Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta ponovio: “Nastradali su oni koji govore izvještačenim glasom. ”

Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom kazao: “Allah prezire čovjeka koji govori izvještačeno, uvijajući jezik poput krave. ”

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi riječi Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Najdraži su mi i bit će mi na Sudnjem danu najbliži ljudi lijepog ponašanja, a najmrži su mi i bit će od mene na Sudnjem danu najdalji oni koji brbljaju, i oni koji izvještačeno govore i oholi. ”

Ebu Umama, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: ‘Pojavit će se ljudi što će jesti različite vrste hrane, piti različita pića, oblačiti raznovrsnu odjeću i brbljati – oni su najgori moji sljedbenici. ”

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je brbljanje, ulaganje truda u rimovanje riječi i izvještačeno govorenje, što je odlika onih koji nastoje biti rječiti, pa u tome prelaze granice. Isto tako, pokuđeno je voditi prekomjerno brigu o ne toliko važnim gramatičkim pravilima kada se obraća običnom svijetu.

Drugo, brbljanje, usiljen govor i oholost uzrok su Allahovog prezira prema čovjeku; to vodi u poniženje, prezrenost i zlo.

Treće, neki ljudi govore izvještačeno i oholo, vješto iznoseći argumente, međusobno se nadmećući i hvaleći sami sebe, a to se ne smije raditi; to su osobine oholih, dvoličnih ljudi.

Četvrto, nije pokuđeno uljepšavati govor prilikom hutbi i predavanja, pod uslovom da nema pretjerivanja niti nepoznatih riječi, jer je cilj podstaknuti ljude na pokornost Allahu i Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Činjenica je da lijep govor ostavlja traga na ljude. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, hutbe i govori bili su jako djelotvorni: ljudi su plakali a srca su im drhtala. Ovdje se može spomenuti hadis: “Ima govora koji je prava čarolija. ”

 

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, čuo je Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ”Kada neko kihne i zahvali Allahu, nazdravite mu riječima: ‘Allah ti se smilovao!’ A ako se pak ne zahvali Allahu, nemojte mu nazdravitit”

Enes, radijallahu anhu, kazuje: “Neka su dva čovjeka kihnula u prisustvu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je jednom nazdravio riječima: ‘Allah ti se smilovao!’, a drugom nije. Ovaj drugi čovjek reče: ‘Allahov Poslaniče, ovome si čovjeku nazdravio, a meni nisi?’ ‘On se zahvalio Allahu, a ti nisi!’, odgovori mu Poslanik.”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Kada neko kihne, neka mu prisutni nazdrave. A ako kihne više od tri puta, prehlađen je, ne mora mu se nazdravljati. ”

Ebu Musa, radijallahu anhu, prenosi da su židovi u prisustvu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nasilu kihati, nadajući se da će im reći: “Allah vam se smilovao”, ali on bi im govorio: ”Allah vas uputio i popravio vaše stanje. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, onome ko kihne ne nazdravlja se u dva slučaja: prvo, ako se ne zahvali Allahu; i, drugo, ako kihne više od tri puta jer se radi o prehladi.

Drugo, nevjerniku se ne nazdravlja kada kihne već se upućuje dova Allahu da ga uputi; uputa je takvom čovjeku najpotrebnija i najdragocjenija.

 

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Svevišnji Allah kaže: “O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.” (El-Hudžurat, 11)

Ebu Džebire b.ed-Dahhak kaže: “Zbog nas i zbog plemena Benu Selema objavljen je ajet: ‘ .. .i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima .. .’ Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu, svako od nas imao ime i nadimak, pa bi se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio nekom aslovivši ga nadimkom, a mi bismo rekli: ‘Allahov Poslaniče, on se ljuti zbog tog nadimka!”‘

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je čovjeka zvati ružnim nadimcima, jer se ružan nadimak daje zbog ruganja nekome, a to je zabranjeno, i zato što je nadijevanje ružnog nadimka okarakterizirano kao grijeh, i zato što je sebi učinio nepravdu onaj ko to čini a ne pokaje se.

Drugo, zabranjeno je dati onaj nadimak koji određena osoba ne voli, a dopušteno je dati lijep nadimak, pod uslovom da ne bude uvod u gloru. Dokaz za to je činjenica da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dao nadimke nekim ashabima, pa je Halida b. el-Velida nazvao: Allahova sablja, Ebu Ubejdu: Povjerenik ummeta, a Džafera b. Ebu Taliba: Vlasnik dvaju krila.

Treće, čovjeka je dopušteno zvati ružnim nadimkom isključivo u slučaju da se isti taj nadimak ističe radi određivanja njegova identiteta, pod uvjetom da ne postoji namjera da se on ponizi i da ga nije moguće identificirati na drugi način. En-Nevevi je u djelu EI-Ezkar, 2/721, zapisao: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je zabranjeno davati ružne nadimke, pa makar i na osnovu određene tjelesne karakteristike, pa je zabranjeno reći da je neko: krmeljavi, ili ćelo, ili slijepac ili hrom, ili razroki, ili gubo, ili žućo, ili grbo, ili gluhi, ili modri, ili krivonosi, ili okati, ili krezubi, ili jednoruki, ili bogalj, ili nepokretni, ili ‘pametni’, ili pak da ga se zove ružnim nadimkom po karakteristici oca ili majke. Pa ipak, jednoglasni su u mišljenju da je to dopušteno u slučaju da je određenu osobu nemoguće identificirati na drugi način.”

 

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Svevišnji Allah rekao je: “Oni koji iz lakoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju i koji ono čime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreći neistine o Allahu, sigurno će nastradati. Oni su zalutali i ne znaju šta rade.” (El-En'am, 140)

“Reci: ‘Dođite da vam kažem šta vam vaš Gospodar propisuje: da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva. Eto, to vam Allah preporučuje da biste razmislili.”‘ (El-En'am, 151) “Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.” (El-Isra, 31) Tu je i sljedeći ajet: “O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, i da neće krasti, i da neće bludničiti, i da neće djecu svoju ubijati, i da neće muževima tuđu djecu podmetati i da ti neće ni u čemu to je dobro poslušnost odricati – ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista, mnogo prašta, i On je milostiv.” (El-Mumtehina, 12)

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Upitao sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je grijeh u Allaha najveći, na šta je odgovorio: ‘Da Allahu pripišeš saučesnika, a On te je stvorio. ‘ Upitao sam koji grijeh dolazi iza širka, a on reče: ‘Da ubiješ svoje dijete iz straha da ćeš ga hraniti. ‘ Ponovo sam upitao koji grijeh dolazi iza toga, a on je odgovorio: ‘Da počiniš nemoral sa ženom svoga komšije. “‘

Ibn Mesud, radijallahu anhu, govorio je: “Sljedeći ajet: ‘ .. .i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji one koje je Allah zabranio ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludniče .. .’ (ElFurkan, 68) objavljen je kao potvrda tih Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi.”

Ubada b. es-Samit, radijallahu anhu, sudionik Bitke na Bedru i jedan koji je na Akabi izabran za predstavnika u Medini, kazuje: “Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onima koji su došli na Akabu rekao: ‘Prisegnite mi na vjernost i obećajte da nećete nikoga Allahu smatrati ravnim, i da nećete krasti, i da nećete činiti nemora i da nećete ubijati svoju žensku djecu, i da nećete drugima svoju djecu podmećati, i da mi nećete biti nepokorni u onome u čemu je dobro! Allah će nagraditi one koji ispune svoje obećanje, a oni koji učine prijestup pa budu kažnjeni na ovom svijetu, to im je iskup. A oni koji učine prijestup i Allah pokrije njihovu sramotu, bit će prepušteni Allahovoj volji: ako bude htio, oprostit će im, a ako bude htio, kazit će ih. ‘ I mi smo mu se na to obavezali.”

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je ubiti dijete iz straha od siromaštva. To ja Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, akcentirao prilikom prihvatanja prisege od ljudi. Ubiti bespomoćno dijete, znači počiniti ubistvo i prekinuti rodbinske ve:ze, pa se upravo zato i naglašava ogavnost ovog grijeha.

