Allahovom dozvolom i Njegovom blagodarnošću, na našim prostorima ima prilično mnogo daija koji su stjecali znanje na raznim mjestima. Obični muslimani dužni su pitati učene ljude i od njih tražiti savjete za svoje probleme i nedoumice. Uzvišeni Allah kaže: “Pitajte učene ako ne znate.” (El-Enbija, 7) U drugom ajetu Plemeniti Stvoritelj kaže: “On je Svemilosni, i upitaj o Njemu onoga koji dobro zna.” (El-Furkan, 59) Dakle, muslimanu nije dozvoljeno da o svojoj vjeri pita osim provjerenu i dokazanu osobu, kao što nije dozvoljeno neukim ili priučenim muslimanima da se stavljaju u poziciju učenih. Sistematsko i stalno izučavanje vjere na arapskom jeziku uveliko se razlikuje od čitanja prevedene literature i slušanja predavanja. Ubijeđen sam, shodno iskustvu, da na takvim mjestima ima paušalnih fetvi i proizvoljnog govora pojedinaca, što unosi sumnju i pravi zabunu kod nekih čitatelja.

Abdullah b. Amr b. As čuo je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Allah neće uništiti nauku njenim povlačenjem između ljudi, nego će nauku povući putem povlačenja (smrću) učenih ljudi. I kada ne bude ostavio nijednog učenjaka, svijet će izabirati za poglavare neznalice. Narod će ih pitati, a oni će davati decizije (odgovore) bez ikakvog znanja. Tako će oni sami srljati u propast i druge zavoditi.” (Buhari i Muslim)

Savjetujem braći i sestrama da se obraćaju daijama i samo njih pitaju o svojoj vjeri. Ako budemo čitali, slušali i primijenili sve što nam naši učeni (daije) dostavljaju, nećemo imati vremena za raprave i razglabanja po Facebooku i raznim forumima gdje se često lovi u mutnom. Vjerujem da bi za neka od pitanja o kojima se vode javne rasprave Omer sakupio učesnike Bedra ili bi se o njima, u najmanju ruku, brinuo neko od velikih autoriteta današnjice, a nikako obične mase iako po svojoj spoljašnjosti izgledali kao veliki znalci. Lijepa brada, nikab, kratke pantalone, noćni namaz itd., ne daju za pravo ljudima da analiziraju pitanja o kojima smiju govoriti samo oni koji znaju i koji se mogu uvijek vratiti na riječi islamskih učenjaka iz ranijih i potonjih generacija i tako doći do ispravnog rješenja po određenom pitanju.

Što se, pak, tiče nekakvih priča o preljubama i sl., uglavnom se radi o izmišljotinama zlonamjernika da tako predstave vjernike i vjernice kao pokvarenjake, te da pokažu svijetu kako islam ne mijenja čovjeka već, naprotiv, čini od njega roba vlastitih prohtjeva. Kojim pravom i povodeći se kakvim pravilima vjernik treba čitati ovakve priče i pisarije koje su bliže iluzijama i bajkama nego istini i stvarnosti? Muslimanu nije dozvoljeno prihvatati priče koje su prenesene sa slabim lancima prenosilaca iako poznavali biografije svih ljudi u dotičnim lancima, pa kako onda vjerovati u priče koje pripovijedaju anonimusi koji se potpisuju raznoraznim pseudonimima ili kraticama?!

Više o ovom pitanju možete pročitati na sljedećem linku:

http://minber.ba/index.php/component/content/article?id=874:lau-potapaju-oni-kojima-su-fetve-hobi.

Odgovorio: dr. Safet Kuduzović