Ateizam je negiranje Božije egzistencije ili bezbožništvo. Metodi dokazivanja Božijeg postojanja, koje smo prethodno naveli, samo su neki od mnogobrojnih dokaza Božije egzistencije. Analogno tome, nema nijednog Ademovog sina koji u suštini negira postojanje Boga, iako su u dalekoj i skoroj historiji postojali i postoje ljudi koji se deklariraju kao pristalice ateizma.

Prva vrsta: ateizma je filozofija materijalista (dehrijja) koji govore: “I oni vele: ‘Postoji samo život naš zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi.’ A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju.” (El-Džasije, 24.) Oni smatraju da se svijet održava sam od sebe i bez ikakvog uzroka, da je oduvijek i da nije prolazan! Također govore da postoji samo ovozemaljski život, jedni narodi izumiru, a drugi ih smjenjuju. Niječu postojanje Tvorca. Zato su govorili: “Jedino nas vrijeme uništi.” A Uzvišeni im odgovara: “A oni o tome baš ništa ne znaju.”

Njihova negacija Boga ne zasniva se na znanju niti na zdravoj pameti niti na opažanjima koja se primjećuju u svakodnevnom životu, ovu njihovu tvrdnju također negira razum i odbacuje ljudska priroda. To su njihove prazne misli i puste želje, kao što Uzvišeni kaže: “…oni samo nagađaju”.

Druga vrsta: je naturalizam, filozofski pogled na svijet koji smatra prirodu kao jedino što stvarno postoji, i duh njegove tvorevine svodi pod pojam prirode, te da je svijet djelo prirode, to jest da su sve biljke, životinje, neživa bića nastala sama od sebe i posljedica unutarnjih kretanja.

Odgovor ovoj vrsti ateista je jednostavan, nemoguće je da jedna stvar bude u isto vrijeme stvorenje i Stvoritelj. Kaže Uzvišeni: “Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?” (Et-Tur, 35.)
Priroda kojoj se pripisuje Božanska osobina stvaranja je spoj nepokretnih bića, slijepa, gluha, ne vidi, ne osjeća, pa kako može stvoriti živo biće koje govori, vidi, čuje, opaža, osjeća bol i nadu. Ko nešto nema, ne može ga drugome dati.

Treća vrsta: ateista su evolucionisti, pristalice evolucione teorije, filozofije koja se zasniva na tezi da je svijet postao „slučajno“. Sjedinjavanjem molekula i atoma igrom slučaja je došlo, na čist naturalistički način, do nastanka živih bića, te nastanka raznih vrsta stvorenja i to bez prethodnog planiranja i ustrojiteljstva kroz splet srećnih okolnosti (skoro sva zapadnoevropska filozofija zasniva se na tezi da je svijet postao „slučajno“ i da će vječno trajati).

Za pobijanje ove teorije dovoljno je shvatiti njeno osnovno pitanje koje od samog početka poništava teoriju evolucije. Savršeno stvorena nebesa, veličanstveno ustrojstvo koje vidimo u prirodi, precizna ravnoteža i tijek svega na ustaljenim pravilima koja se ne mijenjaju poništava evolucionizam. Kaže Uzvišeni: “To je djelo Allaha, Koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite.” (En-Neml, 88.) Kaže Uzvišeni: “Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje do svih njih dospijeva da biste vi znali da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvaća!” (Et-Talak, 12.)

Četvrta vrsta ateizma je komunizam, komunisti govore: ‘’Nema Boga. Prestanite brinuti i uživajte u svome životu.’’ Postojali su kroz historiju i pojedinci koji su negirali postojanje Gospodara.

Primjer faraona: “A ko je Gospodar svjetova?’, upita faraon’’ (Eš-Šu‘ara, 23.), tj. ko je taj za koga ti Musa tvrdiš da je Gospodar svjetova osim mene. Isto tako, Nemrud, kralj Babilona, prepirao se s Ibrahimom o Gospodaru, a o čemu nas obavještava Uzvišeni: “Zar ne znaš za onoga koji se s Ibrahimom o Gospodaru njegovu prepirao, kada mu je Allah carstvo dao?! Kad Ibrahim reče: ‘Gospodar moj je Onaj Koji život i smrt daje!’, on odgovori: ‘Ja život i smrt dajem!’ Ibrahim reče: ‘Allah čini da Sunce izlazi s istoka, pa učini ti da iziđe sa zapada!’ I nevjernik se zbuni! Allah doista silnike ne upućuje na Pravi put!” (El-Bekare, 258.)

Sve nabrojane vrste ateista su u suštini kontradiktorne sa onim što njihove duše osjećaju, pokušavaju ugušiti fitret i potrebu za Bogom koju je Allah Uzvišeni stvorio u svakome pojedincu, kao što kaže Uzvišeni: “I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.’” (En-Neml, 14.) Ibnul-Kesir u svom tefsiru kaže: “I oni ih, nepravdni i oholi, porekoše”, bjelodano i javno, “ali su u sebi vjerovali da su istinita”, tj. spoznali su da su oni istina od Allaha, dž.š., ali su ostali tvrdoglavo odbili “nepravedni i oholi”, tj. nepravedni prema samima sebi, a tvrdoglavi u odbijanju da slijede Istinu, te zbog toga Uzvišeni kaže “pa pogledaj kako su skončali smutljivci“, tj. pa pogledaj kakva ih je stigla kazna, uništenje i potapanje do posljednjeg ujutro jednog dana. Sadržaj Allahovog upozorenja Kurejšijama, mušricima uopće i ostalim nevjernicima sljedbenicima Knjige i svima drugima koji niječu Muhammeda, s.a.v.s., je da će ih zadesiti ono što je zadesilo one prije njih, i to je preče da im se desi. Jer, Muhammed, a.s., veći je od Musaa, njegovi dokazi su bjelodaniji i jači. Usto su raniji poslanici najavljivali radosnu vijest o njegovom dolasku, neka je na njega i uopće na sve poslanike najvredniji salavat i najpotpuniji pozdrav.

Zato pogledaj kakva ih je stigla kazna, uništenje do posljednjeg.

Po knjizi: El-Akidetul-Mujessire, Dr. Ahmed el-Kadi

Preveo: Admir Zekić

Preuzeto sa minber.ba https://minber.ba/vrste-ateizma/

vidi manje