Pridružite se i pregledajte nova pitanja i odgovore
Pridružite se i pregledajte nova pitanja i odgovore
Nakon prijave možete vidjeti sva nova pitanja i odgovore
Podrška: +38761364822
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Alejkumusselam.
Sihr koji si pronašao i uništio po opisu je kombinacija vudu i druge vrste sihra. Samim tim što si ga uništio njegovo djelovanje je prestalo.
Obzirom da ti je na rukji isto stanje, to znači ili da imaš drugi sihr koji je neovisan od ovog uništenog ili je sihr obnovljen nakon uništenja onog što se često dešava.
Što se tiče straha, uči zadnji ajet sure Kurejš, i ponavljaj ga kad god ti se pojavi strah, pa će ti uz Allahovu pomoć vremenom nestati.
Nisi naveo da li radiš terapije koje su neophodni i sastavni dio liječenja od sihra. Sihr i slične bolesti se ne liječe samo rukjom, nego moraju ići uz kombinaciju sa terapijama. O terapijama detaljnije nađi u mojoj knjizi Crna magija, ili mojim tekstovima o liječenju sihra.
Također, imaj u vidu da stan ili kuća gdje živiš, da tu ima sihra kojeg trebaš pronaći i uništiti, jer na taj način se uglavnom prave sihrovi.
Ve billahi tevfik
Selam alejkum.
Mesela davanja imetka kao poklona djeci prije smrti se odnosi na davanje koje ne ulazi u obavezno izdržavanje djece, jer prilikom obaveznog izdržavanja djece koja žive sa roditeljima, roditelji finansiraju djecu različito, shodno njihovim potrebama.
Oko tumačenja ovog hadisa i poimanja kompletne mesele imaju dva mišljenja učenjaka:
1- Da se na osnovu ovog hadisa, to jest riječi ‘budite pravedni prema svojoj djeci’, zaključuje da davanje imetka punoljetnoj djeci nakon što se osamostale a prije smrti roditelja daje podjednako isto imetka i muškoj i ženskoj djeci. Pogotovo što je u hadisu došlo ‘jesi li dao i drugoj djeci isto?’ što ukazuje da im se daje ista količina.
2- Drugo mišljenje učenjaka, koji smatraju da se materijalni pokloni koji se daju djeci prije smrti tretiraju kao dijeljenje imetka djeci nakon smrti, to jest duplo više muškom nego ženskom djetetu. Kažu da smisao i mudrost zbog koje se daje muškom djetetu duplo više od ženskog nakon smrti postoji i prisutna je i prije smrti. A to je zbog toga što je muškarac glava porodice i izdržava porodicu pa ima veću potrebu za imetkom, te je pravednije da dobije više od njegove sestre koju izdržava njen muž. I kažu da spomenuta pravednost davanja imetka djeci u hadisu se odnosi na ovu pravednost.
Ve billahi tevfik
Alejkumusselam.
Dobrovoljno davanje krvi je dozvoljeno i pohvalno djelo.
Ženi je zabranjeno da otkriva stidno mjesto pred muškarcima strancima (koji joj nisu mahremi). Uz to, nije dozvoljeno ženi da je dira ljekar, medicinar osim u nuždi prilikom pregleda, i to samo onoliko koliko je potrebno. Dokazi za sve tri spomenute stvari su jasni i nedvosmisleni.
Nema sumnje da je obaveza dati prednost pokrivanju stidnog mjesta i šerijatskim propisima zabrane diranja ženskog tijela i miješanja muškaraca i žena u odnosu na činjenje dobrovoljnog djela to jest darovanja krvi.
Prema tome, ženi muslimanki nije dozvoljeno da daje krv u spomenutim okolnostima koje su standardna praksa u našim sredinama. Kada se omogući muslimanki da joj krv vadi žena, i da bude u odvojenoj prostoriji u koju ne ulaze muškarci, onda nema smetnje.
Alejkumusselam.
Pitanja ovog tipa vezana za tedžvid, tilavet i kiraete, ja ne odgovaram, iako znam odgovor, ali ovo nije moja specijalizacija, niti se ovo može odgovoriti pisanim putem, već se mora glasovno pojasniti. A onaj koji to pita mora se provjeravati i ispravljati dok ne nauči.
