We alejkumusselam we rahmetullahi we berekatuhu.

Slava i zahvala pripadaju samo Allahu swt. Smatram da znakovi koje ste spomenuli nisu manifestacija džinskog djelovanja spram vas. Ti znakovi u nekim drugim prilikama, i uz neke druge znakove, mogu biti pokazatelj džinskog napada. Ipak, ovako izdvojeni, to nisu. Često se prave problemi prilikom raznih testiranja na bolesti uzrokovane dzinnima, koji i sami doprinose da se osoba koja se testira, razboli, iako to do tog momenta nije bila (nije bila napadnuta).

Testiranje slusanjem određenih ajeta, dijelova sura, ili cijelih sura, u svrhu testiranja na ove bolesti pogrešno je iz nekoliko razloga. Navest ću neke od njih:

– Kad osoba počne praktikovati slušanje Kur’ana na ovaj način, u pravilu to čini očekujući neke reakcije. Ako one u periodu slušanja uslijede, stekne se dojam da postoje uticaji džinna. Ako bi se ti isti znakovi pojavljivali bez slušanja, većina ljudi na njih ne bi ni obratila pažnju. Znači, svakodnevno ponašanje ljudskog organizma u nekim situacijama se smatra normalnim, dok u drugim to postanu simptomi. Naravno, ovo je pogrešno.

– Pošto osoba sluša Kur’an ili dijelove Kur’ana (raznorazne rukje) očekujući reakcije, iste mogu uslijediti i biti uzrokovane džinnima, a da osoba u stvarnosti nema bolesti koje su oni izazvali. U tim
slučajevima dešava se da džinni koji se u tom momentu zateknu u kući osjete takvu atmosferu, i počinju dodirivati tijelo izazivajući nešto što liči simptomima oboljelih. Kada osoba ovo primijeti, ona pojača testiranja, a džinni pojačaju djelovanje. Reakcije će se pojačavati (još uvijek ne postoji problem) do momenta kad osoba koja se testira ne osjeti strah iznad normalnog, prihvatljivog – uspaniči se. Ovaj nivo straha je onaj koji otvara put džinnima da prodru u tijelu. Tako, čak i osoba koja nije bila bolesna, to može
postati testirajući se.

Ovo se dešava iz dva razloga. Prvi je što konstantne reakcije jačaju strah od džinna, a drugi da slabi ubijeđenje da Allah upravlja svime. Ovo kulminira do te mjere da strah od džinna preraste u ubijeđenje da oni mogu nešto učiniti zato što to žele, a ne zato što je to Allahova odredba. Takvo stanje svijesti li vjere u čovjekovom srcu džinnima otvara vrata tijela, a njihova je ‘dobra volja’ hoće li takvu priliku iskoristiti.

– Osoba koja se testira ne mora osjetiti reakcije koje predstavljaju znakove boravka džinna u tijelu čovjeka, čak i u situaciji kad oni jesu prisutni u tijelu. U ovom slučaju čovjek može ostati u ubijeđenju da su problemi koje ima normalni, da nisu uzrokovani džinnima. Prestat će tražiti lijek čak i ako bude konstantno tonuo u bolesti onostranog jer ‘testiranje je pokazalo da je zdrav’. Razlozi tome su što nekim džinnima ne smeta slušanje Kur’ana pa neće odreagovati, neki su mudri pa će napustiti osobu u periodu testiranja, …, i mnogi drugi.

Ovo se može desiti i za vrijeme živog učenja – onog koje provodi učača nad osobom. Ali, tada učač treba da prepozna znakove koji ukazuju na prisustvo čak i kad džinn nije u tijelu (stručnost u svakom poslu, pa i liječenju je presudna).

