EsSelamu alejkum.
U mom mjestu je praksa da se povrtaljka, naročito paprike i paradajz, zaljeva džerizom ili izmetom iz septičke jame. Jer kao paprike i paradajz najbolje rastu i rađaju kad se džerizom zaliju. S obzirom da su ovo ljudski izmet i mokraća i da su oni nečisti, je li dozvoljeno time zaljevati povrtaljku. I jel dozvoljeno jesti povrće i plodove koji su time zaljevani. Allah te nagradio na trudu i odgovoru
PROPIS POVRĆA I VOĆA KOJE SE ZALJEVA LJUDSKIM IZMETOM I MOKRAĆOM (džerizom) (stavovi mezheba)
Narudžbom bilo kojeg artikla iz Davetskog Shopa dobijate 5000 bodova za pitanja!
PODRŽITE NAŠ RAD KLIKOM NA REKLAMU
SA BODOVIMA PAYPAL PATREON
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Oko zaljevanja voća i povrća nečistim tekućinama ili tvarima, svejedno bile one ljudski izmet, mokraća, gnojivo od nečistoća ili nešto drugo, islamski pravnici imaju dva mišljenja:
Prvo mišljenje – da je voće i povrće koje raste i sazrijeva zaljevanjem nečistim tekućinama i tvarima (poput ljuskog izmeta i mokraće) čisto i da je dozvoljeno njihovo konzumiranje (jedenje).
Ovo je stav većine učenjaka ovog Ummeta, tj. zastupaju ga hanefije (Hašijetu Ibn Abidin, 5/217), malikije (Hašijetu Ed-Dusuki, 1/61),šafije (Revdatut-talibin, 1/17) i hanabile u drugom stavu učenjaka unutar mezheba (El-Insaf, 10/368).
Oni ovu dozvolu dokazuju time što se nečistoća sa kojom se zaljeva pretvara u čistu tvar tokom prcesa rasta voća i povrća i time se mijenja i propis upotrebe i korištenja te nove tvari koja je nastala od nečistoće. To jest,dokazuju to poznatom fikhskom mes'elom ISTIHALETA, da nečista stvar kada se kizički (ili hemijski) promijeni i pretvori u nešto čisto da je ona time postala čista i dozvoljena za konzumiranje.
Drugo mišljenje – da je zabranjeno konzumiranje (jedenje i slično) voća i povrća koji su zaljevani nečistim tekućinama i tvarima i da su oni nečisti.
Ovo je zvanični stav hanbelijskog mezheba.
Oni ovu zabranu dokazuju rivajetom od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojoj je došlo da je on rekao: „Bilo smo iznajmljivali zemlju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i uslovljavali smo da je ne tore (ne zaljevaju) ljudskim izmetom“. Ovu predaju bolježi Bejheki u svom Sunenu, a za lanac prenosilaca kaže Albani u svojoj poznatoj knjizi „Irvaul-galil“ (8/152) da su mu ravije pouzdane osim ravije oca Hassan ibn El-Hadždžadža čiju biografiju nije mogao naći. Što znači da je ovaj ravija nepoznat, a hadis u čijem senedu je nepoznat ravija je slab hadis. A i da je slab ovo su riječi ashaba a ne Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Drugi dokaz (razumski) sa kojim dokazuju zabranu i nečistoću je to što se povrće i voće razvija, raste i hrani nečistoćom a dijelovi te nečistoće se zadrže i ostanu u tom voću i povrću, a sama promjena nečistoće u neku novu čisti stvar ne čini tu stvar čistom (ovo je poznati drugi stav učenjaka oko ISTIHALETA).
Odabrano (radžih) mišljenje, a Allah zna najbolje, je prvi stav učenjaka, tj, dozvola zaljevanja voća i povrća nečistoćom, takođe dozvola konzumiranja takvih plodova voća i povrća kao i da su ti plodovi čisti.
Ovaj stav je bliže ispravnom jer nema šerijatskog argumenta koji to zabranjuje odnosno koji zabranjuje konzumiranje voća i povrća koji se zaljevani nečistoćom niti ima argument koji zabranjuje ovakvu upotrebu nečistoće. Sa druge strane, u ovom procesu nečistoća se pretvorila u čistu tvar i time dobija i drugi propis, tj. da je čista i da ju je dozvoljeno upotrebljavati.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
DAVETSKI SHOP
Dodaj u korpu
Dodaj u korpu
Dodaj u korpu
Dodaj u korpu
Dodaj u korpu
Dodaj u korpu