Učenje Fatihe u namazu općenito rukn je na svakom rekatu. To vrijedi kako za obavezne, tako i za dobrovoljne namaze. Ovo je stav imama Malika, Šafije, Ahmeda, Ishaka b. Rahaveja i većine islamskih pravnika.(Vidjeti: Šerhul-Buhari, 2/369, od Ibn Bettala, i Hil’ijetul-ulema, 2/101-105.)
Buharija i Muslim zabilježili su da je Ubade b. Samit prenio da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Neispravan je namaz onome čovjeku koji u njemu ne prouči Fatihu.” Ipak, učenje Fatihe u namazu spada s obveznika kada zatekne imama na ruku’u, jer je tada dužan učiniti ruku’, na osnovu hadisa: “Ko zatekne imama u određenom položaju, neka ga slijedi.” (Tirmizi i Taberani, s lancem prenosilaca oko čije autentičnosti postoji razilaženje među hadiskim stručnjacima. Vidjeti: Hulasatul-bedril-munir, 1/198, i Sahihul-džamia, 1/110.) Ali na ispravnost njegovog značenja ukazuje Resulullahov, ﷺ, imperativ: “Imam je postavljen da se slijedi… Kada učini ruku’, učinite i vi…” (Buharija i Muslim.)
Dakle, kada klanjač donese početni tekbir, dužan je nakon toga donijeti još jedan tekbir i učiniti ruku’, što se jasno zaključuje iz navedenih predanja. Imam Ibn Abdulberr, u djelu Et-Temhid, 7/73, kaže: “Ko zatekne imama na ruku’u pa donese tekbir i učini ruku’u i smiri se na njemu prije nego imam ispravi leđa, stigao je na taj rekat po mišljenju većine islamskih učenjaka.” Imam Ibn Redžeb govorio je da se neki učenjaci u tom pitanju pozivaju na konsenzus. (Vidjeti: Fethul-Bari, 7/109.)
Svoj stav dokazuju predanjem koje je zabilježio Buharija, a u kojem stoji da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, ušao u džamiju i zatekao Poslanika, ﷺ, na ruku’u, pa je učinio ruku’ prije nego što je pristupio u saf. Kada je za to čuo, Poslanik, ﷺ, kazao je: “Allah ti povećao želju za dobrom, ali nemoj to ponovo učiniti!” Naime, Resulullah, ﷺ, Ebu Bekru nije naredio da naklanja taj rekat, a niti je preneseno da ga je on sam od sebe naklanjao, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović