru i obavijestile ga o tome što se dogodilo. Došao je vladar i rekao: ‘O voljena moja kćerko, šta se to dešava s tobom, zašto plačeš?’ Odgovorila je: ‘Oče moj, pitam te, tako ti Allaha, odgovori mi? Allah je stvorio vatru čije će gorivo ljudi i kamenje biti, zar ne?’ Odgovorio je: ‘Da.’ A šta te je to spriječilo da me obavjestiš o tome? Tako mi Gospodara, niti ću jesti niti spavati sve dok ne budem znala da li je moje mjesto u džennetu ili džehennemu.’” (knjiga Safvetu safve, 4/437-438)
Na tebi je da se potrudiš da odvratiš djecu od loših mjesta, jer ćeš ih, u suprotnom, ostaviti da ih odgaja loše društvo, televizor i druge loše stvari, zatim ćeš tražiti od njih da budu dobri, ali neće biti u stanju, jer ako posadiš trnje, sigurno neće dati plodove grožđa. Odgoj njihov biva dok su još mali da bi se još od samoga rođenja navikli na pokornost i poslušnost.
Od Abdullaha, sina Omera, sina El-Arsa, r.a., prenosi se da je rekao: “Rekao je Poslanik, s.a.v.s: ‘Naređujte djeci namaz od sedme godine, a udarajte ih od desete ako neće da klanjaju, i razdvojte ih u postelji’” (Ebu Davud, 495, a ovaj hadis je šejh Albani ocijenio ispravnim u djelu Sahihul džamija, 5868.)
Potrebno je da onaj koji odgaja bude milostiv, blag, nikako grub. Treba se obraćati svojoj djeci na najljepši mogući način, bez ljutnje, psovanja i udaranja, osim ako je dijete neposlušno i nepokorno, odnosno ako se uzoholi nad ocem, a u toj situaciji dozvoljeno je i primijeniti metode zastrašivanja i udaranja. Kaže imam el-Munavi: “Da bi čovjek odgojio dijete, kad dostigne sedam godina, odnosno godine u kojima počinje da razumije, podrazumijeva se da ga odgaja po uzoru i ahlaku pobožnih vjernika i udalji ga od miješanja sa svim onim što nije dobro, poduči ga Kur’anu i lijepom ponašanju, arapskom jeziku i poduči ga primjerima ispravih prethodnika, osnovnim propisima Allahove vjere, pa čak i korištenja metoda zastrašivanja i udaranja radi izvršavanja pet dnevnih namaza, i sve mu je to bolje nego da udijeli sadaku, jer ako čovjek ispravno odgoji svoje dijete, njegov odgoj će biti trajna sadaka roditelju. Naime, sadaka koju udijeliš drugom prolazna je a odgoj djeteta ostaje trajna sadaka tebi, jer je to njegovo lijepo ponašanje hrana za njegovu dušu i put do ahireta. Kaže Uzvišeni: „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre.“ (et-Tahrim, 6)
Da bi čovjek uspio da sačuva sebe i svoje dijete od džehennemske vatre, moraš ga stalno upozoravati i zastrašivati njome, preduzimati razne metode od lijepog govora, nasihata, opomene pa sve do primjenjivanja udaraca i zastrašivanja; u zavisnosti od samog djeteta zavisi i način odgoja koji će čovjek primijeniti. (Fejdul-Kadir, 5/257)
Šerijat dozvoljava korištenje raznih metoda kažnjavanja, kao što su kazne za blud, krađu, potvoru i druge prijestupe, a sve ovo radi uspostavljanja reda i radi ustrajnosti ljudi u činjenju dobra, a odvraćanju od zla. U ovom smislu, dolazi i savjet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji prenosi ibn Abbas: “Prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: ‘Okačite prut ili bič svoj na vratima svoje kuće ne bi li ga vidjeli ukućani, jer zaista je on razlog njihovog odgoja.’” (Prenosi Taberani, 10/248, a ovaj hadis ocenio je dobrim Hejsemi u djelu Mudžemeu zevaid, 8/106, i šejh Albani ocenio ga je dobrim u djelu Sahihul-džamija, 4022.)
Odgajanje djece biva između strogosti i blagosti a najbitnije od svega toga jeste sredina u kojoj se odgaja dijete. Jedan od najbitnijih razloga upute djeteta jeste ustrajnost roditelja u njihovom odgoju.
Od načina koji su korisni u odgoju djece jeste slušanje korisnih predavanja, slušanje Kur’ana i raznih dersova i nasihata.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
vidi manjePreuzeto sa stranice:www.spasenje.com