Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Ženski glas, sam po sebi, nije avret, jer kad bi se on smatrao avretom to bi bilo veliko opterećenje po sve, a znamo da je ova vjera sama po sebi lahkota! Žena je u potrebi za govorom i komunikacijom kako sa ženama tako i sa muškarcima i to u različitim sferama svoga života. Ono što je zabranjeno i što se smatra avretom jeste „zavođenje“ žena u svome govoru, na što je bila skrenuta pažnja i samim ženama Allahovog Poslanika s.a.w.s., ajetom: „O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!“ (el-Ahzab, 32.)

Dakle, ovaj ajet ne zabranjuje ženama uopšteno da govore, već im zabranjuje usiljenost i zavodljivost u govoru, dok je uobičajen govor, ne propraćen zavođenjem i grijehom, ženama dozvoljen. Znamo da su žene Poslanika s.a.w.s., majke vjernika, i da im je zabranjeno da se udaju nakon smrti Allahovog Poslanika s.a.w.s., pa je i pored toga njima skrenuta pažnja da sa svojom „djecom“ paze kako pričaju – pa šta tek da kažemo za žene koje nemaju status „majki“ prema muškarcima koji nemaju status njihovih „sinova“ – kako se tek one trebaju pridržavati ovoga ajeta!

Mnogo žena sahabijki su razgovarale sa Poslanikom s.a.w.s., o propisima vjere i to u prisustvu muškaraca stranaca, poput Esme bint Jezid, i poput žena koje su davale prisegu na vjernost. Žene sahabijke su razgovarale sa ashabima, kao i ashabi sa njima, poput slučaja žene koja je odgovarala Omeru r.a., onda kada je Omer r.a., tražio da se spuste mnogo podignuti mehrovi-vjenčani darovi. Omer r.a., i pored svoje žestine, nije spriječio ovu ženu od govora, već joj je potvrdio njen stav, i to u sred skupa kojem su prisustvovali i muškarci.

Šejh Ibnu Usejmin rhm., je bio upitan o tome da li je glas žene avret pa je odgovorio: „Ko bude malo dublje razmišljao o tekstovima Kur’ana i Sunneta naići će na to da ženski glas nije avret. Ono što nas upućuje na ovakav stav jeste ajet u kojem Allah dž.š., kaže: „…na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!“ (el-Ahzab, 32.) Zabrana, spomenuta u ovom ajetu jeste zavođenje u govoru, dok je obično neusiljeni govor dozvoljen, što nam sve zajedno ukazuje na to da glas žene nije avret, jer da je ženski glas avret i zabranjen ne bi se na kraju ajeta reklo „i neusiljeno govorite“. Dakle, zabrana se odnosi na usiljeno i zavodno pričanje, ne drugo. Što se tiče sunneta dokaza je mnogo. Žene su dolazile Poslaniku s.a.w.s., i obraćale mu se u prisustvu muškaraca što im on nije zabranjivao, niti je od ljudi tražio da idu. Da je ženski glas avret njegovo slušanje bi bilo zlo – a Poslanik s.a.w.s., nije ostavio zla a da nije ukazao na njega!. Hanbelijski učenjaci su na stanovištu da ženski glas nije avret. (Pogledaj: Šerhul-Munteha, 11/3., Šerhul-Ikna’, 8/3., Gajetul-Munteha, 8/3., el-Furu’, 157/5..)“ (Pogledaj: Fetava ve Resa’il Ibnu ‘Usejmin, 12 tom, 176 pitanje)

Ovaj stav se, između ostalog, temelji i na sljedećim hadisima:

1. Muhammed b. Sa’ad prenosi od svoga oca da je Omer b. el-Hattab r.a., zatražio dozvolu da uđe kod Poslanika s.a.w.s., kada su kod njega bile neke žene kurejšijke, koje su od njega nešto tražile i zahtijevale ali malo podignutog glasa nad njegovim glasom. Kad Omer r.a., zatraži dozvolu za ulazak one se latiše hidžaba, a Poslanik s.a.w.s., dozvoli Omer r.a., da uđe. Kada je ušao, Poslanik s.a.w.s., se smijao. Omer r.a., reče: Allah ti usta nasmijao, na mjestu baba si mi i majke?! Poslanik s.a.w.s., reče: Čudim se ovim ženama koje su bile kod mene, kada su ti čule glas latiše se hidžaba. Omer r.a., reče: Ti si preči da imaju strahopoštovanja od tebe, o Allahov Poslaniče – pa se Omer r.a., osvrnu k njima riječima: O vi koje ste neprijatelji prema samima sebi, zar da se mene plašite, a da se ne plašite Allahovog Poslanika s.a.w.s.? One rekoše: Ti si krući i strožiji od Allahovog Poslanika s.a.w.s.! Poslanik s.a.w.s., reče: O Ibnul-Hattabu, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće te šejtan susresti na putu a da se neće prebaciti na drugi put!“ (Sahihul-Buhari, br.6085.)

