Ve alejkumus-selam! Brak je o sunneta Allahovih poslanika i vjerovjesnika, alejhimus-selam, i od prirodnih potreba sa kojima je Uzvišeni Allah stvorio ljude. Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: “… i ženim se ženama, pa ko se okrene od mog sunneta, ne pripada meni.” (Buhari i Muslim), ne znače da je onaj ko se ne ženi nevjernik, nego nije od onih koji slijede njegov, alejhis-selam, sunnet. Dakle, nije od njegovih iskrenih i doslijednih sljedbenika. Ženidba u osnovi je pohvalna i nije naređena; međutim, učenjaci kada govore o propisima braka spominju da ne važi za svaku osobu isti propis. Nekim ljudima brak je obaveza, nekima pohvalan, nekima samo dozvoljen, nekima pokuđen, a nekima čak i haram – shodno stanju i situaciji svake osobe. Čovjek koji ne može se sačuvati harama osim ženidbom, njemu je obaveza da se oženi, kao što je i čovjeku koji nema fizičkih mogućnosti za spolnim odnosom haram se oženiti jer time čini štetu ženi koju je oženio, osim ako je riječ o drugim povodima za brak, kao brak u poznoj starosti radi hizmeta i sl. A što se tiče šejhul-islama Ibn Tejmijje, on, Allah mu se smilovao, nije ostavio ženidbu zato što je to smatrao pokuđenim ili zabranjenim, nego je nailazio na mnoštvo iskušnja i uznemiravnja, od zatvora do progona, pa jednostavno nije stigao da se oženi, iako je možda imao namjeru.

Odgovorio mr. hfz. Amir Smajić

Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila

https://www.facebook.com/am.ibr.sm/posts/436031183422869