Početna|Rezultati pretrage za"Halid el-Mušejkih"
Unesi ispravnu email adresu
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Šta kvari a šta ne kvari post?
Da li kvari post...? ne kvari post ( ) kvari post ( ) nenamjerno jedenje i pijenje ( ), gubljenje svijesti u toku dana ( ), gibet / ogovaranje ( ), upotreba mirisa ( ), mirisna drvcad ( ), tuširanje ( ), ispiranje usta ( ), upotreba misvaka ( ), pasta za zube ( ), vađenje / popravljanje zuba ( ), poviše
Da li kvari post…?
ne kvari post ( )
kvari post ( )
nenamjerno jedenje i pijenje ( ),
gubljenje svijesti u toku dana ( ),
gibet / ogovaranje ( ),
upotreba mirisa ( ),
mirisna drvcad ( ),
tuširanje ( ),
ispiranje usta ( ),
upotreba misvaka ( ),
pasta za zube ( ),
vađenje / popravljanje zuba ( ),
povraćanje ( ),
hidžama ( ),
davanje krvi ( ),
surma ( ),
kapi za oči ( ),
sočiva ( ),
kapi za uši ( ),
kapi za nos ( ),
sprej za nos ( ),
kiseonik ( ),
pumpica za asmu ( ),
nehranjljive injekcije ( ),
inzulin ( ),
anestezija ( ),
kreme i masti ( ),
kateterizacija srca ( ),
supozitorij / analni čepići ( ),
vaginalni čepići ( ),
umjetna oplodnja ( ),
ugrađivanje spirale ( ),
spekulum ( ),
gastroskop ( ),
laparoskop ( ),
kateter ( ).
sve nabrojano ne kvari post
hrana i piće ( ),
spolni odnos ( ),
onanisanje ( ),
hajz / nifas ( ),
duhan / cigare ( ),
infuzija ( ),
dijaliza ( ).
sve nabrojano kvari post
Oko pojedinih pitanja postoji veliko razilaženje među savremenim islamskim učenjacima, a spomenut je stav kojeg pisac smatra najjačim, a Allah, subhanehu ve te'ala, najbolje zna.
hidžamu, davanje krvi, kapi za nos, sprej za nos i namjerno povraćanje predostrožnije je ne činiti u toku posta, ako nije nužda.
(Vidjeti: dr. Ahmed el-Halil, Mufettiratus-sijâmil-mu'âsire; dr. Halid el-Mušejkih, Fikhun-nevâzil fil-‘ibâdât, str. 244-266)
Amir I. Smajić
1. ramazan, 1442. god.
Preuzeto sa njegovog zvaničnog facebook profila:
Vidi manjehttps://www.facebook.com/am.ibr.sm/posts/1403446173348027
Da li je trudnici dozvoljeno da se porodi kod doktora muškarca?
Odgovorio šejh Halid el-Mušejkih Preuzeto od: https://islamhouse.com/bs/main/
Odgovorio šejh Halid el-Mušejkih
Preuzeto od: https://islamhouse.com/bs/main/
Vidi manjeKoji su šartovi akike?
Odgovorio šejh Halid el-Mušejkih Preuzeto sa: https://islamhouse.com/bs/main/
Odgovorio šejh Halid el-Mušejkih
Preuzeto sa: https://islamhouse.com/bs/main/
Vidi manjeKakav je propis mrežnog marketinga?
MREŽNI MARKETING Stav učenjakā u vezi s mrežnim marketingom Govoreći o sistemu piramidalnog ili mrežnog marketinga, savremeni islamski učenjaci navode nekoliko spornih detalja. U narednim tačkama rezimirat ćemo njihove najbitnije zamjerke, a ko bude želio detaljnija objašnjenja i dokaze, može se vraviše
MREŽNI MARKETING
Stav učenjakā u vezi s mrežnim marketingom
Govoreći o sistemu piramidalnog ili mrežnog marketinga, savremeni islamski učenjaci navode nekoliko spornih detalja. U narednim tačkama rezimirat ćemo njihove najbitnije zamjerke, a ko bude želio detaljnija objašnjenja i dokaze, može se vratiti na fetve savremenih islamskih učenjaka.
Apsolutna većina savremenih učenjaka smatra zabranjenim ovaj način poslovanja, a kao zamjerke navode sljedeće:
Prvo, uslovljavanje kupovine proizvoda (različitih paketa) za ulazak u mrežni sistem, što se ne tretira legitimnim uslovom u trgovini. Na ovaj se način, prema mišljenju učenjaka, ulazi u skriveno kamatno poslovanje, jer u suštini, kupovinom startnog paketa dolazi do mijenjanja novca za novac s kvantitativnom razlikom i odgodom, što je zabranjeno.
Drugo, primarni cilj ovog poslovnog modela vezan je za proviziju, a ne za robu kojom se trguje. Roba predstavlja samo pokriće, masku ili izgovor da bi se došlo do zarade. Ista roba je, pa i po nižim cijenama, bila prisutna na tržištu i prije pojave mrežnog marketinga, ali nije izazivala posebno interesovanje kupaca. Kada se ukazala mogućnost jednostavne zarade kroz mrežnu proviziju, drastično je porasla prodaja robe, što jasno aludira na to da roba nije primarno ciljana, već je cilj provizija.
Treće, ova vrsta poslovanja utemeljena je na velikom riziku jer osoba ne zna da li će moći privući dovoljan broj klijenata ili ih neće moći privući.
Četvrto, žrtva mrežnog marketinga je zadnji sloj ili skupina koja nije u mogućnosti pronaći nove klijente. Koliko god se mrežni marketing određene kompanije razvijao i granao, mora doći do svoga kraja. U tom slučaju klijenti koji pripadaju zadnjim slojevima, a naročito zadnjem sloju, ostaju u gubitku, a korist i dobit ostvaruju slojevi iznad njih. Piramidalni sistem ne može opstati osim uz postojanje sloja koji će na kraju pretrpjeti gubitak.
Najpoznatije institucije koje mrežni marketing smatraju zabranjenim jesu:
– Stalni kolegij (KSA),
– Islamsko vijeće (Sirija), sastavljeno od devetnaest učenjaka,
– Jordansko vijeće za fetve,
– Palestinsko vijeće za fetve,
– Vijeće za fetve – Ensarus-sunna el-Muhamedijja, Egipat,
– Vijeće za fetve Halep,
– Vijeće za fetve “Centar imam El-Albani”, Jordan,
– Vijeće za islamske fetve Katar (website),
– Sudanski fikhski kolegij.