– Tijelo može odreagovati nekim od znakova boravka džinna u tijelu, čak i kad ne postoji problem, kad nema džinna koji će problem izivati, ili bilo koje druge veze s džinnima. I ovo je bitno znati zbog prethodno pomenutih razloga: džinni to mogu iskoristiti, ili iman može slabiti. Ukoliko je testirana osoba oboljela od poznatih bolesti (onih svakodnevnih) u periodu testiranja ili prije toga, uslijedit će neki od znakova. Ovo se dešava iz razloga što svaka nečist reaguje ne savršenu čistoću (Kur’an), pa tako i nagomilana, onečišćena krv. Hidžama je princip čišćenja upravo ovakve krvi.

– Zadnji razlog koji ću ovdje spomenuti (nije i zadnji u stvarnosti) je najopasniji. Slušanje Kur’ana na takav način dovodi do jedne deformacije pojedinca, ili zajednice. Kur’an je milost i uputa. Da, Kur’an je i lijek. Ali, prvenstveno lijek srcima oboljelim od zablude. Ne samo tijelima obljelim od džinsko-šejtanskog djelovanja, ili oboljelim od drugih bolesti.

Potenciranjem slušanja Kur’ana na prethodno opisani način (i u pitanju naznačen), u našim životima sužava preokupaciju Kur’anom i njegovim uputama, a istovremeno ga definiše nečim čije korištenje je potrebno samo u nuždi i mističnim, situacijama. Kur’an nije to. Kur’an se ne sluša zbog džinna, kur’anom se ne testiraju ine bolesti, kur’anom se ne liječi (samo) bolesno tijelo, … Kur’an se sluša i uči radi Allaha swt, Kur’anom se testira naša spremnost da se odazovemo Allahovom swt. pozivu, Ku’anom se liječi tijelo, ali prvenstveno KU’AN JE LIJEK BOLESNIM DUŠAMA. KUR’AN LIJEČI NAŠE BOLESNE
DUŠE.

– Napominjem da razlozi koje sam spomenuo nisu jedini
nego jedni od mnogih, ali za ovu priliku smatram dovoljni, jer je moja namjera samo ukazati na pogrešnu percepiju bolesti i liječenja. Sve spomenuto odnosi se na različite verzije i testiranja i liječenja: pripremljenim rukjama, rukjama telefonom, internetom, … (rukjama koje nisu ‘žive’. Zato slušaj Kur’an zbog uzvišenosti njegove, razmišljaj o njemu, a zatim po njemu i radi. To su prvi koraci u liječenju.

Sljedeću stvar koju ste spomenuli je da mnogo čitate o sihru i džinnima. Ne znam hoćete li, ali volio bih da prihvatite moj savjet i da to ne radite. Mnogo čitanja znači prihvatanje znjanja za čiji izvor baš i ne znate. Također znači prihvatanje informacija onako kako ih je neko donio, a da njihova vjerodostojnost bude upitna, i drugo. Naravno, postoje knjige koje ovu tematiku na ispravan način, i čitateljima blisko, predstavljaju. Ali, mnogo više je onih drugih. Hoću reći da je prednost čitanju knjiga o ovoj tematici u čitanju i učenju o vjeri u svim njenim segmentima.

Upoznajte se sa propisima vjere, upoznajete se i sa problematikom o kojoj govorimo. Zamjenite li mjesta ovim dvjema stvarima, uzaludno vam je znanje koje ste stekli (o sihru i džinnima).

O ovome sto je ‘neki hadžija’ dijagnosticirao ne mogu reći ništa. Ako je od onih koji se bave ispravnim liječenjem, prihvatite njegove savjete. Ako nije, klonite se tog čovjeka.

Na kraju, želim napomenuti jednu stvar. Samo prividno nije vezana za pojave džinskih djelovanja. Kazali ste da imate pse. Ako su u vašem vlasništvu, a nemate stvarne potreba da ih imate (imate samo želju za posjedovanjem), morate to promijeniti. Ne smijete imati psa koji nema namjenu (da vam čuva imovinu, lov, i slično).

Esselamu alejkum.

Odgovorio na pitanje:Almin Omerašević
Preuzeto sa :n-um.com

vidi manje