Ovaj hadis je dokaz tome da ženski glas nije avret jer Poslanik s.a.w.s., nije negirao ženama njihovo odgovaranje na riječi Omera r.a.. Da je ženski glas avret – Poslanik s.a.w.s., bi zabranio ovim ženama da zbore pred muškarcima.

2. Esma’ bint Jezid el-Ensarijja r.a., priča: Poslanik s.a.w.s., je jedne prilike prošao pored strane mesdžida u kojem su bile žene, među kojima sam bila i ja, pa je, čuvši njihove glasove, rekao: O skupino žena, doista ćete vi biti najbrojnije džehennemsko gorivo! Pozvah Poslanika s.a.w.s., a bila sam najbrža kada se radilo o postavljanju pitanja – pa rekoh: Zbog čega? Poslanik s.a.w.s., reče: Zbog toga što ste nezahvalne kad vam se da, i što ste nestrpljive kada padnete u iskušenje, i što se odmah žalite kad vam se ne da! Strogo se čuvajte nevjerstva opskrbljenih! Pitah Poslanika s.a.w.s.: Što je to nevjerstvo opskrbljenih (kufranul-mune’aamin)? Reče: Kada se žena nađe kod nekog čovjeka, kojem je rodila dvoje ili troje djece, pa mu kaže: Nikakvoga dobra od tebe nikada nisam vidjela!“ (Ahmed, Taberani)

3. Ummu Hana bint Ebi Talib r.a., prenosi da je otišla do Allahovog Poslanika s.a.w.s., u godini Osvojenja Mekke, pa ga zateče kako se kupa, dok mu njegova ćerka Fatima držaše zastor. Nazvah mu selam – a Poslanik s.a.w.s., upita: Ko je? Rekoh: Ummu Hana bint Ebi Talib. Reče: Neka je dobro-došla Ummu Hana bint Ebi Talib. Kada je završio sa svojim kupanjem, ustao je klanjati osam rekata, odjenut u jedan ogrtač, pa rekoh: O Allahov Poslaniče, sin majke moje, Alija r.a., tvrdi kako će da ubije čovjeka kojeg sam ja zaštitila – Fulan b. Hubejre!? Poslanik s.a.w.s., reče: Dajemo zaštitu svakom onom kojeg si ti zaštitila o Ummu Hana! Ummu Hana reče: To je bilo u vaktu duha-namaza.“ (Sahihul-Buhari, br.3171.)

4. Od Enesa r.a., se prenosi: Kada je Poslanik s.a.w.s., obolio pred svoju smrt počeo se gubiti, pa Fatima r.a., reče: O muke babove… Poslanik s.a.w.s., joj reče: Nakon ovoga tvoj babo neće imati više muka! Kada je Poslanik s.a.w.s., preselio, Fatima r.a., je rekla: O očiću moj, odazvao si se Gospodaru koji te pozva’; o očiću moj, džennet-i-firdevs ti kuća bila; o očiću moj, šta će Džibril bez tebe! Kada smo ga ukopali, Fatima a.s., je rekla: O Enese, kako mogaste bacati zemlju na Allahovog Poslanika s.a.w.s.!?“ (Sahihul-Buhari, br.4462.)

5. Enes r.a., prenosi: Ebu Bekr r.a., je, nakon smrti Poslanika s.a.w.s., rekao Omeru r.a.: Hajd’mo do Ummu Ejmen, da je posjetimo, onako kako ju je posjećivao Allahov Poslanik s.a.w.s.. Kada su došli do nje, zaplakala je, pa joj rekoše: Šta te je uplakalo; ono što je kod Allaha je za Poslanika s.a.w.s., bolje. Reče: Ne plačem zbog toga što ne znam da je ono što je kod Allaha za Poslanika bolje, već plačem zbog toga što je Objava sa Nebesa prestala silaziti – pa s ovim riječima i njih rasplaka, pa su svi zajedno plakali!“ (Sahihu Muslim, br.6472.)

Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Ovaj hadis je dokaz tome da je propisano i vrijedno posjećivati dobre osobe, da je propisano dobrom čovjeku posjetiti onoga ko je malo manji u dobroti od njega, da je propisano posjetiti onoga koga je tvoj prijatelj posjećivao i volio, da je dozvoljeno skupini muškaraca posjetiti dobru ženu i slušati je kada govori, da je dozvoljeno učenom i starijem da uzmu nekoga sa sobom u zijaret nekome ili bolesniku itd.. Propisano je plakati zbog rastanka sa dobrom i dragom osobom, pa makar i otišli tamo gdje im je bolje nego gdje su do tada bili, a Allah najbolje zna!“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi ‘alel-Muslim, br.4492.)

Imam Ibnu Bettal rhm., kaže: „Ženama je propisano da se raspituju u vezi propisa svoje vjere, i dozvoljeno im je da razgovaraju s muškarcima u vezi toga, kao i u vezi svega za čime su u potrebi. ‘Ilm i znanje je uzimano od žena Allahovog Poslanika s.a.w.s., kao i od ostalih žena Selefa!“ (Šerhu Sahihil-Buhari, 1/178.)

Imam el-Gazali rhm., kaže: „Ženski glas nije avret izuzev ako nije u pitanju pjevanje! Žene su za vrijeme ashaba muškarcima nazivale selam, tražile fetvu, pitale, konsultovale itd., a kad je u pitanju pjevanje tada raspirivanje strasti stupa na scenu…“ (Pogledaj: Ihja’u ‘Ulumid-din, 3/260.)

Imam el-Kurtubi rhm., kaže: „Nemoj da pomisli neko ko nema razumjevanja da kada mi kažemo da je glas žene avret da pod tim podrazumjevamo i njen obični zbor. To nije tačno. Mi dozvoljavamo govor sa ženama strankinjama i komunikaciju kada se je u potrebi za time, a ne dozvoljavamo im podizanje glasa, niti umiljato i zavodljivo govorenje, jer se time muškarci privlače i strasti raspiruju.“ (Pogledaj: Fetva šejh Muhammed Behit el-Muti’i, Muftil-Dijar el-Masrijje el-Esbek, Medželletul-Islam, mudželled 4, br.28.)

Stalna Komisija za Fetve, u KSA, kaže: „Ženski glas se uopšteno ne smatra avretom. Žene bi se Poslaniku s.a.w.s., žalile, raspitivale bi se o islamu, a isto su činile i za vrijeme Pravovjernih Halifa r.a., kao i sa Valijama – namjesnicima i vladarima, nakon njih. Selamile su muškarce strance, i odgovarale su na selam, na što im nije prigovorio niko od imama islama. Ali, i pored navedenog, ženi nije dozvoljeno da se „prenemaže“ u govoru, i da „zanosi“ u govoru, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!“ (el-Ahzab, 32.) Takvo postupanje zavodi muškarce i postaje im fitna-iskušenje, kako nam to potvrđuje spomenuti kur’anski ajet, a Allah je taj koji tevfika daje. Ve sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed ve Alihi ve Sahbihi ve sellem.“ (Fetvu br.4522., potpisali: Abdullah b. Ku’ud, Abdullah b. Gudejjan, Abdurrezzak Afifi, Abdul-Aziz ibnu Baz.)

Šejh Aid el-Karni rhm., na pitanje: „Da li je ženama dozvoljeno da koriste pojačala-mikrofone, na svadbama“ – rekao: „Ženski glas je kao takav avret, i ženi nije dozvoljeno da podiže glas, pa joj nije dozvoljeno da podiže glas na svadbama. Dozvoljeno im je da razmjenjuju pjesme i stihove, i da igraju na mjestu gdje ih neće slušati i gledati muškarci. Ako se glasovi budu čuli, to je munker kojeg treba zabraniti.“ (Pogledaj: Hutab ve Muhadarat, 35/397.)

I pored svega navedenog, muškarci i žene moraju suziti krug svoje priče u najuže okvire, i njihov razgovor mora kružiti samo u pitanjima koja ne vode fesadu. Ženi je posebno obaveza da izbjegava kontakt sa muškarcima koji joj nisu mahrem koliko se može, i da ne priča mnogo pred muškarcima koji joj nisu mahrem ako se mora, i da ne zanosi u govoru kada priča sa njima, jer je sami ženski glas nježan po svojoj prirodi pa ako se tome još pridoda zavođenje onda nastaje fitna. Ovakvo postupanje može negativno djelovati na muškarce koji imaju slaba i bolesna srca, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!“ (el-Ahzab, 32.)

Zbog svega navedenog je ženi pokuđeno da uči Kur’an na glas, kao i da uči ezan i ikamet, i kada želi skrenuti pažnju na grešku u namazu neće to raditi riječima: Subhanallah, već će samo pljesnuti dlanom o šaku, kako se to bilježi kod Buharije i Muslima.

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

vidi manje