Izrazita većina savremenih učenjaka smatra zabranjenim ovaj način poslovanja, a neki od tih učenjaka su:
Abdullah et-Tajjar, Mustafa el-Adevi, Sa’d eš-Šisri, Selman el-Avda, Halid el-Mušejkih, Muhammed el-Munedždžid, Husamuddin Afana, Jusuf eš-Šubejli, Halid er-Rifai, Abdulmuhsin ez-Zamil, Muhammed en-Nedždi, Ahmed el-Kurdi, Abdulmuhsin Dževda, Abdulmuhsin el-Ubejkan, Husejn eš-Šehrani, Omer el-Mukbil, Hasan Šehata, Ibrahim ed-Darir, Ali el-Halebi, Sami es-Suvejlim, i brojni drugi.
Napomene
1. Ovo je opći odgovor učenjaka u vezi s ovim načinom poslovanja. Međutim, nemaju sve kompanije isti princip mrežnog marketinga i poslovanja. Neke su počinile više, a neke manje šerijatskih prekršaja u svome poslovanju. Stoga, opći propis u vezi s ovim poslovanjem jedno je pitanje, a sud u vezi s određenom kompanijom drugo pitanje. Stepen zabrane ulaska u mrežni marketing proporcionalan je obimu i broju šerijatskih prekršajā koje čini određena kompanija. Ukoliko kompanija u svom poslovanju uspije otkloniti ili zaobići šerijatski sporne detalje, njeno poslovanje će, svakako, biti dozvoljeno.
2. Među učenjacima koji zabranjuju ovu vrstu poslovanja postoji razilaženje u vezi s određenim detaljima i pitanjima, ali se ne razilaze u vezi s propisom ove vrste poslovanja.
3. Budući da se radi o novonastalom pitanju koje je podložno raspravi i debatiziranju među učenjacima, te odabiru prioritetnijeg mišljenja, musliman neće smatrati zabludjelim svoga brata muslimana neistomišljenika. Musliman koji nije stjecao šerijatsko znanje niti je u stanju doći do riječi islamskih učenjaka, shvatiti ih na ispravan način i odabrati mišljenje kojim je spreman sresti svoga Gospodara, dužan je, shodno svom ubjeđenju, pitati najučeniju osobu, potom postupiti u skladu s fetvom koju dobije. Nije mu dozvoljeno tragati za učenjakom i odgovorom koji će udovoljiti njegovim strastima.
4. Nema koristi niti potrebe raspravljati po društvenim mrežama u vezi s ovim pitanjem. Čuvajmo međuljudske odnose i naša dobra djela.
Molim Svevišnjeg Allaha da nas pouči dini-islamu, da zbliži naša srca i ujedini naše safove!
Dr. Safet Kuduzović
Sarajevo, 13. 6. 1441. h. g. / 7. 2. 2020. god.
Preuzeto sa zvaničnok facebook profila:
Vidi manjehttps://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=2537603146515717&id=1819196525023053
Koje su vrste zakletve i neki propisi vezani za nju ?
Piše: Mr. Semir Imamović a) Namjerna zakletva Namjerna (čvrsta) zakletva (ar. jemin muna’kide) se definiše kao zakletva u kojoj se čovjek čvrsto (svjesno) obavezuje da će ili neće uraditi neki postupak u budućnosti, i za njeno kršenje slijedi pokajnički iskup (keffaret) (Pogledaj: El-Ifsah: 2/321.).više
Piše: Mr. Semir Imamović
a) Namjerna zakletva
Namjerna (čvrsta) zakletva (ar. jemin muna’kide) se definiše kao zakletva u kojoj se čovjek čvrsto (svjesno) obavezuje da će ili neće uraditi neki postupak u budućnosti, i za njeno kršenje slijedi pokajnički iskup (keffaret) (Pogledaj: El-Ifsah: 2/321.).
Ako kaže: tako mi Allaha neću ići na to i to mjesto, ili ići ću na to i to mjesto, to će se tretirati kao namjerna zakletva, i ako je prekrši, obavezan je iskupiti se na način koji ćemo spomenuti.
Ograničavanje namjerne (čvrste, svjesne) zakletve na nešto što bi se trebalo dogoditi (ili ne) u budućnosti, učenjaci su uzeli iz riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno… Tako se za zakletve vaše otkupljuje kada se zakunete (prijevod značenja, El-Maide: 89.). Riječi Allaha, dželle šenuhu, ”kada se zakunete” znače: kada ostavite ono što ste se zakleli da nećete raditi, i kada uradite ono što ste se zakleli da ćete ostaviti, što upućuje na to da se namjerna zakletva veže za buduće vrijeme. (Pogledaj: Medžmuatu-r-resailil-fikhijje, Halid ibn-Ali el-Mušejkih, str. 242., 243.). Ovu tvrdnju pojačavaju i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ja se, tako mi Allaha, ne zakletem na odreðenu stvar, zatim uvidim da je nešto drugo bolje od toga, a da se ne iskupim za zakletvu, potom je prekršim i uradim ono što je bolje.” (Buharija, 6249., Muslim, 1649.).
U drugoj verziji stoji: ”Ko se zaklete na nešto, a zatim vidi da je nešto drugo bolje od toga, neka se iskupi za zakletvu, potom je prekrši i uradi ono što je bolje.” (Muslim, 1650.).
Rekao je Kurtubi: ”Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”neka se iskupi za zakletvu, potom je prekrši i uradi ono što je bolje” dokaz su da je iskup obavezan samo onome ko se zaklete da će uraditi nešto u budućnosti, pa to ne uradi, ili neće uraditi, pa uradi.” (6/267.).
Znači, namjerna zakletva se veže za buduće vrijeme, i za njeno kršenje slijedi iskup.
Namjerna zakletva se može poništiti izuzimanjem (ar. istisnā ) tako što onaj koji se zaklete odmah po zakletvi kaže inšâallah. Ako to kaže nije obavezan da se iskupi za ostavljanje onoga što je zakletvom bio obavezan učiniti, ili činjenje onoga što je zakletvom htjeo izbjeći.
