Rafi b. Hadidž, radijallahu anhu, govorio je: “Mi, Medinjani, bavili smo se ratarstvom više od ostalih ljudi … Davali smo zemlju u zakup i govorili: ‘Ova parcela pripada meni, a ova tebi!’, i možda je prva parcela bila plodna, a potonja nije, pa nam je to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio. “6

Sabit b. ed-Dahhak, radijallahu anhu, veli: “Resulullah je, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio napoličarstvo.”7

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabrana u vezi s ovim pitanjem odnosi se na ugovor s nepoznatim uvjetom, a pomoću kojeg se čini nepravda, kao, naprimjer, da čovjek sebi odredi poseban dio parcele ili prihoda. U jednoj Muslimovoj verziji stoji da je Hanzala b. Kajs el-Ensari rekao: “Upitao sam Rafija b. Hadidža u vezi s unajmljivanjem zemlje za zlatnike ili srebrenjake, pa mi je odgovorio: ‘To nije problematično. Ljudi su za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jedni drugima davali pod zakup vodene jarkove, obale korita, uzvišice potoka i parcele, pa bi određena parcela rodila, a druga ne bi. I kako su pod zakup davali samo te stvari, Resulullah je, sallallahu alejhi ve sellem, to zabranio. A dopušteno je parcelu dati pod zakup za poznat iznos.”‘

Evo o tome i izjava nekih islamskih autoriteta.

” … dakle, ovaj hadis ukazuje na to da je zabranjeno ono napoličarstvo u kojem se čini nepravda i postoji nepoznanica, a to može dovesti do svađe”, napominje hadiski ekspert Eš-Ševkani. 8

“Zabranjen je onaj zakup koji bi, zbog postojećeg rizika, a nakon razmatranja, zabranili ljudi koji su upućeni u propise o halalu i haramu”, ističe El-Lejs b. Sa’d.9

Ibn Hadžer veli: “Ova je El-Lejsova izjava u skladu s mišljenjem većine islamskih učenjaka koji zabranjuju ono davanje zemlje pod zakup u kojem će neko biti prevaren i u kojem postoji nepoznanica, uostalom, učenjaci nisu zabranjivali iznajmljivanje zemlje za novac.”10

Drugo, u vezi s uzimanjem zemlje pod zakup za dio prinosa, islamski učenjaci imaju podijeljena mišljenja. Pa ipak, preteže stav da je to dopušteno, na osnovu sljedećih dokaza: prvo, Ibn Abbas, radijallahu anhu, izjavio je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije zabranio uzimanje zemlje pod zakup za dio prinosa, već je rekao: Da ustupi drugom muslimanu svoju zemlju na korištenje, bolje je čovjeku nego da od njega uizma nadoknadu”, a Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, time želio u muslimanima probuditi osjećaj samilosti; drugo, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dao je Židovima na Hajberu zemlju pod zakup pod uvjetom da mu daju pola prinosa, i taj je ugovor važio do Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti; i, treće, Rafi je izjavio: ” … a dopušteno je parcelu dati pod zakup za poznat iznos.”

Treće, dopušteno je davanje zemlje pod zakup za novac, a Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

vidi manje