Ve billahi tevfik
Selam alejkum.
Po ovom pitanju imaju tri mišljenja:
Prvo- Da je meso hijene dozvoljeno. To je mezheb šafija i hanbelija. Dokazuju to hadisom od Džabira u kojem je došlo da je hijenu dozvoljeno loviti (Ebu Davud, Tirmizi i Nesai, vjerodostojnim ga ocjenili Buharija, Bejheki, Ibn Huzejme, i Ibn Hibban).
Drugo- Da je zabranjeno, na čemu su hanefije i rivajet od Ahmeda. Dokazuju to hadisom kog bilježi Tirmizi, da je upitan Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o propisu hijene, pa je odgovorio, zar neko jede hijenu. Međutim hadis je slab, kako ga ocjenjuje sam Tirmizi. Također dokazuju time da hijena ima očnjake, a zabranjene su životinje koje imaju očnjake, što je došlo u mutevatir predajama. Ovom dokazu se prigovara, kao što kaže Ibn Reslan, da hijena nema očnjake nego su u nje zubi poput istovjetne kosti, tako da ne ulazi pod ovu zabranu.
Treće- Pokuđenost jedenja hijene, na čemu su malikije. Njihovi dokazi su vjerodostojni hadisi, da ju je dozvoljeno jesti, osim što je diže na stepen pokuđenosti ogavnost prirode te životinje i hrane kojom se hrani.
Ovo zadnje je najbliže ispravnom stavu, a Allah zna najbolje.
Tačno je da je razlog razilaženja to da li hijena ulazi u zabranjene životinje zbog očnjaka. Uglavnom, vjerodostojno je došlo da ju je dozvoljeno jesti, upitno je da li ima očnjake, a ogavne je prirode i hrane kojom se hrani. Po onim učenjacima koji tretiraju da ona ima očnjake, dozvola njenog mesa je izuzetak od te zabrane, a po onima po kojima nema očnjake ne potpada uopšte pod zabranjene životinje zbog očnjaka.
Ve billahi tevfik
Alejkumusselam.
O tefsiru ovog ajeta sam održao posebno predavanje pod naslovom: “Sihr Haruta i Maruta”, a i u drugim predavanjima o sihru i crnoj magiji sam govorio skraćeno o ovome što ti pitaš.
Uglavnom, oko tumačenja ko su bili Harut i Marut, i šta se misli pod dva meleka, imaju tri mišljenja.
Skraćeno navođenje tih mišljenja se sastoji u sljedećem:
Prvo- Da su Harut i Marut imena dvojice meleka koje Allah dž.š poslao da pouče ljude sihru kao vid ispita i iskušenja. Ovo je stav većine učenjaka selefa.
Drugo- Da su Harut i Marut imena dvojice šejtana koji su u Babilonu podučavali ljude sihru.
Treće- Da su Harut i Marut imena dvojice ljudi koji su u Babilonu podučavali ljude sihru.
Ispravno mišljenje je, a Allah zna najbolje, ono na čemu je većina učenjaka selefa, tj prvo mišljenje, da su to bili meleci. Dokaz koji presuđuje po tom pitanju je nastavak tog istog ajeta u kom stoji:
“.. i njih dvojica nisu nikoga podučavali sve dok mu ne kažu mi smo iskušenje i ne čini kufr..”
To jest, meleci bi govorili onome ko hoće da nauči kako se pravi sihr, mi smo vama iskušenje ovim podučavanjem, a vi nemojte činiti kufr sa učenjem sihra. Svaki drugi vid pokušavanja da se protumači ovaj dio ajeta u kontekstu da su to bili šejtani ili ljudi je daleko od konteksta ajeta.
A ovo što je došlo u prevodu Besima Korkuta, to je prevod po prvom mišljenju, a prevod u tefsiru Ibn Kesira je urađen po drugom mišljenju.
Ve billahi tevfik
Alejkumusselam.