Na primjer kaže: ”Tako mi Allaha neću sutra posjetiti prijatelja”, a zatim odmah kaže inšâallah, poništio je zakletvu i može ići u posjetu. Dokaz da se namjerana zakletva može poništiti na spomenuti način su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ko se na nešto zaklete, pa potom kaže inšâallah, on je time izuzeo, i neće se tretirati kao prekršilac zakletve kada postupi suprotno zakletvi.” (Ahmed, 2/6., Ebu-Davud, 3261., Tirmizi, 928. Vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn-Hibban, 1183., i Hakim, 4/303.). Ibn-Kudame je u vezi sa ovim prenio jednoglasno mišljenje islamskih učenjaka (El-Mugni: 13/484.).
b) Nenamjerna zakletva
Nenamjerna zakletva može imati više oblika: prvi oblik, zakletva koja je postala sastavni dio čovjekovog vokabulara (riječnika), i koju izgovara bez ikakve namjere za zakletvom, popt: nije vallahi, jeste vallahi, hoću vallahi, neću vallahi i sl.; drugi oblik, da se čovjek čvrsto zaklete na nešto, ubjeðen da je tako, a poslije se pokaže suprotno od toga; treći oblik, da čovjek zaklete nekoga na nešto (vallahi ćeš jesti kod mene, ili noćiti kod mene), s namjerom ukazivanja počasti, a ne kako bi ga obavezao na to.
Dokaz za utemeljenost ove vrste zakleteve imamo u riječima Allaha, dželle šenuhu: ”Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno…” (El-Maida: 89). Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nenamjernu zakletvu, u ajetu, prokomentarisao kao riječi koje čovjek nesvjesno izgovara u svojoj kući, poput ”ne Allaha mi” i ”da Allaha mi”. (Ebu-Davud, 3254. Vjerodostojnim ga je ocijenio Ibn-Hibban, 1187., i šejh El-Albani u ”Irvaul-galilu”, 8/194.). Upitana je Aiša o nenamjernoj zakletvi, koja je spomenuta u ajetu, i rekla je i isto što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem (Buharija, 6286.).
Za nanemajernu zakletvu nema iskupa (keffareta). (Pogledaj: Hašijetu ibn-abidin: 3/706., Revdatu-t-talibin: 11/3., Metalibu uli-n-nuha: 6/367.).
c) Ponavljanje zakletve
Ponavljanje zakletve može biti za jednu te istu stvar, kao da kaže: tako mi Allaha neću danas jesti, tako mi Allaha neću danas jesti, tako mi Allaha neću danas jesti, a može biti za različite stvari, da kaže: tako mi Allaha neću danas jesti, tako mi Allaha neću danas izlaziti iz kuće, tako mi Allaha neću danas putovati.
U prvom slučaju obavezan je samo jedan iskup, ukoliko zakletva bude prekršena. Prenosi se od Abdullaha ibn Omera da je rekao: ”Kad se više puta zakleteš za jednu stvar, i prekršiš zakletvu, dovoljan ti je jedan iskup.” (Abdurrezzak u ”Musannefu”, 8/504., Ibn-Hazm u ”El-Muhalli”, 8/53. Ibn-Hazm je ovakav propis prenio i od Ibrahima en-Nehaija, Urveta ibn-Zubejra, Ataa, Zuhrija, Hasana el Basrija i drugih).
U drugom slučaju, kada se čovjek više puta zaklete za različite stvari, za svaku stvar (radnju) ima poseban iskup. Rekao je Ibn-Kudame: ”Nije mi poznato da oko toga postoji razilaženje.” (El-Mugni, 13/473.).
Ovo me se može pridodati još jedna situacija koja je moguća, a to je da sa jednom zakletvom obuhvati više stvari, da kaže: tako mi Allaha neću danas putovati, niti jesti, niti spavati. Ako se desi kršenje zakletve, obavezan je samo jedna iskup, jer je zakletva jedna i jedno kršenje. Ibn-Kudame je za ovu propis u ovoj situaciji rekao isto što i za propis u prethodnoj, da mu nije poznato razilaženje islamskih učenjaka u vezi s tim. (El-Mugni: 13/473. – 474.).
d) Iskup za namjernu zakletvu
Iskup može prethoditi kršenju zakletve, a može doći i poslije zakletve. Dokaz da je iskup dozvoljen prije kršenja zakletve su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ja se, tako mi Allaha, ne zakletem na odreðenu stvar, zatim uvidim da je nešto drugo bolje od toga, a da se ne iskupim za zakletvu, potom je prekršim i uradim ono što je bolje.” (Buharija, 6249., Muslim, 1649.).
Dokaz da je dozvoljeno prvo prekršiti zakletvu, a potom se iskupiti, je jedna od verzija prethodnog hadisa: ”Ja se, tako mi Allaha, ne zakletem na odreðenu stvar, zatim uvidim da je nešto drugo bolje od toga, a da ne prekršim zakletvu, uradim ono što je bolje i iskupim se za nju” (Buharija, 2964., Muslim, 1649.).
Pokajnički iskup (keffaret) za kršenje namjerne (čvrste) zakletve je obavezan ako se ispune sljedeći uvjeti:
1. Da zakletva bude od pametne i punoljetne osobe – dokaz za ovaj uvjet su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Dignuto je pero (ne pišu se djela) trojici: spavaču dok spava, luðaku u vrijem ludila, i djetetu do punoljetnosti.” (Ahmed, 1/116., Ebu-Davud, 4401., Tirmizi, 1423., Ibn-Madže, 2042. Vjerodostojnim su ga ocijenili: Ibn-Huzejme, 1003., Ibn-Hibban, 1497., Hakim, 1/258.).
2. Slobodan izbor u zakletvi, onaj ko se zaklete pod prisilom ili greškom, to mu se ne broji kao zakletva i nije se obavezan iskupiti. Dokaz su riječi Allaha, dželle šenuhu: ”… osim onaj ko prisiljen bude, a srce mu ostane smiremo u vjeri.” (Prijevod značenja, En-Nahl, 106.), i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Allah je oprostio mome ummetu ono što greškom, iz zaborava i pod prislilom uradi.” (Ibn-Hibban, 1498., Taberani u ”Es-Sagiru”, 1/270., Ibn-Adijj, 758. Darekutni, 4/170., Bejheki, 7/356. Vjerodostojnim ga je ocijenio Hakim, 2/198.).
3. Da se čovjek zaklete svejesno, a ne iz zaborava – za ovaj uvjet se mogu uzeti prethodni dokazi.
4. Da se zaklete na nešto što je moguće učiniti – na osnovu riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno.” (Prijevod značenja, El-Maide, 89.). Onaj ko se zaklete na nešto što je nemoguće, on za tim nema namjeru, jer zna da ga ne može izvršiti.
5. Izgovor zakletve tako da onaj koji se zakleo sam sebe čuje – dokaz su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Allah je pripadnicima moga ummeta oprostio ono što im duše njihove došaptavaju sve dok to ne urade ili ne izgovore.” (Buharija, 2528., Muslim, 127.).
Način iskupa je pojašenjen u 89-0m ajetu sure El-Maide. Kaže Allah, dželle šenuhu: ”… Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše otkupljuje kada se zakunete…”
Kao što vidimo, u ajetu imamo slobodan izbor izmeðu tri stvari – nahranjivanja deset siromaha, odijevanje deset siromaha i oslobaðanje roba – i imamo redoslijed izmeðu te tri stvari i posta. Redoslijed je obaveza ispoštovati, što znači da na post prelazi samo onaj ko nije u mogućnosti da se iskupi jednom od tri stvari, od kojih, po slobodnoj volji, može odabrati bilo koju.
Kada se za čovjeka može reći da nije u mogućnosti iskupiti se odijevanjem i nahranjivanjem siromaha, i oslobaðanjem roba, i da mu je dozvoljeno preći na post?
Onaj čije imovinske mogućnosti prelaze nužne (hrana za sebe i porodicu) i osnovne potrebe (stan, prijevozno sredstvo, knjige), za njega se kaže da je u mogućnosti, a onaj čije su imovinske mogućnosti ispod toga, može preći na post. (Medžmuatu-r-resailil-fikhijje, Halid el-Mušejkih: 286., 287.). Šejh Muhammed el-Muhtar eš-Šenkiti u komentaru Umdetul-fikha, kaže da onaj ko se nada imetku, kao što je osoba koja se nada plati, ili kiriji, ili najamanini i sl., nema pravo postiti, nego će sačekati dok dobije imetak, i tada se iskupiti s jednom od tri stvari.
Ispravno je mišljenje da se u nahranjivanju siromaha i odijevanju kao mjerilo uzima običaj. To se može shvatiti iz ajeta. U njemu se o hrani i odjeći govori uopćeno, bez ikakvih ograničenja, spominjanja količine hrane i svojstva odjeće. Što se u običaju smatra prosječnom hranom kojom čovjek hrani svoju čeljad, ili odjećom, to se uzima u obzir. (Medžmuatur-resailil-fikhijje: 293.). A Allah najbolje zna!
Prvi put objavljeno: nedjelja, 23 Ožujak 2008 22:13
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Da li je dozvoljeno lizing poslovanje ?
Piše: mr. Hakija Kanurić Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog odabranog roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu. Ugovor na principu lizinga prvi put se pojavljuje, po nekim tvrdnjama, još u vremenu prije noviše
Piše: mr. Hakija Kanurić
Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog odabranog roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu.
Ugovor na principu lizinga prvi put se pojavljuje, po nekim tvrdnjama, još u vremenu prije nove ere kada su stari Babilonci koristili takav ugovor za brodove i stoku. Po drugom mišljenju, lizing se prvi put pojavljuje u Velikoj Britaniji polovinom devetnaestog stoljeća kod jednog trgovca muzičkih instrumenata koji je iznajmljivao instrumente da bi ih na kraju prodao ili poklonio zakupcu. Polovinom dvadesetog vijeka lizing je evolvirao u finansijski model široke primjene, a danas je to trend koji je prisutan u cijelom svijetu.
Nesigurnost naplate u prodaji na rate stimulirala je trgovce na inovaciju lizinga. Lizing osigurava kolateral i smanjen rizik zadržavanjem robe u vlasništvu davaoca lizinga sve dok primalac u potpunosti ne isplati cijenu. Lizing ima za cilj ispoljiti kupoprodajni ugovor u formi najamnine, čime prodavac sprečava kupca u raspolaganju vlasništvom kupljene imovine prije nego što u potpunosti preuzme cijenu, uz mogućnost da prodavac vrati prodano u slučaju da kupac bankrotira ili zakaže u uplati utvrđenih rata.
Ovaj ugovor, pored lizinga, nazvan je i brojnim drugim imenima, kao što je: kupoprodajna najamnina, najamnina koja završava prodajom, prodaja na rate uz odgodu prijenosa vlasništva, itd.
Lizing kao model savremenog finansiranja poprima mnoge različite forme, stoga je neispravno generalizirati sud o njemu. S druge strane, ako bismo detaljno istraživali ovaj ugovor u svim njegovim oblicima, bile bi neophodne zasebne studije koje bi uzele daleko više prostora od onog koji se pruža u rubrici poput ove. Pored toga, naredni tekst daje sažet presjek ovog ugovora i ukazuje na najbitnije elemente na osnovu kojih se može razlikovati dozvoljeni lizing od zabranjenog.
Iako lizing ima mnogo različitih formi, neke su ipak zastupljenije od drugih, tako da se lizing najčešće odnosi na transakciju kojom se predmet prodaje, poput automobila, radnog stroja i sl., iznajmljuje na određeni period, uz određenu rentu ili ratu, a po završetku utvrđenog perioda i uplatom posljednje rate predmet ugovora postaje vlasništvo kupca.
Islamski pravnici akomodiraju ovaj ugovor na različite načine od kojih su najistaknutija dva načina.
Prvi način akomodiranja lizinga: lizing je unaprijeđena forma prodaje na rate pri kojoj se predmet prodaje uzima kao zalog sve dok kupac ne podmiri svoj dug. Ovo je stanovište nekih savremenih učenjaka, od kojih je Muhammed b. Ibrahim Džubejr.
Ovom mišljenju ide u prilog činjenica da su motiv ugovornih strana lizinga kao i konačan rezultat ugovora ekvivalentni prodaji na rate, jer davalac i primalac lizinga imaju za cilj kupoprodaju, a predmet lizinga na kraju postaje vlasništvo primaoca. Visina rente pri lizingu viša je od rente kakva se daje pri običnoj najamnini, a primalac lizinga je prihvata jer se ustvari radi o rati kojom isplaćuje predmet ugovora. Pobornici ovog mišljenja također konstatiraju da nazivanje lizinga najamninom nije prikladno jer se ne podudara sa suštinom tog ugovora, ali pored toga, to ne može utjecati na propis samog ugovora, jer poenta u ugovorima određuje se po suštini i značenju, a ne po izrazima i formi, kao što to implicira poznato fikhsko pravilo.
