Alejkumusselam.

Šerijatski status davanja mehra je vadžib (stroga obaveza) oko čega nema razilaženja među učenjacima. Dok neki učenjaci davanje mehra ubrajaju u šartove valjanosti braka, a ispravno je da je vadžib a ne šart valjanosti.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog: „Nije vam grijeh ako žene pustite prije nego što u odnos s njima stupite, ili prije nego što im vjenčani dar odredite. …“ (El-Bekare, 236).

Prema tome, da brak nije valjan bez određivanja mehra ne bi muž mogao ni pustiti ženu kojoj nije odredio mehr.

Ako muž da talak ženi a nije joj isplatio mehr za vrijeme bračnog života, obavezan je da joj odmah isplati vrijednost mehra, naravno ako je u mogućnosti. Poznato je u islamskom pravu da se u dva slučaja obavezno isplaćuje mehr ženi:

Prvi – sa davanjem talaka,

Drugi – sa smrću muža (izdvaja se iz njegove zaostavštine vrijednost mehra).

A mimo ovog dvoga isplaćivanje mehra je stvar dogovora između muža i žena, iako se u osnovi smatra davanje (isplaćivanje) mehra obaveznim sa samim sklapanjem braka.

Pa tako ako se muž i žena dogovore da joj isplati mehr kada bude u stanju, ili nakon toliko i toliko vremena, on je obavezan da se drži tog dogovora.

Naravno, postavlja se pitanje: šta ako muž izbjegava i neće da isplati mehr?

Odgovor na to je da ako je žena u mogućnosti da ga sudski goni to joj je šerijatski dozvoljeno, tj. ako je u stanju da dokaže pred sudom da je on njoj dužan to isplatiti, naravno ono što naš sud smatra validnim prilikom dokazivanja. A ako nije moguće to sudski riješiti to ostaje između nje i njega da riješe na Sudnjem danu pred Allahom, naravno ako mu ona ne pređe preko toga na dunjaluku. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

vidi manje