Hvala pripada Allahu!

Svi znamo koliko su se razne videoigrice brzo proširile, što je stvorilo haos kod djece, i koje sve štetne posljedice ima dijete od njih.Zavisnost od igrica toliko je postala jasna, da se u vezi s tim problemom održavaju konferencije, čak su na Zapadu osnovane i specijalne istitucije koje se baveliječenjem ove vrste zavisnosti.

Nema sumnje da musliman želi odgojiti svoju djecu ispravno, brine o njihovom fizičkom, psihičkom i sociološkom stanju. Utjecaj videoigrica na djecu, te njihovo vezivanje za videoigrice doveli su do toga da se pitamo kako se ponašati i pravilno pristupiti, ovo je bitno pitanje za svakog onog ko želi da ispravno odgoji svoju djecu. U tom smislu, možemo reći:

treba da se zna da direktna zabrana igrica djetetupored mnoge djece korisnika neće uroditi plodom, možda se takav postupak i kosi s vaspitnim načelima, već trud u vezi s time treba biti usmjeren na zajednički rad s djecom i njihovo usmjeravanje. Zajednički rad podrazumijeva biranje odgovarajućih igrica koje se ne kose sa Šerijatom, igrice koje odgovaraju njegovom uzrastu, i koje ne utječu loše na njegovo zdravlje i negativno na njegovo ponašanje;

usmjeravanje biva razgovorom i pokušajem da uvjeriš dijete da treba da ograniči vrijeme za igricu, vrijeme za igricuda bude onoliko koliko neće loše utjecati na zdravlje dijeteta, neće utjecati na obaveze koje ima u školi, ili na njegov talenat ili zanimanje koje će mu biti od koristi, kao bavljenje sportom, štoje od bitnih stvari za dijete, i ne smije ga od sporta odvratiti igrica. Otac mora biti strpljiv tokom svog usmjeravanja, treba imati lijep pristup prema djetetu, i koristiti razne metode (razgovor, priča, vijesti, priča o opasnostima elektronike, navodeći stvarne događaje i primjere itd.);

bitno je da ne pustiš djetetu da radi što želi, trebaš ga potpuno uvjeriti u opasnosti koje se kriju u tome, ali također treba biti blag u zabrani, postepeno mu smanjivati vrjeme za igrice različitim metodama, a bilo bi dobro da je dijete prije toga već uradilo nešto korisno, naučilo jednu suru iz Kur’ana, hadis, strofu pjesmice, riješilo domaći zadatak, pospremilo sobu, pomoglo u kućnim poslovima, ne dozvoljavajući mu više od određenog vremena;

najvažnija zamjena i alternative, pored svih mogućih, jeste spremnost roditelja da budu više sa svojom djecom da sjede s njima, druže se i razgovaraju. Posmatranje i savjetovanje djece dok obavljaju korisne poslove. Ali ako su ukućani, počevši od nastarijih, babe i majke, pa sve do najmlađeg djeteta zauzeti sjedeći ispred svojih kompjutera, ne viđaju se međusobno, osim na zajedničkom obroku, a nakon toga roditelji traže neke odgovarajuće alternative, to je nemarnost – tada i sve alternative neće imati znatnijeg utjecaja;

također, izlazak u šetnju s djecom i posjeta odgovarajućim zabavištima, što se ponekad može uraditi kao oblik nagrade djetetu zato što provodi manje vremena na igricama;

alternativa je i uključivanje djece u aktivnosti društvenih centara koji se bave odgojem djece i organiziranjem zabavnih aktivnosti. To će djeci pomoći u socijalizaciji i razvoju različitih vještina, a smanjiti njihovu želju i vezanost za kompjuterske igre;

bez obzira na rečeno, tema alternative za videoigre ostat će nešto čime se odgajatelji i dalje moraju baviti. A roditelji moraju svoju djecu odgajati da budu bogobojazna, da paze nasvoju vjerui u javnosti i u tajnosti, jer to je najbolja zaštita od negativnih utjecaja ovih savremenih aparata za zabavu. Usto, roditelji trebaju mnogo moliti Allaha dž. š., da uputi njhovu djecu i da ih usmjeri na dobro, te se moraju sami potruditi i osmisliti svojoj djeci korisne aktivnosti.

Allah najbolje zna!

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

vidi manje