Ovakva pitanja, tedžvidskog karaktera, načina čitanja i slično, ne bi trebali ovdje postavljati jer se ovdje odgovara na šerijatska pitanja u kojima se pojašnjavaju akidetski i fikhski propisi. A pitanja vezana za tilavet, tedžvid i kiraete treba pitati stručnjake iz ove oblasti, karie, mualime u tedžvidu.
Konkretan odgovor na ovo pitanje je da ako se staje na toj riječi, čita se na sljedeći način “er-re'j”.
A ako se prelazi preko te riječi i čita dalje, onda se čita “er-re'ji”
Ve billahi tevfik
Selam alejkum.
Nema smetnje da se pokloni ili proda hrana koja muslimanu nije halal po njegovim principima i poimanjima halala, a onome kome se daje ili prodaje je ta hrana halal, to jest ona koju svakako jede.
Ve billahi tevfik
Alejkumusselam.
Pitanje je postavljeno u neodređenoj i preopširnoj formi.
Nije navedeno na koje životinje se misli, da li one čije meso je dozvoljeno jesti ili one čije je zabranjeno, a to je vrlo važno.
Također, nije navedeno na koju vrstu haram imetka se misli, haram što je ukradeno, ili haram način stečeno, ili haram što je nečisto, ili haram što nije dozvoljeno posjedovati muslimanu.
U svim ovim stanjima se razlikuje propis.
Na primjer:
1. Ako je haram imetak, haram zbog toga što je ukraden ili na zabranjen način stečen, u tom slučaju, tim imetkom nije dozvoljeno hraniti bilo koju životinju.
2. Ako je haram imetak zato što muslimanu ga nije dozvoljeno posjedovati, poput svinje, alkohola, zabranjene vrste pasa i slično. U tom slučaju, nije dozvoljeno hraniti bilo koju životinju sa ovakvom vrstom imetka, osim u nuždi.
3. Ako je životinja koja se hrani haram imetkom od onih životinja čije je meso dozvoljeno jesti, poput ovce, krave, koze i slično. U ovom slučaju, nije dozvoljeno hraniti ove životinje sa haram imetkom ako je steknut na haram način ili ako je taj haram imetak nedžaset sam po sebi, poput strvine, svinjskog mesa, alkohola i slično.
4. Ako je životinja koja se hrani od onih čije se meso ne jede, a haram imetak je nedžaset. U ovom slučaju je dozvoljeno da se hrani tim imetkom, osim ako je taj haram imetak stečen na zabranjen način.
Ve billahi tevfik
Alejkumusselam.
Ako klanjač zaboravi sehvi sedždu, ispravan mu je namaz. U slučaju kada zaboravi sehvi sedždu pa se nakon toga sjeti da je zaboravio, to može imati više stanja:
Prvo- Da se odmah nakon što je završio namaz sjeti da je zaboravio sehvi sedždu. Njemu je obaveza da učini sehvi sedždu. Nije mi poznato da oko ovoga ima razilaženja.
Drugo- Da prođe malo vremena nakon završetka namaza pa se sjeti da je zaboravio. Većina učenjaka je na stavu da je propisano da učini sehvi sedždu sa tim da se razilaze oko toga koliko je to ‘malo vremena’. Jedni kažu pet minuta, drugi kažu više, a treći da se to vraća na urf (običaj), odnosno da što se u nekoj sredini smatra da je malo vremena, da potpada pod to. Recimo, negdje smatraju pod malo vremena pola sata, a negdje manje, i negdje više. A najbliže je da se vraća na urf.
Treće- Da nakon namaza prođe mnogo vremena. Većina učenjaka je na stavu da sa njega spada obaveza činjenja sehvi sedžde, a da mu je namaz ispravan. Manja skupina među njima, Ibn Abbas, radijallahu anhuma, smatraju da koliko god vremena prođe propisano je učiniti sehvi sedždu.
A što se tiče tahareta, da li je ono šart za zaboravljenu sehvi sedždu, ispravno je da se mora biti pod abdestom jer se ona čini prije ili poslije selama u namazu i zamjena je za izostavljeni vadžib (sunnet po nekim učenjacima).
Ve billahi tevfik