Prema ovom mišljenju, lizing u spomenutoj formi je načelno ispravan ugovor, jer prodaja na rate je dozvoljena, kao što je, prema preferirajućem mišljenju, dozvoljeno uvjetovati da predmet kupoprodaje bude založen na isplatu cijene, o čemu je u prošlom broju bilo riječi. Što se tiče zabranjenih uvjeta koji poprate lizing, poput uvjetovanja prava na jednostrani prekid ugovora, takvi uvjeti su ništavni, ali ne čine ugovor u cijelosti ništavnim. (Halid el-Hafi, El-Idžaretul-muntehijetu bit-temlik, str. 280–282)
Drugi način akomodiranja lizinga: lizing je spoj najamnine s kupoprodajom u jedan ugovor ili najamnine s obećanjem da će iznajmljena imovina po isplati zadnje rente biti poklonjena ili prodana zakupcu, jer predmet lizinga biva iznajmljen na određeni period uz određenu rentu, a potom prelazi u vlasništvo primaoca lizinga.
Ovakav pogled na lizing zastupa velika većina savremenih islamskih pravnika na čelu s Kolegijem islamskog prava pri Organizaciji islamske konferencije i većinom članova Vijeća visokorangiranih učenjaka Saudijske Arabije.
Iako su i najamnina i kupoprodaja zasebno regularni ugovori, njihovom sintezom u jedan ugovor nastaje potpuno nova transakcija koja je predmet široke polemike među islamskim pravnicima. Razlog za to krije se u mnoštvu pitanja kojima je lizing protkan, a oko kojih islamski pravnici imaju različite poglede. Neka od tih pitanja su: propis spajanja dva ugovora u jedan, propis uvjetovanja jednog ugovora drugim, dozvoljeni i zabranjeni uvjeti pri ugovoru, te da li je obećanje pri ugovoru obavezujuće ili ne.
Najamnina i kupoprodaja su dva ugovora bez kojih je društveni život gotovo nezamisliv. Svaki od ova dva ugovora reguliraju šerijatom utvrđene norme kojima se štiti pravo obje ugovorne strane. Najamninom vlasnik određene imovine prenosi pravo njenog korištenja na drugu osobu na određeni period uz dogovorenu cijenu. S obzirom na to da iznajmljena imovina ostaje u vlasništvu najmodavca, to podrazumijeva da njen eventualan gubitak biva na njegovu štetu osim ako se desi nemarom ili zloupotrebom zakupca. S druge strane, kada ugovor o kupoprodaji bude upotpunjen, predmet prodaje postaje vlasništvo kupca i veza s bivšim vlasnikom prestaje.
Pri lizingu predmet ugovora ostaje u posjedu prvobitnog vlasnika u periodu dok traje najamnina, a istovremeno svu odgovornost za njega snosi zakupnik, što nije u skladu s pravilima najamnine. Rente koje zakupnik plaća ustvari su rate kojima otplaćuje iznajmljenu stvar pa su stoga obično više od rente kakva se daje klasičnom najamninom, pored toga, u slučaju prekida ugovora, vlasnik zadržava iznajmljenu stvar u svom posjedu, a uplaćene rate tretira naknadom za najamninu. Očigledno je da ovako formuliran ugovor ide u prilog isključivo davaocu lizinga, dok primaoca izlaže riziku. Pozitivnosti dva ugovora: najamnine i kupoprodaje, čijim je spojem nastao lizing, rezervirane su za jednu stranu ugovora – davaoca lizinga, a na štetu druge strane ugovora.
Zbog toga islamski pravnici, koji akomodiraju lizing spojem najamnine s kupoprodajom u jedan ugovor, okarakterizirali su lizing u spomenutoj formi zabranjenim. Vijeće visokorangiranih učenjaka Saudijske Arabije, argumentirajući zabranu, navodi sljedeće:
“Prvo: Lizing u sebi spaja dva ugovora: najamninu i kupoprodaju nad jednom te istom imovinom, bez konkretne odredbe koji je od dva ugovora zastupljen, iako se radi o dva ugovora različita i kontradiktorna u svojim propisima. Kupoprodajni ugovor iziskuje prelazak cjelokupnog korpusa prodane imovine zajedno s njenim koristima u posjed kupca, u tom slučaju nije dozvoljeno tu imovinu dati u zakup, jer to je vlasništvo kupca.
S druge strane, davanje u zakup iziskuje prelazak koristi zakupljene imovine zakupcu, dok imovina ostaje u posjedu davaoca. Isto tako, garanciju za prodanu imovinu zajedno s njenom koristi snosi kupac, tako da je njen gubitak ili gubitak njene koristi na štetu kupca i ne posjeduje pravo na kompenzaciju od prodavca. Iznajmljena imovina nalazi se u garanciji najmodavca, tako da gubitak u zakup date imovine, kao i njene koristi biva na štetu najmodavca, osim ako zakupac svojim nemarom ili zloupotrebom uzrokuje štetu.
Drugo: Renta se fiksira u vidu godišnjih ili mjesečnih rata, a njihova visina pokriva cijelokupnu vrijednost predmeta najamnine. Davalac lizinga to tretira rentom za najamninu čime osigurava svoje pravo, s obzirom na to da kupac nije u stanju prodati zakupljenu imovinu. Primjer za to jeste kada vrijednost imovine koja je predmet ugovora iznosi 50.000 rijala, a njena mjesečna renta u običnoj najamnini iznosi 1.000 rijala, renta u lizingu biva 2.000, jer to je u stvarnosti rata od cijene sve dok ne dosegne određenu vrijednost. Ako se desi da primalac lizinga bude nemoćan uplatiti npr. posljednju ratu, od njega se povlači predmet ugovora tretirajući ga iznajmljenim, a istovremeno davalac lizinga ne vraća primaocu vrijednost koju je ranije uzeo smatrajući je kompenzacijom za korist koju je imao od predmeta ugovora. Očigledno je da je takva relacija nepravda i prisila dotičnog da uzima zajam kako bi podmirio posljednju ratu.
Treće: Ovakva i slične transakcije rezultiraju time da materijalno loše stojeći često i olahko zapadaju u dugove, tako da su mnogi od njih postali prezaduženi, što opet može rezultirati stečajem nekih zajmodavaca nestankom njihovog prava kod siromašnih – nemoćnih da vrate dugove.” (Zaključak Vijeća visokorangiranih učenjaka, br. 198, Halid el-Hafi, El-Idžaretul-muntehijetu bit-temlik, str. 273)
S obzirom na to da je primarni cilj lizinga zaštita interesa davaoca lizinga, islamski pravnici vide alternativu ovom ugovoru u prodaji na rate popraćenu odgovarajućim dozvoljenim oblicima zaštite, kao što je osiguranje u vidu garancije treće osobe, hipoteke ili založnog prava na bilo koju njegovu imovinu. Također, moguće je predmet ugovora založiti zvanično bez fizičkog preuzimanja, ili s fizičkim preuzimanjem i postepenim oslobađanjem zaloga prema procentu uplate duga.
Ukoliko prodaja na rate ne može adekvatno zamijeniti lizing, zbog potrebe za najamninom, klasični lizing se može preoblikovati i uskladiti sa šerijatskim standardima. Međutim, lizing kakav promovira islamsko bankarstvo bitno se razlikuje od konvencionalnog lizinga. Najbitniji elementi specifični lizingu islamskog bankarstva jesu sljedeći:
Prvo: Neophodno je razdvojiti između ugovora o najamnini i prodaji, tako da se ugovor o prodaji sklopi nakon ugovora o najamnini, bazirajući se na obećanju davaoca lizinga da će po isteku ugovora o najamnini prodati ili pokloniti iznajmljenu stvar korisniku.
Drugo: Neophodno je precizirati period najamnine, te da se tokom tog perioda primjenjuju propisi najamnine. Eventualni gubitak iznajmljene imovine u periodu najamnine biva na štetu davaoca lizinga osim ako se desi nemarom ili zloupotrebom zakupca. Ukoliko iznajmljena stvar bude toliko oštećena da se ne može koristiti, iznajmljivač nije obavezan plaćati najamninu. Osiguranje predmeta najamnine ostaje na davaocu lizinga, a na osnovu toga može povećati rentu.
Treće: U slučaju da korisnik ne uplati ratu u dogovorenom vremenu i da se predmet lizinga povuče, vlasnik je dužan vratiti razliku između vrijednosti koju je uzeo i uobičajene vrijednosti koja bi bila da je stvar iznajmljena običnom najamninom, a vlasnik ima pravo revidirati stvarnu štetu nastalu prekidanjem ugovora.
Četvrto: Davalac lizinga ne može zaračunavati zatezne kamate kao penale zbog kašnjenja u otplati rente, kao što ne može tražiti jednostrani prekid ugovora, osim kada zakupac prekrši neki od uvjeta iz ugovora, niti može uvjetovati bilo koji uvjet koji je u koliziji sa šerijatom i principima pravednosti. (El-Meajiru eš-šer’ijje, str. 112–118, El-Muamelatul-malijetul-mu‘asire, Šubejr, str. 325–326, i El-Muamelatul-malijetul-mu‘asire, Halid el-Mušejkih)
El-Asr
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Ispravnost abdesta ukoliko se učini greška u nijetu
Neka je hvala Gospodaru svjetova! Kad je riječ o čovjeku koji zaboravi da nema abdest te uzme abdest s nijetom da ga obnovi, i potom se sjeti da abdest uopće nije imao, islamski autoriteti imaju podijeljena mišljenja. Ibn Kudama veli: “Je li ispravan abdest onog čovjeka koji se, misleći da ima abdesviše
Neka je hvala Gospodaru svjetova! Kad je riječ o čovjeku koji zaboravi da nema abdest te uzme abdest s nijetom da ga obnovi, i potom se sjeti da abdest uopće nije imao, islamski autoriteti imaju podijeljena mišljenja. Ibn Kudama veli: “Je li ispravan abdest onog čovjeka koji se, misleći da ima abdest, abdesti s namjerom da ga obnovi, a zatim se sjeti da uopće nije imao abdest? O tom pitanju u našem mezhebu postoje dva stava: prvo, taj je abdest ispravan jer ispunjava šerijatske uvjete, pa se njima postigla čistoća za namaz, i to na osnovi hadisa u kojem se kaže da se djela cijene prema namjerama i na osnovi analognog prosuđivanja prema onom ko nema abdest, pa uzme abdest da bi bio čist; i, drugo, taj abdest nije ispravan jer ga čovjek nije uzeo s namjerom otklanjanja hadesa (stanja u kojem se obveznik nalazi dok nema abdest), a ni s namjerom koja posredno uključuje otklanjanje tog stanja, te je u tom slučaju uzimanje abdesta uvelike slično pranju dijelova tijela radi rashlađivanja.” (el-Mugni, 1/83)
En-Nevevi je zapisao: “Je li ispravan abdest ako ga čovjek uzme iz predostrožnosti, a zatim se sjeti da abdest nije imao? U vezi s ovim pitanjem učenjaci Horosana imaju dva stava. Ispravan je stav onih koji kažu da abdest, uzet s takvom namjerom, nije ispravan, utoliko što se obveznik kolebao glede nijeta – nije pouzdano znao ima li abdest ili ga nema, a to kolebanje, osim u vanrednom stanju, utječe na ispravnost abdesta. Oni koji zastupaju suprotan stav kažu da je takav abdest ispravan jer je ispunio šerijatske uvjete i njime se, uvjetno rečeno, slučajno otklonio hades. Preferira se prvi stav.” (el-Medžmu, 1/331)
Navodeći situacije u kojima abdest nije valjan, to jest pod kojim se ne može klanjati farz-namaz, malikijski autoritet Halil naveo je i situaciju o kojoj ovdje govorimo. (Vidjeti: el-Muhtesar, str. 19)
Šejh Ebu Abdullah Iliš zapisao je: “Ako bi čovjek mislio da ima abdest pa ga ponovo uzeo radi nagrade ili zbog obaveznosti uzimanja abdesta za namaz, te se sjetio da zapravo nije imao abdest, pod tim abdestom ne bi mogao klanjati obavezni namaz zato što ga nije uzeo s namjerom da otkloni hades i zato što je obaveza razinom iznad dobrovoljnog djela.” (el-Hašijetu ala šerhi šejhil-islam, 1/86)
Hanbelijski učenjaci drže da je ispravan abdest onog ko zaboravi da nije pod abdestom, te uzme abdest s nijetom da obnovi abdest. I ovo je ispravan stav. Naime, takav je abdest ispunio šerijatske uvjete i njime se, uvjetno rečeno, slučajno otklonio hades. Šejh Mensur el-Behuti kazao je ovako: “Kad bi čovjek uzeo abdest radi onog za što je poželjno imati abdest, kao što su, naprimjer, učenje Kur’ani-kerima, činjenje zikra, učenje ezana, spavanje, ili kad bi se abdestio da otkloni srdžbu, u tom bi slučaju njegov hades bio otklonjen. Također je otklonio hades i onaj ko uzme abdest s namjerom da ga obnovi, a poslije toga ustanovi da uopće nije imao abdest, to više jer je imao nijet uzeti abdest koji je u šerijatu mjerodavan za obavljanje ibadeta. Ista je situacija s džunupom koji zanijeti kupanje radi džume, koje nije obavezno: on se ne mora opet kupati. Ne mora se, također, dva puta okupati ni onaj ko je džunup petkom, pa se okupa s namjerom da otkloni džunupluk, premda je bolje da se okupa dva puta: jednom radi otklanjanja džunupluka, a jednom radi džume. K tome, dozvoljeno je objediniti ta dva nijeta u jedan, i postići će se nagrada za kupanje radi džume.” (er-Revdul-murbi, 1/195)
Šejh Ibn Usejmin veli: “…i evo za to primjera: čovjek je klanjao podne-namaz i zatim obavio fiziološku potrebu, a kad je nastupilo vrijeme ikindijskog namaza, zaboravivši da je, onda, izgubio abdest, abdestio se s namjerom obnavljanja abdesta – njegov je abdest ispravan. No, njegov abdest ne bi bio ispravan u situaciji da ga je uzeo s tim nijetom svjestan da uopće nema abdest, taj se poigrava uzimanjem abdesta. Zanijetiti obnavljanje abdesta može samo onaj ko abdest ima, odnosno ko misli da ga ima.” (eš-Šerhul-mumti, 1/183)
Šejh Halid el-Mušejkih kaže: “Ako čovjek uzme abdest i klanja namaz te zatim obavi fiziološku potrebu i, kad nastupi vrijeme drugog namaza, odluči obnoviti abdest, a poslije se sjeti da abdest uopće nije imao, kazat ćemo mu da je njegov hades otklonjen jer je obnovio abdest u situaciji kad je propisano da se obnovi.” (Šerhu umdetit-talib, str. 91)
Kao zaključak možemo reći da je lijepo imati predostrožnost kad je riječ o ibadetima, pa se preporučuje uzimanje abdesta i ponavljanje namaza u situaciji koju smo razmatrali u ovom odgovoru, da bi čovjek bio oprezan glede ibadeta, postupajući u ovom slučaju prema mišljenju onih učenjaka koji su kazali da takav abdest nije ispravan, jer je i to mišljenje mjerodavno. A Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Preuzeto sa http://www.minber.ba
Vidi manjePogrešan nijjet za abdest
Neka je hvala Gospodaru svjetova! Kad je riječ o čovjeku koji zaboravi da nema abdest te uzme abdest s nijetom da ga obnovi, i potom se sjeti da abdest uopće nije imao, islamski autoriteti imaju podijeljena mišljenja. Ibn Kudama veli: “Je li ispravan abdest onog čovjeka koji se, misleći da ima abdesviše
Neka je hvala Gospodaru svjetova! Kad je riječ o čovjeku koji zaboravi da nema abdest te uzme abdest s nijetom da ga obnovi, i potom se sjeti da abdest uopće nije imao, islamski autoriteti imaju podijeljena mišljenja. Ibn Kudama veli: “Je li ispravan abdest onog čovjeka koji se, misleći da ima abdest, abdesti s namjerom da ga obnovi, a zatim se sjeti da uopće nije imao abdest? O tom pitanju u našem mezhebu postoje dva stava: prvo, taj je abdest ispravan jer ispunjava šerijatske uvjete, pa se njima postigla čistoća za namaz, i to na osnovi hadisa u kojem se kaže da se djela cijene prema namjerama i na osnovi analognog prosuđivanja prema onom ko nema abdest, pa uzme abdest da bi bio čist; i, drugo, taj abdest nije ispravan jer ga čovjek nije uzeo s namjerom otklanjanja hadesa (stanja u kojem se obveznik nalazi dok nema abdest), a ni s namjerom koja posredno uključuje otklanjanje tog stanja, te je u tom slučaju uzimanje abdesta uvelike slično pranju dijelova tijela radi rashlađivanja.” (el-Mugni, 1/83)
En-Nevevi je zapisao: “Je li ispravan abdest ako ga čovjek uzme iz predostrožnosti, a zatim se sjeti da abdest nije imao? U vezi s ovim pitanjem učenjaci Horosana imaju dva stava. Ispravan je stav onih koji kažu da abdest, uzet s takvom namjerom, nije ispravan, utoliko što se obveznik kolebao glede nijeta – nije pouzdano znao ima li abdest ili ga nema, a to kolebanje, osim u vanrednom stanju, utječe na ispravnost abdesta. Oni koji zastupaju suprotan stav kažu da je takav abdest ispravan jer je ispunio šerijatske uvjete i njime se, uvjetno rečeno, slučajno otklonio hades. Preferira se prvi stav.” (el-Medžmu, 1/331)
Navodeći situacije u kojima abdest nije valjan, to jest pod kojim se ne može klanjati farz-namaz, malikijski autoritet Halil naveo je i situaciju o kojoj ovdje govorimo. (Vidjeti: el-Muhtesar, str. 19)
Šejh Ebu Abdullah Iliš zapisao je: “Ako bi čovjek mislio da ima abdest pa ga ponovo uzeo radi nagrade ili zbog obaveznosti uzimanja abdesta za namaz, te se sjetio da zapravo nije imao abdest, pod tim abdestom ne bi mogao klanjati obavezni namaz zato što ga nije uzeo s namjerom da otkloni hades i zato što je obaveza razinom iznad dobrovoljnog djela.” (el-Hašijetu ala šerhi šejhil-islam, 1/86)
Hanbelijski učenjaci drže da je ispravan abdest onog ko zaboravi da nije pod abdestom, te uzme abdest s nijetom da obnovi abdest. I ovo je ispravan stav. Naime, takav je abdest ispunio šerijatske uvjete i njime se, uvjetno rečeno, slučajno otklonio hades. Šejh Mensur el-Behuti kazao je ovako: “Kad bi čovjek uzeo abdest radi onog za što je poželjno imati abdest, kao što su, naprimjer, učenje Kur’ani-kerima, činjenje zikra, učenje ezana, spavanje, ili kad bi se abdestio da otkloni srdžbu, u tom bi slučaju njegov hades bio otklonjen. Također je otklonio hades i onaj ko uzme abdest s namjerom da ga obnovi, a poslije toga ustanovi da uopće nije imao abdest, to više jer je imao nijet uzeti abdest koji je u šerijatu mjerodavan za obavljanje ibadeta. Ista je situacija s džunupom koji zanijeti kupanje radi džume, koje nije obavezno: on se ne mora opet kupati. Ne mora se, također, dva puta okupati ni onaj ko je džunup petkom, pa se okupa s namjerom da otkloni džunupluk, premda je bolje da se okupa dva puta: jednom radi otklanjanja džunupluka, a jednom radi džume. K tome, dozvoljeno je objediniti ta dva nijeta u jedan, i postići će se nagrada za kupanje radi džume.” (er-Revdul-murbi, 1/195)