Drugo, Ibn Kesir je u djelu Tefsirul-kur'anil-azim, 2/1 96, zapisao: “Kada je riječ o Allahovim riječima: ‘ … zbog neimaštine .. .’, Ibn Abbas, Katada i Es-Suddi kažu da je značenje: ne ubijajte ih zbog toga što ste trenutno siromašni. A u suri El-Isra kaže: ‘Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine’, tj . bojeći se da ćete osiromašiti zbog njih u budućnosti … ”

Treće, ovome se možda može dodati savremena pojava planiranje porodice, čemu ljudi pribjegavaju, kako to oni tvrde, zbog manjka prihoda, siromaštva i velike nezaposlenosti. A upravo to je ružno mišljenje o Gospodaru, koje su imali ljudi prije pojave islama.

 

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Tako mi Allaha, on ne vjeruje! Tako mi Allaha, on ne vjeruje! Tako mi Allaha, on ne vjeruje! “A ko, Allahov Poslaniče?”, upitali su ashabi. “Onaj od čijeg zla nije pošteđen njegov komšija”, odgovorio je on.  Ovaj isti ashab prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka ne uznemiruje komšije! Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka počasti svoga gosta! Ko veruje u Allaha i u Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti!”

Ibn Abbas, radijallahu anhu, čuo je Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: “Nije vjernik onaj ko je sit a njegov komšija gladan. ”

Ibn Omer, radijallahu anhu, kazuje: “Nekada je svakom od nas bilo draže dati svoj imetak drugom muslimanu, a sada je svakome imetak draži od drugih muslimana. Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Koliko će samo biti na Sudnjem danu onih koji će se objesiti o vrat svojih komšija govoreći: ‘Gospodaru, on me ingnorirao i nije me pazio. “‘ .

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ” Utječite se Allahu od zlih komšija koji su stalno nastanjeni u vašoj blizini, za razliku od nomada: oni se često sele. ”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rečeno: “Allahov Poslaniče, jedna žena noću klanja, danju posti, čini dobra djela i udjeljuje milostinju ali uznemiruje komšije!” U njoj nema dobra, ona će biti stanovnik u Vatri”, reče Allahov Poslanik. “A druga žena klanja propisane namaze, udjeljuje kao milostinju nešto bezazleno i nikoga ne uznemiruje”, rekoše prisutni. “Ona će ući u Džennet”, odgovori on.

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, komšija u islamu ima velika prava koja treba poštovati čuvati, čineći dobročinstvo prema njemu koliko god se može.

Drugo, zabranjeno je na bilo koji način uznemirivati komšije.

Treće, između ostalih, prava komšije su da nasloni gredu na zid tvoje kuće, da bez njegove saglasnosti ne sagradiš visoku građevinu koja će ga zakloniti od vjetra i od sunca, da ga ne uznemiruješ neprijatnim mirisima, da ga ne ostaviš na cjedilu … Neka od spomenutih prava spominju se u hadisima čiji su lanci prenosilaca slabi, a o kojima Ibn Hažder, 1O/ 446, kaže: “Mnoštvo lanaca prenosilaca ukazuje na to da je ovaj hadis ipak utemeljen.”

Četvrto, onaj koga njegov komšija bude uznemirivao ima pravo požaliti na njega i javno spomenuti nepravdu koju mu on čini. Ehu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da se neki čovjek požalio: “Allahov Poslaniče, moj me komšija uznemiruje!” ‘Idi i iznesi svoje stvari na put”, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On tako i uradi, pa se narod poče okupljati. “Zbog čega si to uradio?”, upitaše ga. “Zbog komšije koji me uznemiruje. Kada sam ispričao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, šta od njega trpim, zapovjedio mi je da iznesem svoje stvari na put”, odgovorio je onaj čovjek. Narod tada stade proklinjati onog čovjeka: “Allahu, prokuni ga! Allahu, ponizi ga!” Čuvši za to, onaj komšija dođe i obrati se potlačenom: ”Vrati se u svoju kuću. Tako mi Allaha, neću te više uznemirivati!”

U drugoj verziji stoji da se nepravedni komšija požalio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Ljudi me proklinju?” “Allahovo je prokletstvo veće od njihovog”, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a potlačenom komšiji reče: ‘Riješio si svoj problem. ”

Ebu Amir el-Himsi pripovijeda da je Sevban govorio: “Ako dvojica ljudi budu izbjegavali jedan drugog duže od tri dana i umru kao takvi, obojica će nastradati. Ako čovjek bude uznemirivao svoga komšiju toliko da ga prisili da napusti svoj stan, nastradat će.”

 

 

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf