Amir b. Malik b. Džafer, vješti kopljanik, dok je bio mnogobožac, došao je kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i Poslanik mu je ponudio islam, ali on nije prihvatio poziv. Amir je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, htio nešto pokloniti, pa je Resulullah rekao: ‘Ja ne primam poklone od mnogobožaca. ”16

Hakim b. Hizam, radijallahu anhu, pripovijeda: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bio mi je najdraži čovjek u predislamskom dobu … ” A kada je Poslanik dobio Objavu i preselio u Medinu, Hakim b. Hizam bio je na hadžu i vidio da je Zu Jezenov ogrtač na prodaju. Kupio ga je za pedeset zlatnika, e da ga pokloni Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i odnio ga u Medinu, ali mu je Poslanik (po Ubejdullahovoj verziji) rekao: ”Mi ne Uzimamo nikakav poklon od mnogobožaca, ako već hoćeš, kupit ćemo ogrtač. ” “Tada sam mu”, pripovijeda Hakim, “prodao ogrtač, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ga htio uzeti kao poklon.”17

Ijjad b. Himar ispričao je: “Poklonio sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, devu, pa me upitao: Jesi li prihvatio islam?’ ‘Nisam’, odgovorih, a on reče: ‘Zabranjeno mi je primati poklone od mnogobožaca. ‘”‘ 18

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, navedeni hadisi ukazuju da se pokloni od mnogobožaca ne primaju, to ne priliči muslimanu.

Drugo, ipak postoje hadisi koji ukazuju na to da je primanje poklona od mnogobožaca dopušteno. Imam El-Buhari naslovio je poglavlje: Primanje poklona od mnogobožaca, gdje je naveo nekoliko hadisa.19

Treće, kada je riječ o usklađivanju, odnosno preferiranju navedenih hadisa i predanja, učenjaci su se razišli na nekoliko mišljenja: prvo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije primao onaj poklon koji je bio namijenjen njemu, ali je dopuštao drugim muslimanima da primaju poklone od mnogobožaca, i ovo je mišljenje imama Et Taberija; drugo, ne smije se primiti poklon od onog mnogobošca koji se tim svojim poklonom želi umiliti muslimanima, dok se može prihvatiti poklon od onog mnogobošca kome će prihvatanje njegovog poklona omiliti islam; treće, hadisi u kojima se dopušta primanje poklona odnose se na sljedbenike Knjige, a ne na mnogobošce; četvrto, primanje, odnosno odbijanje poklona jedna je od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti; i, peto, hadisi u kojima se dopušta primanje poklona od mnogobožaca derogirali one hadise u kojima se to zabranjuje, a neki su islamski autoriteti, opet, kazali suprotno tome.

Ja velim da su neka od ovih mišljenja slaba.

U vezi s prvim mišljenjem (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije primao onaj poklon koji je bio namijenjen njemu, ali je dopuštao drugim muslimanima da primaju poklone od njih) Ibn Hadžer je zapisao sljedeće: “Ovo je mišljenje diskutabilno. Naime, u jednom od dokaza koji iziskuju da je dopušteno primanje poklona od mnogobožaca – navedeno je da je poklon dat lično Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. “20

U vezi s trećim mišljenjem (hadisi u kojima se dopušta primanje poklona odnose se na sljedbenike Knjige, a ne na mnogobošce), Ibn Hadžer nam objašnjava značenje hadisa koji je zabilježio El-Buhari (2618) i kaže: “Hadis nam govori o primanju poklona od mnogobošca jer ga je upitao hoće li ga prodati ili pokloniti, i to nam govori da je pogrešno kazati da se to odnosi na mnogobošce, a ne na sljedbenike Knjige, jer je onaj beduin bio mnogobožac.”21

A kada je riječ o četvrtom (primanje, odnosno odbijanje poklona jedna je od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti) i petom mišljenju (hadisi u kojima se dopušta primanje poklona od mnogobožaca derogirati one hadise u kojima se to zabranjuje), Ibn Hadžer kaže ovako: “Ova su tri odgovora neosnovana jer derogacija se ne može utvrditi na osnovu pretpostavke i neosnovane tvrdnje da se neki dokaz odnosi na nešto.”22

Ovaj je imam podržao drugo mišljenje (ne smije se primiti poklon od onog mnogobošca koji se tim svojim poklonom želi umiliti muslimanima, dok se može prihvatiti poklon od onog mnogobošca kome će prihvatanje njegovog poklona omiliti islam) i rekao da je “utemeljenije od prvog”.23

Ja kažem da se ne može zaključiti da je generalno dopušteno primanje poklona od mnogobožaca, jer se ovdje mora uzeti u obzir načelno pravilo u kojem stoji da je to zabranjeno, osim što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, primao poklone od nekih mnogobožaca kojima je time želio omiliti islam. Zato kažemo da su dokazi u kojima se zabranjuje primanje poklona od mnogobožaca jači i prihvatljiviji, a, osim toga, u usuli-fikhu poznato je pravilo u kojem stoji da se dokaz koji nešto zabranjuje preferira nad onim dokazom koji tu istu stvar dopušta, a Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.

 

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

vidi manje