Šejh Ibn Usejmin veli: “…i evo za to primjera: čovjek je klanjao podne-namaz i zatim obavio fiziološku potrebu, a kad je nastupilo vrijeme ikindijskog namaza, zaboravivši da je, onda, izgubio abdest, abdestio se s namjerom obnavljanja abdesta – njegov je abdest ispravan. No, njegov abdest ne bi bio ispravan u situaciji da ga je uzeo s tim nijetom svjestan da uopće nema abdest, taj se poigrava uzimanjem abdesta. Zanijetiti obnavljanje abdesta može samo onaj ko abdest ima, odnosno ko misli da ga ima.” (eš-Šerhul-mumti, 1/183)
Šejh Halid el-Mušejkih kaže: “Ako čovjek uzme abdest i klanja namaz te zatim obavi fiziološku potrebu i, kad nastupi vrijeme drugog namaza, odluči obnoviti abdest, a poslije se sjeti da abdest uopće nije imao, kazat ćemo mu da je njegov hades otklonjen jer je obnovio abdest u situaciji kad je propisano da se obnovi.” (Šerhu umdetit-talib, str. 91)
Kao zaključak možemo reći da je lijepo imati predostrožnost kad je riječ o ibadetima, pa se preporučuje uzimanje abdesta i ponavljanje namaza u situaciji koju smo razmatrali u ovom odgovoru, da bi čovjek bio oprezan glede ibadeta, postupajući u ovom slučaju prema mišljenju onih učenjaka koji su kazali da takav abdest nije ispravan, jer je i to mišljenje mjerodavno. A Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeAko muž prijeti ženi da će je razvesti ako ne učini neke zabranjene stvari, šta ona da radi?
Hvala pripada Allahu. Treba napomenuti da nema pokornosti ni jednom stvorenju u nepokornosti Stvoritelju, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pokornost je samo u dobru (dozvoljenom op . pre.)." Haram ne podpada pod ono što je dobro, štoviše, to je zlo djelo. Pa, ako muž prijetiviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjeTreba napomenuti da nema pokornosti ni jednom stvorenju u nepokornosti Stvoritelju, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pokornost je samo u dobru (dozvoljenom op . pre.).” Haram ne podpada pod ono što je dobro, štoviše, to je zlo djelo. Pa, ako muž prijeti ženi da će je razvesti, ona mu treba objasniti i treba ga upozoriti da je to haram i da to nije dozvoljeno, za to treba navesti i dokaz. Onaj koji pita nije naveo koji je to haram i o kojem se stepenu zabrane radi. Trebala bi nam objasniti o čemu se radi da bi mogli odgovoriti preciznije. Ali osnova je da to ne treba činiti i da nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.
Ova žena treba odbiti da uradi haram, jer pokornost Allahu je preča od pokornosti mužu. Treba ustrajati u tome i nadati se nagradi, okrenuti se Allahu i moliti Ga da odvrati njenog muža od takvih djela. Jer dova je moćno oružje, a Allah neće odbiti onoga ko od Njega traži.
Štoviše, ona mu može kupiti neke kasete ili knjige, i potražiti pomoć – nakon Allaha – od svoje rodbine, ili od nekih učenijih ljudi u svome gradu, kao imam u džamiji itd; da savjetuju njenog muža i da ga podsjete na Allaha, i da ga ohrabre time što će mu reći da ko god ostavi nešto radi Allaha, Allah će mu to zamijeniti nečim boljim.
Odgovorio: Šejh Dr. Halid el-Mušejkih
Izvor: http://islamqa.info/en/11872
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Da li ravnanje kose sa krajeva spada u zabranjeno brijanje jednog dijela glave a ostavljanje drugog?
Hvala pripada Allahu. Prethodilo je u odgovorima pod brojem 106810 i 110209 šta to znači kaza' (način šišanja kose) i propis toga. Kaza' je brijanje ili šišanje jednog dijela glave a ostavljanje drugog, a propis je da je to pokuđeno osim kada onaj ko to radi ima za cilj oponašanje nevjernika, te jeviše
Hvala pripada Allahu.
Prethodilo je u odgovorima pod brojem 106810 i 110209 šta to znači kaza’ (način šišanja kose) i propis toga.
Kaza’ je brijanje ili šišanje jednog dijela glave a ostavljanje drugog, a propis je da je to pokuđeno osim kada onaj ko to radi ima za cilj oponašanje nevjernika, te je u tom slučaju zabranjeno.
A što se tiče onoga što rade pojedini frizeri pa ravnjaju kosu sa krajeva, na gornjem dijelu vrata i oko ušiju, to ne ulazi u propis kaza’. Jer ono što se ovime želi jeste da se odvoje dlake na glavi od drugih i da se poravnjaju krajevi, a većina dlaka koje se uklanjaju pri tome nisu u osnovi od glave. Pa se nadamo da u ovome nema smetnje, inšallah.
Blizu tome je olakšica Imama Buharije po pitanju brijanja dlaka na gornjem dijelu vrata i sljepočnicama.
Kaže Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, u Fethu-l-Bariju (10/365):
„Njegove riječi: ‘Što se tiče kussa i gornjeg dijela vrata kod djeteta, u tome nema smetnje.’ Pod kussaovdje se misli na dlake na sljepočnici, a pod gornjim dijelom vrata, dlake na gornjem dijelu vrata.
Zaključak od toga jeste da je kaza’ specifično samo za dlake galve, a dlake na sljepočnicama i gornjem dijelu vrata nisu od glave.“
Upitan je šejh Halid el-Mušejkih, Allah mu se smilovao, o ravnjanju dlaka koje budu kod uha, pa je odgovorio:
„Hvala pripada Allahu, i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, a zatim:
Ravnjanje dlaka koje budu kod uha: meni izgleda da nema smetnje u tome, sve dok u tome nema nešto što je zabranjeno šerijatom. Kao da skrati svoju bradu i time liči židovima ili kršćanima ili neki drugi šerijatski prekršaj.“
Zvanična stranica šejha na facebooku, na sljedećem LINKU.
A Allah najbolje zna.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
Izvor: https://islamqa.info/ar/236559
Prevedeno sa stranice http://www.islamqa.info
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manje