BAVLJENJE BORILAČKIM SPORTOM KICKBOX (i drugi detalji oko toga)

Alejkumusselam. Sportska igra kickbox se igra između dva igrača u kojoj nastoji svaki od njih da pobijedi (savlada i sruši) svog protivnika i to na način zadavanja udaraca nogom ili rukom, a pobjeda se postiže sa nokautom ili sa poenima.
Ova sportska igra je zbir borilačkih vještina, poput karatea i tekvandoa, i boksa.

U svom savremenom obliku ove borilačake igre i vještine igrač pobjedu ostvaruje zadavanjem udaraca rukom i nogom u lice i glavu protivnika.

Na osnovu spomenutog može se reći da se šerijatski status bavljenja kickboxom u njegovom savremenom obliku ne razlikuje od propisa bavljenja boksom, tj. da je haram.

Kickbox nije dozvoljen s jedne strane zbog velike opasnosti kojoj se izlažu takmičari, tj. što vodi i može odvesti u padanje u nesvijest, lom kostiju, ranjavanje, zadavanje ogrebotina, krvarenje i slično. A sa druge strane, što se dobrovoljno izlaganje nanošenju tjelesnih bolova, povreda i drugih oblika šteta bez opravdanog šerijatskog razloga direktno kosi sa šerijatskim tekstovima koji zabranjuju da čovjek sam sebe baca u propast i ubija, svejedno bilo to direktno ili indirektno.

Od šerijatskih tekstova koji ukazuju da je bavljenje ovakvim sportovima zabranjeno su, između ostalih, sljedeći:

– Riječi Uzvišenog: “I sami sebe u propast ne bacajte” (El-Bekare 191).

– Takođe, kaže Uzvišeni: “I jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv” (En-Nisa’ 29).

– Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg prenosi Ebu Se’id el-Hudri, radijallahu anhu: “Nema štete ni uzvraćanja štetom”. Bilježe ga Malik, Ibn Madže, Ahmed, Bejheki, Darekutni i ostali.

Kaže Ibn Redžeb u “Džami’ul-‘ulumi vel-hikem” (2/211) da je hadis prenešen od Ebu Se’ida el-Hudrija, Ibn Abbasa, ‘Ibadete ibn Sabita, Ebu Hurejre, Džabira i Aiše, radijallahu anhum. Nema nijednog rivajeta a da u njemu nema slabosti, s tim da je hadis hasen (dobar) sa mnoštvom rivajeta u kojima je prenešen i učenjaci rade po njemu i dokazuju sa njime.

– Hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas udara (iz opravdanog razloga), neka se kloni lica”. Bilježe ga Muslim, Ebu Davud i Ahmed. A ovo natjecanje je zasnovano na udaranju lica.

Ovo bi bio opći propis bavljenja kickboxom u njegovom poznatom obliku.

Pretpostavaljam da se Thaibox, koji nisam istraživao, suštinski ne razlikuje od Kickboxa te se isti propis odnosi i na njega.

A što se tiče odgovora na podpitanja, krenućemo redom:

Pitanje: Da li je ovaj sport u cjelosti haram, ili da li je haram samo ići na takmičenja?

Odgovor: Kao što je već pojašnjeno, Kickbox u njegovom poznatom savremenom obliku je u cjelosti haram. Međutim, ako se ovaj sport sveo na nanošenje laganih udraca, onda bi bio dozvoljen i bio bi poput karatea. Naravno, ovo je moguće da se praktikuje u privatnom aranžmanu, tj. bez učešća na amaterskim ili profesionalnim takmičenjima klasičnog bavljenja ovim sportom.

Pitanje: Da li smijem kao trener obučavati učenike?

Odgovor: Biti trener u klasičnom bavljenju ovog borilaškog sporta je haram kao i samo bavljenje istim. Jer bi to predstavljalo pomaganje u haramu, a pomaganje u griješenju je zabranjeno kur’anskim ajetom. Kaže Uzvišeni: „A nemojte se međusobno potpomagati u griješenju i neprijateljstvu“ (El-Maide, 2).

Pitanje: Da li smijem spremati takmičare na mečeve?

Odgovor: Ovo takođe nije dozvoljeno jer potpada pod pomaganje u onome što je zabranjeno.

Pitanje: Da li smijem na treninzima raditi sparinge (t.j. simuliranje borbe u treningu, tu se malo udara ali ne baš jako nego sa stitnicima i kontrolisano uz kontrolu trenera)?

Odgovor: Ako bi se sparinzi radili izvan klubova Kickboxa onda nema smetnje, a u protivnom, tj. ako bi se izvodili unutar postojećih klasičnih klubova kao vid učešća u pripremi takmučara, onda to takođe ulazi u zabranjeno potpomaganje u haramu.

Pitanje: Da li smijem kao menadžer u ovom sportu biti aktivan?

Odgovor: Pošto se menadžer bavi planiranjem, organizovanjem, vođenjem i kontroliranjem nekog posla, a u ovom slučaju bi to bilo Kickboxom, a bavljenje ovim sportom je zabranjeno, to znači da je samo planiranje, organizovanje, vođenje i kontroliranje u ovom sportu takođe zabranjeno kao i samo bavljenje.

Pitanje: Da li smijem posjećati takmičenja i biti aktivan u administraciji ovog sporta?

Odgovor: Biti aktivan u administraciji je poput bavljenja menadžerstvom. A posjećivanje takmičenja u Kickboxu radi praćenja, bodrenja ili čak uživanja u njemu je vid podrške i slaganja sa tim sportom, a to znači davanje podrške i slaganje onome što je haram. Ako je neki sport (ili slično) haram musliman treba izbjegavati sve aktivnosti koje su vezane za organizaciju, izvođenje i takmičenja tog sporta.

Pitanje: Da li smijem organizirati priredbe tog karaktera?

Odgovor: Ako su priredbe zasnovane na tom klasičnom i poznatom Kickboxu, onda nema sumnje da je to vid pomaganja u haramu koje je zabranjeno u 2. ajetu sure El-Maide. A ako bi se izvodili mečevi sa laganim udaranjem ili sparinzi, onda nema smetnje.

Pitanje: Da li smijem obučavati žene koje dođu da treniraju?

Odgovor: Obučavanje žena od strane trenera muškarca u nekom dozvoljenom sportu, poput karatea, tekvandoa i slično, je haram, a kamoli u zabranjenom sportu. Ova zabrana je zasnovana na tome što je muškarcu zabranjeno dodirivati ženu kojoj nije mahrem, takođe osamljivati se sa ženom, obavezan je oboriti pogled i mnogi drugi poropisi koji govore o relaciji muškarca i žene. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com